Stigla je naša MELINA!!!!!!
Ma od kuda bi krenula. Stvarno nemam pojma.....
Još sam sva u čudu, zbunjena,još i sama ne vjerujem....uštipnite me ako sanjam....ili možda ne....ako i sanjam ne želim se probuditi, želim zauvijek sanjati......
Kakav osjećaj...ma neopisivo!!! Pišem to ovdje jer želim svoju sreću podjeliti baš s Vama, divnim , hrabrim ženicama, koje znaju što znači boriti se za svoje bebicu...pišem to ovdje u nadi da ću ja Vama dati malo nade, poticaja da se borite za svoje čudo...
Da vam ukratko ispričam kako je sve počelo.
Termin nam je daleki , meni tad bio daleki 24.07.....ali eto, mojoj maloj srećici se požurilo...zna ona da je mama i tata jako dugo čekaju:heart:
Uglavnom, nije mi bilo na pameti da će to početi sve baš u tu nedjelju 27.06 i to u 1.15h u noći...kako sam ja bila zbunjena drage moje suborke, ja vam to ne mogu opisati, nisam mogla govoriti kada sam shvatila da mi je pukao vodenjak.
Samo sam ponavljala svom hazbiću, ma ne, nije to to, ma ne, ne može to biti to, pa rano je, pa tek je 36 tjedana prošlo, ona je mala, nemre ona van još....
Ali eto, stvarno je to bilo to....vodenjak je pukao, ali ja trudove nisam imala, dakle jedino što nam je preostalo je čekati i čekati.....morala sam na hitnu otići,Sveti Duh je bio naš odabir. Smjestili su me u predrađaonu i eto, nije bilo druge nego čekati....dugo je to čekanje trajalo, ispratila sam oko 20 ženica koje su se porodile i konačno dočekala 28.06 ......da ne duljim, naše zlato je nakon svega brzo došlo, nisam se mučila predugo, hazbić je bio uz mene ( predivno, iskustvo i za njega i za mene, bio mi je potpora u svakom trenutku, hrabar za oboje)....
Stvarno je divno imati ga uz sebe, puno to znači, preporučam svima...rasplakali smo se oboje, ja sam se tresla od umora, ali onaj adrenalin koji me je oblio je izvlačio sve najbolje, umor, strah od nepoznatog, ma sve je nestalo u sekundi....bebicu sam dobila iste sekunde na prsa, kakav osjećaj, nikada nisam i neću to vjerojatno više doživjeti.
Danas smo stigle doma, i sad ju samo gledamo, pipkamo, osluškujemo da li diše......a sad slijedi borba, borba s nepoznatim, slatka borba:zaljubljen:
Meni je ovaj forum i priče na njemu puno pomogao.....nadam se da će i pva moja priča pomoći, dati bar malo nade, poticaje, snage za ići dalje barem nekoj od vas....jer ja sam bila na na korak od odustajanja....a pogledajte sad...moj anđelčić je u mom naručju:angel:
