Sam kod kuĆe

Moj 6,5 godišnjak jučer ja završio s vrtićem.
Sad kao predškolac malo je ranije vrtić za njih završio.
Ja radim,tata radi,mlađi braco je u jaslicama.i sad on bi trebao ostati kući sam.To je za nas sad veliki problem jer je prilično nesamostalan,a i ne mogu ga ostaviti samog toliko vremena.Iz malog smo mjesta,nemam nikoga za čuvanje,osim moje mame ponekad kad ona sama ne radi.
Kako se vi koji ste u sličnoj situaciji snalazite i kombinirate.
kaže meni moja mama da sam ja od 5 godina več ostajala kući sama i čuvala svog 18 mj.mlađeg brata.I to je živa istina.
Sad kad promislim da on sa 6,5 god ni pola sata ne može bit sam...

ja, ja sam isto bila solo doma kad sam bila mala, ali tako je to kad covjek nema izbora...
nemam takvu brigu, buduci da ovdje vrtici rade toliko koliko rodtejlima treba, ali mi je jasno da ga ne zelis ostaviti samog. ima li netko od vece djece iz mjesta koji bi ga pricuvali (pretpostavljam da su skole zavrsile) uz neki dzeparac? daj oglas, ili jos bolje ako imas nekog susjeda ili prijatelja koji ima dijete tako tipa tinejdzera, koji bi rado zaradio malo dzeparca.

Važno je napomenuti,sin je s poremečajem pažnje i impluzivnosti.Znači brinuti o njemu je akcija non stop.Odličan je on,super inteligentan,ali jednostavno zahtjevan,treba biti oprezan s njim (i na cesti jer ako se on zadubi u svoje misli taj ne misli na opasnosti).Razmišljla sam naći nekoga tko će uljetati one dane kad mi mama eventalno ne radi ili radi jutarnje smjene.
Iako ovdje na otoku nije veliki izbor pogotoo mladih koji rade sezonske poslove za veću lovu.
Ne želim da provodi cijelo vrijeme pred televizorom.
Do sada nisam radila i nikad mi to nije bio problem,ali pružila mi se prilika raditi prije 6 mjeseci i sad mi je velika šteta to pustiti...

raditi se mora... po meni je bolje da sjedi pred tv-om nego da luta 'po otoku', ali im i kod kuce dosadi. dobro je ako mozes nekoga naci da ga obidje, ili imas li mogucnost da bude s tobom na poslu, ponekad, postoje razni nacini pasivne zabave za djecu na takvim mjestima, ja kad vodim moje na posao obicno se oboruzam prenosivim dvd-playerom i nintendo malim konzolama za igrice....

Citiraj:

---

raffaela prvotno napisa

Važno je napomenuti,sin je s poremečajem pažnje i impluzivnosti.Znači brinuti o njemu je akcija non stop.Odličan je on,super inteligentan,ali jednostavno zahtjevan,treba biti oprezan s njim (i na cesti jer ako se on zadubi u svoje misli taj ne misli na opasnosti).Razmišljla sam naći nekoga tko će uljetati one dane kad mi mama eventalno ne radi ili radi jutarnje smjene.
Iako ovdje na otoku nije veliki izbor pogotoo mladih koji rade sezonske poslove za veću lovu.
Ne želim da provodi cijelo vrijeme pred televizorom.
Do sada nisam radila i nikad mi to nije bio problem,ali pružila mi se prilika raditi prije 6 mjeseci i sad mi je velika šteta to pustiti...

---

Njegov ADHD značajno komplicira stvar, moj je isti slučaj (sad ima osam) i nema šanse da bih ga ja ostavila samog u dobi od 6,5.

Nekoliko je razloga : On trebao čvrste smjernice i nadzor jer u trenutcima dosade mogao bi se dovesti u opasnost.
Drugi razlog je taj što je on jako senzibilan te se bojao ostajati sam , u toj dobi sam ga znala ostaviiti doma i otići u trgovinu 5 min. pješice udaljenu , a on me je zvao na mobitel nakon tri minute ili bi me čekao na ulici da vidi prije da dolazim.

Na posao ga vodila ne bih , on je jednostavno prenemiran da bi nekoliko sati proveo u mirnim aktivnostima .

Jedino rješenje vidim (ako vrtić više ne radi) zamoliti stariju susjedu da ga ima pod nadzorom ili starijeg pouzdanog srednjoškolca ili studenta.

Dobra stvar je to što će sa godinama biti lakše (mi smo odgodili školu zbog poremećaja te je krenuo sa 7,5) i on je većinu prvog razreda išao bez pratnje u školu nekoliko autobusnih stanica u društvu kolega iz razreda. Iako niti sada nikada nije sam kod kuće zbog toga što sam ja na produženom porodiljnom zbog malđe kćeri.

