Imam hiperaktivno dijete

Još u trbuhu je bio nemiran. Sada je navršio 9 mjeseci. Puže kao beba iz crtića, otkrio je stajanje i sada se počeo verati po svemu.
Klasične igračke ga ne interesiraju, pogotovo ne plišane. Oduševljen je tehnikom. Daljinskim upravljačima, telefonima, kompjutorom. Sam pali Hi-fi liniju i video. Oduševljavaju ga kablovi.
Ako preko dana ne izađe van naprosto je nemoguć. Svekrva se prema njemu ponaša kao da je dvomjesečno dijete. Stalno ga nosa. Kupila mu je kišobran kolica samo da ga vozi po stanu. Svaki drugi dan mi dolazi na par sati da mi pomogne. No kad ona ode, on je neiživljen i neće zaspati do ponoći, a nekada i kasnije.
Znam da bi trebala biti sretna što je tako napredan i pametan, u biti je dobro dijete, nije obijestan. S obzirom da je ranije rođen, tretirali su ga kao neurorizično dijete i ja sam sretna što se pokazalo da je normalan. No bez obzira na veliku pomoć baka, ja sam na rubu snaga. Postajem depresivna, a kada nakon 3 sata neuspješnog uspavljivanja počne urlati po deseti put postajem agresivna i kako bi izbjegla da udarim njega, lupam sa vratima. Muž me gleda i za sada je pun razumijevanja, ali sve više je zabrinut za mene.
Razmišljam da mu kupim nekakvu kacigu jer stalno pada. Kada ga stavim u hranilicu lupa nogama tako jako da je pitanje dana kada će potrgati plastičnu policu. Jučer mu je moj muž noge svezao, da bar malo bude miran.
Ima li tko kakav recept za obuzdavanje takvog djeteta. Sa čime da ga zabavim. Sve ga zanima, ali za minutu gubi interes. Vjerujem da nisam usamljena.

Tami, nisam neki stručnjak ali meni tvoj Kristijan izgleda skroz normalno dijete. Sva djeca vole ići van i obično su doma nemogući, tehnika ih sve zanima i to je jedna od prvih stvari koju zavole, a i inače više vole "obične" stvari nego prave igračke.
Neki pak jako teško zaspu, a neki se bude po noći pa su budni i po par sati i htjeli bi se igrati (takav je bio naš Frano). Sve to roditelje izbezumljuje. Vidjeti ćeš kada počne hodati,. pa sada kada dodje ljepše vrijeme da možete biti vani - biti će više prilike da potorši energiju a i bolje će spavati.
Prva godina djeteta je stvarno teška i prolazi kroz mnoge faze. Kad se samo sjetim Frane,- tak je malo spavao i još se budio u 5 ujutro i htio se igrati. To još uvijek i sada ponekad napravi, ali npr. nikad nebi rekla dok je bio beba da će spavati ovako dobro i puno kako sada spava.

Ako će te to imalo utješiti, mogu ti potvrditi sve što je napisala Nanoibeba - kod nas je bilo više-manje isto. Kad sada gledam unatrag, čini mi se da je nakon prvog rođendana nekako krenulo nabolje, do tada je bilo stvarno paklenih razdoblja. Al' prođe pa zaboraviš i pitaš se: Pa što mi je to bilo tako teško?

Ako je dijete živo, ne mora biti hiperaktivno. Hiperaktivnost je jedna dosto rijetko stanje ili bolje oštećenje, a mislim da ne treba ići u detalje o tome.
Ako neće spavati, treba promijeniti rutinu i onda se dalje te rutine držati. Na starom forumu je palo svakakvih riječi na ovu temu, ali sumarno:
kad vam netko kaže da imate hiperaktivno dijete, tretirajte ga kao da vas je gadno opsovao.

Vezano uz uspavljivanje:
zašto ga uspavljuješ tri sata?
Ako ne zaspe u roku pola sata, očito mu se ne spava. Samo sebe iscrpljuješ. Prestani se nervirati da mora ići spavati u određeno vrijeme, npr. 21 sat (ok, ti si rekla ponoć). Očito je da je njegov bioritam predodređen za kasniji odlazak na spavanje.

Ja svoju ne vodim na spavanje sve dok ne postane jako cendrava i dok ne zijeva barem svaku minutu, ne trlja oči, inače je to broba bez kraja - možemo provesti kao vi tri sata u sobi ali ništa od spavanja.

Ujedno, ako baš voli ići vani, izađi u šetnju bez obzira što je jako hladno, dobro ga obuci.

I moja je onda hiperaktivac: kablovi, mobiteli itd., najdraža zanimacija; lupanje nogama, grize, čupa, ali dobro, proći će i to.

ma evo, već je sve rečeno :) i zara je ista takva, zato smo u šetnji svaki dan bar 3 sata, pa čak i ako sjekire padaju!
isto mi je upalo u oči ovo o uspavljivanju... uspavljuj ga tek kad mu se fakat spava, i onda nema živciranja ni za tebe ni za bebu! zara je prvih 6 mjeseci išla spavati oko ponoći , i mi smo to tako prihvatili. ali, i MM i ja i inače ne idemo spavati prije 1, 2 u noći, tako da nam to uopće nije teško palo. zadnjih tjedana je nekako promijenila ritam, i zaspe oko 8, 9, što nam je super, jer imamo fore 5-6 sati bez nje (dok mi ne idemo spavati) :)
a po danu isto nemamo neki raspored spavanja...ako joj se spava i kad god joj se spava - onda ju uspavamo. ako cijeli dan neće spavati, ah bože moj, ranije će zaspati navečer :)

Tami, ko da si opisala moje dijete.
Mi jedino nemamo problema sa spavanjem (Hvala Bogu) sve ostalo je isto.

Nikad ne miruje, kad ga hranim, sjedi u hranilici i lamače nogama po zraku. Svakoj igrački posvet najviše minutu vremena.
Najviše mu se sviđa kopati po smeču, penjati se po vešmašini, povlačiti sve što je netko slučajno stavio na rub stola, gurati stolice po kuhinjskim pločicama, jesti blato........

Ponekad kad više nemam snage govoriti NE i kad poludim izderem se na psa. On jadan ne zna što ga je snašlo, ali mi bar ne može odgovoriti.

Što se spavanja tiće slažem se s Vrijeskom. Trebala bi pričekati da se dovoljno izmori.

Citiraj:

---

Razmišljam da mu kupim nekakvu kacigu jer stalno pada. Kada ga stavim u hranilicu lupa nogama tako jako da je pitanje dana kada će potrgati plastičnu policu. Jučer mu je moj muž noge svezao, da bar malo bude miran.

---

Umrla sam od smijeha, Tami! :D

Ja baš i ne...ajde za kacigu, ali djetetu vezat noge da se smiri???

HALOOOOOOOOOOOO :evil:

Tami, izvodi ga sto cesce vani, sto vise razlicitih, uzbudljivih dozivljaja, da se dobro izmori.
Ako ti jos uvijek spava dvaput dnevno, ukini mu jedno spavanje.
Kod kuce prilagodi sve mogucim nezgodama i pusti ga neka puze i istrazuje po cijelom stanu.
Mi smo bili npr. po cijelom stanu na pod stavili stiropor i na njega tepison (nakon sto je prvi put pao i razbio zubic), pa moze padati do mile volje, nece se udariti.
Makni sve lomljive i vrijedne predmete koji su mu na dohvat ruke.
Ostavi mu dvije-tri ladice koje moze ponosno otvarati i proucavati sadrzaj (naravno, sadrzaj mu ti odaberes :wink: ).
Ako voli kupanje, kupaj ga svaku vecer prije spavanja, neka se pracaka i sprica.
Uglavnom, moras se prilagoditi njemu, nema ti druge. :D
Brzo ce proci i taj period, pa ces moci opet sve vratiti na svoje mjesto. :wink:

btw, ja sam se nasmijala na red irenino vikanje na psa. Jadan pas. :lol:

ne znam za doli ali ovde ima kupiti "kacigu" od spuzve za djecu koja cesto padaju pa da se ne ozljede ( a i za djecu koja imaju neke bolesti, epilepsiju i slicno)

Vezati noge malom djetetu ili bilo kome je zlostavljački čin, iako znam da vam to nije bila namjera, no to jest to.
Zašto ste htjeli da bar malo bude miran? S kojom svrhom?

Meni je isto to razdoblje od nekih 8 mjeseci do godine dana bilo najteže, ali proći će...Erika se nikada nije dala uspavati, tek kada sam odustala od uspavljivanja, reda, ritma i svega preporučenog i prepustila njoj da ako treba zaspe sada na podu (jer sam bila LUDA od neuspješnog uspavljavanja), spasila sam se.

Pa sigurno me ne bi nasmijavalo zlostavljanje djeteta :roll: . Nisam to ni tako shvatila, više mi je ispalo nekako karikirano, taj dio mi je bio u nekakvom šaljivom tonu, nešto kao igra i zezanje. Ali valjda Tami zna što je mislila reći. Ako sam je krivo shvatila, ograđujem se.

Ja nisam ni pomislila da se netko tome smije niti mislim da Tami zlostavlja svoje dijete.
Svatko od nas ponekad napravi nešto što se može okarakterizirati kao zlostavljački čin, meni je samo bilo važno naglasiti da je to i vezanje nogu.

Tami, bit će još takvih razdoblja kad ga nećeš moći obuzdati. Ali čitajući ovo što pišeš, sve osim uspavljivanja prošli smo i mi s Lukom. Dakle, moje je mišljenje da je tvoje dijete savršeno normalno. Ništa drugačije nego i naša djeca.

Evo, moj Luka je danas doslovno nemoguć (ima 2,5 godine). Vani pada snijeg, on bi na sanjkanje a ja sam natečena ko buftla i nemam šanse izvesti ga. Dedu boli bubreg, baka je isto bolesna. Mora čekati nećaka tj. svog bratića da dođe doma. I kaj da sad radim??
On privlači pažnju glupostima, baš ono što zna da ne smije (a on to sad otprilike zna).
I to je jedan dan, možda dva. Onda se opet vraća u normalu. :D