Muke po oblačenju

Već smo ludi i MM i ja, i baka i svatko tko ju ima prilike oblačiti. To traje već dobrih godinu dana ali je kulminiralo ljetos. N. jednostavno ne podnosi 80% odjeće koju ima u ormaru. Sve ju stišće, žulja, grebe, pika... Počevši od gaća, tu je najveća drama. Došli smo do faze da joj kupujemo odjeću 2 broja veću. Naravno, pazimo da je sve mekano i 100% pamučno ali klinac. Zna 3 puta presvući gaće, jer joj ni jedne ne pašu. Ne sjećam se kad je zadnji put obukla hlače, jer je - stišću! :roll: Nosi isključivo suknje i haljinice, ak je dobre volje uspijemo ju nagovorit na tajice. Kad obuće nešto prvo čučne da procjeni jel će ju stiskat. Majice- obavezno digne ruke u zrak da provjeri da joj se majica slučajno ne diže.
Ne bi to bilo tako tragično da ona doslovno ne histerizira zbog toga. Obuće majicu, digne ruke, zaključi da joj se majica "diže" i počne urlat, plakat, derat se...
Kao što rekoh mm i ja smo već ludi. Najveći problem je u tome što smo sigurni da nju ta odjeća zbilja ne stišće, jer kao što rekoh počeli smo kupovat komotnu odjeću i do broj-dva veću. Probali smo sve, od objašnjavanja, uvjeravanja, popuštanja... pa do toga da se zainatimo i da mora obući to što joj je ponuđeno. Ali ona je u stanju doslovno 5 sati derat se dok joj se taj odjevni predmet ne skine. Trudimo se da sama bira što će obući, ali ni to nekad nije izvedivo.
Podjelili smo pola njene odjeće. Zamjenili gaćice sa pamučnim boksericama (da joj ne ulaze u guzu), ali ista stvar... uvijek nađe nešto da ju smeta.
Neki dan sam bila toliko jadna, pa sam joj ponudila da obuće moje gaće uz objašnjenje da ju ne budu tiskale, i bakine gaće sam nudila... u nadi da će se urazumiti bar malo.
Ovo sve već prerasta iz ljutnje i isfrustriranosti u zabrinutost :zbunj:

nemam pametan savjet

jedino sto mi pada na pamet je ovo ne pedagosko da se zainatit i rec moras i gotovo ali vidim da si i to probala
nadam se da ce ti sa javit neko sa konkretnim savjetom

neznam sto bih ti pametno savjetovala,mi imamo problem kod odjece ,al vidim da je vas ipak veci.
npr.moja mala tj.sad vec velika ,kao beba je uvijek urlala kada smo je oblacili, ona sad ima 6 god.i isto je teska za oblacenje,npr.hlace,strample ili bilo sto sto da joj prelazi pupak uzasno je zivcira ,smeta i nema sanse da to nosi ,isto kao i veste i rolke sve je kao gusi ,grebe i kaj ti ja znam kaj ....otic sa njom u ducan kupuiti joj cipele ili komad odjece ,ne ona ne zeli apsolutno nista isprobavati...tako da soping obavljam bez nje!
nadam se ,cete nac rijesenje svom problemu ,jer sigurno vam nije lako svaki dan prolazit isto.

možda se ne nađeš u priči i možda je kod vas nekaj drugo u pitanju,ali moj sin je rođen prijevremeno i imao je dosta veliko krvarenje u mozgu.kad smo išli na terapije,spomenuli su mi da se simptomi kod neurorizične djece mogu manifestirati i u obliku slijedećeg:iritacija određenim materijalima i teksturama,nepodnošenje diranja,mazanja kremama,maženja,presvlačenja,jakih svjetla,zvukova....you get the point.
s druge strane,jednom sam čitala da djeca (doduše bilo je riječ o nešto manjoj dobnoj skupini) često protestiraju oko banalnih stvari,najčešće oblačenje,kada nemaju puno prostora drugdje,dakle da su ajmo reći sputana u obitelji/vrtiću.....uglavnom sretno,što god otkrila da je.:love2:

a glede teme,ni ja danas ne podnosim "strample ili bilo sto sto da joj prelazi pupak uzasno je zivcira ,smeta i nema sanse da to nosi ,isto kao i veste i rolke sve je kao gusi ,grebe i kaj ti ja znam kaj ..".fala bogu da me nitko ne sili.:mrgreen:;-)

Uf štrample i rolke, ja to ne bi to obukla ni mrtva. Ko klinka sam skidala sa sebe štrample u vrtićkom wc-u.
Inače, nemam pametan savjet

http://www.mental-health-matters.com...article&id=256

malo si još proguglaj touch sensitive pa vidi da li je to kod vas na stvari.

