Nestašni dvogodišnjak

Pozdrav svima!!
mlađi sin upravo je napunio 2 godine i u zadnje vrijeme se počeo ponašati drugačije od uobičajnoga.Naime,sve mora biti po njegovom.Kako doma tako i u vrtiću.
Uvijek,ali baš uvijek želi onu igračku koju je uzelo neko drugo dijete,a kod kuće brat.
Brat mu je stariji, ima 6,5 god.I sad je mlađi počeo sve žive maltretirat oko sebe,svih tuče ako nije po njegovu.
I jučer mi teta u vrtiću kaže da je jednog dječaka tako jako počupao za kosu jer mu nije htio dati neku igračku.
Jučer je kod kuće plakao više od pola sata jer mu nisam htjela popustiti da bude po njegovom.
Kako postupit,koje su vaše metode?
Čini mi se ova druga godina najteža...

samo isprobava granice sto bi se reklo i nravno reakcije odraslih na sve njegove poteze.oredi sto moze i nemoze raditi pojasni mu zasto i za jedno godinu do dvije uroditi ce plodom.ja sam s mojim najmladjim upravo nedavno izisla iz te faze iako ne sasvim samo rijedje iskusava ne tako cesto kao do sad zna biti uzasno naporno pogotovo kada napada starijega koji se tako i tako ponekad osijeca ugrozeno jer cijela familija (baka deda itd)povladjuju mladjemu koji to debelo iskoristi...da neduljim to je samo jos jedna naporna faza za prezivjeti kao i sve ostale

Tja, dijete je ušlo u "strašnu" treću godinu.... Nema tu univerzalnih pravila. Meni je pomogla Phelanova knjiga 1-2-3 uspjeh iz koje sam popamtila samo nekoliko osnovnih principa:

- čak i jako malo dijete može razlikovati prihvatljivo od neprihvatljivog ponašanja
- s djetetom ne razgovaraš kilometarski jer ne čuje dalje od druge/treće rečenice nego jasno postavljaš granice i inzistiraš na njima, mirno i tvrdoglavo
- kad se ne želi smiriti ili ponaša neprihvatljivo, brojiš mu do tri, a onda slijedi kazna (npr. time out - pošalješ ga na stolček da razmisli što je/nije učinio i što bi trebao) Inače, ja sam ovo možda kod starijeg primijenila jednom ili dvaput, kod mlađeg možda pet puta.... Bilo je za moju djecu jako učinkovito i baš ih je brzo ohladilo (dakako, u kombinaciji s prethodne dvije stvari - djeca moraju znati što je neprihvatljivo i to mora biti ISTO za tatu, mamu i sve druge ukućane... Djeca moraju znati da nemaš mekanih mjesta itd.)

Zvuči jednostavno. I bilo je.... ALi bilo je i teških trenutaka (moj stariji je imao faze lupanja glavom o kameni pod i sl. a mlađi je isto tako urlikao kao tvoj ako nije bilo po njegovom) ali se to riješilo. Ide brže ako shvate da te ne može muljati... Najteže mi je bilo obraniti starije dijete, ali uspjelo mi je kad sam mlađem prestala popuštati zato jer je "još mali". U vrtiću također stariji nije baš nikad pravio probleme, a mlađi se znao počupati s drugom djecom. Ima tu i karakter utjecaja.... Moraš samo znati da ne možeš kontrolirati baš sve, da su djeca povremeno nepredvidiva, ali da ipak možemo puno utjecati. Dragocjeno iskustvo bilo mi je da su djeca mirna i dobra kad ja nisam nervozna nego smirena, a tako je i danas.

Sretno! Svi to prolaze na ovaj ili onaj način...

Cure su ti super objasnile kaj se događa, sad sam trebaš živčeke u kanticu, pa na ribičiju 8-)

Nekad će ti bit naporno do ludila, neka ćeš misliti da ta strašna faza neće niiiiiiikad proć, naslušat ćeš se od okoline kako je dijete užasno razmaženo i da trebaš poduzeti nekaj po tom pitanju :roll:, možda ćeš čak na trenutke pomisliti kako su u pravu, ali nastoji ipak uvijek imati na umu da se dijetej ednostavno ponaša kao dijete, a tvoja je roditeljska dužnost i zanimljiv izazov za jačanje karaktera da to dijete naučiš što se smije i što se ne smije, a bez da izgubiš glavu i podivljaš kad on divlja.

Potrajat će jer klinci eh, sporo pamte, a brzo zaboravljaju upute o prihvatljivom ponašanju, koliko god one kratke i precizne bile. Sad će klimnut glavom da razumije kako to ne smije i za pola sata ili najkasnije sutra će napraviti isto :lol:ali uspjet ćeš na kraju.

Meni je za krepat moja mama koja me u toj fazi udavila brigom kako odgajam Leonu u divljakušu koja nema nikakvog respekta prema nikome. Čudila se kako joj dozvoljavam joj da se naduri, zatvori u sobu i viče da je ljuta na mene.

