4godišnjakinja maltretiranje brata od 1god

Stvarno, ne znam više što bi. Jutros sam se izvikala kao zadnja beštija na curku (4g) jer je (opet) pogurala brata (14mj) na pola prostorije jer joj se usudio taknuti neki tepih dok su se skupa igrali. uspjela sam ju prestrašit ali ponašanje je ostalo isto.

sad tu sjede samnom i kad joj bilo što samo takne stisne ga za ruku :S

situacija doma je kao uvijek, nema promjena u okolini, oboje su doma, ja i mm smo dosta s njima.

toliko sam na rubu živaca da mi dolazi da dignem ruku na nju da joj pokažem kako brata to boli a ne želim, nije to rješenje neće to razumijeti.

naime, oni se u trenucima jako lijepo igraju, kad iz čistog mira ona počne njega šikanirati, lupati vratima da ide ča, gurati ga, stiskati, štipat, i strah me je da će se malac ozljediti. koliko je on tvrd prema njenim ispadima toliko je ipak malen i guranjem može pasti, lupanjem vratiju mogu mu se uloviti prsti i... uf :/

treba mi nježno rješenje, kako umiriti seku i braca, kako seki objasniti da mora poštivati brata, kako djeliti?

Mlađe dijete je postalo aktivnije, više prati starije, ponavlja sve što vidi, seka je super zanimljiva.... to je normalno.... obično se takve "scene" i počinju javljati kad mlađi stasa dovoljno za sudjelovanje u igri...

Ja mlađu izdvojim iz situacije.... dam joj da radi nešto drugo... pokušala sam to i sa starijim, ali se ne da... ne želi promjenu u tom trenutku....

Rezultat izdvajanja mlađe je često takav da nakon kraćeg vremena stariji dođe do mlađe i ponudi joj igračku zbog koje su se dohvatili samo da ima društvo :)

je li moguće da ju je uhvatila ljubomora a ne može verbalizirati? je li braco u zadnje vrijeme u nekoj fazi kad traži više tvoje pažnje, možda je bio bolestan? ili je ona u nekom skoku u kojem joj treba pojačana pažnja. možda bi malo vremena 1na1 s tobom popravilo stvar.

mi nismo imali taj problem - stariji je iznimno strpljiv s mlađim (razlika je 4 godine); ali povremeno mi je davao do znanja da se sjeća vremena kad smo se nas dvoje sami igrali, izlazili... i nije mu uvijek bilo lako što sad ima brata.

druga stvar: braco sad sve više može sudjelovati u njezinim igrama, a to radi na svoj bebasti način. kod nas bi malac došao i u trenu razbucao bratovu igru u pokušaju da se uključi. još uvijek nije dokraja prihvatio činjenicu da ne može doći i uzeti bratu igračku iz ruke (sad mu je 2,5 godine). u tom periodu sam uglavnom ja morala biti prisutna i moderirati, sad se već puno toga mogu igrati sami.

uff može biti sve, želja vremena 1na1, to što joj braco sad više zadire u svijet i u igru; ja šizdim kad vidim da ga maltretira i ne želim to raditi jer to je vjerojatno njeno iskazanje neke njene potrebe. al s druge strane ne želim ni nju pustit da maltretira brata, baš mi treba neka tehnika kako hendlati kad počne ta situacija, da li uzet malca i započet nešto drugo s njime kao što je rekla marijaP, ili možda postoji način da joj malo pomalo pokažem kako je lijepo dijeliti? možda ćemo naći slike na compu gdje djele nešto pa napraviti slikovnicu, možda nešto nacrtat...

naravno, kao što bi rekla naomi aldort, u ovoj priči najviše me nervira moja reakcija na situaciju :/

Ja bih maknula stariju curku kad god se tako ponaša prema malcu, uz jasno neodobravanje i objašnjenje zašto je mičem; dijete od 4 godine to već može skužiti, a ne bih micala malca ako nije ništa kriv.

Ali ne očekivati da će se to samo po sebi odmah riješiti, treba vremena.

