Kako se nosite sa rastavom?

Na žalost, i ja sam se našla u ovoj skupini. Naša kriza traje već dosta dugo, već dugo ja vidim da on nije isti čovjek i da me ne voli više. Probala sam spasiti brak, pobuditi kod njega osjećaje prema meni, ali nije uspjelo. Na kraju mi je sve priznao i otišao u stan kod roditelja. Već više od dva mjeseca ne živimo zajedno. Ne bih htjela iznositi detalje, jer to je ipak naša priča.
Ja se na dane osjećam dobro, a na dane mislim da će mi srce puknuti. Ne želim ga ovakvog, i znam da je sve gotovo, ali imali smo lijepi život, pet godina veze, šest godina braka, imamo sina od četiri godine i ne možemo reći da nam nije bilo lijepo. Prije braka živjeli smo godinu dana skupa, dijete nam se nije dogodilo, planirali smo ga, financijski nam ništa nije falilo, ali valjda ima ljudi koji ne vole kolotečinu i vole imati leptiriće u trbuhu.
Još nismo pokrenuli rastavu, dogovorili smo se da ćemo to napraviti nakon Nove Godine. Meni on nedostaje kao prijatelj, navikla sam da ga uvijek mogu nazvati, da mogu o svemu s njim pričati, osjećam jednu veliku prazninu i tugu, ali znam da će vrijeme sve izliječiti.
Imam prekrasnog četvorogodišnjaka, i on ga jako voli i mali je za sad sve dobro prihvatio. Imam dobar posao i mogu se brinuti za sebe i dijete. Valjda to tako mora biti u životu. Treba prihvatiti promjene i živjeti s njima. Evo, htjela sam moje iskustvo podijeliti s vama i nadam se da ćemo jedna drugoj biti podrška.

Drži se! Želim tebi i tvom djetešcu da što prije prebrodite ovo teško razdoblje.

Drži se tanjic, žao mi je zbog tebe i tvojeg maličkog! Nadam se da ćete brzo u veselije razdoblje! :heart:

Hvala na podršci! To mi sad stvarno treba. Nikad nisam htjela biti samohrana majka, ali sada, u ovim teškim trenucima, moje dijete mi je najveća podrška i najsretnija sam na svijetu što ga imam. A on, što će mi on! Srušio je naš brak zbog jedne žene, a sad se već tješi s drugom! Pa sretno mu bilo!
Mi smo u relativno dobrim odnosima, meni pomogne kad mi nešto treba, a malog viđa jedanput preko tjedna i u petak ga uzme da prespava kod njega.
Moja bol će s vremenom proći: VRIJEME LIJEĆI SVE!

tanjić:) kao prvo veliki zagrljaj. Znam da nije lako jer slična je bila i moja priča. Imali sve, živjeli ok, ništa nabrzinu, nego sve po nekakvom redu. Međutim, izgleda da su nam nekakve sudbine ipak suđene i da neke stvari jednostavno iz nekog razloga moramo proživjet. Da ti je teško - vjerujem. Da ti je nekad jako teško - isto. Posebno sad kad dolaze blagdani. Prošle godine u ovo vrijeme govorila sa sama sebi, samo da preživim :cry: blagdane. Ali jesam, preživjela i njih, preživjela puno padova i sad mogu reći (iako i sad nekad zna biti teško) da je puno toga tako moralo biti, da sam puno toga naučila o sebi i da čvrsto stojim na svojim nogama. Proći će bol, proći će i otupjelost i ponovno ćeš počet disat i budit se sa smješkom na ustima.
Nemoj se samo zatvarat u kuću, druži se sa ljudima, izlazi, živi....jer najgore je zatvorit se i razmišljat zašto....zato jer je to jednostavno tako moralo biti.
Kad ti je teško - imaš i nas ovdje :)
I naravno ljubi svoje zlato, djeca nas u takvim trenutcima jednostavnoo guraju dalje !!

