Kako naučiti dijete da se samo zabavlja?

Prvi put sam na forumu, i tražim pomoć! Moja cura ima 15 mjeseci. Ja ne radim, i većinu dana sam sama s njom jer MM dosta radi.
Uglavnom imam problem što se cura neće sama igrati! Još je najbolja ujutro, doručkuje, odnesem je u njezinu sobu, malo se poigramo i onda ju ostavim jer imam posla kojeg moram obaviti a sve na kraju završi plačem i nestrpljenjem jer mi se objesi za nogu i jednostavno mora biti po njezinom. A ja ne mogu cijeli dan s njom biti u sobi i igrati se.
Pokušavam nabaviti lego kocke ali trenutno nema zaliha u cijeloj Hrvatskoj, pretpostavljam da bi joj se to moglo svidjeti jer strašno voli rad s rukama, kad nešto mora slagati, pipkati i tako. Sve druge igračke koje postoje samo su kratkotrajna zabava i doslovno joj na licu vidim da joj je dosadno.
Sad je i prohodala ali još traži pomoć pa je i zbog toga nervozna, padne pa se ne može ustati :roll:.
Inače je jako sretna i nasmijana, izađemo u šetnju kad god možemo, radim sve i svašta da joj ugodim ali eto ja danas nisam stigla ni opranu robu stavit sušit, doslovno je vrištala dok ja to sve nisam posložila i uzela ju za ruku.

A tu je onda i drugi problem. Što napraviti u situaciji kad dijete vrišti i plače a u tom tenutku ne smije biti po njihovom? Da li ju pustiti da plače pa će proći nervoza ili?

tijekom mojih porodiljnih ustajala sam se oko 5:30 da bi skuhala ručak, a navečer bi oko ponoći peglala. muž i ja smo čistili isključivo vikendom. znači moja djeca se nisu zabavljala sama i nekako sam se pomirila s tim. eto sad moj šestogodišnjak se sam zaigra, ali to se događa tek zadnjih godinu dana. hoću reći kad sam sama s djetetom doma onda sam mama a ne domaćica, domaćica sam noću i vikendom bez obzira da li sam doma ili radim.
hoću te utješiti, to je uobičajeno za tu dob da se dijete ne zabavlja samo.

Naša djeca nemaju svoju sobu i uvijek su uz mene. Sin se zna zaigrati sam u sobi dok ja kuham, al dok je bio manji sve smo skupa radili. Ako sam ja gulila povrće, on ga je prao u nekoj zdjelici; ako sam vješala veš, on mi je dodavao veš ili kvačice; ako sam prala kadu, on je držao tuš. Beba mi je još premala za tu taktiku pa uglavnom sjedim s njom na podu i igram se, a poslove obavljam kad ih muž preuzme ili kad zaspu. Nered je kud god se okreneš, ali milije mi je tako nego da beba vrišti.
mamitzi, svaka čast što si preživjela uz tako malo spavanja! :naklon:

Rita,
to je zapravo premalo dijete da se može samo zabaviti....ja sam kučanske poslove (polu)obavljala dok je dijete spavalo,
ali i njega "uključivala" da mi pomogne pogotovo prilikom usisavanja i lupanja loncima, a svidjelo mu se i sa mnom stavljati
veš sušiti. Ne bih puštala dijete da plače, ma koliko to teško ponekad bilo.

Draga Rita, nikakve kocke i cuda od igracki te nece 'spasiti' ako ne bude s tobom ... pokusaj joj organizirati igranje u svojoj blizini, a ne da ona sjedi sama u sobi a ti sama u kuhinji. Naravno da imas posla koji zelis obaviti ali ako te bude imala na oku biti ce vam lakse objema.

Ono sto mi je upalo u oci da si napisala da se ne zna sama ustati kad padne, kako to? Kako se inace digne sa poda/kreveta/stolice i krene u hodanje?