Ni moja princeza ne podnosi kad je stisce i grebe, ali ne voli ni kada joj je nekaj preveliko. Jako je osjetljiva na carape i stramplice, savovi joj moraju stajati savrseno.
Ja joj svu odjecu stavljam nakratko u susilicu, da bude sto meksa. Tu i tamo jos ima poneki ispad, ali ide na bolje. Valjda :mrgreen:

Da nije ljubomora, u u uuuuuu?

Jedino što ti mogu reči: nisi sama!
Sreća pa imamo rodicu pola broja manju od Emine, tako da se odjeća preselila kod nje.
Kod nas nema recepta. Ne smije biti veliko, ne smije biti malo, ne smije biti usko, ne smije biti tek oprano ....
Ne pašu joj obične gaćice, ali zato nosi neke koje su takvog kroja oko nogu da nema šanse da ne završavaju u guzi. Hlače ne dolaze u obzir ako nisu na gumu. Haljine još i nekao, ali majica ispod :cry:

Najgore mi je bilo prošle zime kad je objavila da joj obje zimske jakne (famozno) smetaju, i bila je histerija da ih ne obuče. Pa sam je jedno jutro odvela u vrtić u mojoj jakni.

Onda smo srećom nabasali na jedan kaputić koji je legao.

I cipele su problem, moraju stajati čvrsto uz nogu, ne smiju spadati sa pete, ne smiju biti široke ...

Preko ljeta je bilo lakše, sad je opet problem sa slojevima, ali bolje je nego prošle sezone.

Nemam rješenje, isto probala što i ti, ništa nije pomoglo :-(

Imamo puno hlača koje moja kći nijedanput nije obukla, jer je kod prvog oblačenja
zaključila da je smetaju. S dvije godine je vikala
"meeta" (smeta) za štrample, a sa pet je više nisam mogla nagovoriti da ih obuče.
Po najvećoj snježini je u čarapama. Hlače na tregere nije podnosila, ni traperice,
ajde sad hoće traperice kad je krenula u školu. Za gaće sam godinama slušala da
joj se uvlače u guzu, pa neće ove, neće one, lutrija je naći gaće koje hoće nositi.
Čarape joj peglam, svađam se jer hoće da obuje prljave jer je "ne grebu".
Potkošulju nikad neće da uvuče u hlače. Ja bi joj je uvukla, a ona se sakrije u kut, i
izvuče. Sa zavisti sam gledala svoju malu nećakinju s propisno zašuškanom potkošuljom, sa
fino zategnutim štramplama. Eh..za cipele obiđemo cijeli grad Zagreb, redovno
sam luda na kraju..Šta ćeš, pomoći nema.

kod nas je sve dobro ako je na hello kitty. :mrgreen:
ako nije, onda žulja, grebe, stišće...
i isto tako, neke komade odjeće nema šanse da obuče. a potkošulja može u hlače, ne može, nego - mora, ali nema šanse u gaće ili u hulahopke.
hulahopke nosi jer inače ne može nositi suknju, a suknje voli.

etikete moram odmah rezati.

Hvala vam drage žene! Ja sam bila na putu do psihologa.

Istrpavanje potkošulje, najomiljenija tema :roll:

Nema argumenta zašto se odjeća treba prati i zašto se ne može stalno nositi ona od jučer.

A još je i mlađi krenuo sa ponavljanjem "meta, meta". Jedino da odselimo u tople krajeve, pa nek hodaju nude.

Aha, legendarno "meeta". S dvije godine bi joj ja ko fol popravila štrample na cviljenje
(ko fol jer se nije imalo šta popravljati),
pa bi je onda pitala jel sad dobro, i bilo bi, ali idila nije dugo trajala. Ipak, smanji se
s vremenom, kako rastu možemo se više dogovoriti.