Znam da mora proći vrijeme i da moram to preboliti. Nastojim odlaziti među ljude, bili smo jučer na dječjem rođendanu, danas na koncertu Zagrebačkih mališana i popodne kod moje prijateljice koja ima troje djece. Borna je dobro, veseli je, tete u vrtiću kažu da ne vide nikakvu promjenu. Dosta je vezan sad uz mene, spava sa mnom u krevetu, ali mislim da je to normalno. Ja normalno radim i družim se sa prijateljicama. Apetiti mi je oslabio, ali prisiljavam se jesti.
Borna nekad ima dosta pitanja i ja i moj bivši mu nastojimo sve lijepo objasniti. Kažemo mu da se sada volimo kao prijatelji, da se ne volimo više kao muž i žena, ali da ćemo uvijek biti njegovi mama i tata i da ćemo se brinuti za njega. Meni nekad dođe teško kad me pita zašto tata ne spava ovdje kad je lani spavao i kad me pita mama kad ćeš mi roditi bracu ili seku. Nekad mi dođu suze i pred njim, ali psihologica mi je rekla da je to normalno i da kažem svom djetetu da sam i ja tužna zbog nove situacije, ali da je mama odrasla i da će se pobrinuti sama za sebe.
Za blagdane idemo kod moje obitelji i mislim da je to dobro i za mene i za njega. Moja sestra ima klince s kojima će se Borna igrati, a meni će biti lakše u krugu ljudi koje najviše volim. Moja obitelj nije u Zagrebu i to mi nekad jako fali.
Ja sam po prirodi veliki borac i stalno govorim sebi: što nas ne uništi, to nas ojača.

tanjic, da te i ja pozdravim...

sve smo mi prozivjele i prozivljavamo isto. nije lako, ima uspona i padova, ali zaista je s vremenom sve bolje. ja mogu samo potpisati suncanu... meni ovo biti prvi blagdani kao samohrane mame i vec pomalo kuzim da me hvata depresija, ali nedamo se ;)

što nas ne uništi, to nas ojača - to je i moj moto!!!

Sva moja podrška ,nikad ne treba posustati . Vjeruj mi da ti zavidim. Ima nas puno koji nemaju snage napraviti taj korak a željeli bi. Pozdrav i puno lijepih želja. javascript:emoticon(':)')
Smile

meni su prosli blagdani /bozicni i svi pribrojeni/ ove godine bili pomalo i ugodni...

malo me boljelo to sto cemo sin i ja provesti sami, tj. sto nismo obitelj, a to doba je doba obitelji...

bilo me strah i cinilo mi se da ja necu imati snage prezivjeti sve to....
nisam zeljela ici kod njegovih, bili su mi nekako mrski...

no, vrijeme je proslo, blagdani su iza nas... tad smo jos bili samo razdvojeni (oko 4 mjeseca)...

danas, evo na pragu proljeca i nakon punih 6 mjeseci sto ne zivimo zajedno... mogu reci da sam zavrsila svoju "unutarnju" tugu...
:D

veselim se svakom danu, svakom trenutku koji nisam provela u ljutnji i mrznji, ili umoru od "situacije"

moj sin ponovno je osjetio da ima ima snage, vremena i puno razumijevanja za njega... sto je bitno... samo je to bitno...

on je jos mali i tesko mu je objasniti zasto tata tu ne zivi, ali niti ne pita... on zna i kaze da tata zivi u svom stanu, kad ga vidi razveseli mu se na 10 minuta (toliko i traje njihova zajednicka igra) a onda tata ode...
cini mi se, ma ne cini mi se nego je to tako - neki susjedi vise se igraju i druze s mojim sinom nego njegov tata :?

ponekad si postavim pitanje - zasto se ljudi odluce imati dijete, ako nisu u stanju shvatiti sto to dijete nosi sa sobom u ovaj svijet ????

pa kak niste obitelj?? :)
pa jeste
samo jednoroditeljska

drz se

nisam mislila da nismo obitelj sin i ja,
.... već tata, sin i ja ....

nije bitno koliko nas je, vec da imamo kvalitetu... :D

Citiraj:

---

egemama prvotno napisa

tanjic, da te i ja pozdravim...

sve smo mi prozivjele i prozivljavamo isto. nije lako, ima uspona i padova, ali zaista je s vremenom sve bolje

---

ovo si lijepo rekla :) potpuno se slazem

Kako se nosite s rastavom? Teško. Prošlo je dvije i pol godine i malo je lakše. Kao odgovor se sjetim što je Oprah rekla da je razvod... mala smrt.