Kako i cime se igra vase dijete?

Bio sam na sto muka kako nasloviti ovu temu, jer u stvari zelim cuti vase misljenje o nekoliko razlicitih povezanih stvari. Evo o cemu se radi ...

Bili MZ, klinci i ja ovih dana u posjeti kod daljih rodjaka kod kojih svratimo jednom u 2-3 godine. Ljudi su OK, fakultetski obrazovani, rade i to dosta naporno, zive u solidnom stanu u urbanoj vili, imaju sina od 5 godina i kcer od godinu dana ... zivotni stilovi nam se bas ne podudaraju, no to nije razlog da ne sjednemo i ne popricamo jednom u te 2-3 godine.

Kljucna rijec u svemu ovom su te razlike u zivotnim stilovima sto sa sobom nosi i razlike u odgoju djece. Naime, mali kad dodje iz vrtica odmah odjuri u svoju sobu,a tamo ga ceka njegov vlastiti TV, playstation i 50+ video igrica i sa time on provodi vecinu vremena. Ono vremena sto nije uz ekran (koji gleda pravo u njegov krevet) provodi uz razne action menove, spidermene, hulkove i slicne - pregledao sam njegove sanduke sa igrackama kojih ima tonu i pronasao sam samo tri autica, dva bagera, jednu zebru i sve ostalo su ti action junaci. Tik uz njihovu kucu se nalazi suma, no ja se kladim da on ne zaviri u nju ni jednom mjesecno,a mozda cak nije nikad ni bio tamo.
Po svemu sudeci, lakse je dijete pustiti da se samo "zabavlja" uz ekran nego se malo baviti njime (imaju oni i objektivne razloge za to, no ne mogu vjerovati da se dijete ne moze zabaviti necim drugim bar dio vremena)

Sto se klinke tice, ona ce sad godinu dana, no cijelo vrijeme je u "igraonici" i nikad nije slobodna za puzanje po stanu, jer je valjda tako lakse za cuvati ju.

Inace, u stanu je cijelo vrijeme upaljen TV i svira muzika (istovremeno),a stan je prepun zabavne elektronike: video, DVD, TV i sve to puta 2 barem.

Meni i MZ sve to izgleda nadrealno, cijela ta gomila opreme (mi doma nemamo ni video ni DVD,a TV je rijetko u pogonu) i sve to, no cini nam se da prosjecna suvremena obitelj u stvari je sve vise nalik na ovu iz price.

Da li je to tako?
Sto se krije u sanducima sa igrackama vase djece i onih vasih prijatelja?
Ima li jos autica i bagera, klasicnih lutkica i kockica za slaganje?
Ili su ekrani, mobiteli, hulkovi i barbike potisnuli sve?
Crta li jos itko?

Kaj mislite kakvi ce biti kad odrastu ti klinci koji satima zive u video igrama?

Lucija se najvise igra bojicama i slicnim stvarima ( rezuckanje skarama, crtanje po ploci ili papirima, bojanje....)

zna odigrat i igricu na kompu ( ima orasara, suncicu u prometu i nekad boja na hlapicu, na netu) ili pogledat crtic na videu ili se igramo sa bebama ( npr- ja sam jedna beba, ona druga pa razgovaramo, idemo u ducan ili slicno)- u zadnje vrijeme ju je uhvatila manija igranja ducana ( uzme svoj novcanik i 'novce' pa kupuje ili prodaje sve po kuci :lol: )

ima i par barbika ( sto je moja krivica jer ih mrzim i uvijek sam govorila da nema sanse pa je bilo za ocekivat da ce ih ona htjet imat), al s njima se igra isto ko i s ostalim lutkama/medvjedima...

i kod mene je stalno upaljen tv i/ili muzika ( cisto kao 'glazbena kulisa')- ne smatram da je to nesto lose jer ionak malo kad bas gledamo u to kaj je na programu ( valjda nam pored dvoje izrazito glasne djece, psa koji svako malo laje, raspjevane papige i mene koja nisam bas tiha fali jos buke :odvalj)

Rebecca plazi po cijeloj dnevnoj/kuhinji- nemrem si zamislit da je cijeli dan u vrticu ( koji i nemamo, odnosno imamo onaj transport kindac koji je L. sluzio kao vrtic, al nam je on sad kod bake)- pa mislim da bi posandrcala.

nakon cijelog ovog teksta ( bome sam se razlaufala)- u svakom slucaju- mislim da nije dobro da dijete cijele dane bulji u telku/komp/gameboj ili kaj vec.
al moram priznat da sam vec primjetila da danas rijetko koje dijete vise zna uhvatit loptu ili preskocit gumigumi, al zato vecina savseno barata svim mogucim 'kompjuterskim' izrazima ( do te mjere da ja doslovno ne razumijem kad mi sedmogodisnjak ide nekaj objasnjavat o nekoj igrici jer sam, valjda, preglupa za to)

Meni je ovo čisti horor, a prilično se bojim takvog razvoja situacije...

Naime, pristup tehnici je jedna od rijetkih stvari u kojima se MD i ja u potpunosti razilazimo. Što se njega tiče, televizija bi stalno bila upaljena, radio također, a po kompjuteru non stop prčka uglavnom poslom.
Ja sam skroz drugačiji tip - iako u zadnjih par godina dosta vremena provodim na internetu, radio nikad ne slušam (mrzim što ne mogu utjecati na izbor glazbe, pa čujem svakakva smeća- glazbu si puštam po svojem izboru kad mi dođe), a televizor bih najradije izbacila iz stana koliko ga mrzim.