Objašnjavala sam joj da da ne dozvoljavam udaranje i vrijeđanje, ali djeca imaju pravo na svoje osjećaje i njihovo verbaliziranje. To nije neodgojenost, to je zdrav način ventiliranja ljutnje koji će s vremenom naučiti kontrolirati. Nije me shvaćala tada.

E, da bi danas sa Leoninih 6 i pol godina rekla kako je u usporedbi s većinom djece od susjeda krasna, mila i u velikoj većini slučajeva sasvim kooperativna curica. A susjedne klince opisuje kao neodgojene, bezobrazne i potpuno van kontrole. Rekoh: daaaaaaaaaa? Kako je to moguće, kad su ta djeca bila preventivno udarana po guzici da se sve prašilo, zvana svakakvim pogrdnim imenima da bi ih se posramilo i prizvalo pameti, uglavnom disciplinirana strogim metodama koje si ti zagovarala kao jedine uspješne?

Pa je smijući se priznala da je moja metoda bila kao pravda, spora ali dostižna i da mi za Juricu kad/ako dođe u takvu fazu neće ni zucnuti da bi proturiječila...hehe...

Molim mame s iskustvom za pomoć. Sin naših prijatelja susjed ima 2 i pol godine, znam ga od njegovog rođenja, viđamo se svakodnevno i puno puno družimo. Jako je zaigran, neprestano u pokretu, izuzetno vezan uz mamu (u društvu druge djece ne odvaja se od nje). Unatrag par mjeseci počinje lupkati moje dijete koje sada ima 9 mjeseci, i čini mi se da naoko dječje lupkanje postaje sve agresivnije i češće.Ne može proći niti minuta da ga ne poželi lupiti, naravno uvijek po glavi. Pokušali smo svašta, od ignoriranja do kažnjavanja, ali izgleda da ništa ne pali.
Kako se postaviti?

Ja se prema tudoj djeci postavljam kao i prema svom, ja bi tom klincu rekla, bili njegovi roditelji blizu ili ne, da NE SMIJE udarati tvoje dijete. Cvrsto, jasno i glasno! Cucni se da mu budes u razini ociju, primi ga za ruke i tako mu reci. Ponovi nekoliko puta ako ne upali od prve, naucit ce.
A njegovi roditelji ne vide to lupkanje ili to ne dozivljavaju kao nesto lose?

Njegova mama uvijek reagira i opomene ga, ponekad ga pošalje u kut, jednom je prilikom i dobio po guzi.. al već par minuta nakon toga opet počinje, baš kao da prkosi, kao da ispipava granice.
Ja pokušavam s njim polako i nježno, pohvalim ga kada mu da pusu i kažem mu da je dobar dečko i da se male bebe trebaju maziti i čuvati, nagradim ga bombonom,ali sve je to kratkog daha.. neprestano mu uzima sve igračke koje dotakne ali na to ne reagiram jer shvaćam da je to njegova neka faza, ali ovo s udaranjem me zaista počinje smetati jer su i udarci sve ozbiljniji.
Razmišljam da li ja, kao netko tko mu nije roditelj i autoritet, imam pravo se tako postavljati prema njemu?

Imas! Zasto ne? Ti si odrasla osoba koja njega nesto time uci. I ja imam susjede koji imaju sina od 7 godina i koji bi trebao biti "pametniji" pa ipak namjerno izaziva Svena, jednom ga je cak tukao po guzi. Ja sam na to dreknula da je to napravio sad i nikad vise! Njegov tata je bio kraj mene, nije vidio sta se dogodilo ali je htio sina tuci kad sam mu rekla sta je bilo. Ja to nisam dozvolila, rekla sam mu da ga pusti jer sam mu JA rekla sta ga ide i ne treba ga sad 5 ljudi kaznjavat.
Mali vise nikad nije taknuo mog Svena, jos uvijek ga zna namjerno provocirati tako da mu uzima igracke ali ja uvijek zagrmim i kazem mu da se smiri. Isto napravim i sa svojim djetetom. Moji susjedi mi nikad nisu zamjerili sto se tako ponasam prema njihovom sinu. Pricala sam s njima o tome, rekli su samo da nebi voljeli vidjeti da im udarim dijete a svoje ne tucem. Jasno da to nikad nebi napravila. Iako oni svoju tuku al ja to ne mogu sprijecit, nazalost.

Hvala ti puno na odgovorima. :heart: Razgovarat ću s njegovom mamom pa ćemo pokušati i tako, nadam se da bi moglo uroditi plodom.

Dvogodišnjak je ljubomoran na tvog sina od 9 mj., misli da nešto nije uredu sa njim zbog toga što se on tako osjeća, obzirom da si ti i njegova mama oduševljeni bebom. Neka ga mama idući put kad čvrkne tvog klinca uzme u krilo i kaže " Joj, baš su te male bebe ponekad gnjavaža , zar ne?" Možda prestane nakon toga. To nije moj recept , nego recept poznatog psihloga voljenog na ovom forumu.

Slažem se sirius, sigurna sam da je ljubomoran, tim više što je jako vezan i uz mene..hvala ti!