Sretno!

Kod nas je situacija takva da stariji (5) traži mlađega (2) da se zajedno igraju, a onda počinje maltretiranje - ne da mu niti jednu igračku, sve što maleni uzme, bilo svoje bilo njegovo, stariji mu doslovce čupa iz ruku, gura ga, lupa ga (i to igračkama i po glavi)...sve završava plačem, vikom i petstotim objašanjavanjem da se to i zašto ne smije raditi. sad već kad ga namjerno gurne ili lupi, stariji odmah počne bježati i skrivati se da ga se kao ne bi povezalo s plačem mlađega jer kao nije ga on.....uglavnom - kao da koristi igru s mlađim bratom upravo za svoje neko iživljavanje potrebe da bude stariji, jači i moćniji i da tu svoju "nadmoć" iskali na slabijem. Mi ga naravno nikada u tome nismo podupirali niti odobravali, uvijek je na to reagirano s neodobravanjem, ali nekakav okidač ili čak možda uzrok mogao bi biti u tim miješanim grupama u vrtiću (koje ja osobno još uvijek ne mogu pojmiti kao ništa dobro iz koje god perspektive pogledam) jer se svojevremeno znao žaliti da stariji dečki maltretiraju njih mlađe.
Maleni još uvijek ne priča dovoljno da bih doznala pravu istinu, gledati non-stop u njih dok se igraju (iako nažalost niti to nije garancija da stariji neće napadati) - ne mogu, primjereno kazniti svaki taj namjerni maliciozni istup starijega - svaki put baš i ne znam....uglavnom jako zeznuta situacija jer kao roditelj moram moći zaštiti mlađe dijete koje će jednoga dana na isti način početi tretirati mlađe od sebe - čudi me što već nije jer bar mi tete u jaslicama ne govore da je bilo takvih problema, a opet moram moći razumjeti i motive starijega koji je kad se maleni rodio imao fazu strašne ljubomore (koja ga btew. drži i dan danas, ali možda ne više tom žestinom) i regresije i pokušati mu pomoći da to prevlada bez fizičkih ispada prema mlađemu i kanalizira te svoje nekakve negativne osjećaje i porive u možda nešto drugo jedino baš i nisam najsigurnija KAKO?

kod nas je češći slučaj da mali maltretira velikoga LOL, odnosno radi po svojem i ne pridržava se pravila igre. ako ga ne mogu urazumiti, maknem ga i objasnim zašto. vrijedi i obrnuto, ako veliki radi gluposti (s tim da od njega uglavnom saznam zašto to radi). ne dopuštam da jedan drugoga gnjave.

Ah, Stijena, mogu doslovno prepisati tvoj post :/

stjena opisala si skoro 100% našu situaciju + naše strahove samo što moji ne idu u vrtić; curka ide na aktivnosti neke i tamo je dobra kako bubica, i drugoj djeci je super ali vlastitom bratu :/

ja bi naućila curku da dijeli i poštiva svog brata, ali ne znam kako to napraviti - ili je to samo razvojna faza ili... nisam pametna.

Citiraj:

---

Stijena prvotno napisa

Kod nas je situacija takva da stariji (5) traži mlađega (2) da se zajedno igraju, a onda počinje maltretiranje - ne da mu niti jednu igračku, sve što maleni uzme, bilo svoje bilo njegovo, stariji mu doslovce čupa iz ruku, gura ga, lupa ga (i to igračkama i po glavi)...sve završava plačem, vikom i petstotim objašanjavanjem da se to i zašto ne smije raditi. sad već kad ga namjerno gurne ili lupi, stariji odmah počne bježati i skrivati se da ga se kao ne bi povezalo s plačem mlađega jer kao nije ga on.....uglavnom - kao da koristi igru s mlađim bratom upravo za svoje neko iživljavanje potrebe da bude stariji, jači i moćniji i da tu svoju "nadmoć" iskali na slabijem. Mi ga naravno nikada u tome nismo podupirali niti odobravali, uvijek je na to reagirano s neodobravanjem, ali nekakav okidač ili čak možda uzrok mogao bi biti u tim miješanim grupama u vrtiću (koje ja osobno još uvijek ne mogu pojmiti kao ništa dobro iz koje god perspektive pogledam) jer se svojevremeno znao žaliti da stariji dečki maltretiraju njih mlađe.
Maleni još uvijek ne priča dovoljno da bih doznala pravu istinu, gledati non-stop u njih dok se igraju (iako nažalost niti to nije garancija da stariji neće napadati) - ne mogu, primjereno kazniti svaki taj namjerni maliciozni istup starijega - svaki put baš i ne znam....uglavnom jako zeznuta situacija jer kao roditelj moram moći zaštiti mlađe dijete koje će jednoga dana na isti način početi tretirati mlađe od sebe - čudi me što već nije jer bar mi tete u jaslicama ne govore da je bilo takvih problema, a opet moram moći razumjeti i motive starijega koji je kad se maleni rodio imao fazu strašne ljubomore (koja ga btew. drži i dan danas, ali možda ne više tom žestinom) i regresije i pokušati mu pomoći da to prevlada bez fizičkih ispada prema mlađemu i kanalizira te svoje nekakve negativne osjećaje i porive u možda nešto drugo jedino baš i nisam najsigurnija KAKO?

---

Meni je ovo poznato.
Ne idem (više) u analize zašto se to zbiva, moguće je da je i kod mene takvo, ili skroz obrnuto; znam i da mlađa nemilice bije starijeg, i da se tuku i kad im je dosadno, i kad su ljuti, i umorni, i kad se posvade.
Idu mi na živce.
Trenutno su moje odgojne snage sustale i samo si kažem - proći će. I tješim se Bill Cosbyijem:

Do sedme godine ja sam mislio da se zovem Isus Krist jer je tata svaki put kad me vidio rekao: Isuse Kriste!
A mog brata God Damn It!
Jednom je pogledao brata i rekao - Isuse Kriste!
A on je rekao, ne, tata, ja sam God Damn It!

Eto, ja sebe tako zabavljam, i igram taj igrokaz u glavi kad god ih gledam da se mlate ili slično, i potičem da se sjetim da su to djeca, i da su nekad živa muka, i da ti ostaje razdvajanje po sobama, podmićivanje slatkim (kad je baš frka, da ti treba da nitko ne krvari i nema potres mozga nekih pol sata) i bjesomučno zabavljanje klinaca... pet minuta da su bez žvake za mozak, ili kontrole, ili kikija - odmah počinje Gospodar Muha.

Valjda zato djeca imaju odrasle.. da se ne pobiju.

Ne znam.

Da tražim neki dublji uzrok zašto mi se djeca biju, vjerujem da bih si propucala glavu - jer iskreno - to je tako zamorno i strašno i užasno gledat to bijenje da se fakat možeš početi pitati - odakle im to, odakle izvire to ZLO?!

Pa se više ni ne pitam, i nastojim ga sasjeći u korijenu, i ne vjerujem djeci ništa, ni da će bit dobri nasamo, nit vjerujem tko je koga i kako. Oboje su se pokazali i dokazali kao podmukli, zli i lažljivi mali muljatori. Nabiju jedno drugom glavu tek tako, a onda se prave svetci. Koma!!! Inače, dan kad se ne pobiju previše puta smatram uspješnim. Eto, snizila sam sve kriterije, i super mi je kad netko nekoga ne lema po kući :)

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

I tješim se Bill Cosbyijem:
Do sedme godine ja sam mislio da se zovem Isus Krist jer je tata svaki put kad me vidio rekao: Isuse Kriste!
A mog brata God Damn It!
Jednom je pogledao brata i rekao - Isuse Kriste!
A on je rekao, ne, tata, ja sam God Damn It!