Pribojavam se kako će to izgledati kad dođe beba, tj. kad beba poraste... Naravno da ću se ja što više angažirati oko drugih (meni humanijih) oblika zabave, ali poznajem dosta ljudi koji se angažiraju, pa im djeca ipak najviše vole - buljiti u telku. Ja bih voljela da moje dijete ne zna za telku barem do 5. godine, ali sumnjam da ću uspjeti privoljeti MD-a da je izbacimo iz stana.

Action manovi i slični shitevi od igračaka su usko povezani s nasilnim crtićima koji su sad "in" i meni je logično da ako klinci gledaju takve crtiće i igraju takve igrice- traže i takve igračke.

Ti i TŽ niste usamljene biljke... I ja ću se debelo potruditi da mi dijete provodi vrijeme crtajući, odlazeći u prirodu, čitajući knjigice, proučavajući životinjski svijet (a ne da je Simba sinonim za lava :roll: ) i što je najbitnije, puno komunicira s nama, i samo se nadam da mi tako odgojeno dijete neće jednoga dana biti izopćeno od ove većine koja će odrastati bombardirana tehnološkim dostignućima.

Ines, sad sam vidjela da je tvoj post uletio između, nije mi horor ovo tvoje, nego što je tatek napisao za ovu obitelj. :)

Mi još ne spadamo u ovu dobnu skupinu, ali nema šanse da mi dijete odraste isključivo na tehnici!
Uostalom, otkako je na čuvanju kod tete, ono malo vremena što provedemo zajedno uopće ne palimo TV. Što će nam? Istina, Andrej ga zna sam upaliti, ali ne da ga gleda, nego da se igra gumbićima. Čim ga pozovem ili skrenem pažnju, TV se gasi i on ni ne primijeti da je nestalo slike.
Što se tiče izbora igračaka, zasad ih biram sama i koristim priliku da ga opskrbim kockicama, slagalicama, slikovnicama, i sl., a kad se ne igra njima, zabavljaju ga zdjelice i beštek u kuhinji (plastični, naravno!) ili sadržaj ormara. Iskreno se nadam da neće jednog dana samo visiti za kompjutorom. U svakom slučaju, ne želim to poticati.
S druge strane, dobro je znati se služiti kompjutorom, korisno je, ima edukativnu ulogu, da ne govorim da doma zarađujem od njega. Ali ni MM ni ja nismo poklonici kompjutorskih igrica. Pokušat ćemo biti umjereni - ne zabranjivati, ali poticati druge igre i sadržaje.
Zapravo, nadam se odgojiti još jednog malog planinara ;) , a kako je lud od sreće svaki put kad idemo van, možda ću u tome i uspjeti.

Drago mi je da cujem ovakve prve reakcije, no ... dok su djeca mala onda je sve lakse. Kad malo odrastu (za ovu dobnu skupinu 3-6, a pogotovo kad su tamo negdje 5-6 i kad pocinju sama zahtijevati sto se njima svidja) i kad pocnu skupljati svakake dojmove od drugih klinaca iz vrtica (gdje prevladavaju takve igrice), iz okoline, TV-a i odasvuda ... e, tad pocinju pravi problemi.

I to je isto jedno od pitanja - kako ce takva djeca (ako ih ipak postedimo tolikog utjecaja tehnike tokom odrastanja) biti ukljucena u drustvo? Hoce li ih klinci u skoli ismijavati ako nece znati zadnje igrice i akcijeks junake? Kako ce se nositi sa time ako se to dogodi?

Mi se trduimo odgajati Vedrana (Zrinku to tek ceka) tako da shvati da je dobro i lijepo biti razlicit ... jer se tako i tako dosta razlikuje od prosjecnog next door klinca iz vrtica ... no, cini mi se da ce tu biti problema u buducnosti.

No, kao sto rekoh, drago mi je da nas ima jos ovakvih ...

U našim kutijama za igračke većinom su bebe od barbike, do baby borna sa hrpom robice, lego kocke, hrpa nakita za djecu, češljeva, špangica, vodenih boja, tempera i sličnih stvari. Tara se voli igrati, sada smo u fazi čovječe ne ljuti se i memory, to joj je jako zanimljivo. Igra se i frizerskog salona, teta u vrtiću, puno crta, farba likove i tako :). Voli si pogledati crtić na tv, i svoju omiljenu seriju Zabranjena ljubav. Vikendima smo najčešće negdje vani u prirodi, Samobor, Slovenija, Maksimir i tako.
Nije zainteresirana za play station i te igrice, to ju ne zanima, barem za sada.

Ja sam za zlatnu sredinu. Ne mislim da je televizija izvor svih zala - pa i ja obozavam pogledati neki dobar film (a ne sjedim cijeli dan za TV-om), sjesti za kompjuter i druziti se s ljudima (isto tako ne sjedim cijeli dan), kao i citati (e to bih stvarno mogla cijeli dan)...

Zasto bih to onda uskracivala djeci? Pa bas je lijepo kad se svi zajedno izvalimo na trosjed (istina, jedva stanemo), pokrijemo se dekicom i gledamo "Finding Nemo"... a vani kisa lijeva, a nama je toplo i divno i uzivamo. Meni je to pravi 'quality time'! Isto kao i kad smo vani (bilo na igralistu, bilo u prirodi, bilo u shoppingu) ili doma i bavimo se necim drugim (crtamo, lijepimo, lupamo po klaviru i bubnjevima, radimo kolace, vjezbamo s Ivanom)...

Action mana za sad nemamo (niti pokazuju bilo kakav interes za njega, dapace Marko se boji Spidermana), ali su nam kutije pune Bob the builder-, Teletubbies-, SpongeBob- i Nemo-igracaka... Kao i slikovnica, kockica, alata, autica (bageraaaaaaa!), zivotinjica raznih itd. Jedino s bebama oskudijevamo - jednostavno, nisu im nimalo interesantne, vjerojatno zato sto imaju zivi primjerak s koim se obozavaju igrati!

I da, necu imati apsolutno nista protiv ako ce se (bilo tko od njih) htjeti igrati s Barbikama. Ja sam obozavala Barbike i nikad nisam prezalila sto mi mama nije htjela kupiti onu veliku barbie kucu, sa svim accessoriesima...

Ali, vlastiti tv u sobi - ne dolazi u obzir.

Mi imamo punu kuću autića, alata , kockica ali, posebice zadnje vrijeme ninđa kornjača i power rangersa...I igra se uglavnom sa ovim zadnjima. Voli pogledati i crtić ili poigrati se na kompjuteru...

Ja sam stalno u dilemi koliko mu naturati neke aktivnosti za koje vidim da ga ne interesiraju (npr. crtanje) jer to dijete provodi svaki dan 8-9 sati u vrtiću, u strukturiranim uvjetima, stalno mu netko nameće što se treba raditi i u koje vrijeme. Ne želim mu tu raditi još i kod kuće. Sva sreća u vrtiću se vrlo rijetko gledaju crtići pa mislim da si doma to može priuštiti sat vremena.

čekam da on pokaže interes za nešto, nudim mu nenametljivo aktivnosti za koje bi ja mislima da su "dobre" ali se njemu ne sviđaju, ali ne inzistiram ukoliko dijete stvarno ne želi nešto sada raditi ili igrati se. Uključen je u sve naše aktivnosti, rijetko bilo što obavljamo bez njega, sada ide tri puta tjedno na judo. Trudimo se biti što šarolikiji ali ne isključujući ništa posebno.

ja mislim da sam jedno vrijeme malo pretjerivala sa svojim eko i home-made forama. tako smo za svaki Božić otkad se Eva Marija rodila sami izrađivali nakit: jedne godine od tijesta, jedne od školjaka, jedne od papira i sl. iako su ti borići (mali, živi, u tegli) bili prepreslatki, moje dijete je zavidno gledalo sestričninog plastičnog gorostasa sa blještavim plastičnim kuglama. i slične situacije (šminkerska odjeća...). onda sam skužila da isto ne valja pretjerivati i ljestvicu vrednota koju sama poštujem nametati djetetu. teško je tu naći zlatnu sredinu, ali treba je tražiti....

nekako bih ovdje najviše potpisala aletu:

Citiraj:

---

teško je tu naći zlatnu sredinu, ali treba je tražiti

---

a što se ovog tiče:

Citiraj:

---

moje dijete je zavidno gledalo sestričninog plastičnog gorostasa sa blještavim plastičnim kuglama

---

ja sam cijeli život božiće provodila uz mamine "preslatke boriće" (mali i debeli) sa vrlo finim i decentnim izborom nakita (jedne godine samo zlatni ukrasi, druge godine isključivo crveni licitari, treće godine samo ljubičasto i srebrno...)

otkad imam svoju obitelj, jedva dočekam božić da kupimo najveći bor i ukrasimo ga najkičastije što možemo, sa brdom plastičnih kuglica u apsolutno svim bojama koje postoje, lampicama, žaruljama, trakicama, ... ma kičeraj nad kičerajem!! uživam!! (a mama ima srčani napad kad vidi naš bor).

Lutonjice, sestro po boru! :D

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

ja sam cijeli život božiće provodila uz mamine "preslatke boriće" (mali i debeli) sa vrlo finim i decentnim izborom nakita (jedne godine samo zlatni ukrasi, druge godine isključivo crveni licitari, treće godine samo ljubičasto i srebrno...)

otkad imam svoju obitelj, jedva dočekam božić da kupimo najveći bor i ukrasimo ga najkičastije što možemo, sa brdom plastičnih kuglica u apsolutno svim bojama koje postoje, lampicama, žaruljama, trakicama, ... ma kičeraj nad kičerajem!! uživam!! (a mama ima srčani napad kad vidi naš bor).

---

ja sam totalna suprotnost. ne mogu smisliti vise od dvije nijanse ukrasa na boru. cijeli zivot sam se borila s mamom i bakom kad smo ukrasavale bor: ja lijepo decentno ukrasim npr u crvenoj i bijeloj boji, a one dodaju jos koji zuti, pa ljubicasti, pa zeleni, pa plavi... :shock: jos imam traume iz djetinjstva od nastalih kiceraja :lol:

no, vratimo se na temu. slazem se da je najbolje naci zlatnu sredinu, ali vise vucem na onu manje-tehnicku stranu. ne opterecujem se s time da ce tako nastati tehn. neobrazovano dijete. daleko od toga. na sve strane ce ionako imati tv kompjutere i sl, cak i da ih uopce nema doma (a imat ce, samo ne u svojoj sobi)...

