Nova maćeha - molim pomoć

Prije godinu ipol dana upoznala sam svog sadašnjeg dečka. Odmah mi je objasnio da je razveden i da ima dijete koje živi sa djetetovom majkom.
On i ja smo razvijali svoju vezu, počeli stvarati vlastite planove, viđali njegovog sina vikendima i praznicima. I onda je njegova žena prije par mjeseci odlučila kako ona nije dobra majka za to dijete i kako ćemo on kao otac i ja kao pomajka bolje odgojiti to dijete. Tako da je sad maleni s nama (3,5 godine).

I sad tu dolaze moje muke - zadnjih mjeseci po cijele dane visim po internetu na rodi i sličnim forumima da pročitam što mogu o odgoju djece od 3,5 godine, o tome kako toj djeci bolje objasniti tko smo mi u njihovim životima, a umirem od straha jer ne znam da li dobro radim to što radim, ne znam koliko smijem, a koliko ne uključit se u odgoj tog djeteta kad dijete ima majku (viđaju se svaka 2 tjedna na par sati - njezin izbor), ne znam koliko imam ja prava prema tom djetetu koje živi sa mnom, kojem perem, s kojim kuham, kojeg uspavljujem.
Također ne znam kako se ponašati u parku ili dućanu kad netko djetetu kaže nešto tipa slušaj majku........... uvijek ih poželim korigirati, ali ja mu nisam majka..... iako obožavam to dijete...............
Osim toga planiramo i vlastito dijete i trenutno mi je dragi u panici da ću "njegovo" dijete zapostaviti kad dođe "naše" dijete..... i ja mu pokušavam objasniti da neću - ali ne znam kako da ga argumentirano uvjerim u to....
kad ionako vidi da obožavam "njegovo" dijete.......

Svaki savjet je dobrodošao........ :(

Evo,nakon što sam pročitala ovaj post,mogu ti samo jedno reći,nisi u zavidnoj situaciji,ali jedino što će biti ispravno je da voliš to dijete,da mu pružiš maximalnu ljubav.Ja imam dva sina,od 6 god i 2 godine.Mislim da se biti majka ne može naučiti,jednostavno pružaš ljubav i to je to.
Uz svakodnevne obaveze,hranjenje,presvlačenje,uspavljivanje,šet ajte,pričaj priče,pogledajte crtić,slažite kocke...i budi sasvim prirodna,bez pretvaranja i glume.
Vidjet ćeš da će sve biti dobro.Bit će i teških momenata,kad ćeš bit umorna,možda nervozna,sama sebi nedovoljno dobra ,ali svi ih imamo sa svojom dijecom i sve je to dio odgajanja i života.Puno strpljnja.
Sama ta situacija s djetetovom majkom ne čini mi se baš zdravom zato budi ponosna što si dobila zadatak jednom malom biću uljepšati život. Uvijek kažem,ništa se ne događa bez razloga.

šeprtlja,

pišem i brišem, ništa pametno za napisati.
Osim neka te vodi tvoje :heart:.

I kada je čovjek iskren i radi od srca tako mu se i vraća.:zaljubljen:

mislim da si sve osim šeprtlje.;-)

Draga,
Mislim da radiš sve baš kako treba.
Toliko je ljubavi i nježnosti u tvom postu!
Sigurna sam da ćeš se izvrsno snaći u svakoj novoj situaciji, jer daješ sve od sebe - i situacija se može razvijati samo u dobrom smjeru - za cijelu tvoju obitelj.
Samo tako nastavi - i kao što ti je Cocolina rekla - neka te vodi tvoje srce. :-)

potpisujem cure
nema nekog univerzalnog recepta kako odgajati dijete od 2,3,5... godina
daj mu puno ljubavi i pažnje,a sve ostalo ćete riješavati u hodu
sretno:-)

draga, evo ja ti mogu reći nešto o svom iskustvu.
naime ja sam pomajka dvjema djevojčicama, 12 i 8 godina. živim s njihovim ocem i njima sad već 5 godina, dakle mlađa je imala 3 godine kad smo počeli živjeti skupa. sada imamo i svoje dijete, curicu koja će uskoro imati 2 godine.