---

:lol: krepah

da je naporno stalno glumit Mirotvorca, bratemili, naporno je - i čovjek se vraški mora trudit da ne pukne

ono što mene kao roditelja već neko dulje vrijeme mori je moje vlastito psihičko zdravlje. imam osjećaj da će me te svakodnevne bitke koje bijem radi svega i svačega (uredno sam aktivna na još ovakvih tema :mrgreen:) toliko iscrpiti i izmoriti da dok se trudim da djeci ne nabijem neke traume iz djetinjstva, ja ću biti toliko puna trauma da ću sve eventualne tretmane koje sam uštedjela njima, morati potrošiti na sebe ukoliko želim ostati kolko-tolko normalna :mrgreen:

Ifgenija, strašna si :)!

I mi smo u vječitom kaosu. Mala 4 prošla, a on je prošao dvije. Jak je, napraši i on nju po stanu, ne ostaje joj dužan :).
Ajooj, tako se vole, stvarno je pozitivna vibra između njih, ali majko mila staalno nešto iskrsne, ja bi ovo, ne, ja bi to...
sve moramo duplo kupovati...
Mislim da je starijima puuno teže nego mlađima, jer mlađi rastu u takvoj situaciji, dok je starijima ta situacija samo najednom došla.
Meni je recimo starija ko pahuljica nježna, osjetljiva, zahtjevna i nadoknađuje mi troje djece i svaku moju pogrešku naplačuje i kao da me kazni sa svojim ponašanjem i sve to radi svjesno...pametni su oni..
Još nam nekako ide dok su zdravi, a kad su bolesni, joj onda je tek koma..

Već sam negdje napisala jednom da mislim da je puno u nama i da sve polazi od nas.
Kad ja dajem sve od sebe i širim pozitivu onda su i oni su takvi i suprotno.
Ali ja sam staalno sa njima, starija ne želi više u vrtić i njima je sigurno
pun kufer i mene (kao i meni njih :)) i sve od sebe dajem da ih neko pričuva, da nekud odu na neko kratko vrijeme i vrate
se preporođeni. Jedino je problem što je meni to premalo za napuniti moje totalno prazne baterije.
Ma ide ona i u igraonicu, on na gimnastiku.. imaju oni zanimacije, ali neumorivi su i imaju snage za svijet preokrenuti.

Treba treba imati malo opušteniji stav kao ti Ifgenija inače pregoriš, kao ja :) Vi koje ste malo više flegma, puno bolje se nosite sa situacijama jer ne primate sve k srcu i ne zamarate se nepotrebnim stvarima ili situacijama.
Svakako je bolje čim manje analizirati djecu i više gledati gdje će se djeca čim više ispuhati.........ima toga ohoho za pisati..ne stignem..
ali najvažnije je da sačuvamo naše živčeke koji su tako tanki...:-)

pa mislim da jaci ne mogu nakon izvjesnog vremena igre odoliti 'gospodar muha' sindromu, i pocinju mucit slabije...
nije bas da je dijete od 1 godine par djetetu od 4 godine, mozda bolje traziti vrsnjake za igru i pomoci im u tome... ali vec kad se nadju na podu, jaci i slabiji, rjesenje je po meni da je tu prisustvo odraslog u najvecoj mogucoj mjeri nuzno i kad gnjavaza krene, ljubaznim i odlucnim glasom podsjetiti jacega (bez da sami postanemo gnjavator) da nije lijepo muciti slabije i udaljiti manjega bez vecih scena, ili im se lijepo pridruziti i moderirati igru

Citiraj:

---

Stijena prvotno napisa

:lol: krepah

da je naporno stalno glumit Mirotvorca, bratemili, naporno je - i čovjek se vraški mora trudit da ne pukne

ono što mene kao roditelja već neko dulje vrijeme mori je moje vlastito psihičko zdravlje. imam osjećaj da će me te svakodnevne bitke koje bijem radi svega i svačega (uredno sam aktivna na još ovakvih tema :mrgreen:) toliko iscrpiti i izmoriti da dok se trudim da djeci ne nabijem neke traume iz djetinjstva, ja ću biti toliko puna trauma da ću sve eventualne tretmane koje sam uštedjela njima, morati potrošiti na sebe ukoliko želim ostati kolko-tolko normalna :mrgreen:

---

O, da, to naše zdravlje i živčeki - to je fakat nešto važno. Ja sam olabavila zadnje vrijeme, ili se ukrutila, ovisi kako gledaš 8-) - nisam im više žvakača guma, ali to ima veze i sa godinama - ipak dijete od 2.5 godina nije blentavo kao ono od godine dana, naporno je na drugi način, zna se i zaigrati, i hoda sama, i ne pada na nos na regularnoj bazi i tako to.

