Ima li kraja "lažnjacima"?
Drage moje cure,
najprije da vas sve pohvalim i da vam se svima zahvalim jer vas već dugo, dugo čitam i vaši korisni savijeti pomogli su mi zbilja mnogo puta, i tijekom prve trudnoće, borbe s dojenjem (al bila sam uporna i ustrajna i na koncu dojila dok mi iduća trudnoća nije "uskratila" mlijeko, pune 2 i pol godine), faze s uspavljivanjem i (ne)spavanjem, (ne)jedenjem, pitanja oko ponovne trudnoće...i zbilja do sad nisam imala potrebu da započnem novu temu, niti da išta komentiram - sve što mi je trebalo našla sam u postovima dosad...i o ovome, priznajem, ponešto, al evo moje situacije...
Moj sinčić se rodio u 37. tjednu tako da (osobito kako sam se i u ovoj drugoj trudnoći relativno rano počela otvarati) smo svi (od mene, MM-a, staraca, ginekologa...) očekivali porod nešto prije termina. I tako je nekako sve i ukazivalo, javili su se lažni trudovi koji me prate (ne svaki dan, ali neke dane poprilično ozbiljno da već zbilja počnem sumnjam na prave) već dva tjedna (e, nisam napisala, sad sam 39+4). I to znaju trajati i po pola noći ili pola dana, čak u nekim fazama i u relativno pravilnim razmacima na nekih 10ak-15ak minuta...i onda samo nestanu...neki me zbilja dobro zabole, uglavnom se radi o donjem dijelu trbuha...jutros su mi od 5 do 7 ujutro (naravno, dok se nisam digla) bili na svakih 10-12 min, čak i iz leđa, pa opet sve prošlo...čekam ja svoju djevojčicu, znam da treba doći kad ona to bude željela, ali me zanima da li su i neke od vas imale te "cimavce" koji su tako dugo trajali? Sad sam otvorena (po zadnjem pregledu, od petka) 5 cm tako da kad krenu pravi trudovi moram se relativno brzo uputit za bolnicu, al "relativno brzo" je vrlo relativno kad imaš dvoipogodišnjaka i MM koji radi, starce koji rade...imam osjećaj da im svima svaki dan ispresložim raspored dana i obaveza u njemu 100 puta...a da ne spominjem da bi tako rado odma' sjela na onaj stolčić i rodila - ubi me više i zdjelica, i križa i nespavanje i vezivanje "špigeta" i oblačenje čarapa :lol:
