Obeshrabrena mama...

Moram se opet malo požaliti...Krenuli smo na Goljak i bili kod fizioterapeuta na pokaznim vježbama..Bile smo krenule s vježbama i prije toga jer su nam kod dr. Sabola pokazali. Vježbe su išle dosta dobro i mogu reći da sam bila dosta zadovoljna..Međutim zadnjih dana stvari su krenule nizbrdo...
Ne samo da mi se čini da Vita ne napreduje, već imam osjećaj da nazaduje..Neke stvari koje je bila savladala sada uopće više ne radi ili ne može ili neće...Jako je kruta, jako se počela opet izvijati, stišče jako šačice i prste na nožicama, ne da se vježbati....Stalno se plače i ja zajedno s njom...

Znam da je bilo puno topika na tu temu, ali samo sam imala potrebu požaliti se i potražiti utjehu..Jako mi je teško ovih dana i više ne znam šta da radim...Na Goljaku je teta fizijatar iako jako ljubazna, bila jako gruba u rukovanju s Vitom..kao da je kropena lutka i uopće se nije obazirala na to što je ona jadna urlala dok ju je ova bacala amo tamo. J sam bila :shock:

Čak mi je palo na pamet da joj nije nekutraumu napravila pa se sad tako brani od svega toga...ma ne znam...

Mogu ti samo reći da trebaš imati jaaaaaaako puno snage i strpljenja jer samo konstantnim vježbanjem možete nešto postići, a to znaš i sama. neznam kakvi su fizioterapeuti kod vas pa neznam kako procijeniti taj način viježbanja, a osim toga mi smo imali sasvim druge vježbice. Ali ako ti se ćini da je pregruba, ti joj reci.đ
Šaljem ti puno virtualnih zagrljaja i veliku pusu maloj princezi :heart:

Loonalee, ne daj se obeshrabriti.
Uvijek će biti momenata kad će ti se činiti da je neke stvari usvojila i sama bez vježbi i opet dana, tjedana kad neće biti nikakvog pa niti sitnog pomaka.
Ja sam, s jedne strane, prolazila kroz faze sumnji da mu je ikakvo vježbanje potrebno pa do fazi o kojima je i bolje da se ne pišem.
Osim toga, pročitala sam da je bila prehlađena, s upalom uha, na antibiotiku i stoga nije ni čudno da nevoljko vježba. Zamisli samo sebe bolesnu u teretani ;). Ipak treba vremena organizmu da se posve oporavi.....
A jako (nepatogeno) izvijanje se viđa neposredno prije nego usvoje rotacije.
Nadam se da je to u igri.

:love:

Ma što je najgore ona se super okretala na trbuh. U početku s izvijanjem, ali smo to bile uspjele ispraviti i onda se okretala baš lijepo, pravilno..Sada se niti ne okreće. Samo leži na leđima i gleda okolo, pa se izvija i nezainteresirana je za igračke i sve moje pokušaje da je animiram da napravi određeni pokret.

Ona je inače dobre volje (kad ne vježbamo) i smije se i malata rukama i nogama i "vozi bicikl" i ciči i tako dalje...A čim smo na podu - isto kao kod ukapavanja kapi u nos ili uho-kao da točno zna što slijedi...Iako stvarno nastojim sve to postaviti kao igru-nema šanse...

Istina je da je bila prehlađena i još uvijek je malo, pa se stvarno nadam da je to u pitanju..

Pliska, znam da je potrebno konstantno vježbati i to me malo "plaši" - zato što ima dana kada ne stignemo vježbati koliko bi trebale...Od odlazaka k doktoru, u laboratorij, na UZV i slično, uz kišu i užasan promet u gradu - najviše vremena provedemo u autu!! U takvim danima, manje vježbamo jer ona bude umorna i iscrpljena od hopsanja na sve strane i ja se bojim da i to "izgubljeno vrijeme" može biti jedan od razloga što ona "zaboravlja" pravilne pokrete....