početci su naravno teški, kao i u svemu. i ja sam kao i ti bila bez ikakvog roditeljskog iskustva kada sam počela živjeti s njima.
ono što je neizmjerno bitno je da to dijete osjeti tvoju ljubav, iskrenu i bezuvjetnu, te da osjeti stabilnost i sigurnost vaše veze. ako je on u svoje tri godine prošao razvod roditelja, pa zatim i napuštanje od majke sada mu je jako potrebno da osjeti sigurnost u vama dvoma.
bitno je da provodite vrijeme svo troje zajendo u igri, šetnjama, parkovima, ali i da ti provodiš određen dio vremena sama s malenim. na taj način ćete se još više zbližiti.
kako ga odgajati? iz dana u dan, malim koracima postižeš velike stvari. to ti je jedini recept.
što se tiče situacija u dućanu, to smo i mi prolazili. ja sam u tim situacijama šutila, nasmješila se i pustila da djeca sama odreagiraju ako to žele. ako su imale potrebu da kažu: nije to moja mama, one su to rekle. ali najčešće su se i same smijuljile i onda bi vani komentirale:
"ona teta je mislila da si ti moja mama"
ja pitam: "je l' ti to smetalo?"
"ne, zakaj bi mi smetalo. pa ti ko da i jesi moja mama."

naravno treba vremena dok dijete tako počne osjećati, ali doći će i to. djeca su iskrena i iskreno će ti uzvratiti svu ljubav koju im pružaš.

što se tiče vlastitog djeteta. ja bih ti preporučila da pričekaš dok sa svojim dragim i malenim ne stekneš određenu sigurnost i stabilnost. posebno što je njemu tako malenom ovo sve nova situacija, i on se mora prilagoditi. pa bi po mom mišljenju bilo dobro da pričekaš dok on dobije osjećaj da je ovo njegova obitelj, da ste vi roditelji i da je tu siguran. u tom periodu će se i tvoj dragi smiriti i shvatiti da nećeš zapostaviti malenog dolaskom još jednog bebača.

nadam se da sam ti malo pomogla, ako te još nešto zanima slobodno pitaj.

sretno!

Pa ti i jesi njegova mama, možda ga nisi rodila, ali... Što bi onda svi oni ljudi koji su posvojili djecu, kak bi se oni zvali toj djeci i kako bi njih djeca trebala zvati....?
Možda je još malo vremena prošlo i ok, on ima mamu koja je živa, ali ti ga sada odgajaš, živi s tobom, ti mu kiuhaš, spremaš, stavljaš ga na spavanje i čitaš mu priče.
Zbunjujuće je što on ima mamu koju viđa, ali i ti si njegov roditelj...Njegova mama ga je ostavila tebi da se brineš o njemu.

dobro je da je dijete mlađe pa je i sam tim prilagodba na novonastalu situaciju učinkovitija , ali sve skupa to je jako kompleksna i komplicirana situacija.
jer krv nije voda. kako god to sad netko protumačio .

Ja bi ti samo rekla da se prema situaciji postaviš kao da je to nešto najnormalnije pa će se taj tvoj stav prenijeti i na dijete.

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Pa ti i jesi njegova mama, možda ga nisi rodila, ali... Što bi onda svi oni ljudi koji su posvojili djecu, kak bi se oni zvali toj djeci i kako bi njih djeca trebala zvati....?
Možda je još malo vremena prošlo i ok, on ima mamu koja je živa, ali ti ga sada odgajaš, živi s tobom, ti mu kiuhaš, spremaš, stavljaš ga na spavanje i čitaš mu priče.
Zbunjujuće je što on ima mamu koju viđa, ali i ti si njegov roditelj...Njegova mama ga je ostavila tebi da se brineš o njemu.

