koje su vaše metode?

Moje dijete je jučer počelo "ozbiljnije" puzati. Inače ga kao i svu djecu sve zanima i do sad dok bi "puzao" gmižući na sve strane je pokušavao sve dirati.
Ono što želim pitati je, da li idete linijom manjem otpora pa mičete sve što ne smije dirati ili govorite ne ne bezbroj puta?
Ne mogu mu još objasniti tako da shvati ali postoje stvari koje jednostavno nisu za njega a rado bi ih ostavila tamo gdje jesu. Nije to nešto što bi ga ozlijedilo, mislim na općenite sitnice po kući. Uostalom ne mogu sve niti maknuti. Šta s cvijećem?
Nikad nisam bila presretna kad mi neka mama dođe na kavu a njeno dijete ulazi u kuhinjske elemente kao da je to najnormalnija pojava.
Možda će ga s vremenom proći ali rado bih da zna kad nešto nije ili je za njega.

Mi smo maknuli sve opasno, sve sto moze strpati u usta, stavili zastitu na ladice, vrata ormarica, na rub stola (velikog kuhinjskog, a stolic iz boravka smo izbacili), na uticnice....maknuli smo u pocetku i cvijece, jer mu je bilo prezanimljivo, ali kasnije smo ga vratili. Kad se vec naucio na Ne. Kad bi krenuo prema televizoru, dvd-u ili tome slicno, rekli bi mu ne, doslvno ga digli s poda i stavili na drugo mjesto, i dali mu nesto drugo zanimljivo (npr. igracku)... s vremenom je vec na Ne, sam otisao u potpuno drugom smjeru i ocima pretrazivao sto da uzme u ruke :P

Kombiniram. Nešto sam maknula, za nešto mu skrećem pažnju, za nešto objašnjavam da nije za njega. Idelana prilika za preuređenje stana :) Ali sam odustala od vizije da mi stan izgleda ko iz kataloga. Davno, i prije Davida. Cvijeće nemam u stanu.

nacin na koji ces srediti stvar totalno ovisi o tebi (vama).

kome je bitno na stolu imat stolnjak i vazu - taj je dijete naucio da se to ne dira.
kome je bitno imat zavjese i cvijece u teglama sa zemljom - naucio je dijete da ne navlaci i ne prosipa (i ne presadjuje svakodnevno ;-)).
tko voli imat svu tehniku pri ruci - potrudio se i dijete naucit kako s time baratat ili kako ne prckat...

nama je bilo bitno ostavit pec na drva usred kuce - pa smo djecu naucili da je ne diraju kad je upaljena (jer su je hladnu redovno "servisirali" i cistili i pregledavali uzduz i poprijeko :mrgreen:)

odlucit ces sto ti je prihvatljivo ili neprihvatljivo i prema tome ces se ravnat. ako ti putem bude izgledalo da previse ocekujes od djeteta - pokusaj malo "smanjiti dozivljaj" i dozvoliti i djetetu da sudjeluje u kreiranju svog okruzenja, jer, na kraju - to je i njegova kuca, ne? i ima pravo na to da se ta kuca prilagodi i njemu (i njegovim vjecno promjenjivim potrebama), ne?

:-)

Čini mi se da idem Litalinim putem. Kombiniram - nešto sam posklanjala jer mi se ne da sto puta govoriti ne i sklanjati je, a nešto joj dopuštam da dira. Kad bolje razmislim, više ovo drugo. Dira liniju, dira kataloge i časopise... Dira skoro sve dok nije u opasnosti da se ozlijedi ili, ne daj Bože, nešto i gore od toga. Ne znam koliko je to dobro, ali općenito je ne ograničavam previše.