Evo danas npr je počela u potrbušnom položaju širiti ruke i oslanjati se na prsni koš, što nikad nije radila..Dapače- lijepo se oslanjala čak na dlanove i i pokušavala visoko dohvatiti zvečku. Danas...kao da je sve zaboravila! Ruke u stranu, skoro skroz prema natrag...

to je 'plivanje' i uobičajeno je za njenu dob

a prije dva dana mi je fizioterapeutica rekla da tokvo što ako bude radila da joj ne dam jer da to ne smije i da mora ruke ispred sebe držati ili se oslanjati na laktove ili dlanove..Ona ima problem kod okretanja s trbuha na leđa jer širi tako ruke pa sama sebi onemogućava rotaciju a ja moram jako paziti da se ne ozlijedi..

ne znam ništa o tome, ali samo sam vas poželjela zagrliti i utješiti-biot će sve dobro! :heart:

Ako ti je terapeutica rekla onda je ona u pravu, plivanje je normalna stvar (ima ga na slici i u Moja prva godina), ali terapeutica vidi dijete pa zna točno što dijete radi.

Ja bih ti jedino mogla savjetovati da nađeš nekoga tko će privatno raditi sa vama i koga ćeš moći nazvati i pitati ad si ovako u brizi, ja znam kako je to i jako sam često padala 'u komu'. Lea je na primjer u jednom trenutku potpuno prestala dizati glavu na trbuhu! I tako jedno tjedan dana. Ali ja sam imala poznatu terapeuticu koju sam onda molila da nas primi i da vidi u čemu je stvar i da li se nešto loše dogodilo.

i mi smo uz tebe i malu Vitu :love:

Bile smo privatno na vježbicama. Kad sam ispričala teti fizioterapeutici kakve vježbe i kako je vježbala s nama teta na Goljaku ona je bila šokirana. Čim je uzela Vitu u ruke i čim je Vita vidjela podlogu za vježbanje počela se plakati. Ova ju je smirila i rekla je da je evidentno uplašena i da je većina tih vježbi za puno stariju djecu (neke čak za djecu od 8 mjeseci!!!) i da su te vježbe teške i za tu stariju djecu a kamoli za dijete od 4 i polm mjeseci.. Kako smo i na samom početku prvo bili kod te fizioterapeutice, ona je imala neke zabilješke o Viti i njenim motoričkim sposobnostima, odnosno dostignućima, tako da je i sama bila iznenađena kad je skužila da je neke stvari jednostavno - zaboravila ili ih se boji napraviti. Rekla je da je malo istraumatizirana - vjerojatno pre agresivnim vježbanjem na Goljaku i da su joj se možda malo zbog toga "pobrčkale" neke stvari....

..Možete misliti kako je meni bilo....


...Rekla mi je da nek sad malo usporimo i da vježbanje za nju ne smije biti trauma već zabava jer da je ionako mali istraživač i po prirodi vesela beba i da nema smisla da zamrzi vježbanje. Još je rekla da ona lijepo napreduje ii da joj samo treba malo pomoći i usmjeriti a ne forsirati stvarima koje su neprimjerene njenoj dobi...

Dok sam gledala kako su zajedno vježbale bilo mi je super jer sam vidjela da joj dobro ide i da se teta fizioterapeut jako lijepo i nježno odnosila prema njoj....

drago mi je da si nasla terapeuticu koja pase tebi i tvom djetetu, to je najvaznije.
i ja sam obeshrabrena pisala ovdje post (zvao se vjezbanje tek od 8. mjeseca) i cure su mi pomogle savjetima i svojim iskustvom. procitaj si topic vjezbanje bez plakanja
u tim razdobljima obeshrabrenosti uvijek sam se sjetila da su mnoge cure imale iskustvo da je bilo perioda bez imalo pomaka (kada bi covjek najradije odustao od vjezbica) pa odjednom beba napravi sve sto treba.
tako je bilo kod nas i napredovala je a sad idemo i dalje s vjezbama.