Znam da većina vas nema problema s motivacijom djece za učenje, ali molim da podijelite samnom savjete, kako poraditi na tome, kako zainteresirati dijete za gradivo koje treba naučiti.
Printable View
Znam da većina vas nema problema s motivacijom djece za učenje, ali molim da podijelite samnom savjete, kako poraditi na tome, kako zainteresirati dijete za gradivo koje treba naučiti.
Sigurna sam da dosta roditelja ima taj problem, samo se razlikuje njegov opseg.
Moj stariji ima mudru učiteljicu, koja nas je (još dok su djeca bila na samom početku) uputila što i kako.
Ne postoji jedinstveni način motiviranja djeteta za učenje, to je individualno. Isto tako, bitno je prepoznati STIL kojim dijete uči (ili kojim bi trebalo učiti).
Kod mojih sinova najboljom motivacijom pokazala se naša zainteresiranost za školu (baš za gradivo, pa tek onda ocjene) i to dobro funkcionira. I mora biti kontinuirano, kroz cijelu godinu, a ne samo pred polugodište/kraj godine kao što je to zanimalo moju mamu (i stvorilo od mene kampanjca).
U samom početku dijete se trudi jer mu je bitno da roditelj/učitelj bude zadovoljan. Kasnije, kad su se moji sinovi počeli uspoređivati s vršnjacima, stvari su se promijenile, jer su otkrili da ima puno druge djece od kojih su oni bolji. Nekako ih nije zanimalo da se natječu s onima koji su bili bolji od njih.
Stariji mi je vizualan tip i njemu odgovara da uči na taj način - npr. puno bolje zbraja ako vidi napisan zadatak nego u glavi. Mlađi je čisti auditivni tip, on je učio tablicu množenja naglas, jedino tako je uspio.
Trudimo se pokazati razumijevanje da je neko gradivo teško (starijem su teški strani jezici, a mlađem matematika). Nastojim ih učiti kako da si organiziraju vrijeme (recimo, izračunamo koliko strana lektire se treba pročitati dnevno), upućujem ih da zadaću riješe čim je dobiju (ne ostavljati za zadnji čas) i slično.
Inače, kod nas je običaj djeci objašnjavati razne stvari usput (npr. zašto se juha poklopi kad se kuha) pa nauče štošta, a da nisu ni svjesni.
Postavljamo im pitanja (nevezano, uz večeru ili kad stignemo), tražimo da nam pokažu bilježnice i sl. i nadam se da će ta razina komunikacije ostati ista i dalje. Kad negdje zapnu, objasnimo zašto im baš to treba i gdje će im sve u životu trebati geometrija, povijest i gramatika... Za sada ide čisto dobro, ali traži dosta vremena i stalnu uključenost s naše strane.
Kad negdje zapnu, objasnimo zašto im baš to treba i gdje će im sve u životu trebati geometrija, povijest i gramatika...
Za ovo me baš interesiraju primjeri
Evo primjera:Citiraj:
alanovamama prvotno napisa
Matematika/dijeljenje: Naša djeca dobivaju novac od plastičnih boca koje nosimo na otkup - to je njihovo. Dobili su recimo 24 kn i sad to treba podijeliti na 2 dijela, a da nitko ne bude prevaren.
Davno smo pokazali djeci svoje liste od plaće i rekli da trebaš znati matematiku da si to možeš pročitati.
Ili treba izračunati koliko novaca treba nositi na terensku nastavu ako svaki dan želi pojesti po jedan sladoled od 5 kn.
Engleski jezik - nema boljeg primjera od računala (Mamaaaaa, što znači SAVE AS???)
Njemački - kod mojih roditelja ima na kabelskoj dječji kanal KIKA, pa im je to zanimljivo. Ili odlazak u Austriju... :mrgreen:
Hrvatski - nije bilo nikakvih specijalnih motivacija koliko se sjećam, osim za lektiru, a to sam već napisala. Obično bih im knjige predstavila kao divne i krasne (stariji upravo čita Heidi, bez prisile, vuče ga priča...) i to je palilo.
Priroda - snalaženje u prirodi za mog mlađeg je raj na zemlji, on obožava branje gljiva i slično, pa smo ga učili kako da se ne izgubi u šumi (mahovina, mravinjaci i sve slično iz knjige iz prirode), ima 2 ili čak 3 kompasa, zna čitati kartu već odavno... Starijega to nije zanimalo, ali je led probio Google Earth. Nije bilo problema. Eh, sad, on uči pomalo povijest i slično. Kad je lani trebalo učiti obilježja naše domovine (grb, zastava, himna, novac) dijete si je samo napravilo ppt prezentaciju sa himnom i to je nosilo u školu. Za gradivo povijesti pale priče o tome "kako je nekad bilo" i to im je super zanimljivo (npr. Gradec i Kaptol i krvavi most). Budući da ja nisam baš dobro potkovana u povijesti, bome sam se natražila činjenica po internetu. Sad sam nešto naučila, skupa s djecom.
Gradiš na onome što je djetetov interes - kod mog starijeg to je uvijek i svuda računalo, a kod mlađeg se moram snalaziti i dovijati koječemu. Nedavno su me ispitivali o građi atoma, pa sam morala objašnjavati. Zanima ih to. Potičemo znatiželju. Imaju i literaturu raznih vrsta (1000 zanimljivih eksperimenata, 1000 misterija, 1000 zabavnih igara, 1000 pitanja i odgovora - sve iz Mozaik knjige) i to smo godinama čitali za laku noć. I danas to ponekad radimo. Čudila se susjeda kako smo djeci u prvom i drugom osnovne za laku noć čitali Hobbita, ali jesmo. Moj mlađi ga sad uredno čita sam i to odabrana poglavlja (borba s paucima) :mrgreen:!