Ni ja svojeg mlađeg sina ne ostavljam još samog kod kuće iako ima skoro 9. To bi bilo kao da ostavim kuću nezaključanu, natpis Izvolite ući i upaljenu svijeću na stolu. Nema smisla razmišljati kad sam ja ostajala sama, svako je dijete drugačije. Njegov je moto "ali nije" (nije se desilo ništa opasno) i između seansi tv-a sigurno bi našao vremena za nešto inovativno. Evo, neki dan je s prijateljem grijao gume s automobila igračke na žarulji od stolne lampe, ostao trag rastopljene gume na žarulji.
Zato ide u boravak, a sad kad je ferje, dok je stariji doma ok, ali kad njega ne bude mali će ići baki. Srećom imamo tu mogućnost.

Moji su sada 9 i 10 i prilično bezbrižno ih ostavim na kraće vrijeme same. Isto tako ih puštam da idu sami van. Opustila sam se i ne brinem više toliko; mislim da su dovoljno veliki i razboriti da brinu o sebi.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Moji su sada 9 i 10 i prilično bezbrižno ih ostavim na kraće vrijeme same. Isto tako ih puštam da idu sami van. Opustila sam se i ne brinem više toliko; mislim da su dovoljno veliki i razboriti da brinu o sebi.

---

X

Potpuno ista priča.

Ali njoj je prethodilo nekoliko godina uvježbavanja (ostavljanje samih na pol sata, pa sat itd...) i logistika (susjedi, prijatelji) i to je to.

Moj sinak ostaje sam, ali problem postaje kako skratiti vrijeme. Sam je i dojadi mu i gledanje filmova i igrice. Čita stripove, ali za knjigama nije baš lud, crta, ali sve to dojadi. Nema baš neku ekipu, a sam se tako dug period nije u stanju zabaviti.

Ima li netko nekakav prijedlog kako da mu pokušam skratiti vrijeme ?

Citiraj:

---

Mimek prvotno napisa

Moj sinak ostaje sam, ali problem postaje kako skratiti vrijeme. Sam je i dojadi mu i gledanje filmova i igrice. Čita stripove, ali za knjigama nije baš lud, crta, ali sve to dojadi. Nema baš neku ekipu, a sam se tako dug period nije u stanju zabaviti.

Ima li netko nekakav prijedlog kako da mu pokušam skratiti vrijeme ?

---

Nemam ti baš neko iskustvo za cjelodopodnevnu zabavu jer ja imam dvojicu koji se zajedno zabavljaju i igraju, ali ponekad bude i svatko sam.

Uživaju u audio-pričama, prezentacijama u ppt (stariji), sviranju (mlađi), pripremanju hrane (mlađi - još od vrtića volio je sam sjeckati voće za voćnu salatu i sl.)

Sve ovisi o tome koje su aktivnosti dozvoljene, a koje zabranjene.

Mi nismo do sad dozvoljavali dovođenje prijatelja kad su djeca sama (istina, nisu ni pitali, valjda zato jer su dvojica pa nema tog problema osamljenosti), ali ako ima u blizini netko u koga imaš povjerenja ... vidi sama.

Imamo dragu pouzdanu susjedu - k njoj djeca znaju svratiti na pol sata, do sat vremena.

Beskrajno su se bili u stanju igrati s lego-kockama (i to bolje kad je jedan sam, kad su dvojica to je kvorum za svađu oko kocaka), nekakvom katnom garažom od elemenata, knjigama (ne za čitanje nego za slaganje dugačkih tunela i ograda 8-) ) i tako. Drži to vodu nekoliko dana, a onda dosadi, tak da mi ljeto već tri sezone razbijamo na tjedne (pa malo sami, malo kod bake jedne, malo s nama, malo kod bake druge...) da im razbijemo monotoniju.

Još mi je nešto palo na pamet. Moj brat je puuuno mlađi i bio je dosta sam doma (ja otišla na studij u drugi grad). Društvo mu je pravila papigica tigrica koju je obožavao, i ona njega.

hvala ti puno na savjetima. Pročitala sam i Grga Čvarak post i podsjetila ga na neke zaboravljene stvari kao npr. uže za preskakanje.

Za sada je sam, a drugo ljeto će mama i beba biti doma, pa ćemo voditi neke druge borbe.

I on voli kuhanje i sjeckanje, ali ne usudim se to dok je sam (iako voćnu salatu bi mogao i sa nožem za mazanje), a što se tiče tigrice obožavao je onu koju je imao, ali pobjegla nam je jer ju nisam imala srca držati stalno u krletci i toliko je bio tužan da sebi ne mogu priuštiti da to proživimo skupa.

Rekla sam mu za krede u boji i crtanje po pločniku, ali ne mogu napisati šta mi je na to odgovorio !!!! Uglavnom tu aktivnost smatra igrom za bebače.

