Printable View
Znači radi se o konkretnoj stvari. Dijete mora nositi na stopalima zavoje (način ispravljanja stopala).
Dijete je staro 3 g i 4 mj, dakle, sve razumije.
Dijete ne osjeća nikakav problem (hvala Bogu), ovo je korekcija, kao i npr. ulošci.
Dakle, ne dolazi u obzir stavljanje naglaska na to da problem postoji i da će mu onda biti bolje, jer mu nije loše i ne želim da vrti u glavi da ima nekakav problem.
(On je osjećajan tip djeteta, koje se lako zabrine).
a anemona, zaboravila si napisati da dijete nije glupo :mrgreen:
dakle, ako jedino on u familiji mora nositi zavoje, znači neki problem postoji. ja mu ne bi tajila da postoji i rekla bih mu onako kako je.
koliko dugo mora nositi?
Ne znam još koliko dugo mora nositi.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Vjerojatno do proljeća.
Nisam ja to njemu mislila prikazati kao najnoviji krik mode, :mrgreen: ali ga ni ne želim zastrašiti nečim. :-(
Mislim mu to prikazati realno, ali realno za njegovu dob, a to ne znam što je.
Dakle, što je previše, a što premalo podataka?
Dakle, nositi ćeš zavoje na stopalima - zašto?
Zato da bi ti noge izrasle lijepe ravne, kao tatine...;-)
a zašto mora nositi?
nisi ni nama dobro objasnika, kud ćeš djetetu. iskreno, nakon prvog posta, meni je u glavi da je to neki veliki problem, da šepa il tako. :-/
Ja bih svojoj rekla: zato što je doktor rekao da tu ti noge malo bolesne (moja je isto jako osjetljiva ali zabavljaju je bolesti :roll: imamo i sestričnu koja je imala iskrivljeno stopalo i zato je nosila svašta, gips, zavoje, posebne cipele i svako toliko i ona zamotava noge svojim lutkama), i malo su iskrivljene. Ti zavoji će ti pomoći da se noge isprave i da kasnije možeš bolje trčati.
Toliko za početak, a kasnije bih već nadovezivala priču ovisno o njegovoj situaciji.
kakvi su ti zavoji, može li s njima hodati, da li ih nosi cijeli dan ili samo noću?
Ja ću samo priznati da smo mi u vrlo sličnoj situaciji (i u istoj dobi - oko 4 godine) nakon svih njegovih otpora vježbanju pribjegli krajnje nepedagoškoj metodi - plašenju :mrgreen: Jer je u to doba ortoped aktualizirao pitanje moguće operacije, i kao što je on zastrašio nas, tako smo i mi dijete. Upalilo je - vježbanje je bilo efikasno, nakon pola godine više nije bilo priča o operaciji, a on danas, sa 6 godina, više i ne pamti cijelu priču (osim što nosi ortopedske uloške).
A još efikasnije je bilo kad smo došli u posjet baki, koja je tada upravo operirala stopalo i imala je nogu u zavojima i hodala je uz štake. Kad je vidio baku, sam je počeo vježbati.
Pretpostavljam da Anemoni ovakva rješenja ipak neće biti prihvatljiva ;-) U tom slučaju, ja bih - teoretski - objasnila djetetu zašto to treba nositi, njemu prihvatljivim rječnikom. Možeš mu reći i da je to zato da kao veći može bolje/brže trčati/penjati se/voziti bicikl/bilo što što mu je bitno. Nismo ni mi odmah pribjegli plašenju - nego tek nakon otpora i logičnog pitanja: A što će biti ako ne budem vježbao?
Laički: to je elastičan zavoj koji se stavlja na svako stopalo i ispravlja spuštena stopala na način da aktivira rad mišića, za razliku od ortopetskih uložaka koji samo stavljaju stopalo u pravi položaj.
Dakle: ima spuštena stopala - jako i zato se pristupa korekciji sad, a ne tek nakon 4. ili 5. godine.
To ne bi trebalo boljeti, smetati i slično. Zavoj se prvo odmota, rastegne totalno i namota i tek onda stavlja, ne bi trebalo biti nekog jakog pritiska na stopalo.
Po zavojima se normalno oblače čarape i dijete može biti u kući tako "boso", ali može normalno obuvati papuče i cipele.
Dakle, trebalo bi sve najnormalnije funkcionirati, kao npr. i s ulošcima, osim što moramo svako jutro na stopala namotati zavoje i znači moram djetetu objasniti da ćemo to raditi i zašto.
Tako je stručna osoba objasnila meni, sa zavojima startamo drugi tjedan.
Kad je moja najstarija počela nositi naočale zbog akomodacijskog strabizma, objasnili smo otprilike kao što je napisala pomikaki, bila je jednako stara kao i tvoj malac. Jako je pomoglo to što je vrlo aktivno sudjelovala u izboru naočala :)
Da li je moguće da on sudjeluje i pomaže u stavljanju i skidanju zavoja?
Pa ne zvuči tako strašno. Bitno da ga ne sputava u kretanju. Mislim da će on to prihvatiti.
Nego kako ste to okrili? Pitam jer i ja s sav moj ženski rod ima spuštena stopala pa se unaprijed brinem.
Vodila sam ga samoinicijativno privatno na pregled kompletnog tijela kod fizioterapeuta (zbog nekih mojih sumnji i nedoumica).Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
objasni ti to njemu kao i nama, reci mu da mora to nositi zato da ga ne boli kičma kad bude velik. igraj na kartu njegovog karaktera - zabrinutosti, ne sadašnjim stanjem, nego budućim :mrgreen: naravno, ako bude pružao otpor. požeš malo i podmitit s biciklom ili we u proljeće :mrgreen:
Ja sam sa svojom djecom jako iskrena kad je o problemima rijeć. Zapravo imam i iskustava sa tim zavojima , u budućnosti bi ih i Eva trebala nositi zbog desnog koljena , ali još čekamo jel imamo druge puno veće probleme.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Dakle , kod mene , ako postoji potreba za nečim tada znači da problem postoji , ali postoje i rješenje.