---

Ana.m, to nije ista situacija kao posvojenje. Šeprtlja je djetetu žena njegovog tate, odnosno maćeha ili pomajka, a nije mu majka ni po krvi ni po zakonskoj osnovi. Posvojitelji su zakonski roditelji svoje djece, upisani u njihove rodne listove i druge dokumente, sa svim pravima koja iz toga proizlaze, sa strane roditelja i djeteta. Roditelji po krvi naše djece ostaju biološki vezani za njih, ali u pravnom smislu im više nisu roditelji, za razliku od mame ovog dječaka.

Šeprtlja, tvoja situacija je zahtjevna i u odnosu na dijete i u odnosu na tvog partnera i u odnosu na djetetovu majku. Od tebe se puno očekuje sa svih strana, a neće ti biti lako. No mislim da ono najvažnije u vašem odnosu već postoji, a to je tvoja ljubav prema djetetu. Presudno je to da ga doista voliš, a u ostalome se slažem s curama koje su napisale da ideš po dan i gradiš svoj odnos s djetetom na svakodnevnim sitnicama. Važno je da djetetu budeš odgajatelj i da skrbiš o njemu, a odgovor na pitanje koliko će tu biti majčinskog odnosa, u smislu ljubavi i povezanosti između vas, prepusti vremenu.

Ovo o čemu priča Zdenka je isto jedan važan aspekt. Bilo bi, mislim, dobro da je rješeno skrbništvo i zakonski. Pisala si da ona dijete viđa po svojoj želji, da je ono kod vas po njenoj želji. Bilo bi dobro da je to riješeno i papirnato.
Iskreno, od osobe koja tako prepusti(jel ovo dobra riječ?) svoje malo dijete ja bi rekla da ona jednom potencijalno može očekivat da vi njoj opet prepustite to dijete. A to bi onda stvorilo djetetu zaista košmar u glavi. Zato bi bilo dobro da se pravno zaštitite od takvog mogućeg scenarija. A ta zaštita, ako to već nemate odrađeno zahtijeva puno angažmana. Želim ti puno snage i sreće.
Dotle, sve što bih napravila za odnos i situaciju kojom raspolažeš: uživaj u malom biću i ko što su ostali rekli, iz dana u dan...sve će doć na svoje:heart:

Zdenka, sve ja to kužim i sve to stoji...Ali, evo ja to govorim sa stajališta djeteta. Razlika je u tome što je moja mama umrla, ok, to je možda, sigruno zapravo, velika razlika, ali...
Moji (tata i druga mama) se nisu nikada vjenčali, ona nije nikada promjenila svoje prezime niti potpisala dokument da je ona moj roditelj. Sa mnom je od moje druge godine...
I od kada sam bila mala ona je bila moja mama. Ok, razlika je velika u toliko što ovo dijete ima živu mamu, ali kažem da u dječjem srcu nije potreban papir. I ja sam oduvijek znala kako stvari stoje, nisam sve to saznala u pubertetu ili kaj ti ja znam kada...
Pa opet, ona je uvijek bila moja mama. zapravo ja cijeli život imam dvije mame. Jednu koja mi je dala život i jednu koja me odgojila.

Šeprtlja, ovo o čemu priča Makita jako je važno i nadam se da ste to već pravno uredili (koliko sam shvatila majka se nije odrekla djeteta nego je ocu prepustila skrbništvo). Ima tu puno začkoljica za buduća vremena...napr. dijete nekim slučajem završi u bolnici s komplikacijama, a ti nemaš pravo pristupa djetetu jer si mu - nitko, i mnoge slične situacije do kojih će dolaziti.

ana.m, tužno i prekrasno! zbilja si mi izmamila suze...

