Maca Papučarica ili kako izbezumiti dijete

Za početak, može li mi netko na brzinu prepričati priču o maci papučarici?

J je imao temp preko 40 i dosta je buncao. Manje-više to buncanje je uključivalo užasan strah od mace papučarice i od mrava. Vrištao je od 1-4 u noći i morali smo svjetlo paliti da se uvjeri da nema mrava i ne znam koliko puta sam mu ponavljala da maca papučarica ne postoji i da mu šlape ne trebaju u krevetu tim više što ih doma niti nema i nikad ih nije nosio (obula bih mu tad samo da mu olakšam, ali mi ih doma stvarno nemamo).

Mi ga doma nikad sa ničim nerealnim nismo plašili (na cestu ne smije jer jure auti, nož ne smije jer je oštar i sl.) pa pretpostavljam da je to čuo u vrtiću.

Za mrave mi je prijateljica rekla da ih plaše invazijom ako mrve. Moj dvogodišnjak doma ima svoju malu metlicu i lopaticu pa mu nakon obroka pomete - mi smo praktični - radije ću uložiti energiju u učenje metenja nego u plašenje mravima. Inače, jako malo mrvi i uredno jede pa mi je cijela ta priča s mravima :roll:

Kako je kod vas? Da li je to neka tradicija da se tako djeca plaše jer sam se malo raspitala kod prijateljica i izgleda da se djeca masovno plaše. Ja nisam išla u vrtić pa ne znam.
Zar nije pedagoški upozoriti dijete da ne mrvi jer će im biti prljavoi zahtjevati da počiste za sobom ili reći ne skidaj papuče jer se u vrtiću papuče nose i točka. Moj sin ne skida papuče u vrtiću, njemu je to cool 8-)

Koliko je uopće za očekivati da ako potegnem tu priču, teta prestane to spominjati. Žena ima poprilično staža pa....

J je sad doma na oporavku od bolesti i stalno spominje kako neće ići u vrtić jer je tamo maca papučarica. A bio se lijepo prilagodio. Adaptacija nam je prošla dobro i bio je zadovoljan.

Ne znam kako to rješiti s vrtićem, ali bih pokušala djetetu objasniti da maca papučarica ne postoji, odnosno postoji samo u pričama.
Takvo objašnjenje moj trogodišnjak odlično prihvaća kad mu prijatelj napuni uši sa šumom duhova, kosturima i slično.
Nemam naviku dijete plašiti, jedino kad tome pribjegavam je kad stvarno radi nered, mrvi po podu,... a nema načina da prihvati da se to ne smije, onda mu kažem da će se nakotiti miševi i pogrickati igračke i onda moramo sve baciti da se riješimo miševa.
Nije pedagoška metoda, ali nama funkcionira i on nema strah od miševa, nego jedostavno više pazi da ne pogrickaju igračke.

Kod nas su tete edukativne, nikad nisam primjetila plašenje glupostima.
To vjerojatno pokupi od druge djece-ko i moj. Onda objasni jednostavno da zamisli tu macu, kako ona izgleda, što radi...jel ikad vidio takvu macu..zašto bi se bojao mace...itd.

Djeca u malom selu bila su jako neuredna, nisu pospremala svoje papuče, pa ih je odnijela maca papučarica. Onda su oni u šumi tražili macinu kuću. Ona je zašila potrgane papuče i vratila im ih čiste i cijele.

Priča ukratko (sažeto i nebajkovito) glasi:
Djeca nisu prije spavanja spremala svoje papučice (čitaj: nisu bila uredna i brižna za svoju obuću) i onda je maca papučarica jedne noći pokupila svu dječju razbacanu i neurednu obuću tj. papuče...Kad su se ujutro probudili nijedno dijete nije imalo papučice - i svi su bili bosonogi....Narvno, slijedili su trag i otišli do mace papučarice....koja im je u međuvremenu očistila i pokrpala obuću.....i onda je dotična maca educirala djecu kako da se brinu o svojim papučicama...vratila im je papučice i djeca su sretna i obuvena otišla kući....eto ;-)



....to je priča još iz mog djetinjstva...a mislim da sam gledala nekad davno i ekranizaciju iste........dirljivo, edukativno i stresno iz dječje prespektive 8-)

Ajooj, jadno dijete... možda da pokušaš nabaviti slikovnicu u knjižnici. Koliko se sjećam meni je ta slikovnica bila skroz benigna. Objasni mu da je to samo priča i da teta u vrtiću samo hoće da se papuče pospreme.
Popričala bih malo i s tetom, možda bar malo smanji emocije.

I o mravima bih nabavila neke knjižice, slikovnice, što ih bolje upozna manje će ih se plašiti. Ali naravno, bez forsiranja. Ja se još uvijek sjećam knjižice (bila sam ipak nešto veća, 5 do 7 godina valjda) gdje se opisuje realistično put jedne mravlje kraljice. Super mi je to bilo, cijeli život znam kako se i zašto mravi roje :mrgreen: i baš sam jučer vidjela da je moja curica izvukla tu slikovnicu. Ili imaš mrave kod pčelice Maje, Mrav dobrog srca i slično.

i moja M se jako bojala mace papučarice, čak sam to tu i pisala na nekom topiku.
jedno vrijeme se prije spavanja čak znala dignuti iz kreveta da spremi papuče iz straha da nam u stan ne uđe neka divovska mačka i ne uzme ih. a nije neka uredna.
inače, to je J imao za lektiru za drugi razred.
valjda ovi maleni ne mogu shvatit poantu.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Ajooj, jadno dijete... možda da pokušaš nabaviti slikovnicu u knjižnici. .

---

ni za živu glavu :mrgreen:
ja sam joj čitala priču kad je J imao lektiru i skroz se uplašila te mace.

ma daj :mrgreen:
ja se samo sjećam kako im je fino popravila i pokrpala papučice i na kraju su svi bili sretni :)

Anemona, vi živite u kući, zar ne? I ja bih spominjala miševe da je tako jer treba biti na oprezu.

Živimo u zgradi bez napasnika pa mu ih nismo niti spominjali kao realnu prijetnju.... da smo u kući, spominjanje mrvica i miševa i mrava ne bi bila prijetnja, već realnost....

Naš problem je jako loš govor i ograničen riječnik. Kuži samo kratke i jasne rečenice. Zato i mi sve učimo kroz primjer. Nekad bi mi stvarno bilo lakše da mu samo nešto kažem i da on razumije.

Sad gledamo mace i pričamo kako su dobre i lijepe i kako piju mlijeko. Nikada ne spominje papučaricu dok gledamo mace pa mislim da on uopće ne povezuje ta dva pojma.

A gle, može ti to biti povezano i sa temperaturom. Lea je jednom vidjela vuka u sobi kad je imala visoku temperaturu.
Ja sam tada gadno pogriješila jer sam ju htjela smiriti pa sam rekla 'evo mama je otjerala vuka sa štapom'.
Onda je ona kasnije mislila da je stvarno bilo vuka.

Mislim da mu trebaš naglašavati da to ne postoji. Kratkim rečenicama - to ne postoji. to je priča.

Hvala svima na pojašnjenju priče... uopće nije strašna.... sad ne znam kako ću mu pristupiti, ali ćemo naći neko rješenje.

Mrave je isto vidio u slikovnicama. Nikad ne govorimo da je nešto strašno ili da se nečeg nerealnog treba bojati. Pogotovo zato jer sam svjesna toga da ga poslije neću moći razuvjeriti riječima.

On se toliko bojao i tresao dok je buncao da sam se smrzla. Vrištao je čak i na naš dodir jer je mislio da su mravi. To se u početku događalo pod visokom temp, ali mu je strah ostao i sad. Ne u tolikoj mjeri.

A reći ću teti da mu to toliko ne spominje jer će zamrziti vrtić. On još nije došao sa jednom jedinom flekom iz vrtića. Stvarno uredno i samostalno jede. Papuče nikad ne skida pa nema niti potrebe da mu se to spominje.

evo ti cijele slikovnice sa slikama i tekstom: http://issuu.com/gorances/docs/maca_papucarica_web

pročitaj ju, a možeš i pokazati malome. niti slike mace nisu strašne (mislim, ne izgleda zločesto)

Da, to je ta slikovnica ali čini mi se da fali kraj, kad djeca dobiju papuče
Sad sam pročitala svom djetetu, i to bez hepienda, pa ćemo vidjeti hoće li bar spremati papuče :mrgreen:

Ali lako moguće da je on zbog temperature nešto izhalucinirao, čak ne mora biti da je tetina priča bila tako strašna.

Kod nas maca papucarica nosi sve sto se ne pospremi, najcesce igracke. Nekada spremi prije spavanja a nekada ne spremi. Ne boji se mace papucarice nego sprema igracke kad mu se ne ide spavati. Onda ja ponekad stvarno uzmen igracke i spremim da ne vidi, par dana sprema igracke, napisemo pismo maci da cemo biti dobri i spremati i onda nam maca vrati igracke. I tako u krug, moj se ne boji, pa nisam to shvatila kao plasenje.

Pa ne mogu vjerovati da ova generacija roditelja pojma nema o klasici koja je još k tome i lektira za 2. razred osnovne škole.

Daklem, Maca papučarica:
http://issuu.com/gorances/docs/maca_papucarica_web

Inače, što se tiče prvog posta - dijete koje bunca u groznici od temperature boji se ponekad čak i svoje najmilije plišane igračke (osvjedočih se više puta kod svog starijeg, a i mlađeg koji je jednom imao prave šokove od vlastite plišane krave).

Maca papučarica nije odabir odgajatelja, to je preporučena literatura za djecu predškolske dobi (ne da čitaju, nego da nauče spremati svoje stvari) i kao takva je vrlo korisna. I bilo bi dobro da si ju pročitaju ponovno i mnogi roditelji.

Jao, maca papucarka (ovako su je kod nas zvali)... Mene roditelji nisu plasili nicim pa ni doticnom macom, ali pricu mi je neko ispricao, da li oni ili neko drugi ne znam, dakle bila mi je poznata i... jednog dana poklada, kad su meni bile tri godine na vrata je pokucao neko prerusen u divovsku bijelu macku. Malo je reci da sam se izbezumila. Mislila sam naravno da je maca papucarka... I bojala sam se godinama. Od nekih tragova u asfaltu pomislil sam da su njeni tragovi, ma sigurno sam bila vec i prvi osnovne. Uzalud su mi ponavljali da maca papucarka ne postoj - kako ne postoji kad sam je vidjela na vratima. To je bila jedin trauma i jedini strah koji sam imala u djetinjstvu. Sad se tome smijemo, ali pretpostavljam da tad nikome nije bilo smijesno. Evo skoro 25 g kasnije i sad je se sjecam :)

A koliko se male djece boji svetog Nikole, a pogotovo krampusa? To vam nije palo na pamet?

Maca papučarica je super pozitivan lik i nama jedna od najdražih priča.
Dobili je za treći rođendan i svaki puta kad ju čitamo se obradujemo hepi endu...

vuk je već druga priča...
sluša neki dan u autu novu crvenkapicu na cd-u i kad se pojavio vuk samo tiho kaže- ja ti ovo neću slušat prije spavanja!

ja sam obožavala macu papučaricu, i jedva sam dočekala da ju čitam svojoj djeci, i one je također obožavaju. ništa nam nije stresno u toj priči...
zapravo, one se ne boje nijednog zločestog lika u pričama - jer u svim pričama zločesti likove loše završe. i to je super, uče da će zlo biti kažnjeno.

općenito, zara se ne boji ničega, a margita se boji jedino oka sauronovog :mrgreen:

Uh, bome mi je lakše kad čujem da je još netko upoznao djecu sa GP, Lea se sad boji i slova O, toliko su joj Orci strašni.

ha ha, mojima je to fantastično (filmovi, nisam im čitala). baš su onako opčinjene, zadivljene, to je stvarno genijalna epika.
jedino su razočarane što vilenjakinje nisu u rozim haljinama s rozim krilima LOL

golluma se uopće ne boje, niti 9 jahača, a to su recimo meni bili prestrašni likovi kad sam bila puno veća od njih.

ali zato big brother THE EYE brrrrrrrrrrrrr

vole gledati i HP-a, tu se zara neko vrijeme bojala dementora, ali je brzo prestalo.

Ja sam Lei preprčala cijelog Hobbita i GP, pa sam joj pokazala onda prvi film, nije baš sve odgledala; scene sa Orcima smo morali premotavati jer su joj previše strašni

HP smo gledali prva 4 filma, dementori su joj grozni, jako ih se boji

Ako Maca Papučarica mojima nije strašna...
Doista, moje ne vole nikakve likove koji su imalo čudnovati
a Maca Papučarica im je vrlo draga prića.
I za moj je ukus (i sada i prije) vrlo pitoma.
Možda je taj strah kod tvog sina ipak rezultat šoka zbog visoke temperature

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ja sam Lei preprčala cijelog Hobbita i GP, pa sam joj pokazala onda prvi film, nije baš sve odgledala; scene sa Orcima smo morali premotavati jer su joj previše strašni

HP smo gledali prva 4 filma, dementori su joj grozni, jako ih se boji

---

To je definitivno za veću djecu, od 10-tak godina rekla bih. Ne mogu ih nikako usporediti sa slikovnicom (bilo kojom).

Imali smo problem da sin ne kuži riječi. Sad je imao skok u razvoju i uspješno mu je objašnjeno da maca kao takva ne postoji. Taj izraz "ne postoji" nije kužio.

Mi smo jako oprezni sa time šta biramo za čitati i gledati jer J stvarno dugo nije kužio riječi i tješenje je bilo itekako otežano.

Mima, ni meni to nije nešto što ću predstaviti djeci prije škole.

Ne držim ih pod staklenim zvonom. Samo mi se ne da provoditi besane noći dok oni vrište jer sanjaju nešto čega se boje. Ne vidim smisao u tome. Za sve ima vremena.

Mojima čak niti deda mraz ne nosi poklone. Dobiju poklon povodom Božića od mame i tate, bake ili tko već pokloni.