Printable View
Ako koja mama ima da joj je beba bila vježbač a da je imala asimetriju u rukama, zanima me koliko je ta asimetrija ubiti opasna i koje su njezine moguće posljedice.. Moja beba od 4 mj. ima najviše izraženu tu asimetriju s jednom rukom bi sve radila...Rečeno mi je da joj samo stalno forsiram tu drugu ruku, ali ona baš ljutito plače jer joj idem na živce...
Kakva je to asimetrija? Nisam čula za to. Zar nismo svi dešnjaci ili ljevaci - dakle asimetrični?
Meni je logično da beba više radi jednom rukom, ali možda ja krivo mislim
Ja sam u svojim bebama uživala, igrala se s njima, mazila ih. I ne bih baš rekla da sam im išla na živce, plakali su uglavnom radi gladi ili kad im se spavalo. Ili kad je bila prevelika buka i šušur po kući.
Asimetrija u granicama je normalna. Fizijatrica potvrdila kod mojeg drugog djeteta,
ali to su ustvari prije bile samo fazice kod odrastanja i učenja pokreta.
Niste vi išli nedavno do Sabola, što je on rekao?
Treba poticati stranu koja zaostaje. Kasnije se puzanjem asimetrija najcesce ispravi. Ukoliko nije neki ozbiljan problem u igri. Utoliko je puzanje izuzetno vazno za razvoj morike. Ako dijete slabije hvata desnom rukicom, potices tako da dodajes desno neku igracku a zadrzavas lijevu ruku. Takodjer treba poticati uzimanje objema rukama istodobno, u sredini. To je misljenje mene kao laika, kroz iskustvo, iako je to kod nas bilo prije 2 i pol godine, sjecanje blijedi...
ovako smo i mi radiliCitiraj:
Lucija Ellen prvotno napisa
kad je ležala potrbuške nekako bi je namjestila da sama sebi zadržava jednu ruku dok lovi igračku drugom rukom!
asimetrija se osjetila i kasnije u puzanju i dizanju na noge - ali se do hodanja sve ispravilo!
i ogovor na pitanje - nije opasna
ali kao i sve treba držati pod kontrolom na vrijeme reagirati, pratiti i ispravljati! - neka ti neki terapeut pokaže par vježbica i igrajte se! :)
Na pitanje oko Sabola, to sam skroz zaboravila pitat, i meni je rečeno također da što više potičem tu lijevu ruku, ali baš kako je veća čim skonta da je nešto ja idem kao vježbat automatski se naljuti... i onda je ja ostavim na miru... i sve tako..
Pa se baš mislim koliko je opasna...
Hvala cure
Što smatraš pod opasno? Da li po život opasno?
Smatram da večina BLAŽIH odstupanja u razvoju djece su nešto što se samo riješi s vremenom, a pogotovo ako ste pod kontrolom neuropedijatra, fizijatra i slično.
Kod nas "na selu" nema u blizini neuropedijatra i za blaga odstupanja u motorici dr. apsolutno nikud ne šalje bebe, naravno za teže slučajve šalje, a mogu se kladiti da kad bi tih dvadesetoro djece bilo pregledano od strane neuropedijatra i napravljen UZV mozga, kod minimalno 15 bi se našlo neko odstupanje koje bi trebalo "liječiti".
thegirl25, moja isprika, malo sam "zabrazdila" s temom u drugom smjeru.
Na temu, mislim da asimetrija nije nešto opasno. Pod kontrolom ste, trudi se kroz igru vježbati "zapostavljenu" stranu, ali stvarno kroz čim više igre.
Tu je teško naći pravu mjeru i procijeniti koliko rezlutno treba nastupiti...liječnik ,vjerujem, ne želi preplašiti uspaničenog roditelja nekim lošim prognozama, a s druge strane ako ti kaže: potičite slabiju ruku, onda je stvarno potiči bez obzira na otpor, jer da je ne treba poticati onda ti ne bi to niti rekao.Citiraj:
thegirl25 prvotno napisa
To je kao kad ti dr kaže: kralježnica vam je takva i takva, vježbajte svaki dan 20 min. Pa ne vježbaš jer "nije opasno" i ne da ti se. Pa poslije popravljaš fizikalnom terapijom koju ne možeš dočekati preko HZZO-a. Pa vidiš da privatna terapija košta cijelo bogatstvo, a upravo je postalo opasno.