[QUOTE=Rita;1703168] Moja cura ima 15 mjeseci.
Uglavnom imam problem što se cura neće sama igrati! Još je najbolja ujutro, doručkuje, odnesem je u njezinu sobu, malo se poigramo i onda ju ostavim jer imam posla kojeg moram obaviti a sve na kraju završi plačem i nestrpljenjem jer mi se objesi za nogu i jednostavno mora biti po njezinom. A ja ne mogu cijeli dan s njom biti u sobi i igrati se.
Iluzorno je ocekivati da ce se tako malo dijete igrati samo u svojoj sobi! (Pa i dosta vece!)
Omoguci joj da se necim bavi u istoj prostoriji gdje si ti - "kuhanje" u plasticnim zdjelicama s drvenim kuhacama, prebiranje kvacica, "brisanje prasine" itd. Ispravno si primijetila da su joj sve igracke samo kratkotrajna zabava, ne bi tu puno pomogao ni cijeli vagon lego kocaka.

Svi su ti rekli isto, pa ću i ja. Ne može se dijete zabavljati samo prvih par godina. Ne može biti budna i sama. Mama mora biti na vidiku. Gotovo sav kućni posao možete obavljati zajedno. Traje duže, ali je zadovoljstvo veće. Naporno je, ali tako brzo odrastu i ne treba im više mama toliko.

Ja ne bih mogla stavljati robu dok dijete vrišti i plače, ali to sam ja. Meni je dijete uvijek prvo, a nered, ručak, roba, pijenje kave... kad dođe na red, ali, ponavljam, to sam ja. Svako odgaja dijete na svoj način.

Kao sto su vec neki savjetovali, probaj organizirati poslove da ih nekako radite zajedno:
- kad kuhas recimo u kuhinji stavi je u hranilicu (da vidi sto radis) i sve lijepo objasnjavas, brojite zajedno krumpire, objasnjavas sastojke, dodas joj koji komad hrane u ruku da zvace dok sjeckas, kad stavljas na stednjak objasnjavas kako je to vruce, pec-pec itd...
- kad stavljas ves u vesmasinu - pa i ona moze pomoci (a i odmoci), moja obozava vaditi i stavljati ves u vesmasinu, cim je prohodala pocela je donositi ves dok ga vjesam, dodavati kvacice, itd.
- metenje/usisavanje isto radimo zajedno, ja metem svojom metlom a ona svojom, ili npr. malo usisavam ja a onda ona. Brisemo pod - ja krpom a ona papirnatim rucnikom, itd.
- ako moram u kupaonu npr. okupati se, oprati kosu i sl - ona mi pravi drustvo, obicno vadi/stavlja ves u vesmasinu, brise pod krpicama, "pere" zube i opcenito dobro se zabavimo
Stvarno rijetko ima nesto sto radim a da bi mi ona tako jako smetala da je moram u potpunosti iskljuciti (obicno kad nosim nesto vruce, ili nesto s kemikalijama, ...)

Drugo je probati (kao sto si sama rekla) naci igracke kojima bi se zaigrala, moja to ponekad i uspije (u dnevnom boravku, ne u drugoj sobi) a to su: razne umetaljke, kockice za slaganje, slikovnice koje sviraju, pa ima bebu koju stavlja na triciklic i sl, a zgodno je i dati joj da se oblaci, svlaci, oblaci nase carape npr - sve to u pocetku rijetko, no polagano sve vise.

Zadnje (za krizne situacije - znam da mnogi to ne cine) - pusti joj koji crtic - moja voli Doru, Pepu, Pokoya i Bumbu. Opet, nema sanse da to gleda sama, nego da sam ja tu negdje... Malo je starija od tvoje.

Moji tek sad sa 5 i 6 godina se ponekad zaigraju u svojoj sobi ili se tamo igraju kad im dođu prijatelji na igru. Svo ostalo vrijeme dovlače svoje igračke, slikovnice, legiće i slično u dnevnu ili kuhinju gdje smo mi ili nas zovu da se s njima igramo u sobi.
Hrpetine veša i neopranih tanjura čekaju da oni zaspu, a često se zaigramo na dvorištu nakon vrtića i posla, pa se preskoči i ručak jer su se oni najeli u vrtiću, a koga briga za gladnu radničku klasu :lol:.