Ne opterečujem se sa vikanjem "ne,ne" jer to pamti par minuta pa onda krene ponovno, radije maknem što nije sigurno za nju, a sve ostalo nek istražuje. Kad nešto pregleda i zadovolji znatiželju više ni ne dira. Biljke sam uglavnom poklonila jer nemam vremena za njih (imala sam ravno 57 vrsta koječega) . Ostalo je nešto do kojih nemože. I baš mi je dobro došlo preuređenje - malo promjene ne škodi! :)

kod nas je kaos - ja sam mislila ako joj dozvolim da dira proći će je volja - ali ne!
uglavnom smo maknuli opasne predmete a ostalo sve dira, razbacuje, posprema i rastura - ali se mi ne živciramo i brzo prođe dan! :)

imamo dvije komode sa ladicama u boravku i ona uredno otvori objema komodama donju ladicu i zamjenjuje stvari iz jedne u drugu iz druge u prvu - i neće se zeznuti! apsolutno sve zamjeni - hihih i mi je pustili nek ronda - malo je problem iz početka pronaći stvari ali ako stanem, razmislim i otvorim onu drugu komodu - jes pogodak nađem stvari iz prve! veselo
tegle sa cvijećem - imamo dvije velike , ogromne uz njih se penjala kad se učila penjati, onda je malo kušala zemljicu a sada lopaticom vadi zemlju van, metlicom je skupljamo i vraćamo nazad! veselo br2
u kuhinji uporno otvara vratašca ispod sudopera - onda sam ja na tu policu stavila plastične zdjele, juhe u vrećici (super joj šuškaju) i nekoliko kutijica - tako da se ona igra dok ja kuham - :)

pa sve je to - faza :mrgreen:

kroz faze prolaze djeca od kad se rode - kroz faze (i fraze ;-)) prolazimo mi, roditelji, a i ostala okolina...


evo ja sad, kad mi najmladja ima skoro tri godine mogu rec ovo:

sa devet mjeseci su obozavali otvarat kuhinjske elemente i vadit van lonce i padele
sa godinu dana su obozavali rovarit po zemlji i cvijecu (u kuci nisu imali prilike, al u dvoristu jesu)
sa godinu i po dana - bozeocuvaj ako si upalio usisivac a nisi njima dao da usisavaju
sa dvije godine - nema teorije oprat nesto a da nisu i oni tu...

i sta sad?

evo, nitko od njih vise ne radi nista od navedenog - nit rovare po cvijecu, nit vade lonce iz ormara, nit usisavaju, a bogami, ponekad se ni ne peru :lol:

one stvari koje sam mogla sam maknula - stolnjak sa stola i dekoraciju (ionako ga je stalno povlacila i bacala na pod), neke stvari koje su mi bile nisko na regalu (sada tamo stoje njene igracke), policu ispod stola sam skroz ocistila jer mi je sve bacala po podu..
No neke stvari jednostavno nemogu maknuti, npr. staklena vratasca ispod televizije,tako da za to stalno vicemo ne i micemo je ( a bas obozava njima udarati :-)), kada nam pecnica radi uvijek netko mora paziti da je drzi podalje od toga. Ima jos par stvari koje svako toliko voli uhvatit, a jednostavno nemam kamo drugdje s njima, pa je i ona pomalo odustala od toga.
Cvijece (dok smo ga imali) nam je ionako bilo visoko i izvan njenog dohvata tako da tu nije bilo problema.

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

evo, nitko od njih vise ne radi nista od navedenog - nit rovare po cvijecu, nit vade lonce iz ormara, nit usisavaju, a bogami, ponekad se ni ne peru :lol:

---

:lol: :lol: :lol:

to ti sama odlucujes... da ne bih trebala gnjaviti klince oko tih sitnica, ja sam maknula vecinu stvari koje nisu za njih. cd-ove dvd-ove, sto djeca vole izvlaciti iz polica, pod kljuc. dvd playere isto pod kljuc. knjige digla s donjih redova polica jer ih izvade i vecinom pojedu ili razderu. stavila djecju zaporku na vecinu kuhinjskih ormarica, ladica, i sl, sto ne zelim da klinci navlace. sklonila sve kemikalije. vecinu biljaka isto tako, lako ih je navuc na sebe i teglu dobit u glavu a i neke biljke su otrovne. zakljucala pecnicu. zabavno, he he. ali moje prvo dijete je bio izrazito 'neposlusno' u tom smislu, tako da je bila bitka oko tih stvari stalno i cinilo mi se najlakse skloniti sve

eh, pardon, greska, naravno da nije sve, jos uvijek je postojala hrpa stvari koja je bila njima na raspolaganju za rasturanje, ali i oni moraju nesto raditi...