Ma da.. Nema druge nego poticat, joj e valjda će i ovo brzo proć jer sam više psihički iscrpljena o stalnom razmišljanu šta ispravno napravit ...
Da ne otvaram novu temu, također vezano za vježbanje, na koji način se može spriječavati Moorov refleks, beba stara malo jače od 4 i pol mj. i dalje ga ima...
je si li dobila ikakve vježbice? probaj se naručiti kod fizijatra da ti preporuči vježbe. mi smo sprovodili razne, možda da polegneš dijete na trbuh, zdravu rukicu priljubiš uz tijelo i ne puštaš a "bolesnu" ( ne znam kak da drugačije napišem :mrgreen: ) također priljubiš uz tijelo ali ju ne zadržavaš, iznad glave više na strani "bolesne" rukice postaviš neku turbo zanimljivu igračku. Ako je igračka dovoljno zanimljiva dijete će s " bolesnom " rukicom krenuti po nju. Ima još hrpa vježbica ali smatram da je bolje da ih preporuči i pokaže neki stručnjak jer ako se vježbe ne rade ispravno tak nikakve koristi od njih.Citiraj:
thegirl25 prvotno napisa
Inače, neka te ne smeta ako dijete plače dok vježba, bitno je da to ispravi i to po mogučnosti što ranije jer u kasnijoj dobi su još gori kada je vježba u pitanju ( pod kasniju dob sam mislila s 6,7,8 mjeseci pa nadalje )
uključiš neku zanimljivu glazbu, malo pjevuckaš, plešeš s malenom i, u isto vrijeme, kroz igru, vježbaš slabiju rukicu.
to ne mora biti vježbanje od 2 sata u komadu već 10x dnevno po par minuta.
a, mislim da refleks mora sam nestati.
Hvala cure,
Počela sam baš tako sa igračkama... nego se baš mislim za tog Mora, dosta često se trza tako čim zaspe... a već ga je kao trebala izgubit, barem od frendica bebe jesu...
moj je preferirao jednu stranu za okretanje i za uzimanje necega.. ja na to nisam smatrala problemom, jedino sam mu nudila nesto da uzima drugom rukom, cisto da vidim da li ikako hoce.
posle nekog vremena..ali dugog, resio je da voli obe strane podjednako za sve..
ja se ne bi sa tim zamarala. samo prati, da je sve to za lekara, pola planete bi bilo da izvines na izrazu vrljavo..
Citiraj:
thegirl25 prvotno napisa
jesi li rekla pedijatru? ako je rekao da to nije ništa vjeruj mu, pod uvjetom da je to sve što te kod tvoje malecke zabrinjava. Ako postoji još nešto što te muči ili ako ne vjeruješ pedijatru potraži savjet dj.neurologa ili fizijatra čisto da budeš mirna.
I, ne zamaraj se bebama tvojih frendica jer nisu sva djeca ista, ne rastu im zubi u isto vrijeme, ne propuze isto itd. pa se tako niti tog refleksa ne moraju riješiti u isto vrijeme, a uvijek postoji i mogučnost da tvoje frendice nisu nad svojim bebama 24/7 pa ne vide da se beba možda stepla 5 puta dok je spavala ili dok je bila budna a mama npr. okrenuta na drugu stranu :-).
Do koje dobi taj refleks mora nestati???
Neuropedijatar mi je rekao da do 5 mj. bi bebe morale da izgube Moorov reflex, a ona će sad 5 i nije izgubila... nemam pojma, sa 5 i pol smo ponovno u neuropedijatra pa ćemo vidit šta će reć... što se asimetrije tiče, ona baš očito voli sve desnom radit a kad je na trbuhu ono i ''pliva'' to često radi, onda joj ta lijeva ruka onako ode u avion izravna se.. a ova desna je onako lijepo povijena u laktu prema naprijed... i više je u zraku od lijeve, ona bude više na podu...ma svjesna sam da moram to više vježbat nema druge...
Citiraj:
thegirl25 prvotno napisa
točno tako i to će se vrlo brzo ispraviti :love2:
Draga,
Ovako, što se tiče Moorovog refleksa ne znam puno o tome ali što se tiče asimetrije, ne slažem se da je to baš bezopasno. Bezopasno je ukoliko se tome ipak posvetiš malo, dakle svakako radi na tome jer se kod malih beba sve može ispraviti a ako to zanemariš može poslije biti problema.
Ja sam asimeriju kod moje K prva primjetila i to kada je imala samo 2 mj. Kod nje je bila jače izražena jer joj je i glavica bila nagnuta u lijevu stranu. Svi su mi govorili da neka je samo stavljam spavat na drugu stranu... ali ja sam nekako instinktivno mislila da neće ići baš tako i usprkos "savjetima" otišla privatno na vježbe i ustanovila da ona ipak cijelim tijelom naginje na lijevu stranu i počeli smo s vježbama. Doktori su tek kada je ona imala 6 mj na UZV mozgu primjetili asimetriju (do tada UZV svakih mjesec dana totalno uredan), tada su se svi "digli na noge" ali nikako im nije bilo jasno kako dijete kojem UZV mozga pokazuje asimetriju može biti takvo da se to na tijelu nigdje ne primjećuje. Uglavnom kada sam rekla da sam je na svoju inicijativu vodila privatno na vježbe svi su mi čestitali i rekli da sam ustvari to dijete spasila od ko zna čega. Kod malih beba asimetrija nije samo da hvata jednom rukom i gotovo. Ako se to nastavlja u razvoju jedna strana tijela se razvija brže od druge što kod totalnog zanemarivanja može dovesti do toga da jedna noga bude duža, ruka duža i jedan kuk se razvije slabije pa dijete kod hoda poskakuje...Uglavnom upoznala sam kasnije djecu od 2,3 godine kod kojih je to bilo zanemareno i morali su na puno veće vježbe.
Na kraju, uopće te nemam namjeru plašiti samo hoću reći da sama procjeniš kolika je ta asimetrija, nemoj slušati ni mene niti nekoga tko kaže da nije ništa i tome ipak posveti pozornost jer u toj dobi se sve lako ispravlja, kasnije ide malo teže.
I još jedna važna stvar. Ja danas imam zdravu, veselu trogodišnjakinju kod koje nema nikakvih asimetrija, dapače, razvijala se školski i ravna je kod daska, a s 6 mjeseci je imala dijagnozu hemihipertrofija (asimetrija)
Hvala garfy,
Ja njoj primjetim i da joj nogice iz kuka obje malo naginju na desno... a ne stoje u ravnini sa pupkom, terapeutica mi je rekla samo joj dizi noge kao da ih stavlja u usta (jedina vjezba za to)... asimetriju sam primjetila u rukama, e sad ona neke stvar radi samo na jednu stranu... aufff stvarno nekad iscrpljuje gledanje djeteta po cijeli dan...
Pokušavaj joj stavljati igračkice na stranu koja joj baš nije "draga", kod tebe je to ulijevo, čini mi se. Budi uporna, neka poseže za njima iz ležećeg stava, ne znam da li ti se rotira, ali ako jest onda je stalno forsiraj na obje strane. Ona ne želi koristiti jednu stran sigurno iz nekog razloga, odnosno jer joj ta strana nije dovoljno jaka kao ova druga i bitno je da ojača mišiće te strane tijela, a to najbolje može ako se koristi tom stranom. Promatraj je dok leži na leđima, ako ima asimetriju cijelo tijelo će se uvijati u jednu stranu (ja sam to kod svoje opisavala kao špageti). Pazi kako je nosiš, neka su rukice uvijek slobodne. Meni je sjećam se užasno nedostajalo da je podignem i zagrlim i tako nosim, ali nikada nam to nisu dali već uvijek leđima naslonjenim na nas i da su ruke slobodne.
Sve sam ti nabacala ali pokušavam se sjetiti što smo mi radili u toj dobi.
Ja bih nadodala da je vrlo važno kako je nosiš po handlingu, tj da preferiraš položaj na ruci na kojoj je oslonac takav da je savijena na drugu stranu.
.....................
Thegirl, vidim da ti se događa isto ono što se meni dogodilo nakon prvog poroda; od panike nisam stigla uživati u majčinstvu tih prvih, možda i najvažnijih, godinu dana.