Naravno, trazi se zlatna sredina ... TV kod nas nije tabu (i zutokljunac i strumfovi itd), kupit cemo i mi kad tad DVD i pogledat su ponekad koji filmic (pa makar samo za Wallacea i Gromita!), odigra se ponekad neka jednostavnija igrica na PC-iju i pogleda nesto na internetu, no Play station: no way!

U kutiji moga djeteta ipak prevladavaju autići, ali i kocke, puzzle, slagalice, lutka...
Ima i Spidermana kojeg je otkrio kod nekoga u vrtiću i od tada mu je heroj. Ne želim mu ga braniti i pokušavam ga (Spidermana) iskoristiti najbolje što znam. Za hranu, piće, šetnje i sve ostalo kada mi je bitno da me poslušam povlačim paralele sa njim i kako on to radi da bi mogao spašavati ljude u nevolji. Pomaže.
Ne voli baš crtati, ali zato rezuckamo sa škarama, lijepimo lišće na drvo koje ja nacrtam, kuhamo, slažemo i ostale "mirne" igre za koje mislim da su dobre.
Crtiće voli gledati ali smo mu to dosta kontrolirali sve do sada kad mora biti miran pa mu puno više popuštam.
Kada ih ne gleda TV gasim jer mislim da se bolje koncentrira bez ometajućih zvukova sa strane koji mu odvraćaju pažnju. Eventualno upalim tihe instrumentale.
Na kompu voli biti ali to je dosta rijetko s obzirom da onda "poludi" i ne dozvoljava nikome da ga dira osim njega, a za to je još premali.
Jako je komunikativan i znatiželjan što mene izrazito veseli pa se sve što radimo i gdje god prolazimo mora komentirati, raspravljati o tome i odgovarati na tisuću i jedno pitanje. Ali zato on zna strašno puno za svoju dob i gdje god dođe bude proglašen filozofom.

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

ja sam cijeli život božiće provodila uz mamine "preslatke boriće" (mali i debeli) sa vrlo finim i decentnim izborom nakita (jedne godine samo zlatni ukrasi, druge godine isključivo crveni licitari, treće godine samo ljubičasto i srebrno...)

otkad imam svoju obitelj, jedva dočekam božić da kupimo najveći bor i ukrasimo ga najkičastije što možemo, sa brdom plastičnih kuglica u apsolutno svim bojama koje postoje, lampicama, žaruljama, trakicama, ... ma kičeraj nad kičerajem!! uživam!! (a mama ima srčani napad kad vidi naš bor).

---

ja sam totalna suprotnost. ne mogu smisliti vise od dvije nijanse ukrasa na boru. cijeli zivot sam se borila s mamom i bakom kad smo ukrasavale bor: ja lijepo decentno ukrasim npr u crvenoj i bijeloj boji, a one dodaju jos koji zuti, pa ljubicasti, pa zeleni, pa plavi... :shock: jos imam traume iz djetinjstva od nastalih kiceraja :lol:

no, vratimo se na temu. slazem se da je najbolje naci zlatnu sredinu, ali vise vucem na onu manje-tehnicku stranu. ne opterecujem se s time da ce tako nastati tehn. neobrazovano dijete. daleko od toga. na sve strane ce ionako imati tv kompjutere i sl, cak i da ih uopce nema doma (a imat ce, samo ne u svojoj sobi)...

---

joj, moram se nadovezat na ovo.
kad sam vec bila onak, malo veca pa nisam svim silama pokusavala naturit na bor sve kaj sam vidjela u kuci- mama i ja smo se svake godine dogovarale u koju cemo boju uredit bor.
pa je jedne godine bio crveni pa crveno-zlatni pa srebrni i tak dalje.

sve bi to bilo divno da se moj tata ( koji- ruku na srce- obozava kic) nije DIZAO po noci, rovario po kutijama s nakitom i dodavao ukrase na bor.
mos si mislit- odes spavat, ostavljajuci za sobom crveni bor, probudis se ujutro, a ono- nema ceg nema :lol:

U jednoj kutiji su bebe (ima i Barbika) i nekakva kutija sa šminkerajem (naravno, ne pravim) čime se ona najviše igra. Bebe su na prvom mjestu. Skida ih i oblači, vozi u kolicima, daje im jesti, igra se s njima nekih situacija (trenutno je popularno da je teta u vrtiću i da proziva djecu), razgovara s njima ili s nekim nevidljivim prijateljima.
Omiljena joj je kuhinja s loncima i posudicama te drvena kućica s prostorijama i u nju stavlja male gumene patuljke i Snjeguljicu, Štrumpfove i Gargamela.
Ovaj tjedan je bolesna i dovukla je dvije kutije Lego kocaka pa se s njima zabavlja.
U drugoj kutiji su autići, vlakovi, lokomotiva, nekakva Divlji zapad željeznička postaja s kaubojem na konju i vlakom.U trećoj kutiji su lopte (male i velike). S tim se baš i ne igra. To vadimo kad nam u posjet dođu naši prijatelji dečki.
I još imamo dvije kutije slikovnica (nešto je i na polici).
Pored svega je štafelaj (kupljen u Ikei) s pločom i papirom, mnoštvo pastela i drvenih bojica. Likovni imamo svaki dan (čak i previše), ja skupljam svaku njenu črčkicu (ima ona i svoj zid za šaranje), a ne ustručavam joj se dati i škare u ruke, ljepilo i kolaž (naravno, one male tupe škare i obično bijelo ljepilo).

