smanjenje dojenja?

iz alamaminog topica vidi da dosta malisana sama pomalo pocnu sve manje i manje dojiti i zadrze se na jednom ili dva dojenja...posto to nije slucaj kod nas, mislav i dalje doji tko zna koliko mene zanima da li ste im pomalo uskracivali dojenje, jesu li dobili siku svaki put kad bi zatrazili ili ne...da li ste im ogranicavali broj podoja?
meni osobno ne smeta koliko on doji, kad me nema niti trazi niti se sjeti sike, ali ako se tek probudi trai malo sike, ako mu je nesto tesko, opet trazi...ako padne pa se udari opet trazi...ako mu se spava, trazi....nekad ne trazi cijelo popodne sto smo skupa....mislim, ne osjecam da se broj podoja smanjuje pa sad ne znam ....ivarice, kako je to bilo s ivarom, jel sam smanjivao ? ostali?

Meni se cini da na ovo nema univerzalnog odgovora. Svojevremeno sam i ja na neki nacin "smanjivala "podoje a to je od onog trena kada sam osjetila da sve svoej frustracije i strahove moze i drugacije mozda cak i lakse apsolvirati nego na dojci. Cini mi se da uvijek mozes uvesti stupnjevanje, kada ces mu dati kada ne. Mozda je glupa usporedba ali sa je nedavno vec pisala.

To je princip sa svime ti najbolje mozes osjestiti kada on mozda zlorabi situaciju i mogao bi se smiriti drugacije a kada i ti stvarno osjecas da mu dojka treba

ma da, ja se bas nesto pitam, ne zelim mu davati dojku da to ispadne moja linija manjeg otpora, jednostavno sam imala sistem ne nudi ne odbij....s tim sto je on to debelo iskoistavao :D
a opet ne znam , ako pocnem uskracivati, kad da mu pustim, kad ne...hm

Meni je uspijevalo tako da kada primjetim kaj se sprema zaokupim mu pažnju s nečim drugim.
Ljetos smo bili prekinuli (na čak tri tjedna) i mislila sam da je gotovo, ali se opet sjetio.
Sada kad krene 'mamaa, daj cici' niš ga nemre zaustavit. Nema nikakvog pravila - jučer dva puta, a prođe i po nekoliko dana bez dojenja.
Najbolje je da smanjuješ po osjećaju.
Jedno vrijeme mi je bilo dosta dojenja i odlučila sam da ćemo prestati, a sada mi je opet drago da imamo i tu vrstu druženja.
Krizna vremena su predvečer i rano ujutro.
Kad padne dolazi po pusu ili dođe da ga nosim i sl, nekako si je sam našao povremenu zamjenu.

lara i ja smo imale svoje uspone i padove.
jedno vrijeme sam cak mislila odustati (prije godinu dana), jer me je po noci izludjivala, pa sam malo po malo pocela smanjivati. ona je jos vise trazila. onda kad sam se opustila, dala joj kad je god htjela, onda je pocela i spavati cijelu noc (imala je 2 godine) i pocela me sama manje traziti.

sad prije puta u pariz (bili smo odvojeni 10 dana) je skroz malo dojila, trazila je samo jednom-dvaput dnevno. onda joj je valjda to odvajanje nesto poremetilo, pa od tada doji puno cesce.

Ja sam Karlu sama ukinila non-stop cicanje, jer je u jednom trenutku postalo neizdrživo. Prvo sam mu prorijedila a zatim i skroz ukinila noćne (osim ak je bolestan i sl) a sad nakon ljeta sam skresala i dnevne. Rekla sam mu da će ciku dobiti za buđenje, i šljaka. Znalo se desit da traži u sred noći ili bezveze po danu, a ja bih mu odgovorila da može, ali prvo idemo spavati, pa kad se probudi... Upalilo je.

Ako mogu ja ovak, više iz teorije. Kako Suzy kaže čini mi se jako važno, kod smanjivanja, definirati kada je to kada može dojiti. Ako dijete dojimo bez nekog pravila, u jednoj te istoj situaciji jednom može drugi puta ne onda mu to može biti jako zbunjujuće, i može to shvatiti kao odbijanje. Ako točno definirate da može dojiti, npr. kada se probudi, ili kada dođe iz vrtića a u ostalim situacijama ne onda će brzo razumijeti i prihvatiti pravila, a sit. u kojima ne dojite se mogu polagano proširivati, naravno, kada to budete htjele.