Danas mi je žao što nisam potražila stručnu pomoć.
XCitiraj:
Thegirl, vidim da ti se događa isto ono što se meni dogodilo nakon prvog poroda; od panike nisam stigla uživati u majčinstvu tih prvih, možda i najvažnijih, godinu dana.
Danas mi je žao što nisam potražila stručnu pomoć.
[QUOTE=bibai;1680860]
Thegirl, vidim da ti se događa isto ono što se meni dogodilo nakon prvog poroda; od panike nisam stigla uživati u majčinstvu tih prvih, možda i najvažnijih, godinu dana. QUOTE]
točno tako je bilo i kod mene....
X na XCitiraj:
Mima prvotno napisa
samo bih nadodala da to vrijedi ako leži na trbuhu, a ako leži na leđima onda se stavlja na suprotnu stranu i pomicanjem nogica u određeni položaj daje dijetetu mogućnost da se zarotira i "bolesnom" ručicom dohvati igračku. S obzirom da je jako teško opisati vježbe i to još ispravno smatram da je puno bolje da zanemariš naše opise vježbica te da slušaš samo svog fizioterapeuta. Mi smo npr. išli u Klaićevu i bila sam jako zadovoljna i neuropedijatricom ( još smo kod nje ) i fizijatricom ( sada je možda na porodiljnom ) i fizioterapeutima.....ortopedijom smo bili malo manje zadovoljni, ali čisto zbog njihovog ponašanja prema bebama i roditeljima.Citiraj:
Garfy prvotno napisa
Thegirl, vidim da lutaš i okolo tražiš odgovore. Nisam shvatila: idete redovito neuropedijatru i imate fizioterapeuta. Koliko često ih viđaš? Možeš li kamerom (posudi od nekoga ako nemaš) snimiti seansu s FT da budeš sigurna kako treba izvoditi vježbice? Možeš li otvoreno pitati FT pristaje li na privat. angažman neko vrijeme ako smatraš da ne radiš vježbe kako treba? 4 mj. starosti je dovoljno rano da se sve popravi.
I slažem se s curama da im je danas žao što im je ta 1. godina prohujala u gledanju ruku i nogu...mene je spasio privat.FT iako me je koštao jako puno, ali odrekla sam se 100 drugih stvari da mi srce bude na mjestu i da radim striktno prema uputama. Nemali broj puta sam se našla u ćorsokaku (malena je bila izrazita nesuradljivica i vrištalica) i dolazak FT bi me doslovno psihički preporodio, čovjek bi me smirio i uvjerio da je sve OK i najvažnije: da će sve biti OK.
Jako me je smetala "okolina" koja je stalno tvrdila kako će "to sve biti u redu" i kako davim dijete bespotrebnim vježbama" (a dijagnoza grozna). Nekako imam dojam da je i kod tebe tako. Naravno da okolina danas govori "jesmo li ti govorili, vidiš da je sve u redu" :roll:, ali na njima nije bila odgovornost nevježbanja. Odgovorni ste ti i TM, možda će biti u redu i ako odustanete od vježbi, možda će dijete samo malo kasniti...ali što ako ne bude tako?
Zato se nemoj pitati jel baš moramo vježbati i koliko je asimetrija opasna, nego napravi plan, poduči babyhandlingu sve one koji ju nose, ma koliki otpor pokazivali, dvaput dnevno po 25-30 min.vježbajte kroz igru ciljane vježbice (važno je da broj ponavljanja bude dovoljan, dakle nije isto ponoviti kretnju 30 puta kroz cijeli dan ili 30 puta zaredom kroz 10 min. pri čemu se intenzivno stimulira mozak da usvoji pokret). Prihvati vježbanje kao dio svakodnevnice i ne odustaj.
Hvala čokolada,
Beba je stara 5 mj.
da upravo tako, ljudi oko mene mi često govore ma pusti dijete nek se razvija, bile su joj počele popuštat ručice odnosno otvarat se, sad vjerojatno radi loših igračaka opet su dosta stisnute sa palcem unutra..
Ja nemam mogućnost privatnog FT, a ovaj u bolnici nas prerijetko naručiva, tako da je sve na meni... sigurno ako sve prođe da bude ok, naravno da ću se sebi smijat kako sam dramila, ali sve zlo s time, samo neka to sve prođe bez posljedica...