Ali zna staviti DVD u player i klikati mišem na kompu. S tim da su svi DVD-ovi na vrlo visokoj polici i ne može do njih. U zadnje vrijeme filmove i crtiće gledamo zajedno. Otkad je krenula u vrtić, za to nađemo vremena jedino vikendom.

Moram napomenuti da ja bacam igračku istog trena čim pukne. Srećom, M zna čuvati stvari pa smo se do sada riješili vrlo malo igračaka.

Kod nas prevladavaju autići, bageri (i sve vezano uz bilo kakvo majstorenje...šarafcigeri,čekići ključevi), velike legice, hrpa gumenih životinja (nešto tipa seoske farme), plišanci, brdo slikovnica i knjiga i naravno njegov neizostavni Bob Graditelj.
Što se pc-a tiće on se vrlo rijetko sjeti, ali se voli povremeno poigrati nešto tipa 101 dalmatiner ili garfield.
Play station nemamo i sigurno nećemo još neko vrijeme. A po pitanju telke tu smo slabi, ima brdo crtića i uživa u njima.
Od silnih snagatora imamo spidermana sa strganom nogom koji je trenutno na liječenju (novokupljenom doktorskom opremom).

A Jana?
Jana je još mala pa su nam in zvečk, gumene kocke, gumene knjige i sve što ronda a može se staviti u usta.

Ines, tata ti je super! I kako se ujutro opravdavao? Ili se pravio da nema pojma što se dogodilo s borekom? :lol:

Nama su u jednoj kutiji legaci, sva sila. U jednoj autici i kamioncici. U jednoj bebe i pripadajuca oprema. U jednoj slagalice - puzzle. <u jednoj drustvene igre kao karte, memori i slicno. U jednoj kuhinja - pribor za kuhanje i posluzivanje hrane. U jednoj muzicki instrumenti. U jednoj drveni vlakic iz ikee s tracnicama. U jednoj (meni najrazoj) figurice zivotinja, gusara iz broda, medeka iz kucice za mede i dva Moja mala ponija (ovo je nasa verzija Barbie).
Kako je jan za Nolu master of the universe, najvise se vole igrati auticima, odnosno bagerima i prirucno. Pa legacima, gusarima i tak. Jan nije neki kreativac, a nisam ni ja i jako tesko mi ide sve od slikanja, nedajboze modeliranja plastelina (vrhunac su mi "gle, mama je napravila zmiju!" :oops: ) i kolaza. Nekako se tjesim da on to odradi u vrticu, premda i tamo cujem da nije sklon takvim stvarima.
Tako da se doma uglavnom igraju nekakvih situacijskih igara. I ja sam, kao i Bubica, malo skepticna prema nekakvom strukturiranju nakon vrtica.
Nemam u nacelu nista protiv crtica ukoliko su nenasilni (uvijek saltam program cim su oni japanski i u principu smo dosad izbjegli da ih gleda) i ne bulje u njih cijeli dan. Crtic im pustim radnim danom samo kad moram nesto napravit a vikendom pazim da ne ide preko dva sata.
Kao i vecina tu, MM je tehnicke filozofije, on pali telku cim dodjemo doma, al eto, imamo srece kad radi prekovremeno pa mi po svom :P
Jan ima svoj mali laptop neki prastari i na njemu katkad igra igrice, opet skroz nenasilne.
Jan je malo poseban slucaj, nije bas sklon utjecajima drustva pa je od dosta pokemona, spajdermena i sl. zasad ostao sacuvan. Dobili smo nekakvog eksn mena na poklon daaaaaavno i onda se on neko vrijeme s tim igrao, a onda sam ga ja zapakirala, sakrila (imao je dvije godine pa mi se cinilo prerano da ga uvlacim u taj svijet) i nije ga se vise sjetio. Dajem u dobre ruke :kez:
Mislim da za tehnologiju opcenito ima vremena i preferiram "obicne igre".

imamo dva sanduka
u jednom su autići, sastavni djelovi garaže koju imamo, drveće koje se stavlja uz cestu, životinje koje se kreću u prirodi, učimo ga da nije lijepo čuvati životinje zatvorene u kaveze tako da naše sve životinje su prijatelji

u drugom sanduku su Lukine igračke, zveckalice, autići primjereniji njegovoj dobi, loptice i lopte (malo veće), slikovnice tvrdih korica, i igračke koje sviraju

nemamo nikave ekšnmenove, spajdermenove, puške, pištolje ili ne znam ni ja što
crtamo jako puno
bojamo jako puno
pjevamo jako puno
učimo pjesmice uvijek kad smoskupa
čitamo jako puno imamo veliku kolekciju slikovnica
trudimo se kompjuter i tv svest na max dva sata dnevno,
smatram da nije u redu ako druga djeca igeaju igrice primjerene njihovoj dobi da ja to branim svom djetetu jer mi dijete onda u razgovoru s djecom ispada tuntle muntle a jako voli i kompjuter i igrice
volimo i gledamo skupa bajke i priče na DVD-u
ako je neki dječji film isto čemo ga pogledat skupa
ali u svakom slučaju izbjegavamo druženje s kompjuterom i tv-im što je više moguće

e da u posebnoj polici nam stoje sva sila Puzzli (jedno 12 različitih od 260 kom do 60 kom) i svaku je savladao i sam je može složiti
i Legići, bili smo u fazi legića jedno dva-tri mjeseca pa smo se igrali samo s legićima a sve ostalo nije bilo za igru zanimljivo, sad je sve drugo zanimljivo samo legići nisu...