Eeeee, ima nas još....

Doduše, već sam i zaboravila na to (pa vas možda malo utješi) ali moj mlađi je od te vrste - štrample=0 bodova (nosio pamučne duge gaće od 2. godine života), gaće=uglavnom bokserice i neki odabrani modeli koji ne žuljaju (i mi smo podijelili hrpu odjeće), isključivo pamuk.

Sretna okolnost u cijeloj priči bila je činjenica da dijete ima godinu dana starijeg brata. Najmilija odjeća bila je tuđa, stara, doooobro oprana itd.

Isto - deterdžent i omekšivač - ne bilo koji, omekšivač najbolje nikakav, samo soda bikarbona u deterdžent da omekša vodu + sušilica.

Čarape - samo stare, s razvučenim gumama. Cipele - vrlo često naslijeđene od brata (stoje trenutno jedne nove novcate tenisice s velikim izgledima za forumsku burzu - ni obuo ih nije).

Preosjetljivost na odjeću pomalo je prestala do njegove pete-šeste godine, a i ja sam naučila odabirati odjeću koja mu odgovara. Znam da ne mulja i da je to pravi problem. I danas se zna osipati (npr. oko vrata - obukao je bratovu staru vestu koja ima udio sintetike) tako da mu je odjeća uglavnom od prirodnih materijala. Iznimka je flis - to dobro podnosi, iako to rijetko kad ide na kožu (uglavnom jakne i lajbeki, ali nosio je i hlače od toga :zbunj: pa ne znam vrijedi li teorija o prirodnim materijalima.

Poplun - samo za njega kupila prirodni, punjen pamukom (perje ne smijem jer je osjetljiv i na dišne puteve - astma, bronhitisi i slično) itd.

I još nešto - mm je isto bio takav. I on i mlađi sin imaju jako jaaako osjetljivu kožu, a to je naročito vidljivo kad krene sezona grijanja, pa dobivaju plikove oko nogavica, rukava i kragne. Velike razlike u temperaturi unutra/vani dodatno smetaju. Lijek - barem jednom tjedno kupka s mlijekom i maslinovim uljem (po 1 žlica jušna na cijelu kadu) i bolje je.

Kod nas je preosjetljivost stvarna, ali ne u smislu osipa, već njoj stvarno smeta i npr. stalno navlači pantalone koje zapravo u opće nisu spale (ali ih ona navlači, ne namjerno, u igri jednostavno povlači prema gore). Ili hoda u papučama kao pingvin jer ih čuva da se ne pomjeraju.
Ja sam svjesna da njoj to istinski smeta, ali neke te smetnje u opće nemaju realnu podlogu :unsure:
U opće nemam rješenje jer jedna stvar u nekom trenutku izaziva histeriju u drugom se obuče neprimjetno.

Hvala na odgovorima! Žao mi vas, ali lakše mi kad vidim da nismo sami :)
Već sam bila na putu da posjetimo psihologa.
Došlo je do toga da želi spavati samo u majicama od MM jer su joj komotne. Riješili smo donekle problem tako što smo kupili pidžame po njenom izboru u veličini 6-7 (a ona ima 4.5 godine).
Najviše me brine to što ona u oblačenje odmah ulazi "s predumišljajem", znači odmah čučne, digne ruke da vidi da ju ne stišće i ne smeta. I nema onda "smeta me", nego je to odmah bijes i histerija, ono krv joj navre u lice, škripi zubima, dere se, ma prestrašno...
Ja isto ne podnosim ništa sintetičko, preusko i sl., ali sve u nekim granicama normale. Spominjete štramplice, možda je paradoks ali ona ih nosi bez beda, radi štrampli (skoro) nikad ne drami.

Strobery tvoja E. istrpava potkošulju, a kod N. ona mora biti obavezno dugačka da se može utrpati u komotne gaće :)

Citiraj:

---

lasica prvotno napisa

možda se ne nađeš u priči i možda je kod vas nekaj drugo u pitanju,ali moj sin je rođen prijevremeno i imao je dosta veliko krvarenje u mozgu.kad smo išli na terapije,spomenuli su mi da se simptomi kod neurorizične djece mogu manifestirati i u obliku slijedećeg:iritacija određenim materijalima i teksturama,nepodnošenje diranja,mazanja kremama,maženja,presvlačenja,jakih svjetla,zvukova....you get the point.

---

Nura je rođena sa 34 tj., ali su nalazi uvijek bili u granicama normale. Nisam nikad primjetila da ju smeta bilo što od ovog gore što si napisala, čak štoviše. I nekako mislim da bi se to ispoljilo u najranijoj dobi. Kod nas je to počelo prije cca 1 g, sa neke 3.5 g. :-/
.http://forum.roda.images/smilies/love2.gif

Moja je Emina rođena nakon termina, i počelo je kad se brat rodio.
Prije toga je dobivala "napade" kad bi se pokvasila, tipa kapne joj kapljica dok pere ruke na čarape = smak svijeta. Sad joj ne smeta da dobro ne obriše ruke i da je malo mokra, ali je odjeća neprijatelj No1. Ja i muž kad je trebamo obuči, najradije bi odustali od izlaska.

prouci malo o senzornoj integraciji

Uf, oblačenje!!!

Moj sinčić je cijelo ljeto bio u jednoj te istoj majici!!! Nije htio niti jednu drugu nositi osim te određene majice, pa sam kupila 4 iste da ne moram svaki dan prati. Isto je bilo s kratkim hlačama. Nosio je jedne plave i jedne crvene. I to je to. Kupili smo mu sandale, on je nosio croksice i neke potrgane cipele. Užas!!! Hodao je po svijetu ko Kekec!
Ajde, sad zato hoće nositi par majica, čak smo se odgovorili oko štramplica jer je zimogrozan, ali stvarno imamo problema s tim oblačenjem. On bi stalno bio u istom i mrzi da mu se nekaj kupi.

Citiraj:

---

frogy prvotno napisa

Uf, oblačenje!!!

Moj sinčić je cijelo ljeto bio u jednoj te istoj majici!!! Nije htio niti jednu drugu nositi osim te određene majice, pa sam kupila 4 iste da ne moram svaki dan prati. Isto je bilo s kratkim hlačama. Nosio je jedne plave i jedne crvene. I to je to. Kupili smo mu sandale, on je nosio croksice i neke potrgane cipele. Užas!!! Hodao je po svijetu ko Kekec!
Ajde, sad zato hoće nositi par majica, čak smo se odgovorili oko štramplica jer je zimogrozan, ali stvarno imamo problema s tim oblačenjem. On bi stalno bio u istom i mrzi da mu se nekaj kupi.

---

Ajme, malo mi je lakše kad vidim da vas ima još...moj četverogodišnjak neće nego 3 majice s dugim rukavima i 4 para hlača (naravno, trenerke) i neće ni za boga sad u kratko...još nosi zimske cipele i duge rukave i hlače iako je vani 30 stupnjeva...sve smo probali, i na lijepo i na vikanje i na kazne i na nagrade...ništa ne pali... ljubomora, ha? Imamo sekicu od godine dana... čekam da prođe, al ne prolazi...a uvijek je bio težak za kupit nešto novo.. s 2 godine je već bio najsretniji u starom, iznošenom...proljetne cipelice ove godine (kupila bez njega jer nije htio ni ući u trgovinu) zamijenila za cipelice za malenu jer su 2 mjeseca stajale u ormaru nenošene... probala ga i vodit u shopping za kratko. I izabrao on 2-3 majice...sad stoje u ormaru i neće ih ni pogledat...kad ga pitam zašto kaže: "Da ne naljutim seku"?!?

djeca obicno dobijaju "napade" ako im roditelji prepuste vodstvu u stvarima u kojima djeca za takva odlucivanja nisu zrela. naravno ne radi se o tome da klinci povremeno ili u fazama budu malo "teski".
ako je to svakodnevnica, postoje dvije mogucnosti:

prva, ostaviti stvari kakve jesu, ako roditelji to mogu izdrzati, mada mislim da rade djeci medvjedu uslugu.