Ja sam jedna od onih mama paničarki, i neznam zbog čega je nekim ljudima toliko iritantno vidit moju ''novu'' temu, pa ako se ja bolje osjećam razmjenjući iskustva, neznam zbog čega silno upućivanje mene psihologu.. pa cure moje ja nemam vremena u wc poć bez malene, a kamoli na sebe mislim u ovom trenutku, a ako me toliko ''volite'' i žao vam je, možete mi uplatit novac na račun i onda ćete dobit pravo da mi mudrujete o mom mentalnom zdravlju... u protivnom vas molim da se držite teme...
Hvala
Bibai nije se odnosilo na tebe, osjetim da dobronamjerno govoriš, i iskreno previše sam u malenoj, ali proć će i ovo...
Sad sam tek pročitala sve teme koje si otvorila. Ne misle cure ništa loše kad ti pišu da si prezabrinuta i da bi na tome trebala poraditi - mnoge su ovdje to prošle, prepoznaju vlastito iskustvo i iz sadašnje perspektive vide da su trebale drugačije.
Na tvom bih se mjestu držala jednog liječnika (za kojeg god da se odlučiš) i slijedila njegove savjete. Što se hipertonije i asimetrije tiče, sve se te nepravilnosti vježbom mogu ispraviti i ispravit će se, ne brini. Vidiš da nas tu ima cijela divizija vježbača.
Tvoje dijete treba mirnu mamu koja neće paničariti oko svakog događaja...znam da ti to SAD glupo zvuči, ali zaista je točno, metodom vlastite kože isprobano, da ako ti budeš smireno prihvaćala i savladavala poteškoće oko malene, problema će biti manje i bit će puno lakše rješivi. Nervoza i zabrinutost doslovno se preslikavaju na bebino stanje i ponašanje (i ne samo na bebino - vrijedi to najmanje do punoljetnosti). U tom smislu mama mora misliti prvo na sebe, a onda na dijete.
Svoj prstima ju kao golicaj (poškakljaj),nježno, po njenim prstima kada joj je rukica stisnuta.Citiraj:
thegirl25 prvotno napisa
Tako ćeš ju potaknuti da sama otvori ruku i palac će ići van.
Jooj, ovo ti je tolika istina, sjeti se samo koliko ti dobro poznaješ svojuCitiraj:
Nervoza i zabrinutost doslovno se preslikavaju na bebino stanje i ponašanje (i ne samo na bebino - vrijedi to najmanje do punoljetnosti). U tom smislu mama mora misliti prvo na sebe, a onda na dijete.
majku (sigurno svaki i najmanji njen osjećaj), sve se vidi i osjeti na našim licima, u našem glasu....
Nemoj uzimati komentare k srcu na neki loš način , tu si i tražiš savjet,
žene ti ga daju, svidio se tebi on ili ne pa pokušaj uvažiti i onaj
koji ti se manje sviđa, prihvati ga kao savjet i pitaj se da li ima možda bar malo istine u tome i učini sve da to promjeniš :)
Sve su i smo tu sa nekim iskustvom iza nas tako da ipak svaki komentar koliko toliko stoji jer na neki način doživljavamo svi slične stvari na drugačije načine......tu smo da si pomognemo i olakšamo na neki način...
Evo ne pametujem ja sad tu već ti želim predočiti neku svoju viziju svega... :)
XCitiraj:
čokolada prvotno napisa
a potpisujem i drugi odgovor od čokolade, a i još nekih koji ti kažu "vježbanje i samo vježbanje".
moj malni je imao (ima) povišen tonus mišića i isto je tako preferirao jednu stranu više od druge. ono što su nam i neuroped. i fizijat. rekli je da do 1. godine života ne bi smjelo biti te podjele na lijevo i desno. ima dosta igrica i trikova kako ih nagnati da se potrude prihvaćati s onom stranom koju manje koriste. od postavljanja igračaka na onu stranu koja će dijete natjerati da prihvati s rukom koju manje koristi do baby handlinga.
