Kako se nositi sa nervozom...

Zanima me kako se nositi sa nervozom koja vas hvata jer ste na početku trudnoće,morate biti na vrijeme na poslu,dijete morate odvesti u vrtić znači dodatno ste napeti a dijete vas ne sluša i onda misleći da će pomoći izderete se na dijete a tek onda ste napravili posao ,dijetetu ste se ispričali i poljubili ga i objasnili mu neke stvari ali kod vas ostaje pritisak u želucu i nervoza zašto ste se dali izbaciti iz takta. Šta napraviti kada vidite da vas dijete ne sluša a pogotovo ne razumije da negdje morate stići na vrijeme a ranije buđenje ne pomaže?

nemam rješenja ...
u tom trenutku samo čekam da se dokopam ureda, sjednem i meditiram neko vrijeme u mraku ...

Pomaže mi to što ju tata vodi u vrtić jer ja ne mogu podnijeti njezin plač kada ju ja ostavljam ...

U tim trenucima možeš samo udahnuti duboko i pokušati se smiriti.
Međutim ta nervoza ostaje u tebi i probaj barem jednom na tjedan otići sama u šetnju, ili s prijateljicama nekamo. Da se makneš malo iz uobićajenih prostora i ljudi. Meni to pomogne.
D. mi je prije dva tjedna napravio takvu glupost i jako me u tom trenutku razočarao i naljutio. Danima sam bila ljuta jer je to kuhalo u meni. Znala sam da sam ja to previše uzela k srcu i pretjerano reagirala pa sam se s njim pokušavala normalno ponašati jer on je ipak samo dijete i nezna uvijek ispravno postupiti. Otišla sam malo okolo s prijateljicom i vratila sam se smirena.
Ne valja držati nervozu u sebi jer onda ne možeš kvalitetno boraviti s tvojim dijetetom. Nađi si nešto što te smiruje i veseli.

Meni pomaže kada situaciju stavim u širi kontekst. Npr. kasnimo, ja nervozna, lada nemirna, ne pomaže objašnjavanje...razmišljam što je veća šteta: podviknuti, izazvati kod nje revolt i strah (što nikako ne želim) ili doći na posao i reći da me niti danas dijete nije pustilo da odem na vrijeme. Naravno, uvijek je manja šteta ovo drugo pa kada god mogu to biram. A kada ne mogu, znači da imam prilično loš dan i jednako sam nesretna kao i svaka mama koja je svjesna da su je obuzele emocije...

kako rješavam nervozu? nažalost, nastrada MM. uglavnom nađem par sitnica koje mu moram reći, a on ugglavom ostane :shock: da kaj mi je sad odjednom.
inače što se tiće jutarnjih gužvi, uglavnom ne postavljam si taj pritisak. kad stignemo stignemo. Petra se budi oko 7, vrtić mi je na 2min od kuće i usput, a na posao mogu stići do 8:30 (a i ako kasnim nije karastrofa).
što se tiće Petre za sada pomaže da joj kažem kako će obući trenirku sa medekom, macom, Dorinu(sestričninu) jaknu. kako će voditi peseka sa sobom i na kraju da idemo u auto se voziti i da će mama voziti auto (to zadnje joj je super pa to ostavljam za kraj) i uglavnom stignemo na vrijeme.

eh, da MM...uvijek naleti on ili naš siroti pas koji više ne zna kuda bi se udjenuo :/

Citiraj:

---

pinocchio prvotno napisa

Meni pomaže kada situaciju stavim u širi kontekst. Npr. kasnimo, ja nervozna, lada nemirna, ne pomaže objašnjavanje...razmišljam što je veća šteta: podviknuti, izazvati kod nje revolt i strah (što nikako ne želim) ili doći na posao i reći da me niti danas dijete nije pustilo da odem na vrijeme. Naravno, uvijek je manja šteta ovo drugo pa kada god mogu to biram. A kada ne mogu, znači da imam prilično loš dan i jednako sam nesretna kao i svaka mama koja je svjesna da su je obuzele emocije...

---

Klanj, klanj..i ja tako mislim....

Uvijek se sjetim one mudre izreke da kad bi ovog časa nestali, naša firma bi vrlo brzo i relativno bezbolno našla drugog šljakera, ne bi sad baš umirala od žalosti za nama, a naše dijete, bi li ono moglo samo tako preboljeti gubitak mame?

E,pa po toj logici ću se, ako moram birati, radije zamjeriti firmi, manja je šteta ;)

ps. ovo nije poziv na svakodnevno kašnjenje i eskiviranje poslovnih obaveza, samo pitanje životnih prioriteta kad dođe drž-nedaj :)

u šator? :roll:

što se tiče problematičnih izlazaka... kod nas je problem jedino ako mu slučajno poremetim rutinu. recimo jutros se zaigrao novom kuhinjom i počeo izvoditi kad smo morali ići. ostala sam cool, utrpala ga u kolica i usput objašnjavala kamo idemo, umirio se nakon sto metara.

inače mu govorim da sad idemo baki, po putu ćemo gledati kamione, idemo u pekaru... pekara uvijek upali. :kolut:

ili kad ranije dođemo baki pa me odvede da se igramo, tad plače kad izlazim. ma plače pola minute ali meni se svejedno srce para. tako da sad izbjegavam započinjanje bilo kakve igre.

ključ je u rutini...

Citiraj:

---

u šator?

---

već je probao ali ga je frka jer zna da ću ga i od tamo izbaciti.

p.s. kaj mi ovo kvotanje danas ide od ruke :love: