Naša lijepa priča (VŽ)

Evo moje zlato spava, a ja vam idem napisati našu priču..
Dugo, dugo sam samo čitala vaše priče s poroda, uživala sam u njima, ali bila sam i tužna jer moja je prva trudoća završila tužno, gubitkom bebice već pred sam termin. Druga spontanim pobaćajem u 16. tj. Od tada sam živjela za dan kada ću ući u rađaonu i izaći iz nje sretna, s bebom pored sebe.
Da sam trudna znala sam i prije plusa na testu (koji se usput budi rečeno ovaj put nije ni pojavio), jednostavno sam imala osjećaj da je mala srećica tu i da ćemo je dobiti. Uskoro su mi osjećaje potvrdile cjelodnevne i cjelonoćne mučnine, a uskoro i 1. gin. pregled. Ne moram opisivati sreću :-D!
Trudnoća je bila prekrasna, školska kak se kaže, bez ikakvih problema (osim tih par prvih mjeseci mučnine); odlučili smo da želimo da nam je prati dr. Fara, privatno, u poliklinici Fenix (koja nažalost više ne radi). Nismo ga poznavali ali smo čuli samo dobre stvari o njemu. I jednom mi je u 1. trudnoći radio uzv dolje u ambulanti, i nekako mi ostao u lijepom sjećanju, iako se ne sjećam detalja.
Ma super mi je bio, jako sam zadovoljna, najvažnije je da sam stekla povjerenje u njega i osjećala se sigurno. Toliko o samoj trudnoći, a sad porod:
3 dana prije termina dolazim sa mm-om na redovni ctg i pregled. Ctg pokazuje neke male trudove, dosta pravilne ali slabe. Otkucaji super. Dr. pregleda i mene i nalaz i predloži mi da ostanem u bolnici sad kad je termin već tu, a i ja sam tako htjela jer sam osjećala da bi u bolnici bila smirenija i mirnije čekala porod. Niko sretniji od mene što ostajem u bolnici, i stvari su već sa mnom, očekivala sam da će tako biti. Smještaju me na odjel, gore na PT, pozdravljam se s mm-om, oboje smo uzbuđeni i sretni.
Te noći lagani trudovi opet na ctg-u, ja ih pratim, dosta su pravilni al ne bole jako. Spavam sasvim fino. Maštam o bebici, porodu, i to prirodnom ovaj put (1. put sam rodila carskim, zbog bebicinog stanja i hitnosti).. Tako smo se dogovorili s dr-om: probat ćemo svakako prirodno, a ako ne bude išlo idemo na carski.
Ujutro u viziti moj dr. (bio je dežuran dan/noć prije). Trebam dolje na uzv i pregled. Dobro. Hrabra i sretna šećem do tamo. Volim uzv preglede jer svaki put vidim svoje maleno. I uživam, i ovaj put je tako. Kao kroz san čujem dr. Faru kako spominje rađaonu. "Idemo u rađaonu, nemamo kaj čekati! Može?" Ajme, ko? Ja? U rađaonu? Cura koja je na pregledu poslije mene isto bi u rađaonu jer joj je već pretežak trbuh. Ali ona ne ide, pa je malo ljuta, a ja idem i sretna sam i uplašena malo i ne znam kak se osjećam, ko da nisam sa Zemlje (znate i same taj osjećaj)!
Klistir, depilacija (ako se može tako nazvati), brzo to ide, ništa ne odbijam ja sam samo sretna sretna jer uskoro ću vidjet svoju toliko željenu bebu.. Zovem muža da dođe, on ne može vjerovat, dolazi čim se snađe ;-).
U rađaoni super ekipa, ali svi do jednog - sestre, dr-i, a najvažnije mi je da je tu moj dr. Fara i da će mi on biti na porodu. Njemu je inače završilo dežurstvo, pa se bojim da će mi netko drugi biti, no on ostaje!
Prvo što sam zamijetila u rađaoni je krevetić spreman za bebu, sa šarenim jastučićem, odmah pored mog kreveta.. Stalno sam gledala u taj krevetić, ne vjerujući da ću ovaj put stvarno dobiti bebu, da će biti sa mnom, pored mene..