za otvaranje dlana daj djetetu velike oble predmete (recimo dovoljno velike lopte). sve sitno (one male zvečkice i šarene stvarčice što imaju puno malih detalja) skloni od djeteta (od kreveta, kolica i sl). te male stvarčice će te imati vremena koristiti (kad dođe pinceta hvat na red)
i znam da ti je teško (mnogi od nas ovdje su sigurno mnogo proplakali zajedno s djecom tijekom vježbica i bili frustrirani koliko i oni, ako ne i više...barem ja jesam...) ali pokušaj nekako pronaći mir zbog sebe i djeteta. i znaj da ovo neće vječno potrajati. vježbice se intezivno rade u toj 1. godini, a ona proleti...:love2:
thegirl25 napisala:Da ne otvaram novu temu, također vezano za vježbanje, na koji način se može spriječavati Moorov refleks, beba stara malo jače od 4 i pol mj. i dalje ga ima...
Kad upišeš "Moorov refleks" u google otvore se mnoge stranice i mislim da će te umiriti kad pročitaš. On traje čak do 6-og mjeseca. Opasno je ako beba nema tog refleksa, ali pročitaj što pišu oni koji znaju.
I on se ne može i ne smije spriječiti. Jednostavno jednog dana ga više neće biti. Vidjeti ćeš.
Da li ti je liječnik rekao za taj refleks, ili ga ti primiječuješ sama? Znam da redovno na sistematskom pedijatri izazovu Moorov refleks, da vide ako je beba neurološki u redu. Bebi je to neugodno, jer je povezano sa strahom zbog nedostatka čvrstog oslonca i podloge. I zato treba jako pažljivo spuštati bebu da ona uvijek ima oslonac na cijelom tijelu i da ne mora ispoljavati taj strah dizanjem ručica i širenjem prstića na nozi kao da će se uhvatiti za nešto.
Svaka beba ima svoj tempo razvoja i ne bi ni jednu mamu trebao opterećivati odmak od mjesec-dva od "normalnog". Jer, ono što većina beba napravi u određenom mjesecu, ne mora biti baš točno na tjedan za svaku bebu.
Glavno da ste pod nadzorom liječnika i da uživate u napretku koji se vidi svaki dan.
Ta prva godina je najintenzivnija i nikad se više tolikom brzinom ne razvijaju. Zar nije divno gledati svoje dijete kako usvaja nova saznanja i pokrete?
thegirl25,
Točno znam kako ti je ali evo idemo ispočetka. Svi koji su možda imali nekih problema s djetetom i da je sve dobro završilo reći će ti da radiš drame iz ničega dok svi oni kojima nažalost nije bilo tako bi ti rekli: "pa gdje si bila dosad" zato, nemoj se osvrtati na nikoga već poslušaj svih a učini ono što ti misliš da je najbolje jer je to najčešće ispravno. Ja sam se čak sukobljavala i s MM oko toga da li da je vodimo fizijatru ili ne ali na kraju mi je "skinuo kapu" prema tome...
JOš da ti nešto kažem, ja imam blizanke, jedna je bila hipertona a druga imala asimetriju i vjeruj mi (može me osuditi tko god hoće) nisam s njima doma mogla vježbat. Jednostavno nisam stizala jer mi se dan svodio na hranjenje, uspavljivanje, presvlačenje... S terapijom u bolnici nisam bila zadovoljna jer mi se činlo da fizijatrica s njima ne radi dovoljno pa sam odlučila ići privatno. Naplaćala sam se (prvih 15 dana svaki dan po 200,00kn, a onda 2xtjedno sve do 10-og mj života). Digla pozajmice, kredit, posuđivala novce na sve strane. Danas kada gledam 2 zdrave trogodišnjakinje nije mi žao ni jedne lipe iako se još nisam oporavila niti blizu.Ne kažem da to treba napraviti nego ti samo hoću reći da je lako reći:"vježbajte kući" a nitko ne zna može li se to, a uostalom one vježbe koje je fizijatrica radila s njima ja se sigurno ne bih ni usudila. Takva sam, bojim se, provela sam noći i noći strepeći i bojeći se i sigurno sam bila "nervozna" mama ali to je bilo jače od mene. I danas sam takva. Strepim na sve što je vezano za njih i jednostavno ne mogu biti opuštena i reći: Bit će sve u redu. Sjetim se samo kako su mi se svi rugali jer nisam dala da sjednu prije puzanja i prije nego su same sjele, toliko podrugljivih pogleda i onoga "ajme što ti filozofiraš kao da nitko nije imao djecu prije tebe, nije ni čudo da su ti ovako nemirne kada si ti puna straha..."