I rekla sam si - jeste, brate, bolje bi bilo da ih cijelo selo odgaja, nego paranoja u kojoj živimo - nema djece po ulici, niti se roditelji usude uvaliti drugima djecu, uvijek smo nad njima kao kobci i kad se igraju i kupaju i kad su na gimnastici, i muž mi stalno radi, i bolesni smo ili mi, ili prijatelji, ili nadoknađujemo sve ono što se nakupilo dok su bili bolesni... ali kao je tako je. I u tome ćemo svi da platimo živcima i srećom.

Malo ja, malo oni, malo mm, malo svemir. Nemam više ideju da ću se ja rastegnuti za svih.

Koliko se može - može.

Ja sam povukla granice - igram se s njima redovito, ali redovito i radim, ma koliko oni cendrali, derali se ili protestirali. Što se mora - mora se. I kad dignem noge - digla sam.

To sam postigla u osnovi skupim priborom za crtanje, i umjetničko izražavanje, danas sam im dala prave pravcate laboratorijske stvari od stakla (menzurica u smeću), korisim Kiki bombone (iako uopće to ne volim), imam u pričuvi ezgotičnog voća i slatkiša (da, da, posrnula sam), pečem atraktivne kolače, kupim im štogod će jesti, a osobito ako je jako pipavo, kao kesteni, šipkovi i slično, i računam da će pasti u nesvijest ako ih posadim za šank u kuhinji da jedu griz na koji čokoladom našvrljam srca, ili općenito - ako im pravim palačinke u obliku mede i slične gluposti. Kad su nemogući, ili kad vidim da će biti nemogući - dobiju sladoled, to jedu bar četrdeset minuta.

Eto, i ipak usprkos svemu, i vrtu, i svatko ima svoje vozilo, i opet se stignu tuć, i što je najgore - mršavi su.

A ja i dalje umorna.

Taman kad sam mislila izać s njima i vidit se s prijateljima - opet kašlju, kišu, šmrču i grintavi su - pa se više tuku. I opet ja ispadam iz kombinacije. Ali, to je tako dok su mali.

Ja se samo divim majkama više od dvoje djece. Skidam kapu.

Citiraj:

---

oka prvotno napisa

Ifgenija, strašna si :)!

I mi smo u vječitom kaosu. Mala 4 prošla, a on je prošao dvije. Jak je, napraši i on nju po stanu, ne ostaje joj dužan :).
Ajooj, tako se vole, stvarno je pozitivna vibra između njih, ali majko mila staalno nešto iskrsne, ja bi ovo, ne, ja bi to...
sve moramo duplo kupovati...
Mislim da je starijima puuno teže nego mlađima, jer mlađi rastu u takvoj situaciji, dok je starijima ta situacija samo najednom došla.
Meni je recimo starija ko pahuljica nježna, osjetljiva, zahtjevna i nadoknađuje mi troje djece i svaku moju pogrešku naplačuje i kao da me kazni sa svojim ponašanjem i sve to radi svjesno...pametni su oni..
Još nam nekako ide dok su zdravi, a kad su bolesni, joj onda je tek koma..

