Printable View
...ja sam rastavljena, imam sina od 5 g., momka i bivšeg muža koji se brine za malog. Dolazi, uzima ga itd. Međutim ponekada mi se čini da sam ipak rastrgana na sve strane, želim biti sa sinom, ponekad nasamo sa momkom itd...nekada je to stvarno hard work!
Kako vama uspjeva sve to ... Pozz :-*
gledaj to vise iz perspektive da je zivot rastrgan kako god bilo, vremena nikad dosta...ako drugi roditelj preuzima svoju odgovornost za dijete kako bi trebalo, rastavljeni roditelji imaju ono sto je dobro iz oba svijeta, i vrijeme za sebe i vrijeme posveceno djeci. naravno uz to dolazi i bol da mozda nekad nisi sa djetetom kad bi zelio, ali i to je nacin da roditelj odraste, jer su nam djeca samo na posudbu i nisu nase vlasnistvo.
i od nerastavljenih roditelja je uskladjivanje zelje biti s djecom i posao i nasamo s 'momkom', umijece
kad kazes da bivsi dolazi i uzima dijete; spava li mali kod njega, provodi li par dana tamo? jer to je po meni prava briga za dijete; ovdje gdje sam ja djeca rastavljenih roditelja zive na oba mjesta, djeca su par dana kod mame par dana kod tate, sheme se razlikuju od obitelji do obitelji u detalje, ali u principu je tako...
Pa neću se žaliti u odnosu na druge... maleni prespava u tate, ali čim je duže od jedne noći netko mora ˝servisirati˝ (kuhati, prati itd) jer tata nije samostalan u tom smislu. Tako da ako ga uzme na koji dan više mora ili jedna ili druga baka ili ja biti tu negdje, tako da sam vrlo rijetko slobodna više od jednog dana u komadu (i to teško). Ali tako je ... nikada ga nije uzeo na dva dana bez da ja pripomognem ...:-)
a ti Noa zelis biti slobodna vise od jednog dana da bi bila sa svojim momkom???
ne kuzim tvoj post,jer iskreno mislim da za ovdasnje uvjete vi sasvim dobro funkcionirate...
jos kao tu uskaču bake s obje strane situacija je vrlo solidna;)
ja sam sretna kad bivsi uzme dijete preko praznika jer se ne desava da ga uzima ni preko vikenda..NIKAD!
nemoj me pogresno shvatiti,ja zaista mislim da bi roditelji bez obzira na rastavu trebali zajednicki snositi odgovornost za svoje dijete
ali nazalost ni zakon,ni bilo sto drugo u lijepoj nasoj nije jos na toj razini da bi oba roditelja mogla dijeliti odgovornost...
onaj ko je skrbnik obicno ima sva prava i odgovornost a onaj drugi zeli se brinuti za dijete ili ne...
po njegovo je voli..nazalost!
imala sam i ja momka koji mi je sad muz i jednostavno sam svog sina ukljucila u sve nase aktivnosti..
ako je momak pravi razumijet ce da imas dijete i da ti je dijete na prvom mjestu..
mogu li bake kao uskočiti da bi imala bar malo vremena za sebe?ili to ili educirat bivšeg kao kuhati ,prati..itd:)
u svakom slucaju zelim ti srecu:))
pa ja mislim da bi trebalo prepustiti tati da odraste i da provdi vrijeme sa djetetom, samostalno se brinuci za njega. oni to mogu ako im se dopusti i ako moraju, kad vec postoji zelja...u cemu je problem ako se zeli dobiti samostalno vrijeme, da se provede kako se zeli, pa bilo to i s momkom, vec kad su roditelji rastavljeni i kad se dijeli vrijeme s djetetom, onda to vrijeme traba i iskoristiti.
naravno da bi trebalo pustit tati da odraste i provodi vrijeme sa djetetom...
samo to bi tata sam trebao shvatiti,i pokusati napraviti i nesto vise od samog čuvanja djeteta..
tako da bez njegove suradnje tesko je doći do slobodnog vremena.
ja jos uvijek mislim bez obzira na to da Noina sitacija nije tako losa.
dijete ima samo 5 god...kako bude rastao bit ce samostalniji pa ce vjerovatno i tati biti lakše ostati s njim duze od jednog dana.
