Printable View
cesto cujem od roditelja kako zale za nekim stvarima. ili su to neki propusti u odgoju ili su bili premalo ili previse strogi itd...zanima me, vi koji vec imate vecu djecu, zalite li za cime? imate li osjecaj da ste neke stvari mogli bolje ili drugacije?
Uvijek nesto mozes bolje,drugacije,sadrzajnije...na zalost to sagledas kad prode vrijeme i malene,slatke bebice to vise nisu!
još uvijek ne, a tko zna što će bit za par godina...
bas to djuli.
jutros u prelijepo suncano jutro sam setala (nakon jednog sastanka medu ostalima i udruge koja radi s ovisnicima) i mislila se kako divno dijete imam i gdje to nestane za desetak godina. da li u meduvremenu pocnemo nesto krivo raditi ili tek tada vidimo sto smo nekad krivo radili.
Zalim sto je nisam prije rodila, ali se onda tjesim da je moralo biti bas tada jer inace ne bi dobila bas nju.
Ovaj drugi dio me najviše brineCitiraj:
ivarica prvotno napisa
ali nismo samo mi oni koji odgajamo našu djecu - ako i bude problema, osjećaj propusta (krivnje) možemo posijeliti sa bakama, vrtićem, susjedima, ulicom, pričama koje im čitamo...
Na nama je puno dok su maleni, ali kad krenu u školu teže je to kontrolirati. Promjene društvo, aktivnosti i teško je pratiti ih u stopu.
Ali svejedno mislim da ako se potrudimo i ako nas stvarno zanima šta i gdje dijete nešto radi, saznati ćemo. Bitno je imati širom otvorene oči!
Ja jedino žalim što nisam znala za Rodu i forum za vrijeme trudnoće i prve 2 god. Neke sam stvari radila krivo, na sreću ništa pretjerano i sve u najboljoj namjeri, ali...
Zato sam se naoružala informacijama za drugo dijete :lol:
Hm, mislim da nije na nama da ih sad nesto posebno kontroliramo (sama rijec "kontrola" mi je jako mrska) - jasno, neke stvari moramo znati, no mislim da nas bas sve ne bi trebalo zanimati (znam, znam, pojeli bi se od znatizelje ...).Citiraj:
Pliska prvotno napisa
Meni bi se u dobi do ajmo reci 16-17 godina moglo najbolje opisati kao "bezvezni streber" (zivjeti sam poceo kako spada tek tamo negdje iza 17-te) pa sam ipak napravio/dozivio dosta toga za sto je bilo najbolje da roditelji nisu saznali (a i nisu). :lol:
Pouka: glavne stvari treba znati, no detalje ostavite/ostavimo ipak samo svojoj djeci.
Roditelji su djeci najveći autoritet, ako se radi o odgoju punom ljubavi i razumjevanja.
Ako ne silimo djecu da se suzdržavaju od emocija, ili da odrastu prije vremena, da nas razumiju, da nam budu roditelji, ako im dajemo slobodu u krivom smislu, bez ikakvih granica, ako ih zlostavljamo, verbalno ili fizički...
Ako ne; Nose čvrste temelje da odrastu u kvalitetne osobe sa dovoljno samopouzdanja da se orhrvaju teškoćama, ako ne sami barem s vama.
Nikoga ne treba kriviti ako nešto nije kako smo očekivali. Čovijek uči dok je živ, zar ne?