Ja bih ti odgovorila na pitanje postavljeno u topicu: naučit ćeš je tako što ćete se zajedno zabavljati, dok ona ne bude spremna to raditi sama.
Meni je G. najzabavnije stvorenje na svijetu i nikad mi nije žao što nešto nisam napravila jer sam se morala igrati s njim. Pripreme za posao i za faks radim dok on spava, a sve ostalo zajedno s njim. Cijelu prvu godinu nam je sling bio sveta stvar, a sada kad sam hoda može mene pratiti po kući i biti sa mnom dok radim sve ove poslove koje su i cure navele. A ako on usred toga ugleda slikovnicu i kaže "Sjediti na mamu, čitati", sve ostavljam i čitamo slikovnicu. I dok sjedi na meni mislim stalno kako će tako kratko biti malen i trebati samo mene (i tatu, i baku...). Oni samo žele biti s nama, ipak smo mi njima zasad sve na svijetu.
Priznajem da mi je fizički bilo najnapornije vrijeme kad je pokušavao hodati a nije bio siguran sam, a više nije htio ni u sling. Ali proći će ti i to.
Drži se i imaj strpljenja za svoju najveću ljubav!

a meni je legendarna izjava mamitzinog M da on ne moze biti uvijek ministar za zabavu :lol:

cure su ti sve vec rekle napisale.

Citiraj:

---

Pokušavam nabaviti lego kocke ali trenutno nema zaliha u cijeloj Hrvatsko

---

a sto se tice lego kockica pa imas ih u svim Tl, One2Play, Mueller i drugim ducanima. ali i one ce joj se svidjeti samo ako ti slazes s ona rusi, dakle i tu ces morati biti ministrica :mrgreen:

Moje dijete je prošlo 3 godine i sad tek se ponekad zabavlja samo.

Tako malo dijete se ne može samo zabavljati. Moj je to počeo učiti tek negdje oko 3. možda i 4. godine, ali i tada na kratko. Neprekidna potreba da bude sa mnom i da se sa mnom ili tatom igra je jenjala tek sa početkom škole, a igranja smo se riješili kad je dobio boljeg partnera, sestru.

Dok je bio sasvim mali rješavala sam to tako da sam većinu poslova odrađivala dok bi on spavao, a kad je bio budan, radila sam sve uz njega, onoliko koliko je to bilo moguće.

Sve što možeš raditi s njom, radite zajedno kao što su cure već napisale. Moj ima 17mj, nema šanse da je sam u sobi i da se sam igra, uvijek je tamo gdje smo mm i/ili ja. Puno obavljamo zajedno - nosi mi veš dok ga vješam, ili kvačice, sjedi na radnoj površini kraj mene dok spremam i kuham ručak, naprobava hranu... "Pomaže" složiti krevete... Što ga više uključuješ u aktivnosti to će biti bolje i za kasnije kad će stvarno znati pomoći. Znam da se posao puno brže obavi kad ga čovjek sam obavlja, ali ti više nisi sama.

Cure su ti sve rekle, premala je da bi se sama zabavljala. Što možeš, obavi dok spava.

Andrija ima 4 godine, i tek zadnjih pola godine se počeo igrati sam.

osim što je gotovo nemoguće da se tako malo dijete samo zabavlja, zar te nije strah dijete od 15mj ostavit samo u prostoriji na duže vrijeme (ne dok se popiškiš) i otići nešto raditi? pa da moja ima 20min sama, već bi i prozor naučila otvorit, nakon što bi se popela na radijator preko stolice.
Uostalom, zar ne spava 2-3 h po danu, kad možeš skuhat, očistit i oprat?