Citiraj:

---

majoslava prvotno napisa

eh, pardon, greska, naravno da nije sve, jos uvijek je postojala hrpa stvari koja je bila njima na raspolaganju za rasturanje, ali i oni moraju nesto raditi...

---

tako i ja mislim - postoje stvari koje su opasne i postoje neke stvari koje im ipak možemo dozvoliti
opasne stvari na visoke police i daleko od pogleda ako je ikako moguće! kužim djecu koja lupaju po TVu i guraju igračke u DVD player - ali ne kužim roditelje koji se ne mogu organizirati da to sklone na više police!!

a sad baš da ću joj zabraniti razbacivanje ladica jer mi smeta nered - to nije fer - dijete stvarno mora nešto raditi - i vađenje čarapa iz ladice je njoj rad, poslje ih vraća - jednog dana i eto rada! :)
sve je zapravo stvar u skretanju pažnej - svi mi imamo hrpu kutija od CDa koje možemo kao slučajno ostaviti na polici do koje dijete može i pustiti ga da ih grabi, krade, otvara i gleda
mi smo uredno sve reklame iz pošte stavljali na policu ispod stolića u boravku - uuu veselja! :))))

djeca su znatiželjna - mama kuha, mora i dijete kuhati tata kopa vrt - mora i dijete kopati
sad imamo na balkonu teglice sa zemljicom i ona kopa li ga kopa i svi sretni!

Citiraj:

---

Mellyca prvotno napisa

No neke stvari jednostavno nemogu maknuti, npr. staklena vratasca ispod televizije,tako da za to stalno vicemo ne i micemo je ( a bas obozava njima udarati :-)), kada nam pecnica radi uvijek netko mora paziti da je drzi podalje od toga. Ima jos par stvari koje svako toliko voli uhvatit, a jednostavno nemam kamo drugdje s njima, pa je i ona pomalo odustala od toga.

---

Na to najviše i mislim, lako za gluparije ispod stolića, nešto mora dirati, već mu neke stvari jednostavno ne mogu dati.
S cvijećem ćemo se uspijeti i provući, dok je ljeto sve je vani ali kad negdje dođem a ono gozba za njega..... a tek potencijalne opasnosti, koma!

Citiraj:

---

bijelko prvotno napisa

ali kad negdje dođem a ono gozba za njega..... a tek potencijalne opasnosti, koma!

---

Ja sam sklonila sve što je opasno i većinu onog što mene osobno smeta da dira. Inače bi kod nas bilo previše 'ne', a od toga onda bude više štete nego koristi. Prilika za naučiti 'ne' je i dalje ostalo dovoljno. A dobili smo lijep prostor za slobodno i opušteno istraživanje.
Pa iako nije baš samo po sebi poslušno dijete, nikad (još) nisam imala problema sa njegovim ponašanjem kod nekog drugog. Kod drugih ljudi se smije ono što oni dopuste, a mene ne smeta. Ne znam što bi mi trebalo biti da mi dijete ulazi u kuhinjske elemente moje prijateljice, a ja da mirno sjedim. Osim ako ona to sama nije dopustila. Nema to puno veze s tim što sam doma možda sklonila sve kuhinjske elemente ili ga učila da se u njima svakodnevno igra.
Ja mislim da se u ovome, kao i u svemu drugome ne radi o postavljanju granica oko djeteta, nego o učenju poštivanja tuđih granica.

