Kako se snalaze vaši petaši?Odudaraju li ocjene od onih koje su navikli dobivati?Bila sam na informacijama ,petice koje je imao do sad pretvorile su se u 4 iz svih predmeta.kakva je situacija kod vaša djece?
Printable View
Kako se snalaze vaši petaši?Odudaraju li ocjene od onih koje su navikli dobivati?Bila sam na informacijama ,petice koje je imao do sad pretvorile su se u 4 iz svih predmeta.kakva je situacija kod vaša djece?
Evo i mi smo petaši,
za sada je situacija super. Sve 5 kao i u prva 4 razreda.
Ono što me najviše veseli je da sve odrađuje samostalno bez mojih intervencija. Uz redovnu nastavu ide na engleski i ples van škole te na dodatnu iz matematike i zbor u školi.
Blago tebi,moj nikad nije sjeo učiti bez da mu ja kažem.
Bilježim se na ovu temu (imam četvrtaša i trećaša).
Našeg četvrtaša i cijeli njegov razred već sad učiteljica priprema na samostalnost - moraju imati bilježnicu u koju zapisuju što je za domaću zadaću (ne po diktatu nego samoinicijativno - bravo za učiteljicu). To mi se čini solidnom pripremom za peti razred.
Inače, nemamo problema za sada (do sada je dobio samo jedan minus zbog zaboravljene zadaće iz matematike). Obično sam napiše zadaće, osim drugog stranog jezika. Mi ponekad pregledamo, ponekad namjerno propustimo. Dijete ponekad traži pomoć, češće ne. Za učenje ga ipak treba podsjetiti, ali za to se u 80% slučajeva brine učiteljica, koja napomene kad ih očekuje ispitivanje ili provjera znanja.
Još jedna napomena - ista učiteljica napomenula je na roditeljskom sastanku kako je četvrti razred lagan u usporedbi s trećim i petim. Ja ne bih brinula previše da moje dijete počne donositi četvorke (to je također dobra ocjena) ali bih diskretno obratila pažnju na to koliko dijete stvarno zna. To je često važnije od ocjene.
Peti razred je velika promjena, pogotovo ako sastav razreda nije isti kao četvrti razred. Tu je ponovno u pitanju adaptacija kao kod prvašića: novi razredni kolege, novi nastavnici, novi sustav predmetne nastave, tako da je rano za paniku, ali pravo vrijeme za informacije kod razrednika i po potrebi ostalih nastavnika.
Moj sin ima i volje i zelje za ucenje kao i inicijative za samostalno ucenje,takodje trazi da mu se objasni ako nesto ne razume.
Trudimo se da ga kontrolisemo sad u pocetku,dok se ne uhoda.
No,njihov razred je imao nesrecu da dobije ozloglasenu nastavnicu maternjeg jezika,koja im je pride jos i razredna.
Gospodja diktira lekciju za lekcijom,na casu nista ne objasnjava,onda bez najave ispituje a kriterijum je surov.
Deca su zbunjena,nije im jasno sta se od njih ocekuje,s grcom idu na casove a petice i cetvorke iz cetvrtog razreda su postaje trojke,dvojke cak i jedinice.
Malo smo se raspitali kod ranijih generacija i saznali da ce to tako uvek biti i da nikakve intervencije nece pomoci.
Zalosna sam i nemocna zbog toga,pokusavam mu pomoci,ali nisam ja profesor omg!
Ostali predmeti idu za sada odlicno...
Halo petaši...
Imamo problem, mi smo druga godina učenja Njemačkog jezika i muku mučimo s glagolima, zapamtio sve nastavke,a kad ih treba stavljat u konkretne glagole po licima, ima svega....i vježbamo već tri dana...i nemam ideja za zadatke. Obišla sam sve do jedne knjižare u Varaždinu u potrazi za nekom vježbenicom sa zadacima iz gramatike za njemački, ali ništa!! Ima za engleski ko u priči...
Zanima me ima li možda netko kakvu vježbenicu ili bilokakve zadatke za vježbu?
A koji glagoli? Pomoćni? Ovo je pjesmica iz Alfinog udžbenika (našla sam je na jednom učiteljskom forumu).
Ich bin Uta
du bist Anna
er ist Ralph
und sie ist Hanna
wir sind hier
ihr seid hier
Karin und Klaus
sie sind zu Haus'.
Evo ovdje npr. ima raznih zadataka.
http://www.daf-portal.de/uebungen/index.php?viewCat=2
Hvala na pjesmici...ali nabrojati zna...a kad treba u zadatku uvrstiti na praznu crtu...često fula.. :-(Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Hvala, bacam se na traženje...Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Moj sin kaže da mu se neda učiti,sve mu je to dosadno.sjedi 2 sata i gleda u knjigu a misli lete.svakodnevno mu objašnjavam da mora učiti,i svaki put se složi i obeča da hoče a ocjene:-o
Ne razumijem sto fali vrlo dobroj ocjeni.
Od svojih trazim da daju svoj maksimum,a ako je to nije odlicna vec vrlodobra,dobra ili dovoljna ocena...onda nemam nista protiv.Citiraj:
marta prvotno napisa
XCitiraj:
KayaR prvotno napisa
Kod mojih ima četvorki, ali još uvijek manje od petica. Nekako si mislim da za četvorke uvijek ima vremena, kao i za sve druge ocjene. Kad ne budu mogli savladati gradivo za pet, dobit će manje.
Baš kao i Kaya, od prvog dana škole tražim od djece da učenje shvate ozbiljno. Nije drama ako dobiju četvorku ili bilo koju nižu ocjenu, ali mislim (i oni to znaju) da je osnovna škola = osnovno znanje i da to jednostavno treba znati sve. Za što bolju ocjenu. Trenutno moj stariji ima stabilnu četvorku iz likovnog i to jest njegov maksimum :mrgreen:.
Ne fali joj ništa.Ali to što ga škola ne zanima ,što mu se neda učiti,ne vjerujem da mu ocjene mogu ostati 4 uz ovaj minimalan trud koji ulaže.Citiraj:
marta prvotno napisa
To što svakodnevno pričam s njim o tome da mora dati sve od sebe ,škola je njegova jedina obaveza i očekujem da ju ozbiljno shvati.Ali zasad sve ostaje na obečanju da če učiti,koje svaki put zanemari.
vidim da ova tema već duže vrijeme miruje, ali vrijedi pokušati...
početak petog razreda prošle jeseni nije bio tako strašan, ocjene su nešto popustile, ali to je bilo za očekivati, ipak je način rada potpuno drugačiji nego prethodnih godina. međuti, što se više bližio kraj prvog polugodišta postajalo je sve gore. i tu ne mislim samo na ocjene koje nisu tako strašne, nego samo zalaganje, interes mog djeteta. prihvaćam da mu škola nije prva na top listi, ali njemu je sve dosadno, ne da mu se, ne uči. polugodište je prošlo relativno dobro ali uz moj ogromni trud. drugo polugodište UŽAS!!! jednostavno ne znam kako da ga animiram, kako da mu objasnim da mora uložiti više truda !??:(
Uhuh:(
Moj petak se dobro snasao,i mnogo se trudi,stalo mu je.
Ali i mi se trudimo.Tata pomaze oko matematike,ja oko jezika,i propitujem ga ako treba sta.
U njegovom razredu masa dece ima privatne profesore,a to se meni nikako ne dopada.
Zato se vec unapred plasim kako ce moj mladji(zavrsava cetvrti)u petom sledece godine.
Jos uvek se kod uciteljice provlaci s malo/nimalo truda i rada.
Interesovanje minimalno.I pricali mi ne pricali,isto nam se vata:(
Ostaje mi samo da se nadam da ce se nesto promeniti do jeseni...
Kod moje djece uspjeh je najbolja motivacija za učenje (bilo čega).Citiraj:
bkovacic prvotno napisa
Doduše, nisam se još ogledala s gradivom petog razreda, vidjet ćemo, ali evo jednostavne metode koju vrijedi isprobati:
Treba graditi na onome što imamo. Svako dijete voli barem nešto i uspješno je u barem jednoj stvari.... Svako dijete može se zainteresirati barem za jednu stvar, jedan predmet... Kad osjeti kako mu raste perje nakon što u nečemu uspije, treba taj osjećaj polako proširiti i na druge predmete.
Nije to lako.... To zna svaki učitelj/nastavnik, a bogme i većina roditelja.
Dijete mora shvatiti da postoji razlika između "ne mogu / ne razumijem" i "ne da mi se..."
Dijete mora shvatiti da ne smije dozvoliti gomilanje gradiva, jer je lakše savladati male cjeline. Tu će često trebati pomoć, zapravo poticaj, jer svrha nije da dijete poučavamo još i doma, nego da se ono u dogledno vrijeme osamostali. Dijete u 5. razredu nije baš zahvalan materijal za to jer ga propucavaju hormoni, društvene veze, hrpa drugih interesa i kradljivaca vremena (od interneta, druženja s prijateljima, raznih zabavnih aktivnosti i slično do buljenja u tv) i tako.