druga je povratiti vostvo u svoje ruke, te se ne upustati u "igre" moci i natezanja. kod toga je bitno napomenuti da se ne radi o "crnoj" pedagogiji sa strane roditelja i stava "bit ce po mome". niti se radi o tome da dijete zeli svjesno gnjaviti roditelje. niti je davanja odluke u djecje ruke da se kupi nova jakna, ako je stara jos dobra iskaz AP-a. ni najmanje.
u dobi od 2, 3, 4, godine djeca naprosto razvojno nisu u stanju donositi odluke da li je ovakva ili onakva cipela dobra ili losa. oni naprosto impulsivno odlucuju da li im se nesto svida ili ne. i danas im se svida jedno, drugi dan u ducanu bi izabrali drugo. mozemo im mi objasnjavti da zimska jakna ljeti ne ide, oni to dubinski nece razumjeti. obuci ce ljetnu jaknu, jer nas vole, jer imaju povjerenja u nas. tu i tamo ce malo dramatizirati. roditelj ce pronaci nacin kako da do dramatiziranja dode rjede, tako sto se uopce nece upustiti u te igre "moci". i iz njega ce zraciti da je odluka o ljetnoj ili zimskoj jakni njegova. naravno, da je moguce izmedu dvije jednako dobre jakne, pitati dijete da li hoce crvenu ili plavu. ili nesto slicno.

ako smo pak misljenja da dijete treba o oblacenju 100% odlucivati, dakle mora odlucivati o necemu sto zapravo nije u stanju, a nije u stanju, jer je razvojno jos na nedovoljnom stupnju, onda nas ne treba cuditi da dobija svakodnevno napadaje. i trebamo biti spremni na sve te nama neshvatljive djecje odluke, jer drugacije ne moze biti, ako oni donose odluke zbog svog razvojnog stupnja nisu u stanju donjeti.

postoje djeca koja zbilja ne podnose neke stvari, imam prijatelja koji provjerava svaki rub majice kad je kupuje, nesto ne moze nositi, na neki nacin tijelo im je preosjetljivo...
ja bih, ne znam, ali iskkljucila b ilo kakvu mogucnost da je to maltretiranje roditelja, to moze biit zbilja nesto fizioloski, ili psiholoski, i da djeca tome nisu kriva....

moja jelena se oblaci sama, i sama bira, odavno, ima neki svoj stil a ja joj nemam namjeru previse manetati svoje, bitno mi je da je odjeca cista i prilagodjena klimi a ostalo je njen izbor...

mozda je to posljedica mojih trauma iz djetinstva kad me je mama natjeravala da nosim neke uzasne stvari koje je ona meni isplela, jos se najzem kad se sjetim jednih pletenih zutih hlaca aaaaaa

:)

mi režemo sa svake majice etiketu, najlonke ni u snu ne nosi,
čarape kad se oblače mora strogo onaj rub za prste stajati ravno,onda rukavi ni u ludilu ne smiju biti kraći da se ne podignu pod jaknom i tako, ima toga...
ali iskreno, mene to ni najmanje ne čudi jer sam i sama bila takva a bogami sam i danas

nema šanse da ja budem u nečem što me na bilo koji način žulja, vuče, sputava, odmah poživčanim. pa tako recimo, nikad ne nosim tanga gaćice jer mi je to za poludit, i ne mogu se načudit da nekom ne smata taj osjećaj komada krpe u g.... :mrgreen:

zrinka, ne pricam ja o stilu. to nek si djeca biraju sama.
pricam o teatru, o nacinu kako to oblacenje i sve oko njega izgleda. da djeca neke stvari ne podnose se dogada i u tome nije problem.

i poanta je u tome da djeca nisu kriva. oni uopce ne maltretiraju roditelje. oni naprostu ne mogu izaci na kraj sa odlukama koje trebaju donjeti, jer za njih nisu zrela. i suraduju sa roditeljima. na jedini nacin koji u tom slucaju mogu. teatrom.

