Printable View
Kako podici svjest kod djeteta (govorim za djete od 4 godina) da se ljubav ne kupije darovima i cokoladom? Nerviraju me bake i djedovi sto ne znaju kako sa djecom pa samo im nutkaju razne pokloncice i cokoladu. Primjetila sam da i kad mu neka teta pokloni nesto, on je od tada "obozava", a do tada je nije htio ni vidjeti. Zaista ne zelim da se uci pogresno. Kako vi se spravljate?
Hm, ne znam, moji nisu takvi, tj. nisam takvo ponašanje primjetila kod njih. Možda zato jer im toliko ne kupuju, a i zato što ja stalno govorim, prije nego netko dođe (tu se naravno ne radi o rođendanima), da to što im netko dolazi ne znači da nešto moraju i dobiti. I ne očekuju poklone osim za rođendan ili Božić.
I nemam ni ja taj neki glupi običaj da kad dolazim nečacima ili nekome doma, a da nije u pitanju proslava rođendana, donosim nešto, bilo što, samo da donesem. I ne očekujem da netko donosi bilo što mojima.
Moji donose i nutkaju, ali ne shvacam to kao kupovanje ljubavi... vise onako, IZ ljubavi,
Lauri su uvijek bili više zanimljiviji ljudi koji joj dolaze od poklona, poigra se malo i to je to, bitnije joj je kako se ti ljudi ponašaju prema njoj od onoga što dobije.
Ja inače nisam mama koja pretjerano kupuje igračke ali mislim da takvo ponašanje ima i veze sa karakterom dijeteta
Ja sam od onih koji vjeruju da previše davanja (pa i materijalnog) ne može razmaziti dijete. Problem nastaje kad se time želi nadoknaditi nedostatak ispunjavanja pravih potreba. Ali koliko shvaćam bake i djedovi su posjetioci, a ne oni koji su odgovorni da ispune djetetove potrebe.
Srela sam puno djece koji očekuju da im se nešto donese i ne mislim ništa loše o 'karakteru' takvog djeteta. Oni koji su ga na to navikli, nosit će mu i dalje. Shvatit će brzo da mu ne donosi darove uvijek i svatko i sve će biti ok (na to mu možda možeš malo skrenuti pažnju kroz neku priču ili ga pripremiti kad netko dolazi). Djeca su iskrena i on se možda baš ne veseli nekoj teti, ali se veseli poklonu koji će mu donijeti. Da smo mi odrasli iskreni prema sebi znali bismo da smo i sami u mnogo situacija slični. To samo po sebi ne mora značiti da je potkupljiv i da će joj prodati dušu za autić.
Ja vjerujem da je za kalkulantstvo najodgovorniji popularan odgoj koji se temelji na pretjeranom nagrađivanju. Ako to nije tvoj odgojni stil, ovo drugo mislim da neće ostaviti nekog traga i da će ili proći samo po sebi ili ćeš ga malo usmijeriti kroz kakvu pričicu.
Pa radi se o malom djetetu, gdje bi on to mogao shvatiti...uostalom, ne bih rekla da je to baš kupovanje ljubavi, mislim da pretjeruješ i da, iskreno, meni ovo djeluje kao da ti je krivo što dijete i njih voli...ako te baš smeta, lijepo reci bakama i djedovima, tetama, kome god, da ne zeliš da djetetu kupuju slatkiše, igračke, etc...ne vidim tu neki dugoročan problem, osim ako dijete nije u okruženju gdje je materijalno kompenzacija za sve ono puno bitnije.Citiraj:
rula prvotno napisa
Malo off-a :mrgreen:Citiraj:
ana.m prvotno napisa
Viš, ja ne znam da mi je itko ikad, sem nekih muževih frendova došao u kuću, a da nije nekaj dofurao djetetu, i ja imam isto taj običaj ne samo zato da nešto donesem, vec zato što sam tak naučena i lijepo mi je kad sa sitnicom razveselim ljude, posebno ako idem kod nekoga s kim se ne viđamo stalno, normalno da nebum susjedi s kojom pijem kavu svaki dan nesto furala.
Citiraj:
Mondu prvotno napisa
Ovako i kod nas. I slažem se s chris blue, to ne bih nazvala kupovanjem ljubavi, nego iz ljubavi.
E,da,samo jednu stvar vezano uz poklone,tj.puno poklona odjednom ( sv. Nikola, rođkas, Božić):
od slijedeće godine nema šanse da ih sve odjednom vidi i dobije jer nema smisla. Radije u ormar pa polako vadimo kroz godinu kao nagradu i poticaj za nešto pozitivno.
