Kako je doplivala Lara

Napokon da i ovdje napisem nasu pricu s poroda...

Sve je zapravo pocelo 24.8. 2005. kad sam se uputila iz stana u Zagrebu u 6:00h na autobus za Rijeku. Bio je to obicni redoviti pregled u bolnici tjedan dana prije termina. U autobusu je bilo sve normalno, a pregled prosao u redu (nema trudova, bistra plodova voda, otvorena i dalje za jedan prst). Doktor je rekao da to jos nije za porodaj i da mogu ici doma. Otisla ja doma i stigla negdje oko 20:30h u stan. Pred kraj putovanja sam pocela osjecati lagane, jedva primjetne grcice u trbuhu. Pisala sam vrijeme kako se pojavljuju i koliko traju, pokazala muzu kad sam stigla, i on se malo splasio i rekao da sam trebala ostati u Rijeci jer su bili relativno pravilni svakih 10 ili 15 min. (ne sjecam se tocno). Jos smo neko vrijeme to pisali, ali postalo je neredovito i na kraju prestalo. Skuhali smo rucak (ili veceru), najeli se i spremali za spavanje. Legla sam u krevet i u 23:00h morala ponovo ici mokriti na wc. Kako sam pocela mokriti, tako se tekucina nije zaustavljala...pocela me hvatati panika...pricekala sam jos na wc-u da prestane, ali nije prestajalo. Rekla sam muzu da mi se cini da moramo za Rijeku jer mi vjerojatno curi plodova voda i da mi doda jednokratnu pelenu za odrasle. Htjela sam nazvati radaonicu da pitam da li da krenemo ili to ipak nije ta tekucina, ali nitko se nije javljao. Nazvala sam prijateljicu koja se ponudila da nas vozi jer nemamo auto, ali je ona popila malo vise pive pa nije bila u stanju voziti nas. Zatim sam nazvala prijatelja koji se takoder ponudio za prijevoz i on je dosao po nas oko ponoci. Krenuli smo na put i stigli u bolnicu 25.8. oko 2:30h.
U bolnici me najprije pregledao doktor koji me 24.8. ujutro pregledavao (i poslao kuci) i rekao je da to doista curi plodova voda, da sam i dalje otvorena samo jedan prst i da me pripreme za porod. Izvadili su mi krv, dala sam mokracu, obrijali su me i dali klistir. Zatim su me odveli u predradaonicu gdje su me prikopcali na ctg i dali nesto (valjda drip) za trudove kojima nije bilo ni traga. Poceli su sa 2 kapi i povecavali su za 2 kapi svakih pola sata, do 14 kapi. 25.8. oko 6:30h su me spustili u radaonicu i pozvali MM-a. Jos su mi sat vremena davali ono za trudove do 18 kapi. U meduvremenu je stigao MM.
Otkopcali su me s infuzije. Trebalo je obaviti porodaj, a ja sam bila otvorena samo 3-4 cm. Dali su mi loptu. Nisam skakutala na lopti jer bi me copavali trudovi i grcila bih se cim bih probala poceti skakutati, ali sam zato izmedu trudova kruzila sjedeci na lopti. Za sat vremena na toj lopti bila sam potpuno otvorena.
Tada su mi rekli da udem u kadu. Predivna voda!!! Ugasili su svjetlo, ukljucili svjetiljku i donjeli radio. Mali radijator grijao je prostoriju. Cim sam usla u kadu, pocelo me napinjati (mislim da je klistir ipak nuzan, jer bi mi sigurno nesto pobjeglo da je ostalo u crijevima). Bila sam sokirana kako me napinje za veliku nuzdu, ali mi je sestra (tj. babica) objasnila da je to dobro i da ce tako bebica ici van. Malo sam lezala u kadi, a malo klecala. Tako sam si bila lagana i opustena, cak i pri promjeni polozaja. Voda mi je bila savrseno ugodna. Malo sam prodisavala trudove, malo tiskala, malo prodisavala to sto me napinjalo, malo uzivala u vodi, a malo i pila vode. MM je sjedio kraj mene i gledao me dok sam klecala, a kad sam lezala, onda me drzao ispod ruku. Kad je doslo vrijeme za izlazak bebe, dosao je i doktor. Tada smo je pokusali izvuci van. Glavica joj je stalno kretala van, med. sestra je pokusavala rasiriti kozu da prode, i onda bi se vracala nazad unutra jer nije mogla proci. Na kraju je doktor rekao da je ipak bolje da malo zarezu, nego da popucam i onda je napravio Episiotomiju, a ja sam se derala (bolje da se malo derem i tako si olaksam, nego da mi pozli i izgubim jos brdo snage suzdrzavajuci se). Dali su mi i injekciju u rame (valjda za posteljicu). U sljedecem tiskanju je izasla Lara. Odmah su je stavili na mene. Uskoro su joj odrezali pupcanu vrpcu i isli su je mjeriti i oblaciti. Poceli su ispustati vodu iz kade. MM-u su dali Laru. Kad je otisla sva voda, sestra mi je pomogla da izvadimo posteljicu.
Tada sam izasla iz kade, obrisali su me, dali spavacicu i otisla sam na stol. Rekli su MM-u da se pozdravi sa mnom i da se moze vratiti za 2 sata. Dali su mi Laru i poceli me sivati. Doktorica koja me sivala bila je veoma ljubazna i pazljiva. Nakon sivanja su me ostavili na tom stolu i pomogli mi da dojim Laru. Tako smo bile oko sat vremena, a onda su je odnjeli na daljnje sredivanje, a ja sam ostala lezati i gledati kroz prozor. Sestra koja me poradala je dosla nakon onih 2 sata i ocistila me. Spakirala me u one jednokratne gacice i stavila mi uloske pa smo jos malo popricale. Uspjela sam saznati da se zove Ksenija. Bila je genijalna. Tijekom cijelog poroda mi je ispravljala disanje jer sam se svako malo od bolova gubila i cijelo vrijeme mi je govorila sto trebam, kako i zasto raditi. Cak i kada nisam vise bila svjesna okoline, ona mi je uspjela objasniti sto i kako da radim. Jos jednom, hvala joj na svemu.
Nakon razgovora, dosli su po mene sa onim lezajem za prijevoz. Presla sam tamo i odvezli su me na odjel za babinjace. Tamo sam presla u svoj krevet i onda slijedi druga prica o boravku s Larom koja je takoder ostala u predivnoj uspomeni.

sve više žalim da nisam išla u rijeku... prekrasna priča! :)

Baš lijepa priča!

Ajvice još uvijek stigneš roditi u Rijeci ;)

cestitam molly! ja sam si vec zamisljala kako si ti opet sjela u autobus za rijeku sa tim svojim trudovima...

pusa Lari. :*

Predivna priča! Čestitamo mami i bebici!!! :D

hvala na prekrasnoj priči :D