Fali mu tata?

Špiro jako malo plače, od rođenja imao je možda par epizoda gdje je plakao više od 2 minute. Jedna od njih bila je kad smo bili odvojeni od tate cijeli dan.
Jučer je mm pošao u Zagreb na 2 dana, i Špiro neutješno plače. Ja ga mazim, igram se, glumim klauna, davam sisu, sviram, pjevam, nunam, ništa ne pomaže. Na kraju plače po 40 minuta, umori se, napokon prihvati papat, i zaspe, kad se probudi opet isto! Jutros sam mu prislonila na uho telefon i tata mu je pričao, malecki se odmah počeo smijat i lupkat nogicama!!!
Mm i ja se jednako brinemo za njega jer on radi od doma, plus tijekom dana stalno čuje tatin glas jer je mm extra glasan, a svaki dan mu i tata svira po sat dva neke pjesme na gitari, kupa ga, rade vježbice, presvlači ga...i sad, sve to i ja radim s njim, ali izgleda da mu fali i tata.
Zanima me dali je moguče da plače radi nečeg drugog, da ga ne dao Bog nešto boli? Iako kad ga uzmem u sleepy wrap ili na ruke prestane, ali čim krenemo sa "našim" radnjama, dojenje, maženje, spavanje itd. nije zadovoljan. Stvarno kao da mu fali tata da mu upotpuni dan. Jel neka od vas imala sličnu situaciju sa tako malom bebom? (ima 3 mjeseca)

Malo sam zbrčkala post, nisam skoro ništa spavala...

dijete, bez obzira koliko staro, osjeti kako se ti osjecas. mislim da je jos premalen da bi shvatio da tate nema, ali tvoji osjecaji su konstantno prisutni. pretpostavljam da ni tebi nije svejedno kad TM nema doma, tako da i spiro sve to kupi od tebe.
ja sam to zakljucila iz mnogobrojnih putovanja MM, kada sam bila nervozna da zasto opet mora ici i mene ostaviti doma samu s 2 male djece. i sad je nedavno slomio ruku, zavrsio u bolnici na operaciji, nije ga bilo tjedan dana, ali sam ja u glavi bila poslozena (jer je eto to visa sila na koju se ne moze utjecati), bila smirena i mladja (sad ce godinu dana) je bila odlicno. starijem (sad ce 2,5g) je falio, al to je vec druga prica.

Kod nas nije bilo tako, mm je radio i kasno dolazio doma, a i kad je bio doma nije se baš snalazio s njom i čim je plakala ja sam je smirivala. Mislim da ni danas ne bi previše plakala za tatom da ode na par dana, osim da se posvadi sa mnom, onda bi joj falio da joj drži stranu :mrgreen:
Ali moguće da je kod vas drugačije, jer je tm više s malim. Uostalom sama kažeš da se dogodilo dva puta kad je bio odvojen od tate. Mislim da se ne moraš brinuti da mu je nešto drugo - provjeri temperaturu za svaki slučaj - ali to što opisuješ meni zvuči kao moj prosječni dan za vrijeme porodiljnog :-/
I nemoj mu predugo držati telefon na uhu ako se radi o mobitelu (možda da za idući put tata snimi album dječjih pjesmica... ;) )

A i ovo što kaže L&L0809 može biti točno, moguće da si nervozna već zbog toga što nemaš nikog da ti pomogne cijeli dan - dobro se sjećam kako sam se ja osjećala kad sam bila sama doma s bebom...

Ma ja bi shvatila da sam ja nervozna, ali ja se stvarno super osječam, uživamo na kauču, gledamo TV baš sam opuštena. Fali mi naravno, ali ne osječam nervozu...

Ja sam ti mislila napisat isto što i L&L0809, ali eto ti kažeš da nisi nervozna...., a može bit da mu fali tata, ko može znat što je u njihovim glavama...?

Definitivno mu fali, i moje iskustvo je takvo. MM je s njom skoro isto koliko i ja i brine o njoj skoro isto koliko i ja. Ona mu se oduvijek beskrajno veseli i obožava ga i za nju je jedina razlika između mame i tate to što mama ima siku :mrgreen:
Nedavno je išao na putovanje u inozemstvo i predvečer, prije spavanja, ja sam ga nazvala da čuje njegov glas. Bila je presretna kada ga je čula. Međutim, kada smo pošle na spavanje i kada je vidjela da on neće doći, počeo je užas. Počela je toliko vrištati i plakati da je ništa nije moglo smiriti! Nakon par sati probala sam ga opet nazvati, misleći da će se tako smiriti. Opet je bila presretna kada je čula njegov glas, ali kada je opet vidjela da ne dolazi, počeo je još gori cirkus. Ni dojiti nije htjela, toliko je vrištala da sam htjela otići u hitnu sa njom.
Konačno, u 3 sata ujutro, odnijela sam je pred veliko ogledalo, pustila vodu da teče i to ju je smirilo. Kada sam osjetila da se potpuno smirila i opustila, pustila sam je da sjedi i samo se skinula da vidi cicu. Malo me je promatrala, gledala, pa onda prišla i počela sjedeći dojiti i dojeći sam je polegla u krevet i jedva je tako uspjela zaspati.
Nikada prije i nikada poslije nam se to nije dogodilo, definitivno joj je tata falio :(

E točno tako kako si ti to opisala se i nama dogodilo, skroz neutješan, plače li ga plače. Evo danas kroz dan se zaplače ali nekako ga nosam, nunam igram se, onda i prihvati papat, al vidjet čemo kako će bit večeras. A nočas kad se probudio i htjeo papat, najgore je bilo kad je vidio da ga tata ne uzima iz kinderbeda nego ja, šokiraolo se dijete, počeo ridati. Navikao je da ga tata uzme i doda meni i onda leži između nas i papa. Joj tako mi ga je žao...ali stvarno me evo izmorio od jučer ujutro...jedva čekam da se mm vrati! :mrgreen: woosie!

pa svaka čast cure, vi to tak sve lijepo smireno prihvačate, ja bi bila ljubomorna da se moja malena tako ponaša. no ona se zna tate čak i uplašiti :mrgreen: on je s njom preko vikenda, preko tjedna ga nema od jutra do navečer, ali preko vikenda se uglavnom on s njom zeka, međutim nekako je trenutno ipak mamina curka :-D (baš sam grozna znam, ali ne mogu si pomoći). ne znam što me kasnije čeka, vjerojatno ko i sve curke će postati tatina kći, ali za sada uživam.
ja ne znam, ja sam valjda za nju vezana pupčanom vrpcom još uvijek. od prvog trenutka sam se jednostavno zatreskala u tu malu pišulju. sva mi je takva da bi je najradije pojela :zaljubljen::zaljubljen:

Pa kad puno vremena provodi s djetetom, normalno da mu fali. Iako ti je teško ja sam ljubomorna na tebe :lol:. Moji do neke dvije godine tatu nisu skoro ni doživljavali. S njima je po 15 min. dnevno. Svaka čast tvom MM-u. Ja mu šaljem veeeliku :heart: pusu.