a do tada uključi dijete u druzenje s momkom:)
dobro pitanje, kako hendlati sve ?
kod nas je situacija kompliciranija u toliko da moj bivsi dijete nikada ne uzme na vise od nekoliko sati., u najboljem slucaju dodje po njega svakih 2 tjedna i onda ga uzme oko 11 i vec oko 6 popodne ga vrati. u principu za to vrijeme ne mogu napraviti nista za sebe pa onda temeljito pospremim kucu i eventualno na kraju sjednem na balkon i popijem bambus na miru.
i ja imam "decka" koji je u biti pored mene i pored nas oboje skoro od kako se moj sin rodio,. na pocetku ga nisam ukljucivala u nase obiteljske scene i dogadjanja, ali sada vise ne vidim u tome nista lose, tako da je dosta sa nama, pogotovo preko vikenda i praznika kada ne radimo ni jedan ni drugi. Vrijeme za sebe i sami imamo kada mi dijete ode na spavanje i to je odprilike to..
bilo bi ljepo imati vise vremena za sebe, ali kako to nije moguce, onda je bolje pametnije se organizirati i pokusati optimizirati svoj dan i raspored. Ne mogu niti zamisliti kako bi bilo da mi sin bude sa svojim tatom za praznike, nije nikada kod njega proveo vise od jedne noci, a i od toga je proslo sigurno preko godinu dana... na pocetku sam zbog toga dramila, ali sada mi je to sve manje i manje bitno.
ako tvoj decko prihvati tvoje dijete i ono prihvati njega kao prijatelja, zivot najednom postaje tako puno laksi :)
citam malo moj prvi post na ovu temu i ovu moju prvu recenicu u njemu pa mi zvuci malo grubo..
htjela bi samo pojasniti sto sam htjela reci...nisam mislila da je nista lose imat momka i biti rastavljena majka s djetetom..ta imala sam i ja svojevremeno decka koji mi je sad muz..bila sam u istoj situaciji,dakle:)
ja gledam na to tako da je moje vrijeme neobaveznog druzenja sa deckom (ili muzem svjejedno) proslo onda kad sam rodila svoju djecu.
nekad dok sam bila sama mogla sam otici bilo kamo,koliko god zelim..sad vise nemogu.u braku sam pa nemamo vremena za sebe koliko bi zeljeli..
a kamoli onda kad sam bila sama s djetetom i kad je na meni bio teret njegovog odgoja,hoce li imati sto za jesti,dali je zdrav ili bolestan...i da ne nabrajam dalje
svakako bi bilo idealno da si mozete odvojiti neko svoje vrijeme,ali pokusajte ga provesti sto kvalitetnije onda kad je maleni kod tate i kad ste sami..:)
Ma sve ok, ne ljutim se na nijedan odgovor, znam da svi odgovaraju u dobroj namjeri ... ma je, meni je situacija super i uključim ja svog dečka, međutim moj sin je jako zahtjevno i živo dijete. Jednom kad je moj dečko prespavao kod nas, maleni je došao u krevet što i inače radi i onda se nitko ne naspava (ja prva) tako da to i nije baš praktično. Jednostavno svake noći mi uleti u krevet a to ni meni kad sam sama nije zgodno jer me istuče nogicama :mrgreen: i jednostavno se ne naspavam.
Moj maleni zna biti naporan, tužan, razdražljiv, ne ide spavati prije 22,30 pa smo već svi premoreni dok on zaspi itd... ali eto raste, stvari idu bolje pa će se valjda i to promijeniti. :-). Samo ponekad ja pokušavam sve izbalasnirati a to je teško, bojim se da mi sin previše ne izgnjavi dečka, ne znam kako se mali osjeća, onda me to sve skupa čini nekako napetom ... najljepše je ipak kad smo skupa nas troje i kad je višđe manje ok onda stvarno uživam, najgore je kad nema malenog onda imam gružnju savjesti da nisam s njim dovoljno, a kada sam danima s malenim želim vidjeti dečka...nadam se da shvačate o čemu govorim, jednostavno mi s ponekad čini da sam rastrgana ... ali nadam se da će to proći kako malac raste :-)
evo mi sada bili par dana zajedno na kampiranju.. spavali svi troje u istom krevetu. nitko se nije bunio ;)