Citiraj:

---

aleta prvotno napisa

Ines, tata ti je super! I kako se ujutro opravdavao? Ili se pravio da nema pojma što se dogodilo s borekom? :lol:

---

ujutro bi mama i/ili ja poskidale dodatke pa bi ih on po noci opet metnuo i tak do manje-vise tri kralja :lol:
barem smo svi imali bor kakav smo htjeli- tata po noci, mama i ja po danu

da mog egica pitas, on bi od jutra do mraka gledao cartoon network :x

da se mene pitalo, nikada ne bi znao da postoji... uglavnom se pokusavamo dogovoriti 1h je max crtica dnevno, on sam zna kad pocne neki od crtica koji su meni prestrasni da mora gasiti tv.

ja sam dugo bila zbunjena zasto se moj sin ne igra auticima, bagerima i sl. od malena sam mu kupovala i muske i zenske igracke... i uvijek je vise bio zainteresiran za svoj mali stednjak, bebe i kolica...no sad ipak ne, ali voli crtati, bojati, izrezivati.... i volimo se igrati drustveni igara (e, sad sa 6 god kad vec zna brojati stvarno imamo ogroman izbor)...naravno tu su i lego kocke kao jedna od omiljenih zabava.

action junake je moooorao imati, ali ja nisam primjetila da se on ikada igra s njima. uglavnom ih nosa po kuci, eventualno zaveze nekom spagom... al da je to neka igra - nije.

Kod nas su lego kocke debeli broj 1 ispred svega ostalog. Može ih satima slagati i preslagivati u tornjeve, brodove, avione....
Osim toga imamo i par kompleta tračnica s vlakom (drvene, plastične, ovakve, onakve..) i s tim se dosta igra.
Zatim slijedi alat, reketi za badminton (doma igramo s napuhanim balonom)... uglavnom sve dosta "obične" igre.
Da ne zaboravim, mačevi su također bitan assesoir.

Crtiće gleda ali ne pretjerujemo s tim. Od PC-a ga uglavnom držim podalje, ima jednu slatku i nenasilnu igricu (Maisy) koju nekad žica (ali samo kad vidi mene za PC-em).

A imamo i Ninja kornjaču.

Ja sam također za umjerenost u svemu, a prednost dajem uvijek ići van nego biti doma.

Citiraj:

---

egemama prvotno napisa

action junake je moooorao imati, ali ja nisam primjetila da se on ikada igra s njima. uglavnom ih nosa po kuci, eventualno zaveze nekom spagom... al da je to neka igra - nije.

---

Kod nas je tako uglavnom sa svim igračkama. Raspameti se kad vidi reklamu ili kad dođemo u dučan s igračkama, ali rijetko kad se zapravo zaigra s igračkama. Iznimke su bojice, plastelin, legići i slikovnice i to jedino ako se MM ili ja igramo s njom 8)
No moram priznati, da kako je starija sve se više počinje igrati društvene igre (čovječe ne ljuti se, memori,...) pa čak i s lutkicama, ali opet naravno ako se mi igramo s njom :cry:
I naravno odgovor na pitanje što se sve nalazi u našim kutijama s igračkama - Sve i svašta- od praznih ambalaža (bočica, kutijica, vrećica...) do autića, kamiona i bagera, lutaka, barbika, šatora, i svu silo svega s cim bi se eventualno moglo igrati, ako bi se htjelo igrati. Ah, da bar :P

Kod nas već par godina tata radi po veleprodajama igračaka. :) Igračaka u kući ima više od bilo čega drugog. Ipak Mihi su najdraži autići svih veličina i oblika (oni veći su u pravilu razmontirani a on ih popravlja i mijenja dijelove). Čak i po kadi vozi autiće. Inače voli kreativne igre: plastelin, razne elemente za slaganje (ne puzzle), možda najviše magnetne štapiće sa željeznim kuglicama (ludilo od igre). U zadnje vrijeme Yu-gi-oh karte. TV ne gleda previše, crtići su mu aktualni uglavnom vikendom ujutro. Od akcijskih junaka interesiraju ga samo Spiderman i Ninja-kornjače, za ostalo veli da je grdo. Ja zadovoljna. Nadam se da neće poludjeti za playstationom kad ga jednom prokuži kod nekog.

Kod nas se igra iskljucivo daljinskim upravljacima, telefonima, spangama za kosu, zicama od telefona, uticnicama i svime onime sto ne bi htjeli da dodje Niki u ruke. Igracke se uzimaju iz kutije jedino ako u cijelom stanu nema nista drugo na dohvat ruke.