Ok, recimo da je tako (iako nisam sigurna da nije neki psihoefekt u pitanju - neko sazrijevanje ili nešto) i da sve to je teatar, seni, kako bi ti to riješila? Dijete, dakle nije više maleno pa da mu možeš na silu obuć što hoćeš (on to panično skida sa sebe, ko da odjeća gori), probala sam s motivacijom (ako se obučeš idemo na igranje kod najboljeg prijatelja i sl), kaznama (tjedan dana je bio u kući jer sam mu rekla da ne ide nigdje dok se ne obuče kako spada), nagradama (dobit ćeš neku igrakču koja je u tom trenu hit)...ništa ne pali...ne samo da ne pali, nego sve završi tako da je na kraju već toliko isfrustriran da postane s njim nemoguće i vrlo često stvar završi tako da agresiju usmjeri na jednogodišnju sestru. Probala sam i da bira među svim kratkim majicama - sve pobaca i vrišti da hoće svoju najdražu dugi...probala sam i da se pere - sjeo je na kauč i rekao da će u piđami čekat dok se opere i osuši...

ma seni, to je i moja poanta, i ja mislim da djeca nisu kriva....

a stil, ne mora se moj i njen slagati, ali volim da ga ima :D

Ja imam drugi problem ali mi je isto od njega muka. Moj sin ima 4,5 godina i ne zeli se sam oblaciti. Curica ima dvije i pokusava sam pa je pustim i malo pomopgnem. Znam da je to mozda jer oblacim nju pa se i on mazi, ali to sad vise nema smisla. Ujutro mu ne dam da pogleda najdrazi crtic dok se ne obuce. Dignem se sat i pol prije nego moramo krenuti, ali na kraju mu moram pomoci ako ne zelim zakasniti na posao. Vikendom ga jednostavno niej briga i ostati ce u pidjami cijeli dan ako treba. Vise voli biti kod kuce pa ga ne mogu animirati tako da mu kazem da negdje idemo da se mora obuci, a ne zelim mu prijetit da cu ga ostaviti samog kod kuce zato jer to necu stvarno i uciniti. Prijedlozi i savjeti?

Ja nemam savjet jer još uvijek oblačim šmizlu od 5 godina. Inače bi došla na posao oko 11 :).
Čak se više i ne sekiram oko toga.

Citiraj:

---

emira prvotno napisa

Već smo ludi i MM i ja, i baka i svatko tko ju ima prilike oblačiti. To traje već dobrih godinu dana ali je kulminiralo ljetos. N. jednostavno ne podnosi 80% odjeće koju ima u ormaru. Sve ju stišće, žulja, grebe, pika... Počevši od gaća, tu je najveća drama. Došli smo do faze da joj kupujemo odjeću 2 broja veću. Naravno, pazimo da je sve mekano i 100% pamučno ali klinac. Zna 3 puta presvući gaće, jer joj ni jedne ne pašu. Ne sjećam se kad je zadnji put obukla hlače, jer je - stišću! :roll: Nosi isključivo suknje i haljinice, ak je dobre volje uspijemo ju nagovorit na tajice. Kad obuće nešto prvo čučne da procjeni jel će ju stiskat. Majice- obavezno digne ruke u zrak da provjeri da joj se majica slučajno ne diže.
Ne bi to bilo tako tragično da ona doslovno ne histerizira zbog toga. Obuće majicu, digne ruke, zaključi da joj se majica "diže" i počne urlat, plakat, derat se...
Kao što rekoh mm i ja smo već ludi. Najveći problem je u tome što smo sigurni da nju ta odjeća zbilja ne stišće, jer kao što rekoh počeli smo kupovat komotnu odjeću i do broj-dva veću. Probali smo sve, od objašnjavanja, uvjeravanja, popuštanja... pa do toga da se zainatimo i da mora obući to što joj je ponuđeno. Ali ona je u stanju doslovno 5 sati derat se dok joj se taj odjevni predmet ne skine. Trudimo se da sama bira što će obući, ali ni to nekad nije izvedivo.
Podjelili smo pola njene odjeće. Zamjenili gaćice sa pamučnim boksericama (da joj ne ulaze u guzu), ali ista stvar... uvijek nađe nešto da ju smeta.
Neki dan sam bila toliko jadna, pa sam joj ponudila da obuće moje gaće uz objašnjenje da ju ne budu tiskale, i bakine gaće sam nudila... u nadi da će se urazumiti bar malo.
Ovo sve već prerasta iz ljutnje i isfrustriranosti u zabrinutost :zbunj:

---

**Takva djeca se zovu VISOKOOSJETLJIVA DJECA. Ne rade to namjerno, takvi su. Imam jednu kod kuce(2god)