Dok bih ostatak tvog posta mogla potpisati, mislim da si ovdje ipak ti pretjerala. Nevažno što ja recimo nigdje takvo što ne čitam iz rulinog posta, nego je to baš nelijepo reći nekome tko traži savjet.Citiraj:
Mondu prvotno napisa
Cure moje, ne izmisljam i ne umislujem. Baka sama tako kaze: pa ne moram se ja sad puno truditi oko njega/nje, kupit cu im (nesto) i oni ce mene ipak vise voljeti! (natjece se sa drugom bakom koja svoju ljubav pokazuje na svom nematerijalnom nacinu). A ja, najiskrenije, zelim da mu pokazem da ljubav ne ide sa poklonima nego sasvim na drugaciji nacin. zato sam vas i pitala da li to postizete nekim pricama ili "ozbiljnim" razgovorima?
Mondu, shvatila sam sto zelis reci, ali ovi paznja je IZ sasvim druge prirode ;(
Rula, kako ti voliš? Na koji način? (Ovo nije pitanje na koje moraš odgovoriti, osim sebi.) To je način na koji će tvoje dijete učiti o ljubavi. Ne moraš se bojati da će posjetioci, ma koliko česti i važni bili, poljuljati ono što vi doma živite.
A o čem ti pričaš..meni je to tako izgledalo i tako sam to i rekla, kakve sad veze ima što ti to nisi primjetila ?! :zbunj:Citiraj:
Ms. Mar prvotno napisa
Bit će ti jasnije ako još jednom pročitaš moju rečenicu, u kojoj upravo to i kažem - da nema veze što ja to ne vidim tako, nego da nije lijepo to što si joj rekla.Citiraj:
Mondu prvotno napisa
Jel, ti si onda očito to drugačije shvatila no sama autorica teme koja me je shvatila bez uzrujavanja, nepotrebnog, viš kak su ljudi različiti.Citiraj:
Ms. Mar prvotno napisa
Cure, nije bitan jak jezik u pisanju. Meni je i tesko da izrazim koji je moj problem. Zaista mi nije bed da mu netko donese poklone, ali zaista me ljuti kad netko ima skrivene namjere!
Ms. Mar ako ti kazes ovo iz vlastitog iskustav onda se i mogu malo smiriti ;)
Sve sto zelim reci da sam uvijek ZA iskrenost i otvorenost u odnosima sa ljudima (citej: uvijek znas sa mnom na cemu si) i jako, ama jako me ljute ovakve stvari. Mislim da sam tek sad malo objasnila moj problem.
Polazim od sebe....Citiraj:
Mondu prvotno napisa
Nejčešće donesu nešto od čega mi se digne kosa na glavi, pa to ionako ne dajem djeci, nego mičem, po ne znam koji put objašnjavam djeci da to ne valja da to ne bi trebali jesti itd. I onda radije volim da nitko ne donese ništa nego da ja moram glumiti žandara...
Pa tako ni ja tuđoj djeci ne kupujem nikakve slatkiše, jer ne znam što oni smiju ili ne. A da kupim nešto reda radi mi je totalno bezeve. Ja čak ni za rođendane djeci ne donosim slatkiše, dok ih ima puno koji uz pokoln još natovare i kiki bombone i smokiče i slične gluposti!
Draga, nemoj se puno uzrujavati. Tesko mozemo mijenjati druge ljude i njihove stavove.Citiraj:
rula prvotno napisa
Djetetu ces svojim primjerom i svojim postupcima pokazati sve sto treba. Drugi ljudi (baka i SVI drugi) su ipak bas to - drugi ljudi. MOzes baku i ostale zamoliti da NE donose slatkise koje smatras nezdravima u ovoj dobi, ali bilo bi dobro preporuciti sto MOZE donijeti. Nisam sigurna da bake i djedovi svjesno kupuju ljubav djece. Ne moraju to ciniti. Moji djecaci obozavaju dedu (i bake, ali deda je glavni) iako ga rijetko vide jer ne zivimo u istom gradu. Bake im mogu kuhati, kupiti sve zivo, dubiti na glavi... i koji put im je znalo biti krivo zasto klinci obozavaju dedu, a ne njih. Previse su se trudile, obje. Djeca su to prepoznala... On je s njima prirodan, a ja se s njim mogu dogovoriti sto se moze donijeti, sto ne itd.
Pogresaka ce uvijek biti. Odredi sto ti je bitno (npr. reci NE za ... tvrde bombone ili sto vec stvarno ne mozes podnijeti, odredi pravila i ponudi im sto MOGU donijeti). Dijete ce s bakom i tetom stvarati SVOJ odnos. Najbolje se ne mijesati.