moj niti u toj dobi, a ni sad (22 mjeseca) ne želi ostati sam ni na trenutak.
ponekad odem u drugu sobu samo po nešto, on već juri za mnom.
mokar veš širimo zajedno, on dodaje kvačice, ponekad i robu, ponekad to završi s vešom na podu, ali na tekve stvari se ne treba obazirati, a kamoli ljutiti se. na kraju balade nosimo zajedno košaru na mjesto, a on redovito kaže "mama, vadi još veša iz mašine".
slaganje veša mu je turbo zanimljivo, a tek sparivanje čarapa, pravo veselje kad su na hrpi, i onda još odvajanje čije su mamine, a čije njegove. ma kakvi legići!!!
pospremanje kreveta, cikće od veselja kad zavitlam poplun u zraku.
kad metem nešto, on ima svoju metlicu.
kad perem posuđe, on se igra s pjenom u zdjelici.
kad kuham ručak, sve što mogu s njim, obavljam s njim. gulim povrće, rezuckam, pa on malo gricka sirovu mrkvicu, baca kore u koš...
jedino mu ne dam da se približi štednjaku.
prašinu brišemo zajedno, ja krpicom, on vlažnom maramicom briše malo stol, malo mene, malo sebe...
vani zajedno kupimo lišće, ja grabljam, a on ih nosi u svoju kanticu.
skupljamo i jabuke i orase, super nam dođe to naše dvorište.
ma sve se može, i zabavnije je od bilo kakve igre na samo.
jedino peglam dok spava, jer se bojim da ne sruši peglu, i usisavača se boji, pa i usisavam dok spava.
i mogu ti reći, da sam se preporodila od kad ga mogu uključiti u svakodnevne aktivnosti. nema cike i vriske, trčanja iz kuhinje da ga podignem i malo nosim, nema zagorenog ručka, neopranog veša...
sve funkcionira.
a tvoja malena je taman te dobi kad bi sve što radiš trebalo postati puno lakše.
pretvori svakodnevni život u igru, bit će ljepše i tebi i njoj.

eh, zaboravih napisati - najteže je zapravo bilo popiti kavu na miru!
ne smijem sjesti sa šalicom u ruci, već me vuče za ruku da idemo čitati slikovnice ili voziti vlakić.
zato sad i kavu pijemo zajedno - ima svoju malu šalicu, sjedi mi u krilu, pa lagano pijucka jogurt ili svoje mlijeko. traži i moju šalicu, ali sam ga naučila da je mamina kava "pec", pa samo prisloni usne na rub šalice i pretvara se da srče i pri tom umire od smijeha. sad i kad sam sama doma, imam društvo za kavu.
bude i scena, naravno, kad ja želim skuhati ručak, a on npr. igrati se u šatoru. ako ga ne mogu pridobit, pustim ručak i glumim indijanca. a ručamo sira, kruha i krastavaca.

Dijete ce se poceti samo zabavljati, kada ga pocnu zanimati neke stvari.. sa mozda 5-6 godina, mozda malo poslije, to moze biti neka knjiga, mozda sviranje instrumenta, slikanje i slicno.. a prije, vjerovatno neke igracke koje ce dijete privuci.. Ne mozes dijete natjerati da se zabavlja, ako se nema s cim zabavljati.. Pokusaj ga 'procitati', vidjeti sta mu privlaci paznju itd :)

Iz mojeg iskustva, i iskustva prijateljica, mogu reći da se prva djeca
vrlo teško igraju sama, a mlađi to obično silom prilika nauče i puno su
samostaliniji. Mojoj kćeri je 6 godina i najviše se voli igrati samnom, mada
sad već i mogu nešto napraviti po kući ali je stalno blizu mene.
Sve u svemu, puno se igramo zajedno, i nastojim to ne shvaćati kao obavezu
(nekad i ja dovedem vodu na svoj mlin pa se igramo nečeg što ja predložim,
a njima je sve ok samo da sam s njima).
Također sam primjetila da će se djeca teško zaigrati sama kad im ja to predložim
nego se zaigraju u neko svoje vrijeme i ja tada iskoristim priliku da obavljam poslove.

potpis na sve redom, ni moje dijete se nije u to doba samo zabavljalo, pa ni dosta kasnije.

