Druga sreća

Ne mogu pisati o svom drugom porodu, a da ne spomenem prvi koji je bio prije 3 godine.
Prešla sam termin tjedan dana, svaki dan sam išla na ctg, taj dan u bolnicu, da bi mi nakon njega rekli da je slabiji: „beba je dobro, ali joj više nije tako dobro unutra“ pa su odlučili inducirati porod.
Bila sam 2 prsta otvorena, bez ikakvih trudova, 10h ujutro. Ono što je slijedilo nakon toga samo ću nabrojiti. A i bilo je kao na traci, bez ikakvih pitanja i obavještavanja što, kako i zbog čega s njihove strane, eventualno bi mi rekli što će napraviti par sekundi prije nego bi to i učinili.
Dakle, prokidanje vodenjaka, klistir, predrađaona, ctg, infuzija prostina.
13h: rađaona, drip, luđački bolovi svaku minutu do 18.50h kad sam rodila.
Bila sam u tolikim bolovima od trudova (koje bih opisala kao da mi netko čupa kičmu) i nadrogirana dripom i lijekovima protiv bolova da nisam osjetila ni vaginalne preglede ni bol pri izgonu. Totalno pasivna i podložna, cijeli porod nisam pustila ni glasa, a činilo mi se da umirem.
U međuvremenu ručno otvaranje, kisik, dolantin, forsiranje poroda pri otvorenosti od 8cm, padanje otkucaja, tiskanje bez nagona za tiskanjem, nalijeganje na trbuh, povuci-potegni, pala sam u nesvijest 2 puta i rodio se A. s ogromnim hematomom na glavi. Apgar 9/9, 3070gr, 50cm, opseg glave 34cm.

Nije mi padao na pamet sljedeći porod za bar 10 godina. Ali život (glupiranje :mrgreen:) nas iznenadi i zatrudni ja nakon dvije godine i nešto sitno.
Za ovaj porod sam se štreberski pripremila, čak sam sastavila skriptu o porodu od članaka s portala. Napisala sam plan poroda, pročitala nekoliko knjiga o fiziologiji poroda, prirodnom porodu, bila na dva tečaja o trudnoći i porodu. Zamolila sam doktora koji mi je bio na prvom porodu ako je moguće da bude i na ovom, pokazala mu plan poroda i objasnila što želim. Planirala sam i kao pratnju povesti doulu, ali nažalost na kraju se to nije ostvarilo.

Pred kraj trudnoće je dijagnosticiran blagi zastoj rasta i nakon termina sam svaki dan išla na ctg kod svog ginekologa, a tog tjedna u nedjelju nakon ctg-a u bolnici su me odlučili zadržati na odjelu zbog nadzora (sumnja na prenesenost, nesiguran termin i manja beba). Da nisam izrazila želju i dogovorila se s dr. da čekamo dok je sve u redu samnom i bebom sigurno bi taj dan ili idući završila na indukciji, a ne na odjelu.

I tako čekam ja, ctg 3 puta dnevno zadovoljavajući, ali ne odličan, i prolazi nedjelja, ponedjeljak….
U utorak ujutro sam primjetila nekakav iscjedak, odnosno komad ljigave sluzi na gaćicama, ali bez krvnih žilica. Nije valjda da je sluzavi čep?! 8-)
Taj dan na pregledu 2 prsta otvorena, ništa naročito se ne događa.
Nakon pregleda počinjem osjećati blaga stezanja u donjem dijelu trbuha, na ctg-u se ne očitavaju nešto naročito. Cijelo popodne sam i dalje svakih 10-tak min. osjećala kontrakcije, ali ih nisam uzimala za ozbiljno. Mama mi je donijela topli sendvič kad je bila u posjeti, poslije sam još i večerala tako da sam bila sita i odmorna.
Poslije vizite u 19h kaže dr. da sam do petka gotova. (bez obzira bio to prirodni porod ili ipak indukcija) Ili (ne daj Bože) carski. Aj dobro. Ja nekako čudno euforična. Tad su mi trudovi bili već na 5 min, ali ih nisam doživljavala. Ludača. :lol:
U 20h sam se već zabrinula da se nešto događa jer se bol (napokon) počela širiti prema križima pa sam pomislila da bi to stvarno mogli biti pravi trudovi! Bili su na 3 min. u trajanju od 30-40 sek. Zovem doktora i kažem da mislim(!) da se nešto(!) događa.
Nakon par minuta evo sestre u sobu i vuče za sobom ctg. Baš krasno.
Taman sam počela prodisavati trudove jer su postali nešto jači. Ctg sužen, ne pokazuje trudove, a ja ih dobro osjetim.
Prijateljica mi šalje poruku: Kako si? Nadam se da je beba već pored tebe.
Odgovaram: Imam trudove koje je*eni ctg ne pokazuje. Ja se previjam, a oni me zavezali psmtr (ovo nije moje tipično izražavanje, tim više je očito da se stvarno nešto dešava samnom, hehe)

