Presuda u Irskoj - predimplantacijski zametak nije nerođeno dijete
Ovo je još jedna u nizu presuda u europskim zemljama u posljednjih godinu dana koje se tiču potpomognute oplodnje - uz talijanski Ustavni sud, Europski sud za ljudska prava te njemački Vrhovni sud, svaki od kojih je donio presude kojima restriktivni hrvatski zakon o "medicinskoj" oplodnji (i njegov tvorac) ima biti posramljen.
Naime, 15.12.2009. irski Vrhovni sud donio je presudu u kojoj stoji da predimplantacijski zametci ne spadaju pod ustavnu zaštitu kojom se štiti nerođeno dijete. (ova ustavna zaštita je razlog zašto se Irska proglašava konzervativnom državom jer u velikoj većini zemalja ne postoji takva ustavna ili zakonska zaštita nerođenog djeteta, dapače, pobačaj je legalan.)
U Irskoj ne postoji zakon o potpomognutoj oplodnji. Međutim, u irskom Ustavu piše:
Citiraj:
Članak 40.3.3: Država priznaje pravo na život nerođenog djeteta i, poštujući jednako pravo na život majke, garantira u svojim zakonima poštovati, koliko god je moguće, braniti i osigurati to pravo.
Iz presude irskog Vrhovnog suda u slučaju br. 469/2006 i žalbi br. 59/2007:
Citiraj:
42. U svrhu analize ustavnog pitanja sažet ću ukratko osnovne činjenice. Tužiteljica i njezin muž imali su teškoća sa začećem. Nakon liječenja tužiteljica je ostala trudna i par je dobio sina 1997. Tužiteljica je željela još djece i otišla na još jedan IVF postupak 2001. U siječnju 2002 tužilteljica i njezin muž potpisali su dokumente prije spomenute u presudi. Šest zametaka stvoreno je u klinici miješanjem jajnih stanica tužeteljice sa sjemenom muža. Tri zametka vraćena su u njenu maternicu, ona je ostala trudna i rodila kćerku 2002. Tužiteljica i njezin muž imali su bračnih problema i sad su razvedeni. U pitanju su tri preostala zametka koja su bila zamrznuta i pohranjena u klinici.
Ostatak presude ću samo opisati, zbog sažetosti:
Tužiteljica je tražila da Država zaštiti nerođeno dijete/djecu koje predstavljaju njeni zamrznuti zametci, tako da ih vrati sebi, usprkos protivljenju svog bivšeg muža. Međutim, irski Ustav ne definira što znači „nerođeno dijete“. Irski Vrhovni sud je dakle naglasio da ne donosi definiciju „života“, „početka života“, „trenutka udahnjivanja duše“, „potencijalnog života“, „jedinstvenog ljudskog života“, kad život počinje i drugih apstrakcija povezanih s pojmom života, te da Sud nije forum u kojem se odlučuju principi znanosti, teologije ili etike, već mjesto u kojem se daje zakonska interpretacija Članka Ustava.
A ta interpretacija je da je Članak 40.3.3. Ustava donosen osmim amandmanom na Ustav 1983. godine. On je zamijenio zakon iz 1861 kojim je pobačaj bio zločin i dozvolio da je pobačaj legalan u slučaju da se mora zaštititi zdravlje majke, ali je dao jednaka prava na život majci i nerođenom djetetu.
Pitanje je dakle da li je uništenje predimplantacijskih zametaka pobačaj.
Sudac smatra da nije, zbog sljedećeg:
Sudac citira sljedeće medicinsko mišljenje zašto sprečavanje implantacije zametka nije pobačaj:
Citiraj:
„Medicinski govoreći... postoji mnoštvo različitosti, a jedna od njih je da je sadržaj ljudskih kanala otvorenih prema vanjštini još uvijek „izvan“ tijela. Jednostavan primjer je probava otrovnih tvari; analiza sadržaja želuca ili crijeva može pokazati da je došlo do gutanja otrova, ali ne mogu dokazati trovanje – tvar nije apsorbirana i tako je još uvijek vanjska po prirodi. Nešto što je vanjsko je nošeno samo u najlabavijem smislu – može biti ispušteno bilo namjerno, slučajno ili prirodno. Postoji malo ili nimalo sumnje da „nošenje“ povlači neku vrstu integracije s tijelom, ili kako Kennedy kaže „ne može biti gubitka trudnoće bez postojanja trudnoće““
.
Stoga je sudac presudio da ustavna zaštita nerođenog djeteta vrijedi tek nakon implantacije zametka.
Sudac također smatra, budući da je uništenje predimplantacijskog zametka sličnije kontracepciji nego pobačaju, da je uplitanje države po ovom pitanju povreda prava na privatnost. (ovo pravo postoji i u Europskoj povelji o ljudskim pravima - pravo na dostojanstvo i zaštitu obitelji, a Europski sud za ljudska prava je dosudio da potpomognuta oplodnja spada pod taj Članak Povelje.)
Sudac također smatra da se ustavna zaštita u Članku 40.3.3 odnosi na posebnu vezu majke i nerođenog djeteta i balans koji postoji između života nerođenog djeteta i života majke. Ni jedno ni drugo pravo na život nije apsolutno, već postoji u kontekstu te posebne (fizičke) veze. Takva veza ne postoji između majke i zametka izvan tijela, već se stvara tek nakon implantacije. Ne zaštićuje se početak života, već nerođeno dijete, život koji ima mogućnost biti rođen. Mogućnost rođenja, ili rođenje, definira ovo pravo na zaštitu. Ta situacija javlja se tek nakon implantacije.
Izvori:
cijeli tekst presude - THE SUPREME COURT [Appeal No: 469/2006 Appeal No: 59/2007]
http://www.politico.ie/index.php?opt...ety&Itemid=882
Irski Ustav:
http://www.constitution.ie/reports/C...nofIreland.pdf
Članak u novinama o presudi i stanju o zakonu o potpomognutoj oplodnji u Irskoj, koji je navodno u pripremi (a prijedlog postoji još od 2001. i dozvolio bi sve kao i u Engleskoj, znači i doniranje zametaka, i surogat majčinstvo itd):
http://archives.tcm.ie/businesspost/...story46356.asp