Posebno potpis na post roman972 - ono što mi upada u oči je da ti pokušavaš tako malo dijete ostaviti samo u sobi :-/
to se ne bih nikako usudila - ono nije u stanju biti duže vremena samo u sobi, i vjerujem da je zato u panici i vrišti i hvata se za tvoju nogu, jer se boji ostavljanja
osim toga bilo bi me uvijek strah da se nešto ne dogodi, da proguta nešto ili dohvati utičnicu

znam da ti nije lako, ali jedino što možeš je da se organiziraš da neke stvari radiš s njom, ona će uskoro htjeti u svemu sudjelovati pa recimo dok pereš suđe možeš joj dati da neke stvari koje se ne mogu razbiti pokuša oprati, ili da gleda dok ti spremaš jelo i možda da neke stvari pokuša raditi s tobom
možda je možeš ponekad staviti u ogradicu ili hranilicu blizu sebe, ali nikako u drugu sobu!

sigurno puno toga nećeš uspjeti na taj način, ali umjesto da je pokušavaš ostaviti u sobi da plače, radije izađite u park ili u šetnju da se malo izmori i da nakon toga pošteno odspava, pa da imaš malo više vremena neke stvari obaviti u miru
i naravno, ako imaš koga da ti pomogne svakako to iskoristi, ili ako si to možeš priuštiti plati neku spremačicu da ti ponekad pomogne u čišćenju

Citiraj:

---

krojachica prvotno napisa

Mojoj kćeri je 6 godina i najviše se voli igrati samnom, mada
sad već i mogu nešto napraviti po kući ali je stalno blizu mene.
Sve u svemu, puno se igramo zajedno, i nastojim to ne shvaćati kao obavezu
(nekad i ja dovedem vodu na svoj mlin pa se igramo nečeg što ja predložim,
a njima je sve ok samo da sam s njima).
Također sam primjetila da će se djeca teško zaigrati sama kad im ja to predložim
nego se zaigraju u neko svoje vrijeme i ja tada iskoristim priliku da obavljam poslove.

---

Slažem se, upravo samo ovo i ja primjetila.
Ako se samoinicijativno zaigra sama (a to je možda 1-2x u 10 dana po pola sata), onda imam malo mira za kućanske poslove. Ako joj ja kažem da neka se malo igra sama dok ja nešto napravim, najčešće pita: a mogu li i ja s tobom to raditi - pa je onda uključim koliko mogu u kućanske poslove. Ili, za one strarije - spas mi je upaliti crtić, ako nešto moram napraviti bez nje.

i tek sam sada skuzila da ti cura ima 15 mjeseci! Mozda negdje na svijetu i ima neko dijete koje se u toj dobi samo igra, ali meni je to cisti SF. U toj dobi moja je npr. stajala ispred WC-a ako sam joj se izgubila iz vida na 2 min, kakvo samostalno igranje.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

i tek sam sada skuzila da ti cura ima 15 mjeseci! Mozda negdje na svijetu i ima neko dijete koje se u toj dobi samo igra, ali meni je to cisti SF. U toj dobi moja je npr. stajala ispred WC-a ako sam joj se izgubila iz vida na 2 min, kakvo samostalno igranje.

---

Da :mrgreen:, ali kod mene je i dvije minute bilo previše!

Citiraj:

---

Rita prvotno napisa

A tu je onda i drugi problem. Što napraviti u situaciji kad dijete vrišti i plače a u tom tenutku ne smije biti po njihovom? Da li ju pustiti da plače pa će proći nervoza ili?