Evo primjera - mm je jako patio jer se njegovoj mami nikako nije dopadalo ime naseg mladjeg sina pa ga je godinama zvala "mali" i nekim drugim nadimcima. Ja sam rekla "pusti, DIJETE ce to rijesiti samo". Tak je i bilo. Kad je dorastao, rekao je "Baka, ja sam EMIL, nisam mali ni blabla..." Prerasli su to. Nije uvijek lako naci strpljenje, ali djeca koja su u svom domu i s roditeljima odgojena tako da se znaju izboriti za svoje misljenje, reci ce to i bakama. Ponekad me znalo biti strah sto ce sve klinci "graknuti" ali u pravilu bilo je bolje nego smo ocekivali.
Djeca vrlo brzo prepoznaju istinsku naklonost i dobro je razlikuju od kupovanja ljubavi. Bez brige... nemoj se uzrujavati ni previse zamjerati rodbini, sve ce to doci na svoje mjesto.
Uf, ovo mi sad utješno zvuči jer je za moje roditelje Andrej još uvijek "mali" :mrgreen: Ali trenutno to samo meni ide na živce, pa se ne miješam - sad vidim da mogu slobodno djetetu prepustiti da se s vremenom sam izbori za to kako će ga se zvati.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Hvala ti Peterlin. Ja zaista zelim u ovom ludom materijalnom svijetu da mu pokazem da ipak postoje i malo vise vrijednosti. A mozda i ja sam bezveze zatupila stvari. Jos jednom hvala za osvjescivanje :)
Razoračarat ću te - nemam nekog bogatog iskustva, niti imam sličan problem. Ali činilo mi se da ovako sa strane vidim (za mene neupitnu) istinu, koju si ti zbog 'upetljanosti u situaciju' možda zaboravila - da važne stvari, kao što je recimo ljubav djetetu otkrivaš kroz način na koji ti voliš. I da ovi utjecaji o kojima brineš, zapravo i nisu utjecaji.Citiraj:
rula prvotno napisa
Da, ne sviđa ti se što drugi nisu (u odnosima iskreni) kao što si ti. I tvoje dijete će sve više biti izloženo utjecaju i drugih ljudi i to te brine. Mislim da svi mi promišljamo o tome. Za mene je to razlog više da svojim primjerom učim dijete kako je iskrenost važna i lijepa. Trudim se biti iskrena prema sebi, njega ne učim da bude neiskren - ne tražim od njega da prema nekome bude umjetno ljubazan, ne govorim mu da nije tužan, onda kad je jasno da je tužan; ne lažem mu; ne dajem lažna obećanja, ispunim obećanje i onda kad on zaboravi na njega; kažem iskreno kako se ja osjećam; ne govorim mu da se nešto ne smije ili mora ili ne može samo zato što meni tako odgovara, nego kažem otvoreno da je to meni važno ili da je meni tako lakše; ne varam ga; ne treniram njegovo ponašanje sistemom nagrada i kazni... I hrpa je tih nekih malih svakodnevnih stvari gdje iskrenost (posta)je sastavni dio života. Naravno, nije uvijek sve idealno pa sam vjerojatno i ja ponekad prekršila nešto od ovoga, ali to su načela prema kojima živim.Citiraj:
rula prvotno napisa
Čujem i vidim kod mnogih da nisu toliko iskreni prema njemu jer često nisu ni prema samima sebi. Ali vjerujem da će on to samo bolje znati prepoznavati zbog kriterija koje držimo doma.
Naša baka rijetko viđa miša iako je u mirovini sa 55g i 10km od nas.
Napominjem da je moderna užurbana žena koja ima vremena za friz, masažu, nokte...
Ali za nas nema ni jednom tjedno bar.
Od prvog dana rješava grižnju savjesti kupovanjem bezpotrebnih i preskupih stvari.
To je pravi primjer kupovanja ljubavi i zamjene za sve one trenutke što je propustila.
Hranu joj ne dozvolim kupovati, a kad kupuje to je ono što ja kažem da smije i poštuje me.
Naš miš brzo raste, a boli me jako to što propušta puno i to rješava preskupim poklonima.
Bas o ovome i jeste rijec. Iste su! I zato mi je to toliko nisko..mislim na samu gestu, tj. pomisao na kakov naci se rjesava problem nedostatka ljubavi. I zato sam vas pitala sto mislite o tome.Citiraj:
jkitanov prvotno napisa
Moje dj prima dovoljno ljubavi od mm, mene i naših prijatelja....
Njen problem, propušta puno pod isprikom da joj je premali, boji ga se.
Pokloni su neki iskoristivi, a neke prosljedim dalje.
Ako će njoj biti lakše, neka kupuje.
Bake su tu kao da razmaze dj- kaže ona.
Ja sam odrastala jako skromno i tako ću i miša odgajati.
Ona je to radila i sa MM kad je bio mali, a možda su to i njoj radili?
