"Dobri" stari crtici

Jesu li uistinu toliko dobri? Sven se potpuno navukao na Tom i Jerrya, Zekoslava i ekipu. I straaaasno mu je smijesno i zabavno kad se ovi medusobno mlate.
Svi smo mi odrasli na tim crticima i ja sam ih se uvijek s nostalgijom sjecala kad su na TV-u bili Teletubbisi i tome slicna ekipa...
Ali vidim da su svi noviji crtici friendly nastrojeni, pomaganje, djeljenje..bla bla... Al njemu nisu pretjerano zanimljivi, bas uziva kad se ovi ganjaju i udaraju tavama po glavi :roll:
On je potpuni antiagresivac i htjela bi da tako i ostane...
Sta vi mislite? Dopustate li svojim klincima te "dobre" stare?

kad je moja najstarija, 11-godisnjakinja bila mala (oko tri godine), posudila sam bila jednu vhs kazetu s jedno sat i pol tom i jerry crtica. posudila sam je radosno, kontajuc kako ce joj se sigurno svidjeti, a i da ih se i ja malo prisjetim...

o, kako sam ih pogledala drugacijim ocima! ma nismo ni par crtica pogledali, ja ugasila i vratila kazetu...

ne znam, vjerujem da je bila premala da gleda takve crtice, ali - ja ni dan-danas ne bih takav crtic izabrala djetetu... promjena perspektive. i to drasticna.

Moji su obožavatelji crtića tipa Tom i Jerry, Coyote i ptica trkačica i slično, ALI dok su bili mali, nismo im puštali da gledaju te crtiće bez nadzora. Gledali smo zajedno s njima i komentirali što rade, je li to dobro, kako bi trebalo biti i slično...

Nismo pozobali svu pamet svijeta. Na tu ideju sam došla kad su se klinci ugledali na Toma i Jerrija i krenuli se mlatiti. Dakle - crtići su prolazili, ali s mjerom i uz komentare. Tako smo izvukli najbolje od njih. Sad su već veći i ne pamtim kad su tražili gledati crtiće te vrste. Aktualni su crtići primjereniji dobi (La Linea je otkrivena ovog vikenda - blaženi internet) ali i tu treba sjediti uz njih i komentirati, jer ipak su to crtići za odrasle.

Dopuna: I dalje imamo limit da se može pogledati do tri crtića, ne više.

Da, odrasli drugačije percipiraju te crtiće. Ja već dugo ne mogu pogledati općepoznate i svecitirane Toma i Jerry-a jer su mi prenasilni. A kao dijete sam ih obožavala.
Ipak, ono u čemu smo mi kao djeca (mi = moj brat i ja) najviše uživali u tim crtićima bila je - sinkronizacija. Ono kad bi Zekoslav Mrkva rekao "Kaj te muči, Njofra", ili ona antologijska rečenica Eustahija Brzića "Joj, dečki, da me mama vidi". Te fraze i igre riječima značile su nam više nego sam crtić. Da pogledam isti taj crtić u originalnoj (engleskoj) verziji, ne bi mi značio ništa.

Što se tiče nasilja u crtićima nekad i danas, nedavno je u "Vjesniku" izašao jako dobar tekst na tu temu:

http://www.vjesnik.hr/html/2010/09/2....asp?r=tem&c=3