---

Ako ne smije biti po njihovom (tipa guranje ručica na vrući štednjak) onda će nervoza proći. Mora se naučiti nositi s frustracijom kad nešto ne može napraviti po svom. Ne vidim smisla u tješenju djeteta ako radi nešto nedopušteno, najviše tu pomaže odvraćanje pažnje. Ne čudim se što se ne možeš cijeli dan igrati s njom, ali nema razloga da se ona ne "igra" s tobom, promatra što ti radiš i "pomaže". Ni meni se ne da baš usred kuhanja ručka sve prekinuti, dignuti dijete na ruke i otići nešto drugo s njim raditi. Zašto bih? Ako upali, dam joj stolicu da stane na nju, bolje vidi što radim, dam joj neke zdjelice i kuhače i slično. Ako to ne upali, tough luck. Može pričekati minutu-dvije da narežem taj luk do kraja. Ako se naljuti, i odljutit će se.

A igrati se neće sama, još neko vrijeme. Najjednostavnije je roditi još jedno pa nek jedno drugog zabavljaju :lol: Ali ni to nije uvijek 100% rješenje. Mene moji još uvijek čekaju ispred wc-a ili uđu za mnom jer mi imaju taj čas nešto najvažnije na svijetu za reći. Više se ni ne zamaram sa zatvaranjem vratiju.

Potpis pod sve cure.
I meni je marama bila sveta stvar dok je bila skroz mala, a kada se počela u njoj ponašati kao hobotnica, počela sam ju stavljati prvo u hranilicu dok bih kuhala, odnosno u vrtić dok bih usisavala... Kad je počela puzati, sve radimo zajedno, osim peglanja i čišćenja kupaonice (mislim da joj se isparavanja alkoholonog octa ne bi baš svidjela).
Kad kuham, ona krene gurati stolicu prema sudoperu, onda malo gricka povrće, pa pere suđe, pa briše sudoperom kredenc (trebalo joj je nekoliko puta objasniti da se voda ne smije prosipati na pod, ali sada to više ne radi), pa miksa...
Ma, zapravo ne mogu zamisliti da nešto od toga više ikada radim sama. Kada ode negdje s MM ili bakom i dedom na sat, dva, bude mi čudno i prazno i tada uglavnom idem u bašču raditi stvari koje se trebaju hitno obaviti (preštijati dobar komad, zapaliti korov...)
A što se tiče igranja, zna uzeti slikovnice, prevrtati stranice i pokazivati ili znakove jezika za bebe ili se glasati kao neka životinja/vozilo. Nekada i sama uzme pastele pa crta, ili prevrće bebu/majmuna, ili razvlači igračke po stanu, vozi autiće i viče brrrm... no sve je to kratkotrajno.

ko sto neko rece: Mama mora biti na vidiku.
jer sve ostalo je dosadno,igrace se sa igrackama samo ako ti sedis pored nje,igrace se sa bilo cime samo ako ti sedis pored nje
Marta ima 17 meseci i u poslednje vreme nam je drveni sporetic apsolutni hit,svako ima svoje da kuva http://www.woodyland.eu/ShowImage.asp?IMG=/FotoCache/BigOrig/90082.jpg&gli=2
jos kad uzme sundjer za sudove pa klekne na sve cetiri da riba pod prava mala pepeljuga :-)
ja spremam rucak a ona se u stvari igra npr. ja oljustim neko povrce i dam joj da odnese u sudoperu(to mozda nekom ko nema dete zvuci surovo eksploatisanje ali ona toliko uziva da radi sve sto i mi-sreci nikad kraja),onda njuskamo povrcke,zacine,pa gledamo boje...
kupila sam joj u rinfuzu onaj sareni pirinac (i objasnila da se to ne jede) pa njega kuva,presipa i prenosi kasicicom iz cinije u ciniju, i naravno rasipa svuda po kujni i eto meni vremena
neke slicne aktivnosti - http://leptir-mojpribor.blogspot.com...uruz-corn.html

u stvari ona se najvise igra u svojoj sobi sa tatom i u kujni sa mamom

e sad ako je ti ukljucis u tako neke aktivnosti ne bi trebalo da se ljuti,ali treba nauciti i strpiti se malo