I mi kombiniramo, tj kombinirali smo za prvo dvoje.
Utičnice sam zaštitila jer tu mi nema iznimke. Stolić u dnevnom nikada nismo ni imali jer nam je to bilo bacanje novaca, zauzimanje prostora, a i znali mso da ćemo ga kad tad (kad dođu djeca) morati maknuti...
Tehnika je gdje je i bila i to smo naučili da se ne dira.
Ladice i elemente u kuhinji smo ih naučili da ih ne otvaraju mada su nožei naravno u najvišoj ladici...
Lijekove sam digla tako da ni ja ne mogu do njih (moj Janko ima potrebu svašta sitno staviti u usta..)
Smeće mi je zatvoreno pa do njega nisu ni mogli kao mali, a sada znaju gdje kada nešto moraju baciti.
Na nižim policama u boravku su uglavnom njihove igračke, a ono što je iza vrata vitrine zna se da se ne dira, a kada su bili manji nisu ta vrata ni otvarali.
Jedino kaj smo imali staklena vrata na jednom dijelu vitrine koja je Janko razbio glavom dok je pao s guralice na leđa i tada smo skinuli ta razbijena i ona čitava i nikada ih više nismo ni stavili, tamo sada ionakos toje njihove igračke.
I to je uglavnom to!

Evo nas opet :-)

Za sad nismo ništa micali (osim nečega što je potencijalna opasnost), jasno se zna da je nešto ne i on je odustao. Pokušava pojesti sve mrvice koje uspije iskopati ali zapravo jako dobro napredujemo.
Baš sam ponosna!
Kod drugih u pravilu ne dira ništa posebno jer naši prijatelji uglavnom imaju djecu pa se pozabavi igračkama. Ukratko, paničarila sam bezveze.

mičem sve opasno.
stavila sam zaštite u utičnice.
fakat mi ide na živce ono "ne, ne, ne".
kao prvo, na mog "ne" uopće ne djeluje. štoviše, još mu tad bude zanimljiviji predmet.
kad mu kažeš "ne" , on na to odgovara sa "da". i tako se moš s njim prepirati tri sata.
zavjese je non stop povlačio i moj muž mu je stalno govorio "ne, ne, ne"...dok mu nisam rekla da se prestane uopće obazirati na to i za dan-dva ovaj više nije bio zainteresiran za zavjese uopće.
samo se još uvijek tu i tamo sakrije iza njih, ali da ih poteže-ne više.

s druge strane
pitam se kakvu poruku time djetetu šaljemo. da je sve praktički zabranjeno.
to moj muž kontinuirano čini. tipa ostavi cigarete na stolu i onda malom govori "ne" kad ih hoće uzet.
mene to odmah izbaci iz takta i dođe mi da mu zavitlam te cigarete posred čela (mužu naravno, ne djetetu, lol).
mislim, kak ćeš ti djetetu od godinu dana objasnit da ne smije dirati cigarete ili nož kad je njemu to sve ultra fora.
bolje je onda da jedno vrijeme uopće ne zna da takve stvari postoje pa kad bude dovoljno svjestan onda mu objasniš što su škare , što je nož, što je struja, što je ovo , što je ono...

uglavnom, suzdržavam se od toga "ne" i kad krene prema smeću, wc školjci ili bilo čemu sličnom, samo ga primim i maknem u drugu prostoriju i okupiram ga igračkama da zaboravi na wc šolju koja mu je trenutno super privlačna i vidim da ju već par dana motri i vrzma se oko nje.

i eh da.
što se tiče stolića u dnevnom boravku.
imamo stolić. i to čak i mali stolnjak na njemu koji služi kao ukras.
njega je non stop povlačio dolje.
i naravno, opet moj muž:"ne, ne, ne"
i ja mu opet velim:"pusti ga da povlači stolnjak. kad vidi da te ne dira prestat će mu biti fora."
i naravno, u roku koji dan je prestao povlačit stolnjak.
ispostavilo se da sam opet u pravu.

Mi smo u pravilu sve maknuli, zagradili CD-e liniju...

Mi smo još prije njenog rođ.zaštitili utičnice i to je to.Dozvoljavam joj da svegdje ide po kući,a eventualne probleme rješavamo u hodu.Zanimljivo je koliko stigne sve proći puzajući.Ima stvari koje nesmije dirati i za to joj kažem NE bez objašnjenja jer je još premala pa nerazumije duge rečenice.Ako uporno ide samo ju maknemo i gotovo.