Ja sam baš htjela postaviti pitanje, kada prestati s dojenjem na zahtjev (ili ne prestati). Ja više niti ne znam kada je ona gladna, a kada nije.
Htjela bih otići negdje na sat vremena i bojim ju se ostaviti jer ne znam hoće li tražiti jesti ili ne. A da ne kažem da je i tati lakše, tj. najednostavniji način smirivanja i zabavljanja je postao - daj joj sisu!

Mislim da mama mora gledati malo i na sebe, a to koristi djetetu da skuži da mama nije uvijek "naizvolte", makar zapravo je. Kod nas se doji prema potrebi. Bilo i ostalo...
Karlo se doji uvijek kad hoće, ako nije u vrtiću. Ako mame nema ima vode. Karlo ima 10 mjeseci.
Anna doji nekad jednom, dva tri puta ili nijednom u danu. I onda je beskrajno sretna. Sva je ponosna što doji jer nitko u njenom krugu ne doji, a njenih godina da i ne govorim. Ako joj je i netko nešto rekao protiv dojenja tako "velike" djece na nju to nije djelovalo. Ako mi se ne doji, nema dojenja Anne, ali joj to objasnim i ona to kuži. Kad se sjetim prijašnjih godina dojenja Anne, mogu samo reći da sam dojenje prilagođavala trenutku kao što sam život prilagođavala dojenju. Nekako sam balansirala sve. Dojka je bila i ostala super u svemu.
Mislim da se bespotrebno mučiti sa smanjivanjem broja podoja. To dođe samo od sebe. Još bolje rečeno, veće dijete može skužiti da se mami momentalno ne doji, ali malo kasnije je opet dojenje na redu. Oni nauče pričekati. Mislim da je veće mučenje smanjivanje broja podoja nego iskreno saopćavanje neću sada ne da mi se ili momentalno ne mogu.

zrinka, i ivar je poceo smanjivati......negdje oko 3,5 godine :lol: :lol:

pocela sam mu ogranicavati (mjesto i vrijeme) sa oko mislim dvije i pol godine kad mi se vise nije dalo dojiti ga pred ljudima koji bi mu zbog toga pricali: kako mozes muciti mamu ili meni pred njim: to je perverzno i bolesno. mislim isto kao samaritanka, da vecem djetetu bez problema kazes: ne da mi se, kasnije cemo. nece zaboraviti doci po porciju.

Ja sam malo poseban slucaj jer mi je dosta toga bilo podredjeno trudnoci, ali neka i odgovorim: janu sam negdje s 15 mjeseci ukinula nocne podoje, ali ne znam bi li ustrajala da se to nije pokazalo zapravo i prejednostavno, skroz sam slucajno skuzila da se odmah umiri ako ga malo pomazim po ledjima. Tako da je to predobro funkcioniralo da bih odustala. Rijesili smo se nocnih podoja u roku od nekoliko dana, da je on reagirao nepovoljno mislim da ne bih isla na to ali eto.. Onda sam zbog toga dobila mengu i po planu odmah zatrudnila. E sad su me bradavice pocele jako boliti pa sam ukinula dio dnevnih podoja, ne znam na koliko smo ostali, radnim danom na poslije vrtica jedno 3-4 puta mozda, a vikendom puno vise. Inace bi ih bilo bezbroj :) Bio je jedan tjedan negdje sredinom trudnoce kad je pocelo izgledati kao da ce odustati, ali zanimljivo, kad je dosao period da se kolicina mlijeka smanjila, on je pojacao doenje, a narocito kad je dosao kolostrum. Tu sam ga pokusala zadrzati na 2-3 podoja dnevno, gdje smo i sada.
Sve u svemu, ja sam to kad pogledam, prilicno kontrolirala, ali mislim da se u produzenom dojenju obadvije strane moraju dogovarati i da, ako neka mama zeli i dalje dojiti na zahtjev, super, ali ako se mama osjeca tako previse "na raspolaganju", ima u dojenju i ona neka prava :) Osobito jer sam ja smanjivanjem dojenja otkrila neka nova mazenja koja bi se prije nadomjestala dojenjem. Recimo, kad smo otkrili ritual pred spavanje i slicno.
E da, ono sto sam uvijek jako pazila je, kad smo otkrili druge nacine rjesavanja frustracija, je da mu ne dam dojku kao ventil za frustraciju.

Mene s vremena na vrijeme lovi želja za prestankom dojenja, prvenstveno zato što vidim da Patriku ti preostali podoji (većinom noćni) služe samo za umirenje, stvarno sam kao duda i često spava sa cicom u ustima i pošizi kad je izvadim. A kad takvih buđenja ima pet-šest ili više ja sam sutradan na poslu kao zombi.
S druge strane, kad se razboli, ne jede i puno češće traži, presretna sam što ga još uvijek dojim pa će barem nešto hranjivo dobiti kad ništa drugo neće jesti.

Ja ne ograničavam. Isto sam primijetila da ga, npr. kad se lupi, mogu već dosta dugo smiriti i riječima, pusama i dodirom, ali ako se baš jako lupi i traži "ko" (mlijeko), onda mu i dam. Kad je bolestan, puno češće hoće da ga dojim i isto mu dam. Po noći je sam smanjio postepeno, dugo, dugo je bilo svakih 2 sata, a sada se ponekad dogodi da se samo jednom probudi, a obično dvaput. I svaki put se pošteno najede. Ako se nije najeo, kaže "dugu" (drugu) ili "još" :). Spavamo skupa, kad sam umorna idem spavati kad i on, i nekako se uvijek uspijem naspavati.

Nego Ivarica, nisi li mi ti onomad rekla da je Ivar počeo smanjivati s 2,5g?


Vid, 2 godine

smanjivati da ne trazi deset puta dnevno, to da.

ali tek sa tri i pol dojenje mu nije bilo svakodnevno, nego se znalo dogoditi da preskoci koji dan. ili trazi tek kad se probudi usred noci, to ja zovem pocetkom odvikavanja, a vecina djece ipak prije dode do te faze.

Mi smo se odlučili na smanjenje dojenja. Prvi je razlog što pojede ostale hrane jako malo, i odmah traži cicu. Čak je i zadnji mjesec dana smršavila. A drugi je razlog kad sam ja s njom non stop me traži cicu, kad ostane s MM sve je super, ali nek se ja pojavim, viče mama daj cicu.
Krenuli smo u nedelju sa smanjenjem,pri tom mislim na broj podoja, a ne količinski i mogu reći da je više pojela ostale hrane. Samo ne znam kako da noćne smanjimo, pokušala sam, ali ne ide, to je takav plač.

Koliko si dnevno s njom?

Kad radim od 16:30. Najgore mi je kad ostanem na bolovanju, svako malo bi cicu.
Tako da je MM uzeo godišnji da ju čuva dok su ova dežurstva u jaslicama, i već mu dva dana dok mene nema super jede.
Ispalo je da ja ne smijem ići na godišnji, jer onda Lara ništa ne jede.

larmama, i prema Searsu djetetu nakon 18 mj ne trebas se bojati reci ne. Ako zaista mislis da je za nju dobro da smanjiti dojenje onda tako i napravi. Uvijek pokusavam zene na telefonu motivirati da je bolje da smanje nego da im dojenje postane simbol neceg loseg ili tesko. Vrlo cesto malom promjenom frekvencije dojenja ili nacina promjeni se cijeli svijet i mami i bebi i sve opet postane gust.

Jedan od nacina da smanjis je da budes tzv moving target dakle nema sjedenja na mjestima gdje ona obicno doji da je ne podsjetis. Uvijek onaj princip ne nudi ne odbij da ne stvoris frustracije. Onog trena kad vidis da bi ona htjela a da ti mislis da nije vrijeme za obrok mozes poceti neku super zanimljivu igru koje obje voliti, tipa skakljanje ili lovice ili skrivaca ili nesto sl. Ali nesto sto ukljucuje tebe. I na kraju je obavezno je nagradi jednim dugim podojem u kojem ce naci zadovoljstvo i sigurnost

Kad si počela raditi, nedavno?

Samaritanka počela sam raditi 18.8. tako da mislim da nije u tome problem. Već se i u jaslicama navikla. Prvih mjesec, dva znala je imati krizu, ali sada više ne.
Alamama baš mi se sviđa ovaj izraz moving target (MM će se oduševiti kad mu to kažem). Otprilike to i pokušavam, a sad vidim da je to i preporuka, pa ću još više nastojati na taj način. A i izgleda da smo stigli do ruba s nejedenjem, pa je sada ponovo krenulo u pozitivnom smjeru.
Ali šta po noći ? Zasada joj po noći ne uskraćujem, sve se nadam da će ona početi sama smanjivati.