Idem smišljati poruke mozgalice koje mu ostavljam po kući, a jedna vodi do druge i na kraju do nekog cilja. To za sada pali.

u tvojim postovima uvijek nađem inspiraciju :kiss:

u zadnjih par mjeseci počela sam ostavljati svog 6 godišnjaka doma samog po 15-20min dok odem u dućan u ulici. prije bi se natezala s njim i na kraju ne bi otišli ili bih ga prisilila i nijedno nije bilo kratkotrajno i učinkovito rješenje, sad kad baš moram nešto kupiti, uzmem elu a njega ostavim doma. nikad se ništa nije dogodilo, uvijek ga nađem kako sam ga ostavila.
ono što mene muči je da ja zaključam vrata od dvorišta, ali ne zaključam kuću jer imam neku fiks ideju da ako se nešto dogodi u kući da želim da on može pobjeći van. ono što me znaima je, da li ste vi s djecom vježbali otključavanje i zaključavanje vrata, te da li ste im objašnjavali opasnosti plina, te da li zatvorite neki plinski ventil, isključite štednjak iz struje, općenito gasite li što ili radite na povjerenju?

Kupili smo protuprovalna vrata (zato jer su isto koštala kao i obična nova vrata) kad su dečki imali 5 i 6 godina, baš zato jer stara vrata nisu mogli sami otključavati. Djeca imaju svoj set ključeva s kojim su najprije odlazili (dok smo bili doma) do susjede u istom ulazu i natrag doma, da nauče. Sad odlaze sami i van (dok smo doma, ali i dok su sami - zajedno ili jedan sam, kak ispadne). Veliki su. ALI morala sam se uvjeriti (tj. dugo uvjeravati) da su zreli za tako nešto. Ponekad ne mogu otključati bravu na haustoru jer zapinje, pa imamo dogovor kome slobodno mogu pozvoniti da im otvori vrata. Snalaze se.

Mi smo prije (a i sada) jako puno s djecom razgovarali o opasnostima u kući. Sve oni znaju (prije smo imali zaključan ormar s kemikalijama, sad više ne - nema potrebe). Plin im je još uvijek tabu - ne usude se, ali znaju se služiti mikrovalnom pećnicom (prvo su "pomagali", pa sami uz nadzor, sad već i sami bez nadzora).

Ne isključujem ništa, ni plin ni struju. Najveća "psina" koju su napravili bila je da nanovo spoje tv i video prošlog ljeta i gledaju televiziju (tata im je zbog pretjeranog gledanja televizije odspojio sve kabele, ali lezi vraže, to su električarska djeca - sve su sami natrag spojili po sistemu "ja držim ogledalo, a ti spajaš kabele"). Stariji to kuži, jednostavno mu ide. Mlađega ne zanima, osim ako mu treba pokopčati sintić s adapterom da može svirati - to zna i bez pomoći. ALI morao je to nekoliko puta napraviti dok mm ili ja gledamo. Tak je bilo i sa starijim, samo ranije. Nauče oni sve što ih zanima, a ono što ih ne zanima predstavlja puno manju opasnost.

Budući da od malih nogu žive ne toliko uz spominjanje opasnosti koliko uz upute o sigurnom načinu korištenja ovog i onog, nije bilo nikakvih problema. Nitko se (još) nije porezao, opekao.... ništa. Razbijeno suđe ne računam jer to se češće dogodi meni nego djeci.

Meni se čini da je bitno djecu UPOZNATI sa svime, da im ništa nije baš onak "zabranjeno za dirati" (to možeš kad imaš trogodišnjake, ali veću djecu zanima i treba im pokazati čemu služe razne stvari). Ako je nešto zabranjeno ili nedostupno, nekak mi se čini da je veća vjerojatnost da će dijete posegnuti za tim dok nema odraslih.

Meni je veća noćna mora pretjerano gledanje televizije nego bilo što drugo. Isto vrijedi i za internet, ali nisam primijetila da bi to koristili potajno. Imamo dogovor da se na internet ide dok je doma netko od odraslih. Jedan tata prijatelja iz razreda je raširio oči (bili su mm i on negdje skupa, na placu ili sl.) kad je naše dijete nazvalo tatu na mobitel da pita smije li se uključiti računalo i prije nego se tata vrati doma (bio je sam ili samo s bratom, nemam pojma).

Uostalom, najbolje će svaka mama znati za svoju djecu.

Ja se najviše bojim trenutka kad će djeca početi dovoditi svoje prijatelje dok su sami doma - to je kvorum za nevolju. Nisu tražili, ali da jesu, rekla bih da mogu dovesti koga god žele DOK SMO MM ILI JA DOMA; inače ništa od toga.

Najbolje bi ipak bilo naći nekoga tko bi dijete mogao pričuvati.

Mi smo isto bili sami doma sa 6 godina, i nije bilo telefona da te mama probudi za školu i slično, ali ja sad ne mogu zamisliti moje dijete samo kod kuće u toj dobi. Radije zamoliti nekoga od susjeda ili rodbine pa da bude kod njih.