Mi imamo nekoliko kutija s igračkama... točnije nekad su u njima bile igračke a sad su te kutije vagoni ili krevetići gdje oni idu spavati, a igračaka nema gdje nema. Prije smo MM i ja znali 'tematski' pospremati igračke, npr. kocke u jednu kutiju, barbike i ostale lutke u drugu, autići u treću... a sad navečer ili samo kutijom zagrabimo kroz hrpu igračaka, bitno da nisu više na podu, ili kad smo stvarno krepani ostavimo ih na podu i samo nogom raskrčimo prolaz :oops: .
Moji vole pogledati crtiće i fimove, ali imaju faze kad ih što drži, npr. dva tjedna će svaki dan za redom tražiti Loleka i Boleka, a slijedećih dva Vlak u snijegu. Ne odbijamo ih kad traže gledati, ali kontroliramo koliko su vremenski već pred ekranom. Kojiput (sad bih opet stavila smajlića koji se srami) im i sami pustimo neki crtić, ali isključivo ako ih želimo nahraniti nečime što im baš nije milo. MM pogotovo ne voli da televizor bude bezveze upaljen, jer nam mala reagira na prvi zvuk reklama i ne odljepljuje pogled od njih.
Ona tu i tamo odigra neku igricu na PC-u.
Već neko vrijeme ima jednu veliku maramu i voli se zamatati u nju, i već kako joj dođe inspiracija malo je Indijka, malo Majka božija, malo joj svežem maramu kao rep pa je Mala sirena, malo napravimo krila pa je ptica ili anđeo... Voli bojati vodenim bojama. A u fazi Barbike-i Diznijeve-princeze je konstantno, otkako je prvi put 'pročitala' Pepeljugu i dobila prvu Barbi.
Mali trenutno jako voli fotoalbume, već ima svoje omiljene, već po koricama zna u kojem su slike s mora ili nešto drugo. Izvuče ih par komada i onda mi 'čitamo'. Obožava još i slikovnice i lopte (mislim da ih imamo oko dvadeset, svih boja i veličina). Kad sestra ne gleda onda ih skrivamo pod njezinu maramu i čudimo se gdje su nestale.
Da skratim, možda imaju neke igračke ili neke igre koje više vole, ali igraju se stvarno šaroliko.
Playstation ne namjeravamo nabaviti.

Kod nas je situacija ovakva:
Ivan 5 godina:
1. slikovnice i knjige - trenutan top je atlas svijeta, prosli mjesec svijet dinusaura, prije toga glagoljica a slijedeci tko zna
1a. u svako doba neki radni listovi sa zadacima za rjesavanje - na to je potpuno odvaljen - a sigurno mu se nece dati kad krene u skolu
2. autici - ne smijem ni reci ali preko 300 kom - u svim varijantama
3. piste i gareze
4. puuuno lego kocaka
5. nekoliko pernica i bojanki, plastelina, ...
6. plasticne zivotinje, dinosauri
7. plisane igracke
8. ponekad film na DVDu - najcesce kad je bolestan, redovito ne
9. Nekoliko puta godisnje igrica na compu, surfanje po netu zajednickoda pronadjemo sto ga zanima npr. sve o titanicu
10. Svakodnevna setnja, sportska aktivnost....
11. Gleda crtice i zutokljuca ponekad

NEMAMO:
1. niti jednog pistolja, puske, tenka, .... oruzja
2. Action junaka
3. agresivnih i glupih igracaka
4. Playstationa
Popustila sam samo za YUGIOH karte jer ih ima cijela ekipa u vrticu ali YUGIOH crtic nije nikad ni pogledao.....

Ana 1,5 godina:
Ima brdo didaktickih igracaka koje niti ne pogleda, 3 lutke koje ju ne zanimaju ali je zato strucnjak za autice i dinosaure - uglavnom za gornji spisak.

Isto tako moram reci da niti u vrticu nemamo igracaka s obzirom da ima elemente waldorfa. Tako da se djeca igraju drvenim kockama, rucno izradjenim igrackama tkaninama ..... jedina iznimka su zivotinjice...
I to stvarno djeluje jer kad zaboravimo igracke Iv pronadje stapic, dva kamencica listic i iz toga slozi pricu za igru.... uglavnom jako konstruktivno, a ne destruktivno za razliku od ostale djece koje susrecemo po igralistima...

mamas, vidim da smo relativno slicni po iyboru igracaka ... ;)

Nego, recite vi meni: ciji su klinci gledali prethodna dva dana filmove o Batmanu?
Mi to nismo dali gledati Vedranu (koliko god to nije neko veliko nasilje ipak ima tu svasta ... usput, nismo ni mi gledali filmove), no izgleda da su u vrticu to gledali svi drugi ...

moji nisu gledali jer idu spavati u 19 i 30. iskreno, meni je neprihvatljivo da mi dijete od 5-6 godina gleda tv poslije 20h jer se dizu rano. jedno je vreijme A bio navucen na dnevnik. jedva smo se toga rijesili.

nemamo:
-oruzje
-akcijske figurice (osim jednog nepokretnog spidermana)
-dvd, video
-playstation

niti cemo imat. da se samo mene pita, ne bi imali ni zaglupljivac, inace poznatiji kao tv.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

mamas, vidim da smo relativno slicni po iyboru igracaka ... ;)

Nego, recite vi meni: ciji su klinci gledali prethodna dva dana filmove o Batmanu?
Mi to nismo dali gledati Vedranu (koliko god to nije neko veliko nasilje ipak ima tu svasta ... usput, nismo ni mi gledali filmove), no izgleda da su u vrticu to gledali svi drugi ...

