povratak u petrovu nakon 2 godine

curke bok, evo i mene, bijah jučer sa nekima od vas u teslinoj-gajevoj na druženju, ja sam tacina frendica, "uličarka", nesuđena glumica itd.
neznam jel zbog vremena ili pms (25.dan) pere me grozna trema, strah i depra zbog svega ovog u čemu jesmo,a istovremeno znam da nema druge, a....
što reći. Liječih se antidepresivima 1 god. i bilo sve pet, do prije 2 tjedna kad se približio termin za
odlazak na dogovor. i nesanice i sva moguća preispitivanja i priznanja znana i neznana, no
ništ mi nije lakše.Što dalje? da li sve reći dok-u na uzv? da li se baciti u to ovakva poluluda?
Ima li netko nekih saznanja, spoznaja, savjeta?
imam 36 god, nemam baš više vremena za luftanje guzice, a pere li me, pere.
Ima li netko ili je čuo kako idu ivf i antidepresivi ( mislim na onu dozu koja bi me samo malo digla ) i što kažu doktori na to.
Velika pusa i hvala na svemu, tona.

Draga Tona, ne znam kako idu antidepresivi i IVF, ali znam da (ne)raspoloženja i osjećaji koji te peru nisu nepoznati MPO populaciji. Rijetki su oni koji su uspjeli iz prvoga ili drugog puta, dok su onima (u većini) koji su u postupcima dulje vrijeme dobro poznata raspoloženja od euforije, ushićenosti, željnog iščekivanja početka postupka i rezultata do depresije, anksioznosti, razočaranja, očajavanja, bespomoćnosti, bezvoljnosti ili ravnodušnosti.

Ja sam bila u samo tri postupka, i dok sam u prvi ušla s puno entuzijazma i očekivanja, u druga dva sam provela cijeli dan plačući pred prvi UZV – jer mi je bilo muka od čekaonica i gledanja istih lica koja se godinama muvaju po istoj ordinaciji, izostajanja s posla i izmišljanja razloga, male vjerojatnosti da dođem do jajne stanice, a kamoli do trudnoće, i zbog još sto razloga koji su sigurno zajednički mnogim pacijentima.

No sve to prođe, možeš si priuštiti negativna raspoloženja, dati si oduška, ali im ne treba dopustiti da ovladaju i da dulje vrijeme ometaju svakodnevno funkcioniranje. Netko je racionalniji, netko emotivnije sve doživljava, i ne znam koliko se može utjecati na to da potištenost koja je prolaznog karaktera (i nestat će ako osvane sunčani vikend i odeš na izlet, ili se dobro iscrpiš u teretani, ili odgledaš dobar mjuzikl) ne prijeđe u pravu depresiju koju onda treba liječiti, ipak to ovisi i o genetičkim i psihofizičkim faktorima. No vjerujem da čovjek može i sam sebi pomoći, i kad osjetiš da gubiš tlo pod nogama, da ima načina (i bez stručne pomoći ili uz stručnu pomoć, kako god) da ne potoneš, odnosno da uspijevaš nositi se sa situacijom (postupcima) i mogućim ishodima.

Ne znam koje si antidepresive uzimala, pretpostavljam da u trudnoći uglavnom nisu dopušteni (osim Normabela, ako se on ubraja u antidepresive), a kako bi djelovali uz hormonsku stimulaciju, nisam sigurna, mislim da je bolje izbjeći tu kombinaciju. Općenito, ako planiraš IVF, a to znači i trudnoću, mislim da bi depresiju trebalo pokušati rješavati na drugi način: promjena načina života, promjena sebe, ako već ne možeš mijenjati životne okolnosti, fizička i psihička aktivnost, druženje s ljudima s kojima se osjećaš dobro i koji su ti potpora u postupcima (neformalne grupe za samopomoć), dobar san i dobra hrana... Vjerojatno ti sad otkrivam toplu vodu, no evo... Ima nas puno u sličnoj koži, ima i teških priča i bezizlaznih situacija, no da se sa svime time živjeti, vjeruj mi.

Ne znam trebaš li svome doktoru reći za depresiju, ovisi o tome kakav je, ako nema individualnog pristupa, sumnjam da će razgovor koristiti, s druge strane, ako ćeš biti mirnija, konzultiraj se s njim, zašto ne. U svakom slučaju, želim ti da ti prvi postupak bude uspješan i da ti trudnoća bude najbolji antidepresiv :love2:

Tona, dobrodošla ti nama u Petrovu, dođi malo i na naš pdf, tamo ti je dobra ekipica;-). Čini mi se da si ti jedna teška emotivka i empat, i da ti je teško držati osječaje pod svojom kapom:love2:. Znam da te to ne tješi ali sve koje ovdje pišemo smo u ISTOM stanju bile ili još uvijek jesmo. Netko manje netko više, ali ni jedna od tih faza koje ti vikki spominje nije nas mimoišla.
Ja recimo nemam baš idealan kontakt sa MM u vezi ovog problema jer on odma plače :roll: pa onda ja njega moram tješiti. A okolina ko okolina, neki se petljaju neki ne ali ne ulazim emocionalno u te razgovore, nego samo dilam suhe informacije. Zato ovdje možeš otvoriti srce i dušu, u pozitivi pronalazeći se u tuđim sudbinama i trudnoćama, a i u negativi, pa malo se zadržiš na pdf "Kako nam psovka može pomoći"... 8-)
36 godina, toliko imam i ja i to ti je sada idealno vrijeme, nisi prebalava da misliš da je život idealan i da potoneš kad vidiš da nije. Sastavi listu prioriteta i ako je MPO stvarno sada tvoj izbor onda kreni u to svim srcem.
Za lijekove, mislim da moraš reći dr.u da trošiš neku terapiju. Čisto zbog mogućih kontraindikacija.
I na kraju znaj da ti je ovaj pdf bolji od bilo kakvog psihijatra i tablete. SeeU :yes:

Draga Tona, sve ti je vikki opisala, svi prolazimo svakodnevno vrlo slično, i upravo nakon susreta sam razmišljala koliko (neki od nas) plešemo po rubu, al smo stalno negdje glavom iznad vode, nekad jedva, a nekad visoko. Kako je vikki rekla-antidepresivi ne bi išli s IVF-om, al svakako provjeri. Vjerujem da će biti još sličnih reakcija jer svi smo u istom košu i baš zato smo tu-nema bolje podrške:heart:

Tona, baš kao što je i Zauzeta napisala, forum ti je super terapija... a tek naše redovite kavice, na njima umreš od smijeha. mislim, u pozitivnom smislu. nije ono, da nam ispričaš svoje probleme, a mi umremo od smijeha :oops: nego ti mi unesemo dozu humora u sve ozbiljne situacije... pa još k tome sve zalijemo s nečim za cirkulaciju (alkohol) - što je kontraindikativno s antidepresivima - i to ti je, između ostalog, još jedan razlog zašto ne možeš istovremeno ići na ivf i piti tablete. :lol:

Curke bok, kao prvo, hvala svima na svakoj rečenici. Neznam gdje sam nestala od 2008.g. ali da mi je netko rekao da će biti ovako teško vratiti se i da će taj povratak povući svašta nešto rekla bi mu da je u najmanju ruku lud čovjek!
Za sebe bi prije gotovo životom garantirala da sam jaka. Ispada da sam slaba, ustrašena, i obzirom da ova agonija traje 2,5tjedna, ja osjećam da moram nešto mijenjati u svojim stavovima, navikama i prioritetima i sve to što ste i same rekle, a kad treba napraviti korak... ono, kaj bi bilo najpametnije, lažem najbrže????
Tako je bilo i 2008. nikako dočekati djelovanje antidepresiva.... Neznam, ali imam osjećaj da ću ispustiti cijeli život ako sada u ovo ne uđem, a jedva stojim na nogama od nespavanja, nervoze i tupila. Inaće, od tableta pijem pola ili jedan na dan xanax i ponekad ili sanval ili xanax. od antidepresiva ništa.
Ako netko nešto zna, molim pomoć. pusa svima, oprostite na depri.

Pozdrav Tona... ja sam bila 8mj na xanaxu i fevarinu (depresija zbog obiteljske tragedije) i svi dr-i (i ginekolozi i psihijatri i psiholozi) su mi govorili da ni ne pokušavam s IVF-om dok sam u depresiji jer dok je žena u depresiji nemože ostati trudna... Pokušala sam tek nakon 6mj kako sam prestala s ljekovima (toliko treba tijelu da se očisti od njih) i tada ostala trudna.I ja sam se isto strašno bojala godina i da mi vrijeme uzalud curi..ali čekala sam... Ti sigurno nisi u takvoj fazi u kakvoj sam bila ja, a i nije tolika doza ljekova no moraš to reći ginekologu i makar propustila 2-3 ciklusa ili koliko već treba da dođeš k sebi. No mislim da je bolje ne pokušavati i ne trošiti se (mentalno i fizički) dok ti nisi ok jer šanse uspješnosti su dovoljno niske i bez ovakvih otežavajućih okolnosti. Ako misliš da se ne možeš sama izvući (uz pomoć najbližih) probaj sa psihoterapijom..meni je i to na kraju pomoglo (uz mamu i prijateljice). I naravno sretno, držim fige da se što prije izvučeš i onda uspiješ ostvariti i trudnoću !

Mislim da baš nije točno da žena u depresiji ne može zatrudnit, no svakako su problem lijekovi koji ne bi smjeli ići uz IVF (ili trudnoću), bez obzira na dozu. Dobro bi zapravo došle konzultacije i sa psihijatrom i s MPO-ovcem. A dobro bi došla i još koja, ciljana i tematska kava :-)