šeprtlja, ja nisam ni izbliza u tvojoj situaciji, ali iz tvog se posta vidi da si brižna i da ti je stalo. Sigurna sam da ti se roji tisuće pitanja u glavi, a i svaka nova situacija s djetetom je izazov. Bitno je da ga voliš. Hoće li te zvati mama ili ne, dijete će samo odlučiti (tj. bit će onako kako se osjeća, možda vas obje bude zvalo mama). Čini mi se da je bitno da kad te netko pred njim prozove njegovom mamom da ne objašnjavaš da nisi djetetova mama jer bi se mogao osjećati odbačenim (i) od tebe. I ja koja imam njih dvoje ne osjećam se uvijek kao da sam "fit mama", ali mislim da je to normalno.

Treba vidjeti kako majka razmišlja, je li je davanje djeteta ocu na skrbništvo neki privremeni potez zbog trenutne loše životne situacije ili joj dijete u životu uopće "ne treba" odnosno nije se sposobna trajno o njemu brinuti (par sati u dva tjedna nikako ne zvuči dobro na dulji rok). U drugom slučaju (ako se majka slaže) možda možeš malenog posvojiti i postati mu i formalno majka (ne znam kako to ide u slučaju da ti i tvoj dečko niste u braku?).
Kako god bilo, oprosti što filozofiram na pravne teme (to nije bilo tvoje pitanje), činim to zato jer mi se čini jako važno za budućnost.

Citiraj:

---

MIJA 32 prvotno napisa

potpisujem cure
nema nekog univerzalnog recepta kako odgajati dijete od 2,3,5... godina
daj mu puno ljubavi i pažnje,a sve ostalo ćete riješavati u hodu
sretno:-)

---

X

Ana.m, kužimo se. :) Iz perspektive djeteta mama je ona koja brine o njemu, s njime živi i voli ga. Ali ovaj pravni aspekt nije nebitan - u pravnom smislu šeprtlja dječaku nije ništa, a u isto vrijeme brine o njemu kao roditelj. Uz to, tu je tata, na svoj način zabrinut za dijete, kao i majka, koja ne živi s djetetom i ne skrbi za njega, ali ima sva prava majke. To je situacija vrlo zahtjevna za šeprtlju, a posljedično i za dijete. Mislim da bi trebalo učiniti sve što se da u pogledu skrbništva, a što se tiče posvojenja, može se pokušati, ali nekako sumnjam da bi majka na to pristala. Kada bi to bilo moguće mnogo problema bilo bi u startu otklonjeno. Dijete bi imalo majku koja ga je rodila, ali i mamu koja brine za njega. No, bez obzira na to, za pozdraviti je stav šeprtlje u cijeloj toj situaciji i mislim da ona može, uz podršku dječakovog tate, izvući najbolje iz svega. U mojoj blizini mogla sam pratiti jednu sličnu situaciju; radi se sada o već velikom djetetu koje je živjelo u normalnim odnosima i s majkom i s maćehom. Dakle, može se. :)

E da, ona bi sve to rebala napraviti s lobzirom da je djetetova majka ipak ziva i da joj svasta moze pasti na pamet.
I jos se moram nadovezati...Meni su ljudi cesto za moju mamu, ovu drugu, znali reci maceha i uvijek sam ih jos kao djete u tome ispravljala, jer mi je kao dijetetu iz prica ostalo u glavi da je maceha neka zlocesta teta, a ne mama...I onda sam ja tako odraslima morala objasnjavati da je ona moja mama bez obzira na biologiju...

ma mislim da nije potrebno zamarati se sa "labels" mama-maćeha-teta-pomajka ... sve je to potpuno ne bitno, bitno je da si tu da daš ruku, pomognes i volis.
moje polusestre nikada za moju mamu nisu rekle maćeha, zvali su je imenom, kasnije je to ime postalo pojam Z...A isto tako moje druge polusestre za mog tatu, on je bio imenom Z..O i to je to.