---

Samo mi recite kako ste i da li ste uspjeli Vedranu objasniti kako i zašto baš jedino on nije gledao taj film. Mislim bez uvrede i ljutnje za sve koji tako razmišljaju. ali smatram da je potpuno nepravedno prema djeci od 4,5 ili 6 godina, bez njima prihvatljivog objašnjenja, zabraniti gledanje filmova o strip junacima, koje uostalom gledaju svi ili većina njegovih vršnjaka tako kada se sljedećeg dana pojavi u vrtiću svi o tome pričaju a on nema blage o čemu se zapravo radi. Mislim da se vjerojatno osjećao lagano priglupo, jer su to gledali svi, a on ne, a nema pojma zašto. Ipak, ne radi se tu o ne znam kakvoj dozi nasilja, klanja, ubijanja isl., a naša djeca ne gledaju Batmana ili ostale strip junake niti ih poistovjećuju sa glavnim akterima globalnog nuklearnog rata . Ponavljam bez ljutnje za sve koji razmišljaju na taj način, ali jednostavno smatram da to baš i nije pravedno prema tako malim klincima. Uostalom pa tu se radi samo o Batmanu, suvremenoj, nazovomo to, bajci za djecu. Samo sam to htjela reći i nadam se da se nitko nije našao uvrijeđen. Mi imamo DVD, imamo video rekorder i gledamo Tv, ali u umjerenim dozama i također biramo emisije, crtiće i filmove i mislim da tu nema ništa lošega ako se pažljivo i dozirano djetetu ponekad na DVD-u pusti crtić i smatram da više šteti bilo kakva zabrana nego lagano doziranje TV-a. 8)

Citiraj:

---

... i također biramo emisije, crtiće i filmove i mislim da tu nema ništa lošega ako se pažljivo i dozirano djetetu ponekad na DVD-u pusti crtić i smatram da više šteti bilo kakva zabrana nego lagano doziranje TV-a. 8)

---

Biramo i mi crtice (nenasilne) i program na TV-u (za koji Vedran i tako ne pokazuje bas neki strasan interes), nema kod nas totalne zabrane TV-a. No, neke stvari jednostavno nisu dozvoljene. Jest da je suvremena bajka, ali za tako amle klince to jos nije. Kad ce imati 7-8 godina sigurno ce to gledati, jer sve ide u svoje vrijeme.
I nema veze sto ih svi drugi gledaju, to za nas nije prihvatljivo objasnjenje. U vrticu se pod firmom batmana i slicnih lemaju decki sve u 16. Evo par citata iz djecjih usta (klinci izmedju 4 i 5 godina):

Citiraj:

---

"Batman nikad ne place kad ga neprijatelj udari. Kad mene Matko udari u trbuh ili Luka stane nogom na prste to mene boli, ali ne placem, a ne place ni Ivan ili Luka kad ih udarim nogom u glavu. A Toni, kad ga udarimo onda place i zbog toga se on ne smije igrati sa nama."
Ili ovakav odgovor na pitanje zasto je iz cistog mira udario nogom Luku u glavu dok je Luka lezao na kreveticu na podu: "Zelio sam pogledati sto ima na podu ispod krevetica, no znao sam da mi on to nece dati pa sam ga zato odmah udario u glavu." (na primjedbu da to nije u redu i da ako zeli nesto vidjeti treba ipak pitati): " Nema veze, htio sam ga udariti. I opet cu."

---

Evo, ovo je svakodnevica iz vrtica. I sva sreca da su tete super pa da to uspiju rijesiti na kakav-takav nacin.
Znam da to nije samo zbog batmana i TV-a, ali sigurno da i to pospjesuje ovakvo ponasanje.

Isto tako, ako ce Vedran htjeti pusiti sa 10 ili 12 godina argumenat da to svi njegovi prijatelji rade nece biti dovoljan da mu to mi dozvolimo (vjerojatno nas nece ni pitati za to, pa ce pusiti u WC-u ili parku :/ ).

Ajme, tatek, kad ovo pročitam, strah me i pomisliti što me (nas) čeka za 3-4 godine...

Kisni pozdrav!
U nasim kutijama i kosarama za igracke stoji mozda i previse toga,sva sreca da nije sve onako uvijek "na ocima" pa se djeca uvijek iznova iznenade kad kao "otkriju"igracke.Super metoda da se ne izgobe kad vec imaju izbor cime se igrati.
A sto je u njima?Uglavnom sastavljeno ovisno o afinitetima i dobi.Moja mala kcerkica je prava mamica za lutke.Ima nekoliko lutaka,i plasticnih i krpenih pri cemu prednost daje onim krpenima-mama je naravno podmetnula,gledajuci s pedagoske strane,da upozna i nesto ajmo reci "opipljivo"i zivlje od onih smrdljivih plasticnih toksicnih lutaka koje je do sada dobivala na poklon.ALi poklonu ne gledaj u zube,kazu,a ja bi najradje unaprijed rekla da donesu poklon u stilu-baloncic,bojicice...Osim toga,uvijek ta sex.diskriminacija-curici lutka ,djecaku autici.I moj sin(4 god)se poigra s lutkom pa cak i podoji ju :lol: (obzirom da ja dojim vec 30tak mjeseci malu)
Inace,njegov favorit su definitvno knjige,i uspjeli smo do sada skupiti poprilican broj,a tu je jos i knjiznica..pa crtanje,bojanje,pravljenje vlastitih postera..i naravno jos su tu Legici-obicno sjede zajedno pa grade...cak i mami i tati koju plasticnu tortu ili cvijet... :love:
Do sada smo se povodili njihovim interesima i sklonostima,ali kad se skoncentriramo pa zajedno provodimo kvalitetno vrijeme,mislim da je to formula!Bar svaki vikend malo u sumu...bez obzira na vrijeme...