Ne bi bilo dobro da i noc i dan krenes u isto vrijeme. Ako je najveci problem "nejelo" mozda bolje da se koncentiras na te podoje koji ometaju prehranu

Ja nekako opet "iz trbuha" mislim da ti dijete svojim ponašanjem nešto želi reći i da podoji po meni nikako ne mogu ometati prehranu. Baš suprotno u tim situacijama dobar izvor hrane. Postoje i mame koje isključivo doje do druge godine bez dodatne hrane. Sve se to sredi samo od sebe. Ponekad djete doji, ne zbog sebe, nego da mami ugodi, učini joj nešto lijepo, pokaže svoju ljubav.

Cure, meni je noć koma. Zadnje dane Oliver je neprekidno po noći na ciki, budi se 5-6 puta sigurno, ako ne i više. Stavim ga i kod nas u krevet, probala sam mu noću davati čaj ili vodu, upali jednom, drugi put više ne. Plače dok ne dobije cicu kao da ga nešto strašno boli. Čim dobije, sve OK. Ja sam kronično umorna, počela sam prije mjesec dana raditi, a nijednu noć nisam odspavala otkad se on rodio. Malo me brine to konstantno buđenje jer mi je Dino spavao od 3 mjeseca bez noćnog jela. Onda sam rekla sama sebi da ću probati smanjiti te noćne podoje, pa se razboli, ništa od toga, pa mu raste par zubića odjednom, opet mi je žao uskratiti mu, ali ponekad mi je zaista više dosta tog noćnog hranjenja.
Inače, po danu ponekad doji, ponekad i preskoči. Super se adaptirao na tetu koja ga čuva, zaspe joj bez problema, ona legne kraj njega i malo ga draga po leđima, 2 puta dnevno spava, jede odlično, zadovoljan je.
Kad sam ja, nema teorije da zaspe bez cice.
Inače sam apsolutno pro dojenje ali me ponekad ove situacije frustriraju.

Samaritanka zaista duboke cijenim tvoje "trbusne" savjete :) samo bi dodala da vjerojatno i larmama osjeca svoje "trbusne" poruke.
Mi na telefonu najvise radimo na tome da upravo ono sto mame same osjecajunajcesce i je najbolje za njihovo dijete i nitko tu bebu ne poznaje bolje od njih.

Iz mog iskustva podoji mogu ometati prehranu. Ima perioda kad neće jesti ni žlicu, nego samo dojiti. Neće ni u vrtiću, i tad znam da je to faza kada joj druga hrana ne ide. Tada sam sretna da bar hoće dojiti, jer da toga nema ne bi ništa jela. Međutim ima perioda kad hoće jesti, međutim kad sam ja u blizini pojede mrvicu i hoće ciku.
Evo danas recimo, otišla sam u grad u 11. MM joj je skuhao ručak pojela ga je super, još je jela i naš ručak. Kad sam došla trčala je okolo, bila je vesela i tek kad joj se počelo spavati rekla je daj mama cicu.
Davorka potpuno te razumijem za noć, ni mi nemamo noć ispod 3 buđenja. S tim da kod Lare nikad još nije upalila voda.
Baš smo jutros razgovarali šta da radimo. MM je mislio da krećemo i u noćnu akciju, ali smo se dogovorili da zasada noć ostavljamo kako je.

Nina uopce ne pokazuje nikakve znakove prestanka dojenja, dapace uglavnom smo u fazi da ja moram paziti kad cu negdje sjesti, nedajboze leci, jer se ona odmah nacrta i trazi "kiku".
Nismo imali niti jedan dan (ako izuzmem 4 dana kad sam bila na putu) da ona nije dojila, niti jednu noc da nije cikala.
Ponekad mi je naporno stalno izbjegavati situacije u kojima bi se ona mogla pristekati, ali moje bradavice su bile na rubu izdrzljivosti bez tih izbjegavanja. Inace jede super, sve klopa, ujutro cim se digne vice njam-njam i pokusava otvoriti frizider.
Iako, primjetila sam da ako je gladna, a npr. rucak jos nije gotov ili joj necu dati keks prije rucka, odmah trazi ciku.
Uspavljivanje kad sam doma - obavezno cikanje, nema bez toga. Kad mene nema, zaspe bez ikakvog problema.