Ona njega obožava, ali ne razumijem to da nema vremena za nas.
jednom je filipova teta došla iz dućana s hrpom slatkiša i filip je molio čokoladicu a ona mu je rekla: ne filipe, to je teti za užinu, ne mogu ti dati . (imala je 20-tak različitih slatkiša u vrećici). imamo još sličnih epizoda - dakle: ja ne bi imala ništa protiv da naša obitelj kupuje ljubav naše djece bar ponekad.
mamitzi i ja sam se uvijek nadala da će none i nonići "kupovati" ljubav moje djece. Nažalost , pokloni su bili rijetki i, uglavnom, ahhh...Čuvali jesu, ne redovno , ali dovoljno.
Uvijek sam mislila da bi mogli pokloniti školske knjige, skafander, izlet- korisne stvari, ne moraju to biti samo igračke i slatkiši. Meni je lijepo dobiti poklon, a još ljepše kad dobije moje dijete.
Zato ću ja biti drugačija nona, to sam si zacrtala. I u poklonima i u čuvanju.
eto sve ima nekog smisla. blago nasim bebacima kad ce imat nas za bake :-).Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Mislim da itekako bake i djedovi kupuju ljubav svojih unuka..
Naš primjer: "Daj dedi pusu, deda će ti nešto kupit."
Drugi deda isto, Sara mu da pusu, a on njoj 20, 50, 100, 200 kn.. Meni je to užas! mislim ne novci, nego kupovanje puse.. Novci nam itekako dobro dođu i neki konkretni pokloni tu i tamo, ali ne na ovakav način..
Moja braća i sestre joj stalno donose slatkiše, i ona je počela kad netko dođe pitati "šta si mi kupio".. rekla sam im svima da više ništa ne kupuju jer se vrlo brzo navikne na takve stvari..
Volim uvijek kupiti sitnicu kad idem nekim prijateljima ili rođacima s djecom, ali vrećicu uvijek dam mami da ona odluči kad će im i što dati..
Klaudija, bas si me fino skontala sto sam pitala. To "kupovanje" i meni uopce ne pase. Moj I. sada cak pita: a tko mi je kupio ovo?Citiraj:
klaudija prvotno napisa
Skromno sam odgojena i ne vidim nikakav problem u tome. Dapace, nedam da me se kupi za poljupce. Isto tako, ne kazem da oni koji dopustaju ovakve poklone, su "kupljeni".
Samo me interesira kako djeci predociti da to bas i nije u redu.
Imam komsinicu koja svaki ali bas svaki put kad dodje donese nesto maloj. Neki slatkis cokoladicu..i kasnije dok sedi uopste je i ne pogleda, niti joj pokloni paznju tako da mi se cini da Mili ona ne znaci uopste da bi je volela sta god da joj donese. Cini mi se da je to ispalo dobro jer ne dozivljava da je slatkis=ljubav. Eto to je neko nase iskustvo :)
JOš jedan primjer kupovanja ljubavi: neki dan smo slavili maloj 3. rođendan sa bakama i dedama (nažalost bio je samo jedan par i to MM-ev) i ujacima i tetama..
svi su lijepo donijeli poklone(robicu) zamotane i uz to neki slatkiš, a kad su baka i deda došli, deda je dao pred svima Sari da sama iz novčanika vadi novce jer kao nisu htjeli kupovat, nek joj mi kupimo šta joj treba.. LJuta sam ko ris.. Mogli su kulturno dat novce svom sinu sa strane, a ne kvarit moje dijete i dovodit druge ljude u neugodnu situaciju jer oni možda nisu toliko potrošili.. Umirala sam od srama..
Nema umirat od srama. Dijete da samo izvadi iz novčanika, ha, sto ljudi, sto ćudi.
A čuj, nije baš ugodno kad se ljudi u ovoj neimaštini, prave važni jer kakti imaju puno para, da si dijete može samo vadit.. Ne volim novce, ali nažalost trebaju mi kao i svima, no mene se novcem ne može kupit, pa bih htjela i svoju djecu tako naučit..
A dede, bake, ovi oni, često svjesno ili nesvjesno na krivi način pokazuju djeci svoju ljubav..
poklon od gostiju koji nam navrate ne doživljavam kao kupovanje ljubavi, uostalom, i ja uvijek odnesem neku sitnicu kada idem u goste, barem klincima.
Kada bolje razmislim ne bih imala ništa protiv da neko od familije kupuje njihovu ljubav poklonima ( pod uvjetom da imaju neku svrhu ) ili novcima ( tome se definitivno ne bih opirala :mrgreen: ). Možda griješim ali mislim da klinci više vole one koji se s njima igraju nego one koji ima daju novac ili neku veliku stvar jednom godišnje.
Da bar netko želi kupovati moju ljubav 8-)