Oko 21h sam odšetala sa susjedom s odjela na pregled u rađaonu di je ustanovljeno da sam otvorena 6-7 cm. Ja još ne vjerujem i prvo što pitam je: Mogu li ja otići do sobe po plan poroda? Pita me dr. šta želim, da mi prokine vodenjak? Vičem kroz smijeh ne, ne, ne… ne shvaćajući da bi ga već prokinuo da je mislio. Sestra je otišla gore na odjel po moj mobitel i stvari, a ja ravno u rađaonu, izbjegla sam i klistir.
Muž došao oko 21:15, kaže dr. da će to brzo, ja pitam a koliko brzo? Na što se babica obrecne što bi ja tila znat još i koliko točno će trajati! Ja ono: pa da znam što mogu očekivati… (još uvijek nesvjesna da ću roditi za manje od sata)
Doktor je pročitao plan poroda (iako on zna sve što ja hoću.. kako kaže..), a ja između trudova žicam šansu za stolčić koji nije bio izgledan zbog lošeg ctg-a.
Svima ostalima je čudan taj moj plan poroda, malo se iščuđavaju, malo podsmjehuju.

Babica opet: Kako ti misliš na stolčić s ovim ctg-om? Mora ti sve biti uredno da bi mogla na stolčić! (stavljam ruku preko očiju jer mi dolazi trud) Vidi nje. Ima trud za trudom. Baš imaš sriće što ti je ovaj porod tako brz i lagan. (živcira me to njeno brbljanje i ometanje)

Ctg se popravio zahvaljujući pravilnom disanju (valjda), iako sam koji put i štekala pri prodisavanju, dr. me pregledavao u trudu, što mi je užasno smetalo. Kao i bilo kakvo okretanje, dodiri, pričanje babica, disanje mm-a… :mrgreen: A između trudova sam skroz trijezna, odmorna, sita, sigurna da će sve biti u redu, pijuckam vodu i hvatam zrak za sljedeći trud. U trudu mi prolazi kroz glavu: „Nema šanse da ovo ikad više ponovim.“ pa opet: „Ma ne boli toliko strašno, mogu ja još podnijeti.“

Vrlo brzo osjećam kako dolazi nagon za tiskanjem, dr. mi prokida vodenjak kad sam se skroz otvorila jer nikako ne puca i htio bi požuriti porod (kako je lijepo kad ti netko sve objasni). Osjetila sam kako se beba spušta, nagon za tiskanjem me prevladava, noge su mi se užasno tresle. Prebacuju me na stolčić (ipak je dr. poslao po njega), tiskam prvi put, osjetim „ring of fire“, drugi put izlazi glava i treći ostatak tijela. Tako jednostavno i brzo, a nisam ni tiskala punom snagom. 6.7.2010. u 22:10h
Aspirirali su je i stavili na mene onako cijelu mokru i sklizavu. Mm je zaplakao, cijeli je bio pod dojmom. :zaljubljen: Nakon toga su je izvagali, izmjerili i obukli.
Mrvica od 2600gr, 47cm, Apgar 9/10, opseg glave 34cm.
Sisala je odmah u rađaoni, bile smo skupa 1,5h. Pola sata nakon što sam došla na odjel su mi je donijeli i od tad smo stalno bile skupa. (Oba puta sam rodila u zadarskom rodilištu.)

Čestitam, CandyCandy. Bebi želim dobrodošlicu. I skidam kapu što si se uspjela izboriti za porod kakav si željela.

jako lijepa priča s poroda. bitno je biti informiran i znati što se želi. dobrodošla bebica a tebi čestitke.

bravo! cestitke od srca na lijepom porodu i tvojoj hrabrosti i odlucnosti sto si izborila ono sto si zeljela.
i moj sin je bio jednako mali ali za 2 mjeseca je tezinom dosao iznad prosjeka i to iskljucivo dojenjem.