Ja bih nekako najradje smanjila ili skroz ukinula nocne podoje, ali mislim da ce to tesko ici. Probala sam ju par puta uljuljkati kad bi se probudila po noci, ali nije pristala na to :lol:

Vidjet cemo kako ce se stvari razvijati, nisam od nekih drasticnih mjera ako bas ne moram (a u ovom slucaju ne moram)

Karlo doji također noću, dok Anna nije dojila noću. Zašto nije? Ne znam. ako bi se probudila mogla je piti, samo se nije budila. Išla je kasnije spavati oko 11 kao mala beba. Karlo ide spavati već u 8 sati. Tu leži problem jer mi još ne idemo spavati pa ga često neka buka budi. Do sada sam samo dvije noći odspavala od Karlovog poroda i to kad sam bila na službenom putu. On se tada propisno plakao mojoj sestri koja ga je čuvala baš "kao da ga nešto boli". Jednu ili dvije noći sam i ja pokušala da mu uskratim noćni podoj i isto se plakao. Nakon tih noći čitav dan nije bio sav svoj, što me je potaklo da mislim malo drugačije. Bio je nekako tužan, cendrav, razdražljiv, sav u stresu, padao je non-stop i negdje bi se udario.
Larinamama ako uspiješ sa svim svojim namjerama svaka ti čast. Mene je isfrustriralo njegovo ponašanje pa sam zaključila da to nije pravi put za nas i odustala od "maltretiranja" njega i sebe.

Mislim da je majčino mlijeko bitnije od neke druge hrane zato ne smatram da ono ometa prehranu dijeteta. I moje je dijete "super" jelo bez mog prisustva...što je zapravo normalno jer ima normalan osjećaj za opstanak. Kad sam ja tu postoji alternativa tj. izbor. Karlo ima jednako zanimanje za moje mlijeko i za drugu hranu, dok je Anna bila drugačija. Ona se zanimala za drugu hranu, ali nikada nije previše od toga pojela. Čini mi se da je jedino dobro jela kad je imala šest mjeseci i startala s novim okusima i sve je doslovce gutala. Kasnije je to sve bilo problematičnije. Anni sam davala stalno staklenke od (kršitelj koda)a i Alete, a Karlu uglavnom sve sama kuham i dam mu navečer eventualno neku kašicu od griza ili riže. Anna je oduvijek jela manje količinski i imala manju kilažu, sva je kao "KOKER ŠPANIJEL". Takvo je dijete.

Djeca koja doje imaju po meni drugačiji put nego djeca na bočici i dudi varalici. Ovi prvi nadoknađuju tu i tamo propušteno, ako već mama nije čitav dan prisutna.

Našla sam u mojoj omiljenoj i čini mi se jedinoj knjizi na svijetu o PRODUŽENOM DOJENJU koju preporučujem svakoj majci koja duže doji, odlomak koji objašnjava vrlo jasno drugu godinu dojenja dijeteta. To je prijevod njemačkog prijevoda knjige od gđe N.J.Bumgarner "Wir stillen noch" iz 1996 godine. Prevedeno izdanje originala iz 1982. Postoji i novo izdanje originala iz 2002.

ODLOMAK 11
DOJENJE U DRUGOJ GODINI
Dojeno dijete- beba na kotačima
5 Pasus

"U najčešćim slučajevima djeca sisaju u drugoj godini vrlo često. Prema studiji rađenoj u području Nove Gvineje, gdje je produženo dojenje normalno, djeca su toliko često dojila da su majke sve do ulaska u treću godinu producirale i dalje (Becroft) ca. 570 g mlijeka po danu. Dijete koje je krajem svoje prve godine čak sve rijeđe sisalo, sisalo je u drugoj godini na momente poput novorođenčeta na čuđenje vlastite majke.
Svima nam mora biti jasno kako je rašireno i normalno često dojenje u toj dobi. Sigurna sam da bi majke bile puno rjeđe zabrinute za naizgled pojačane potrebe njihovih beba za dojenjem da su bile pripremljene i znale da je to u toj dobi normalno i prolazno."

U novom trećem izdanju originala "Mothering Your Nursing Toddler" na strani 210 piše između dodanog teksta još i ovo:
"In fact, the first half of the second year may be one of the most intense nursing periods and the one in which children react most strongly to weaning."

U novom izdanju piše još ponešto. Rodama sam poklonila tu kjnjigu ovo ljeto u Splitu pa mogu i pročitati detalje. Možda se jednog dana netko nađe da je i prevede na hrvatski jezik.

Samaritanka hvala na citatima. :)
Naša dnevna akcija ide dobro. Izgleda da se poklopila Larina želja za ostalom hranom i pokušavanje smanjenja broja podoja po danu.
A profitirao je i moj društveni život za ove blagdane, svaki dan malo zgibam.