Već sam negdje napisala jednom da mislim da je puno u nama i da sve polazi od nas.
Kad ja dajem sve od sebe i širim pozitivu onda su i oni su takvi i suprotno.
Ali ja sam staalno sa njima, starija ne želi više u vrtić i njima je sigurno
pun kufer i mene (kao i meni njih :)) i sve od sebe dajem da ih neko pričuva, da nekud odu na neko kratko vrijeme i vrate
se preporođeni. Jedino je problem što je meni to premalo za napuniti moje totalno prazne baterije.
Ma ide ona i u igraonicu, on na gimnastiku.. imaju oni zanimacije, ali neumorivi su i imaju snage za svijet preokrenuti.

Treba treba imati malo opušteniji stav kao ti Ifgenija inače pregoriš, kao ja :) Vi koje ste malo više flegma, puno bolje se nosite sa situacijama jer ne primate sve k srcu i ne zamarate se nepotrebnim stvarima ili situacijama.
Svakako je bolje čim manje analizirati djecu i više gledati gdje će se djeca čim više ispuhati.........ima toga ohoho za pisati..ne stignem..
ali najvažnije je da sačuvamo naše živčeke koji su tako tanki...:-)

---

Ovo mogu samo potpisati, od riječi do riječi... fakat moramo čuvati živce... oni su samo djeca.

I najbolje da idu za nama dok mi živimo svoj život, umjesto da se prema njima rihtamo.

Meni je laknulo kad sam skužila da MORA biti kako ja kažem, pa sad ucjenom, kaznom, prisilom, cile ili mile (najbolje ih je prevariti i preveslati kikijem, crtićem i onda nekom finom knjigom po kojoj se piše flomasterom - i kasnije obriše - i to s novim flomasterima koji im se nisu ofucali, pa red igre s mamom, i već je kupka... svatko u svoju... novi brodići svako toliko - ili stari koji su se odmarali).

I opet nemerem da živim od njih. Vilene zadnjih par noći da nisam muža vidjela na sto metara, a kamoli s nijm popila čašu vina. Koma...

Ja se našla izjadati na ovom topicu bez reda i smisla. Ispričavam se, i zahvaljujem autorici topica, i svima ostalima što smo se našli da prokukamo onako ženski od srca...

Ifigenija, ti si stvarno kraljica! Na tako duhovit način i s lakoćom nižeš riječi a ubadaš pravo u sridu!

Kod nas je još rano za rat, mali ima tek godinu i još nije istinski zašao u prostor ovog starijeg ili možda i jeste a da ja to ne razumijem.

Jao meni šta nas čeka, ne smijem ni da mislim ( i sve se nadam da će nas zaobići :lol: )

hvala cure, bar sad znam da nisam jedina :)

Ifigenija - ne moraš se ispričavati i kod nas je isto tako, iako znam da ti sad nije puno lakše zbog toga:lol:
samo sam ja već umorna i od jadanja, ionak me nitko više ni ne sluša
trenutačno sam u fazi da čekam da prođe, ali kako sada stoje stvari prije će mi život proć :mrgreen:

ja sam nedavno cula nesto sto mi se svidjelo, pa da i vama prenesem:
navodno klinci koji se stalno tuku, svadjaju od malih nogu kasnije su medjusobno super
a klinci koji su medjusobno tolerantni, i ono sto bi mi svi zeljeli imati u biti ne izgrade nikakav odnos medjusobno, pa su poslije stranci.
eto nadam se da cete se i vi tjesiti s ovim mada mozda i nije istina, meni pomaze 8-)

ja čak za svoje ne mogu niti reći da inače nemaju dobar odnos - osim što se ponekad pomlate :mrgreen: - ipak se doživljavaju u toj mjeri da vole biti zajedno, da si fale ako nisu, da se vole zajedno igrati, iako još možda nisu jedan drugome par za igru, i iako te "igre" starijeg nisu primjerne nikome, a kamoli mlađem :mrgreen:....ali opet ljepše je vidjeti i to nego neki odnos braće/sestara u kojem stariji jednostavno ne doživljava i ignorira mlađeg ili obratno (iako bih ja povremeno da je i kod nas tako :mrgreen:) i u kojem se onaj drugi mora vraški truditi da zadobije bilo kakvu pažnju

Moj sin ima 2,5 god, a kći 14 mj., pa je sinu malo teže objasniti neke stvari (riječi slabo kuži) pa reagiram ovisno o situaciji. Kao što sam rekla, stariji se ne želi izdvojiti iz igre pa izdvojim mlađu.