Dakle, ne grizi se, učini najbolje što možeš. Ne obaziri se na nikoga od nas i slobodno strepi nad svojim djetetom, na to imate pravo i ti i on. Zato smo mame.
Što se tiče šakica, ja sam u fizijatrice kupila neki balunčić koji je imao "bodlje" pa bi im to davala da drže jer im je to otvaralo šake
Hvala cure :)
garfy da barem imam varijantu privatnog terapeuta, vjeruj mi dala bih zadnju kunu za njega, ubiti imamo jednog koji je uzasan, dijete ne prestaje plakat jer mu je stil ono, neka plače, djeca moraju plakat... nemogu ja to slušat da mi dijete pada u nesvijest od plača...
Naravno da ako sve bude ok, da ću odahnut i reć ajme bože hvala ti da je ova priča iza mene.. a ono svi koji me smatraju paranoičnom, neka smatraju, ja živim za sebe i kakva sam takva sam... sigurno se neću promjenit zato jer mi je to netko rekao... također sam imala probleme na početku sa MM, jer je mislio da maloj nije ništa, dok ga na pregledu nije fizijatrica dočekala na nož i nabrojala šta je sve malenoj... od onda shvaća da to što je on vidi pola sata dnevno nemože znat jel sve savršeno ok ili nije... smeta mi što kad kažeš kasni u razvoju da svi odma to trpaju u koš sa mentalnom terardacijom, i da svima moraš objašnjavat da to nije isto...
Joj, i moja je plakala ali ona je imala jednu stranu vrata kraću od druge pa je naginjala glavicu ulijevo. Imala sam puno povjerenje u PT i znala sam da to jednostavno moramo ispraviti, odnosno, te mišiće aktivirati i svaki put kada bi joj ona okretala glavu mala bi vrištala. S vremenom kako su mišići bili labaviji plakala je sve manje ali jednostavno je to trebalo "preživjeti". Ona je tada imala samo 2 mj., možeš zamisliti!!!! Srce ti se kida a znaš da to mora tako biti i hvala Bogu da je urodilo plodom pa sve zaboraviš.
da te malo utješim :-)
znam da ti je loše kada čuješ da dijete plače dok vježba i da misliš da to boli, no nije tako. Dijete plače jer mu se u tom trenutku ne rade te vježbe, a tebi to ne smije biti razlog da vježbu odgodiš ili potpuno izbaciš. Pisala sam na raznim temama koliko smo vježbali sina, vjeruj padali smo s nogu, jadnička smo vježbali non-stop ( određene vježbe dok je bio budan, a ostatak dok bi spavao ) i tako par mjeseci. Ponekad je urlao iz petnih žila, a ponekad samo urlao....danas mi je tako nešto napisati/pročitati smješno ali onda.....
Kada mi neka vježba nije bila jasna ili mi jednostavno nije sjela otišla bih fizioterapeutu u Klaićevu van termina i tražila da mi ju pojasni. Nikada nisam uzela privatnog fizioterapeuta, ne zato što sam bila škrta ili sigurna u sebe, već zato što sam bila svjesna da njezinih 45 min nije dostatno za oporavak kakav smo mi trebali i željeli.
I mene je okolina osuđivala zašto mučim dijete kada izgleda potpuno normalno ( da,da točno tim riječima ), svi su valjda mislili da se vježba ono kojem izraste rep i magareće uši :roll:, i danas ima pojedinaca koji smatraju da smo mrcvarili malog jer eto kako lijepo napreduje i ništa mu ne fali :roll:. Da se razumijemo, našem sinu ne bi ništa falilo niti da ga nismo vježbali i dalje bi imao glavu, ruke, noge itd. ali bi prošao operaciju, kasnio u razvoju i imao možda hrpu drugih tegoba zbog kojih bi jednog dana bio nesretan.
Citiraj:
Garfy prvotno napisa
moj je imao 3 tjedna i moram reći da kako je rastao sve je više negodovao tj. plakao i sve je teže bilo ga vježbati. I to je jedan od razloga zašto je dobro početi što ranije s vježbama......