Evo D tek sad sa svojih 54 godina se zna sam zaigrati.
Iako često zna nas žicati da se igramo sa njim

Citiraj:

---

domy prvotno napisa

Evo D tek sad sa svojih 54 godina se zna sam zaigrati.
Iako često zna nas žicati da se igramo sa njim

---

Prepravak sa svojih 5,5 godina

Definitivno ako imas samo jedno dete stalno je upuceno na tebe.
Ja ih sad imam troje.Kada je O.bio sam,nisam mogla bez njega ni na wc,svuda sam ga vodila i sve s njim radila.
Ubrzo se rodio D.koji se vec s nepunu godinu dana znao sam igrati u ogradici po 2 sata da se ne cuje,ali je on jednostavno bio takav,dok je O.i dalje visio na meni i trazio svu paznju.
Ubrzo su se vec igrali zajedno jer je razlika mala.
Malena sad ima skoro 2 godine i zaigra se sama-kuva,hrani bebe,svlaci ih i oblaci,vozi ih u kolicima,malo sebe svlaci i oblaci:mrgreen:,pretrazuje po igrackama,pravi nered,malo je braca zabave,i bude dobra.
Ali,to je blagodet treceg deteta,koje raste uz dva puno starija brata.
No,nikada u drugoj sobi,to ne postoji.Moram biti na vidiku,inace dodje za mnom gde god bila.Takodje joj dam da mi 'pomaze' oko kuvanja,vesa,ciscenja....
Ima neka kolica plasticna kao ona po marketima,pa joj je najbolja zabava da ves iz masine za pranje natovari u ta kolica i tako ih vozi do masine za susenje i sprema unutra.Pritom komentarise sta je cije:lol:
Zna i koje dugme treba da pritisne,i tako....moras tako malom stvoru pronaci zabavu,pa ce se ubrzo znati zabaviti i samo makar na kratko.
I ovi moji veliki od 10 i 11 godina vrlo cesto ne znaju sta bi od sebe ako im se nesto ne predlozi,pored pune sobe igracaka...:roll:
A kad tata rasiri autostradu na sred boravka,pa to je celodnevna aktivnost!

Ne želim ih UČITI da se same zabaljaju.
Ne želim ih UČITI da same spavaju.
Ne želim ih UČITI da budu same (jednom mi je jedan prijatelj, na moje pitanje zašto mu dijete plače u drugoj sobi, a on sjedi ispred vrata i sluša kako plače, odgovorio - želim ga NAUČITI da bude sam !!!).

Postoji toliko drugih stvari koje ih želim naučiti. I to se trudim raditi svaki dan.

Ovisi to i o djetetu. Moji su dobne razlike godinu dana, pa su po tom pitanju različiti "ko nebo i zemlja". Stariji je priljepak, visio bi meni uz suknju i dan danas u 11. godini, a mlađi nikada, ali nikada nije htio spavati s nama, nije se dao puno nositi, a prve riječi bile su mu otprilike "pusti!", "dole!" i "saaam"!

Stariji i danas voli društvo (npr. ako sam ja doma, donijet će svoju zadaću u kuhinju i pisati na stolu). Takav je i mm - ne bi taj jeo sam osim ako nije huda sila.... S druge strane, naš mlađi ima vidljivu jaku potrebu da dio dana provede sam - ode van, prolufta se i slično... Ja isto - imam neke svoje zanimacije koje su samo moje. MM nema tako nešto niti vidljivu potrebu za tim, on voli biti u društvu uvijek.

Naši dečki su se od malena igrali zajedno, s tim da je to starijega zabavljalo 10 minuta, a mlađi bi se nakon toga satima nastavio igrati satima... Osim toga, on je često inicijator raznih igara. Mislim da to ima puno veze s karakterom. Možemo do neke sitne mjere utjecati na to da se dijete bavi svojim zanimacijama, ali ne baš previše...