U vašem slučaju:" Liječnik misli da tvoja stopala trebaju pomoć da narastu normalno i da nemaš problema (da te ne bole noge kad dugo hodaš , stojiš i sl). On ti je dao ove zanimljive zavoje , koje često nose i sportaši (ovo je istina, nađi slike na netu, nama je fizijarica pokazala)." Ostalo je prepušteno tvojoj improvizaciji.:-)
Ja bih bila sasvim iskrena, i objasnila mu što bi se moglo dogoditi ako ih ne nosi. U toj dobi već su prilično razumni. U nekim sličnim situacijama mene je moj totalno iznenadio razumom i prihvaćanjem, ali nakon 100 njegovih pitanja "kako" i "zašto". Ne treba ih potcjenjivati.
Zanima me ima li vas koji ste motali zavoje ljeti... nas to izgleda čeka. Sad je sve ok, ali na +30 će mu biti u njima jako vruće.
Ja nemam milosti :mrgreen: Svakome ide što ga je dopalo i nema diskusije, žaljenja; i djeca mi lako podnose sve što ih snađe zbog našeg stava prema tome. Dok ne bude ukazanje neke bake koja suze lije zbog neke dijete, lijeka, neke banalnosti... Više štete oko tog odraslog obzira nego što dijete ima neku stvar koja mu pomaže...
Objasnimo kako što, nešto možeš doslovno, nešto pričom, nešto odokativno... ali zgodan je youtube. Nedavno smo išli na MR (magnetsku rezonancu), pa smo gledali videe koji pripremaju djecu za to, jako fora, i napravili smo od toga neku obiteljsku zabavu (nadam se da ovo ne zvuči premorbidno, jer nije da uživamo u dijagnostičkim postupcima ili tretmanima). Možda ima za te zavoje?
Npr. kad je malena od 7 mjeseci morala imati baby haler s ventolinom i flixotideom smislili smo igru, pa smo se sin, tata i ja igrali da smo slonići i stavljali smo baby haler na nos i s tim hodali. Malena je skontala da je to nešto super, pa je onako beblje i ona to stavila i zezala se, frknuli smo lijek i tako svaki dan.
Uvijek ima načina da se napravi neka igra.
Ja bih joj ispričala priču o tome da postoji čarobna trakica, kao neke divne čarapice kao kod balerine koje stavljaju sve curice koje hoće biti - hm... lijepe, zgodne, pametno (što je njoj već zabavno) i vezala bih i sebi neke krpe, pa bismo plesale, nacrtale neko srčeko, motale bismo bebe i mede i zapravo bih obrnuto - pridala bih tome pažnju zato da dijete to prihvati, voli, da se ufura (bolje i to, nego kad trgaju, skidaju, čupaju...). Ma ja bih i tati vezala. Kod nas doma to bi bio događaj sezone :)
Ma to oni super podnose! Držite se!
Anemona ja bih objasnila baš tako - stopala mogu biti takva i takva, neki ljudi kad su mali imaju spuštena, pa bih recimo nacrtala na papiru jedna i druga. ako djeca nose to i to, pomoći će mu da njegova stopala budu kako treba.
ako djeca to ne nose, tad će im stopala ostati tako spuštena a to nije baš dobro i može boliti kad djete naraste.
kad je dijete još malo, ne treba puno vremena da mu se to sve lijepo ispravi i više neće imati problema.
ravna stopala nisu neka strašna bolest, npr. neki ljudi imaju krive zubiće kad su djeca, pa postoje male spravice koje djeca nose na zubićima
da bi im bili lijepi i tavni i da bi djeca imala lijepi osmjeh. isto tako je i sa stopalima...
Ja sam kao i Ifigenija bez milosti .Ne mislim to sad na loš način nego jednostavno objasnim djeci da ako to ne odradimo sad poslije se može razviti u još gore stanje.Npr.najstariji je imao Hidrocellu i doktori su mi uvjek govorili da će se to povući do 6 godine.Na kraju je djete dočekalo 9.-u a to se nije povuklo.Moj sin je prihvatio činjenicu da se to treba operirati bez i najmanje problema ali nikad nije i mislim da ni neće prihvatit injekciju ili iglu bilo kakve vrste.Kad smo vadili nalaze za operaciju sve je bilo dobro dok nije trebao vaditi krv.3 sestre su ga drzale i ja.A kad je došao na operaciju samo je pitao do kad će to trajati jer je on već lagano gladan.Jadno djete se načekalo jer je na red tek došao oko podne a ništa nije jeo.Namjlađi pak ima od 2.5 god. sindrom koji nam stvara velike probleme kad je bolestan i kad je sindrom u stanju mirovanja,kako mi to zovemo.Ako je u bolnici to je onda 24 sata sam u sobi u izolaciji pod injekcijama ,ifuzijama i slično.Kad je doma ,ne smije jesti sol,umarati se ,skakati ,ugroziti imunitet,micati se od svih i svakoga da ne bi nedaj Bože pokupio zarazu i slično.Uglavnom hranu bez soli je super prihvati ali ne može prihvatiti da on na rođendanu ne smije jesti čips i ostale junk delicije koje se nude.Zato sam odlučila biti bez milosti
Moze li mi netko objasniti zasto se nose ti zavoji, prvi put cujem za njih. Suncica ima spustena stopala, nosi samo uloske.