Ctg pokazuje neke nepravilne kontrakcije, dosta boli ali ništa strašno. Dr. me pregledava. Daju mi malo dripa. Pa onda mislim još malo, ne znam sad točno koliko su mi dali, no nažalost ništa, ne otvaram se. Čekamo otvaranje, ali ne ide. Dr. me pregledava i zaključuje da ne bude išlo prirodno, nisam se nimalo otvorila. Znači, idemo na carski. Malo mi je žao, ali ne prejako, koliko god sam htjela prirodni porod još više sam htjela da se bebica rodi živa i zdrava i nisam htjela eksperimentirati.
Ista ekipa iz rađaone ide sa mnom u op. salu, pridružuje im se još dr. Bilopavlović, i svi su super, anesteziloginja je divna, sve mi objašnjavaju, umiruju, zabavljaju..ma super se osjećam, iako sva drhtim. Čak sam dobila i kompliment da imam dobru liniju! Dobivam spinalnu analgeziju, tako da sam svega svjesna. Joooooj i sad se sjećam tog prekrasnog išćekivanja da čujem plač svog malenog zlata.. Uz takvu ekipu vrijeme stvarno brzo prolazi i odjednom - evo ga, rodio se, čujem preslatki plač, svi su ga popratili smješkom i "ooooo kakav sam ja muškarac!!!", a on uopće nije puno plakao pa sam se ja odmah uplašila i pitam zašto više ne plače? Anesteziologinja odgovara da zašto i bi kad mu je dobro, i evo već mi ga i donose na ljubljenje macu malu preslatku. Taj trenutak je nezaboravan i ne mogu ga opisati, znate i same koliko je prekrasno 1. put vidjet svoju bebicu :zaljubljen:.. Stavili su mi ga pored lica da ga poljubim, ali je on prvi poljubio mene :yes:! Valjda je htio sisati odmah! I želja mu se vrlo brzo ostvarila, za cca pola sata bili smo gotovi, spremni za odlazak u našu sobu i za susret s taticom, koji je čekao presretan i dehidriran unatoč litrama popijene Jane.
Dobili smo jednokrevetnu sobu i neko vrijeme proveli sami nas troje, mala sretna obitelj.. Ja sam odmah tražila da mi daju G. k meni u krevet, da se mazimo i da sisa. Sestra nije mogla vjerovat, rekla je da ona još nije doživjela da žena odmah nakon carskog hoće bebu k sebi i odmah dojiti. Ne znam zašto i kako, to mi se čini nevjerojatno, meni je to bilo jedino prirodno u tom trenutku što sam mogla poželjet i napravit.. Kasnije sam ga i sama uzimala k sebi i dojili smo dojili dan i noć ;-). Al to je već priča za drugi podforum..
Sad smo već veliki 7. mjeseci, polako se dižemo na nogice ovih dana, maze smo, cikimo i uživamo. Svima pusa od jedne sretne mame i njene bebe!

Prekrasna priča!!!
Najsretniji trenutak mog života bio je kad su mi mog bebana, koji je jako plakao nakon poroda, stavili na prsa onakvog ljubičastog i sluzavog i istog je trena prestao plakati. Tada sam shvatila da sam mama i nije bilo sretnije osobe na svijetu...

Jako lijepa priča, čestitam!

V&NMama, cestitam ti od srca!!! bravo za hrabrost i prisebnost!
divna prica; sva sam se rascmoljila...

Čestitke od srca na dugo očekivanoj bebici :heart:

Iskrene čestitke. Jako lijepa priča!!!

Plačem ali od sreće jer si nakon toliko trnja došla do svoje zvjezdice, svoje bebice :zaljubljen:

Hvala na čestitkama svima :-)! bfamily :love2:!

:heart:

Cestitam

čestitam :heart:

stvarno prekrasna prica!!!

Prekrasna priča V&NMama... :heart:

prekrasna prica i iskrene cestitke :)