Mama, tata i prijateljica

Pozdrav svima! :-)

Odmah idem reći što me muči. Dakle, rastala sam se prije 2 godine, razlog rastave ovisi koga se pita. Ako se pita najdražeg bivšeg muža reći će da je bio nesretan, a ako se pita mene reći ću da je razlog to što se zaljubio u moju najbolju prijateljicu. Da, da vjerojatno najstariji klišej na svijetu!
No, da ne duljim i pređem na ono što me muči, brine i ne znam kako da to riješim, gore navedeni akteri su u vezi i nedavno mi je najdraži bivši muž rekao da će se vjerojatno oženiti. E, sad. Naša kćerka ima sad 8 godina, dok smo bili u braku veliki dio vremena je provodila s Prijateljicom. Ne mogu reći da ju nije voljela, i sad pita za nju. Naravno, ona ne zna ništa o njihovoj vezi i ne znam uopće kako da joj to kažem i objasnim.

Ovdje sam vidjela postove o novim partnerima, ali ovo je nova dimenzija. Od početka pripremam Malu na nove partnere, ali ne znam kako bih joj ovo objasnila. Prvenstveno zato što na spomen novih partnera reagira negativno.

Eto, nadam se da sam uspjela objasniti što me muči, a svaki savjet je više nego dobrodošao!

a zasto bi ti trebala nesto objasnjavati?
prepusti akterima price da sami objasne djetetu kako misle da treba.

Jako teska situacija.
Akteri ce reci ali ce ona od mame verovatno traziti pricu.
Ja sam uvek za to da deci treba reci istinu, jedino je mozes postedeti svog besa (ukoliko ga imas a verujem da je normalno imati) .
Svu srecu vam zelim

to bih ja ostavila njima da objasne..
ako dijete pita direktno, naravno da bih odgovorila, ali naravno na razini djeteta... jer prica je jednostavna...
mama i tata nisu mogli zivjeti zajedno i razisli su se. tata i xx zele vise biti zajedno i pocet ce zivjeti zajedno.
cinjenice, bez ikakvih nijansiranja...

ja se slažem s majoslavom...mislim da klince treba uvažavati i govoriti im istinu...
e sad lako je reći neka objasni tata, ali tata neće objasniti ako ga kći ne pita (moja slobodna pretpostavka), a ona ga vrlo vjerovatno neće pitati (sudim po svojim klincima) nego će pitati mamu.
najefikasnije bi bilo da svi troje pričate s njom...iako znam da ti je to vjerovatno kost u grlu, ali ja vjerujem da trebamo prevazići vlastitu mržnju i bol i kako god to nazvali zbog naše djece, jer ipak ćemo biti njihovi roditelji do kraja života...

Ja sam isto u nekakvoj cudnoj situaciji.

Tata zivi s drugom vec vise od pola godine - a djeca nemaju pojma gdje zivi i s kim zivi.
Redovno se vida s njima ali nju ne spominje. Zapravo uopce ne spominje ikakve detalje iz svog sadasnjeg zivota.
On je samo otisao, ja sam im rekla da mene vise ne voli i da je to razlog odlaska - jer meni postavljaju pitanja. Njega nista i ne pitaju - a njemu to i pase.
I sad je pitanje koliko tako dugu?
Podrzavam li ja sutnjom tu laz?
Sto kad saznaju jednog dana?
Hoce li mene okrivljavati jer sam im presucivala istinu?

Po mom mišljenju je najbolje kako je majoslava rekla, i to po mogućnosti novinarski hladno bez unošenja emocija u priču kako klinci ne bi imali osjećaj da moraju birati stranu. A činjenice ionako dugo nećete moći skrivati.

uvijek mislim kako djeca osjete sve one male emocionalne valove koje se kao trudimo prekriti.
ne mislim, također, ni da je dobro poštedi ih da vide kako i nama ponekad bude teško (suze, zbunjenost, bol...)
no ako želiš da ti ovu situaciju djeca prihvate u valceru, onda smatram da i sama to moraš tako reći i prihvatiti - "u valceru".
znači to je tako kako je.
to je život. i priča najluđe priče. a jedna od njih je i ta tvoja - tata je s prijateljicom. mama i tata više nisu zajedno.


mikarwen, na tvom mjestu ni ja još ne bi bišta govorila.
tvoj bivši možda i nema ozbiljnih namjera s tom novom ženom, bez obzira što trenutno žive zajedno.
objašnjavala bih djeci jedino onda kad/ako sama postave pitanje.
i smatram da se bespotrebno lomiš oko pitanja krivice...ništa krivo nisi napravila.
nova žena je trenutno dio tvog bivšeg, a hoće li uistinu sutra postati dijelom života tvoje djece, to sad nikako ne možeš znati.
pusti da vrijeme pokaže koje ćeš situacije eventualno morati objašnjavati

eh...
prijateljica...meni bolna tema
nisam od onih koji znaju sakriti kako sam pa pokusavam biti sto iskrenija djeci ne uvalceci ih u pricu o tome ko koga gdje i zasto...
tata je odselio i vidjao ih jako cesto. svakodnevno prema dogovoru i to u takvom rasporedu da su jedan tjedan bili svako popodne cijelo s njim a jedan bi ih samo vodio ujutro u vrtic. onda je dosla rastava, papirnato i od dana rastave je priznao da je s drugom (vec dulje vrijeme). na naglo zbog dodijeljene alimentacije i mojeg odustajanja od vjerovanja laznim obecanjima vise nema vremena vidjati se s njima svaki dan nego samo kako je sud i czss dodijelio. klinci su naravno zbunjeni. al nekako hendlamo i to. a onda dolazi i prijateljica, koja je prijateljica vec godinama i klinci ju poznaju. meni je mucno svaki put kad ju spomenu kako su se s njom i tatom druzili i ovo i ono, al pokusavam ne pokazivati, jer je to moj problem. ona je dio njegovov zivota i moram to prihvatiti. sad se dogadja to da se sele skupa u stan i iako je dogovor da nece klincima uvoditi nju kao njegovu djevojku u zivot ne znam kako misli to izbjeci ako klinci budu spavali kod njega? kako to objasniti njima? dosad nismo upetljavali osjecaje - mama i tata se ne zele svadjati stalno pa zato zive na razlicitim adresama (tata je sad kod bake, svoje mame). ljubav nismo spominjali...

vrijeme je sigurno nesto sto pomaze, strpiti se i vidjeti kamo sve to ide, al nisam jaka na toj strani...pa eto, dijelim svoja misljenja i dvoumljenja i ovdje