Najopasnije je ako upadne u zamku "stignem" i gradivo mu se nagomila. Tada je vrlo teško solidno savladati gradivo. Uvijek je lakše naučiti pojedine cjeline, nego pred kraj godine ići čitati cijelu knjigu... Ne jednom mi se (doduše kod srednjoškolaca) dogodilo da me zamole za pomoć početkom lipnja, a ja ustanovim da knjiga iz fizike ili kemije ili matematike nije ni otvorena... To se ne smije događati. DIjete ne treba štrebajzati, ali mora znati koje gradivo su učili i RAZUMJETI što je to. Tada je već puno lakše.
Nekoj djeci lakše ide ako uče s prijateljem ili u grupi, ali to treba u početku nadzirati, da udio zabave ne preraste udio učenja pri takvim susretima.
Za veće klince korisno je uspostaviti neke metode samomotiviranja (ja to svoju djecu učim od prvog dana u školi): učenik si treba postaviti uvjet tipa "Kad USPJEŠNO riješim 10 zadataka iz matematike, igrat ću se na računalu pola sata". Također, u početku će im trebati nadzor i vodstvo, ali svrha ovog postupka je da nauče nadzirati i motivirati sami sebe. Kad se to uspostavi, puno je veća korist nego kad nagrade dolaze izvana (pustit ću te van kad napraviš zadaću).
KOd mog starijeg sina (četvrtaš) za sada dobro funkcionira. Kako će biti s mlađim (koji još uvijek treba nadzor i nije još dobro samoreguliran, osim kad je u pitanju sviranje, tu je bolji od starijeg brata i to je temelj na kojem gradimo njegovo samopouzdanje) vidjet ćemo. Uspjesi su im najbolja motivacija. Dobre ocjene također. Pohvale učitelja/nastavnika i roditelja također. Priznanja izvana (npr. sudjelovanje u natjecanjima) su neizostavni dio cijele priče. ALI cijeli ovaj sustav treba početi graditi na vrijeme. Peti razred je krajnji trenutak da se započne s tim. Lakše ide ako postoji suradnja i dobra komunikacija između škole i roditelja i ako oni "pušu u isti rog", ali ako to i nije ispunjeno, roditelj će sebi i djetetu napraviti veliku uslugu uspije li dijete motivirati da se samostalno primi posla.
Ima tu još trikova - nije svakom isto učiti naglas ili u sebi, učiti uz glazbu ili u tišini, prepisivati ili podcrtavati. Peti razred je pravo vrijeme za eksperimentiranje u tom prostoru, a trud uložen sada višestruko će se vratiti kasnije.
Sretno svima!
Zaboravih napomenuti...
Bitno je ne uzimati stvari previše ozbiljno (na prvi pogled). Dobra doza zafrkancije može dosta "olabaviti" otpor prema učenju i pogurati stvari u pravom smjeru.
Moj mlađi nepismeni sin opismenjuje se pišući zafrkantske i smiješne priče (i to ne na papiru nego u power pointu, za printanje). Ispravak pogrešaka prepuštam učiteljici :mrgreen:. Do sada su najmanje dvije završile na školskoj oglasnoj ploči. Njega to zabavlja, a meni se čini da je korisno.
Podižem ovo - sad stječem vlastito iskustvo sa sinom u petom razredu i imam pitanje za roditelje:
Da li hodate na predmetne informacije redovito, po potrebi ili sve rješavate kod razrednika? Meni se ne čini da bih trebala ići od jednog do drugog profesora ako je sve ok, ali možda griješim... Do sad sam bila samo na jednim informacijama kod razrednika. Do 4. razreda obično sam otišla u školu jednom mjesečno ili rjeđe (na informacije kod prof. stranih jezika nisam otišla ni jednom jer djeca nisu imala nikakvih problema).
Kakva su vaša iskustva?
Moj petašić je startao jako dobro, a to sam i očekivala. Konačno mu više nije dosadno u školi. :)
Ja se imam namjeru ići upoznati s predmetnim nastavnicima i malo porazgovarati o mom djetetu. Kasnije, ako bi se pojavili neki problemi, isto bih išla k njima. Obavijestila bih razrednika, ali ne bih očekivala njegovo posredovanje.
Jedina prepreka tom planu je što škola još nije dala raspored informacija predmetnih nastavnika.