Ja u tome uopće ne pokušavam naći uzroke niti pretjerano analiziram jer se jasno sjećam kad smo moj stariji brat i ja provocirali mlađeg.... pa mama blijeda i rasčupana uleti u sobu i onako izbezumljeno zapomaže da to ne radimo.... da ga maltretiramo... da to nije ok.... mi smo to radili iz puke dosade.... brata smo voljeli i ne sjećam se loših osjećaja prema njemu.... reakcija mame mi je bila turbo smiješna.... mi smo se smijuljili i tražili nove načine kako da ju naljutimo :)

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

ja sam nedavno cula nesto sto mi se svidjelo, pa da i vama prenesem:
navodno klinci koji se stalno tuku, svadjaju od malih nogu kasnije su medjusobno super
a klinci koji su medjusobno tolerantni, i ono sto bi mi svi zeljeli imati u biti ne izgrade nikakav odnos medjusobno, pa su poslije stranci.
eto nadam se da cete se i vi tjesiti s ovim mada mozda i nije istina, meni pomaze 8-)

---

evo ja sam živi primjer da ovo nažalost nije obaavezno :(
moja sestra i ja smo takav odnos imale ko djeca da su nas prozvali "sestrice ukoljice" UŽAS, umjesto da su se potrudili učiniti nešto da nam se odnos normalizuje :(

Zato sam ja od rođenja ovog mlađeg upregla sve snage da bude sloge i uvažavanja, da se želje i prohtjevi verbalizuju umješto šaketanja, da mlađi nema i ne smije i ne može imati pristup svemu što je od starijeg ali i da ovaj veliki bude nježan prema malom.
Otpade mi jezik od lapandanja ali zaista se trudim da bude sloge. A kako će biti kad mali ojača i kad navali na svijet starijeg - nemam pojma, valjda isplivamo nekako

kod nas je slučaj da curica od godinu i dva mj. doslovce muči stariju od pet i četiri mj. :-P čupa ju,vuče za majicu ,neda joj bojice, uzima bilježnice.....:mrgreen: ponekad umrem od smijeha jer joj starija seka objašnjava kako to nesmije dirati i da to nije za male bebe,a ponekad bude fajt!!:lol:

Citiraj:

---

Nataša,Sarajevo prvotno napisa

Jao meni šta nas čeka, ne smijem ni da mislim ( i sve se nadam da će nas zaobići :lol: )

---

Aha, u nadi je spas.
Ovo je tema od 3-6, ali iz mojeg iskustva, može se produžiti još bar duplo.:lol:

Citiraj:

---

Nataša,Sarajevo prvotno napisa

evo ja sam živi primjer da ovo nažalost nije obaavezno :(
moja sestra i ja smo takav odnos imale ko djeca da su nas prozvali "sestrice ukoljice" UŽAS, umjesto da su se potrudili učiniti nešto da nam se odnos normalizuje

---

ajme natasa ne ubijaj mi nadu :-P

I kod nas je bilo tako. Maltretirala je malca doslovno od rođenja. Pokušavali smo sve i svašta, ništa nije upalilo. Prestalo je prije cca dva mjeseca, kad se malac osokolio, pa sad on maltretira nju :roll:

čekamo i mi taj trenutak, kažemo curki da sve što pokaže bratu će joj on pokazat i vratit za koji mjesec. nadam se da će se sve to smirit brzo :/

Danci kod nas to nije nikad upalilo. iako fakat malci vrlo brzo usvojem odel ponasanja.

Citiraj:

---

Danci_Krmed prvotno napisa

čekamo i mi taj trenutak, kažemo curki da sve što pokaže bratu će joj on pokazat i vratit za koji mjesec. nadam se da će se sve to smirit brzo :/

---

Načekat ćete se...
:)