Sorry na digresiji - natrag na temu motivacije:
Kod mog mlađeg bez pogreške pale mentalne mape. Stariji ih nije ni trebao, a mlađi ih jednostavno voli raditi i "špinčiti" se s njima kod učiteljice, pa tako neopazice ponovi gradivo. Napravio si je mapu "4 godišnja doba" a ja sam mu napravila istu takvu na njemačkom jeziku kad su to radili. Napravili smo i mapu "Ljudsko tijelo" kad su iz njemačkog učili dijelove tijela. On to smatra igranjem i tako uči bez prisile i bez napora. Stariji pak smatra igranjem korištenje cd-a iz stranih jezika i jedino tako gradivo ulazi u njegovu glavu. Nemam primjedbi - za sada sve ulazi.
Motivirati ih je lani trebalo za vježbanje harmonike kad su bili u prvom razredu glazbene. Tu se motivacijom pokazao USPJEH - kad osjete da im nešto ide, više ih ne treba ni kumiti ni snubiti, vježbaju bez posebne prisile.
Ima još - primjena geometrije je npr. skidanje kroja za košulju. Dugo nisam, ali vidjela su mene moja djeca kako vadim krojeve. Kad su izrađivali pesju kućicu od kutije za cipele, to je isto bio dobar primjer. Obožavaju se igrati s tim kutijama, a ja samo pitam "koje je ovo geom.tijelo, koji lik je ovo, kakav je ovo kut, kakav ono.... " onak bezveze, dok pripremam ručak za sutra. Znaju oni što znači pravi kut i da je on 90o iako još nisu došli do toga. Igraju se s kutomjerom i trokutima još od vrtića. Šestarom isto - to je dugo bila igračka, a tek sad postaje pribor za geometriju. Genijalni su kad kažu "moram se okrenuti za devedeset, odavde ne vidim televizor" he he he...
Kemija i fizika - kuhanje i čišćenje (moji već sad znaju razliku kiselina i lužina, na razini razumijevanja koju imaju), još hrpa poslova po kući, piljenje drva, paljenje vatre za roštilj... ne znam ni ja. Kad sam radila zimnicu, čuli su za proces pasterizacije. Još ne razumiju u potpunosti niti to trebaju, ali sjetit će se kad budu učili o tome. Biologija (osnove) se uči u vrtu i prilikom sadnje biljaka u tegle. Sijanje božićne pšenice je super zabava. Što se tiče životinja, kad je susjedova kujica imala mlade, to smo iskoristili da objasnimo (tj. podsjetimo) kako su ti cucki došli u njezin trbuh itd.
Ne radimo to učenje sustavno, nego češće kad se ukaže prilika, objasnimo o kojem se procesu radi (koliko znamo). Uostalom, sjećam se ja da je meni tata objasnio trigonometrijske funkcije dok sam bila u petom osnovne. Ne zato da naučim, nego da me zabavi. Bila sam dugo doma nakon operacije slijepog crijeva, pa sam valjda bila dosadna... I danas to pamtim, baš prva objašnjenja. Kad je kasnije to došlo u srednjoj školi, bilo mi je "piece of cake".
Peterlin od srca ti hvala, stvarno si se potrudila, voljela bih da je moja kreativnost barem djelom tolika kao tvoja.
Nema na čemu... Nije to baš kreativnost, to je samo svijest da djeca sada uče, da stječu osnovna znanja (čitanje, računanje, osnove prirode...) koja im trebaju za sva vremena. Stalno to imamo na umu i mm i ja. Nisam se sama toga sjetila - tako je tata mene "uvježbavao" kad sam bila te dobi. Ima raznih trikova... Npr. kad se zbroje cifre registarske pločice pa bude 21, to znači da ti je danas sretan dan. Moji klinci su to voljeli i još uvijek im je zabavno.
Nisam ni pitala u kojem razredu imaš dijete, pa sam se pribojavala da sam promašila cijelu metu. Nije isto motivirati znatiželjne klince u prva četiri razreda ili televizijom/facebookom zatupljene srednjoškolce.
Školsko gradivo koje uče u 3. i 4. razredu propitujem isto onak, usput, na način "Čuj, a mene zanima...bla bla... što je to paška čipka i gdje se ona radi..." (gradivo prirode i društva za 4. razred).
Tražim djecu da mi zbrajaju ovo i ono, da mi čitaju recepte za kolače, tv program s teleteksta i razne druge stvari, kako mi padne na pamet.
To su sitne stvari, ali nemam ja vremena sjediti s njima i učiti za njih, pa smo se nekako snašli da to gradivo provlačimo kroz svakodnevne stvari. Jedino stalno moram paziti što se novo učilo (petkom zajedno pregledavamo bilježnice) naročito stvari koje ja baš ne znam kak treba... To obično izgleda tak da ja djecu tražim da objasne meni, jer ja sam zaboravila. I stvarno jesam puno zaboravila, pa se koji put osjećam kao da ponovno idem u treći i četvrti razred + drugi glazbene... a mm je ponovno u školi stranih jezika. Nekako je to postavljeno na način "nas zanima što vi učite" a ne "idemo sad učiti to i ovo". Kako će biti kasnije, još ne znam. Za sada je dobro.
Malac je u 2. razredu.