Moji mali anđeli

Drage mame andjela citam vas vec par dana i odlucila sam se javiti i svoju tugu podjeliti sa vama…
Ovo proljece kad sam saznala da sam trudna nitko nije bio sretniji od mene i mog muza. Na prvi uzv sam otisla sa 6 tjedana i sve je bilo u redu a vidio se jedan plod, sljedeci put kad sam dosla kucala su dva srca…taj osjecaj nikada necu zaboraviti,,,uvijek sam zeljela blizance i taj san mi se ostvario.
Imala sam malo problemcica tokom trudnoce ali nista strasno, uglavnom ginekolog bi uvijek bio zadovoljan kako se bebe razvijaju i kako je grlic maternice zatvoren.
Sa punih 26 tjedana sam iznenada dobila trudove i rodila svoja dva andjela, moj M zivio je 4 dana u inkubatoru a A 6 dana.
A se prvi rodio i bio je tako malen ali je proplakao i mislim da taj tihi plac nikad necu zaboraviti. Ubrzo su ih odveli na neo natologiju tako da ih ja vise nisam ni vidjela,,,sad mi je ponekad krivo sto mi ih nitko nije uslikao, sto ja nisam otisla da ih vidim.
Taj dan kad su me pustali iz bolnice sam planirala otici i muzu sam rekla da zovne neo da vidi kako su djeca i bas taj cas nas je nas prvi sin napustio..
Dva dana kasnije sam pomislila i skupila hrabrosti da odem vidjeti A ali me obitelj odgovorila jer sam bila jos slaba. Tu vece smo se pomolili za naseg drugog sina tocno u 8 h , nakon sat i pol sa neo natologije su nam javili da je umro u 8 h nas drugi sin.
I sada evo skoro nakon mjesec dana blizi se dan mrtvih a ja razmisljam koje cu cvijece kupiti svojim malcima, umjesto da biram robicu, boce, cuce….umjesto da mojoj sreci nema kraja izgleda da nema tugi, umjesto da ovo bude dvostruka sreca ovo je dvostruka tuga…
Ponekad sam tako jaka, vecinu vremena sam pozitivna, razmisljam o buducnosti i voljela bi opet biti trudna jednog dana ali ima trenutaka koji su jako teski valjda kad se prisjetis svega i postajes svjestan kako je moglo biti….:cry:

latika:love2:, plačem s tobom. Teško je i preteško. I nikakva riječ ti neće pružiti utjehu. Možda to saznanje da nas ima koje znamo kako ti je i da nisi jedina.
Svi ćemo te utješiti najbolje što možemo.

latika, Beti ima pravo. Nas koje smo prošle slično ima tako puno....Još je to sve jako svježe. Ali ako ti pruža utjehu, stvarno vrijeme liječi rane. Kroz jedno mjesec dana, (ili koliko god vremena ti trebalo) kad se sve slegne i kad prođeš faze tugovanja, odjednom shvatiš da jednostavno ideš dalje. Koliko god grozno zvučalo, nije da njih zaboravljaš, napuštaš, nego jednostavno kako da kažem.......kreneš dalje. Ja se svoje curice sjetim svaki, ali svaki dan razmišljam o njoj ali s vremenom nekako drugačije nego u početku. Više ne plačem. I to je veliki olakšanje. Sada se pripremam za novu trudnoću. I razmišljam kako sam svakim danom sve bliže danu kad ću ponovo pokušati. I kako u stvari imam malo vremena, koliko toga trebam napraviti, a već će biti trenutak da opet probam. Nađi motivaciju za dalje, za bilo šta. Vrijeme će napravit svoje. PUSA!!!!!!

znam draga da ti je teško, evo kod mene će uskoro biti 6.mj i kad se sjetim kako mi je bilo nakon mjesec ili dva vidim da stvarno vrijeme čini svoje.Za slijed trudnoću nisam spremna, mislim polako.Koliko god ti treba sebi daj vremena. Svaki dan se sjetim svog anđela i ponekad zaplačem ali kako sam se polako vratila na posao i u rutinu nekako lakše podnosim.
Draga nažalost nisi sama , ima nas dosta ali samo hrabro i polako!Imaš dva anđela koji te čuvaju.:angel:

Latika...:cry:...tako mi je žao, nadam se da ćeš s vremenom skupiti snage i krenuti dalje, na samom početku je teško, boriš se sa svim, misliš kako je danas baš dobro dok već drugi dan skroz druga priča, i tako iz dana u dan..i kad ti bude najteže, nemoj nikad smetnuti s uma da te bodre i vole i brinu za tebe tvoja dva prekrasna anđela :heart::heart:..šaljem ti jedan velik zagrljaj :love2:

Ne bori se s tugom,ne pokušavaj zaboraviti,nego si daj vremena da preboliš,plači,viči,govori o tome što Vam se dogodilo,radi sve ono što iz tebe tjera emocije,nažalost tužne.Kada smo sretni svi to pokazujemo,svi oko nas znaju da smo sretni,svi to vide...ali kada se dogodi nešto ružno imamo isto pravo pokazivati sve loše što osjećamo,a ne radi ljudi oko nas glumiti da smo dobro u trenutku kada smo jaaaaako loše.Pusti sve van iz sebe i pazi na MM,daj mu priliku da i on pusti van sve ono što u sebi nosi.Moj MM i ja smo funkcionirali otprilike ovako:kad ja pucam, on je jak i vuče nas dalje,a kada on puca,ja vučem dalje,a navečer...prvih par mjeseci bojali smo se noći,jer tada je bilo najgore.I pazili smo da slučajno jedno drugom ne nabijemo nešto na nos,jer bi to bilo neoprostivo.
Nikada nećeš preboljeti,nego ćeš naučiti živjeti s tugom koju osjećaš.Sada prolaziš kroz nešto najgore što ti se moglo dogoditi i još dugo,dugo bit će dobrih i loših dana.
Moj sin je umro prije 4 i pol godine,a u vrijeme Svih Svetih,na njegov rođendan,Badnjak i slične datume tuga je oko mene i MM.
Sin mora imati najljepše cvijeće na groblju,nosim mu najdražu igračku, more lampiona i plačemo,plačemo...Ništa nije kao prije i mi smo se promijenili,ali nisu sve promjene bile loše,u nekim stvarima smo postali puno bolje osobe.Ali da to sve shvatiš,trebat će vremena.Evo tu smo,pričaj kako se osjećaš!!!

latika :cry: :love2:
uvijek mi bude teško kad vidim novo ime među nama!
čitam te i sjećam se tog osjećaja! svaki Božić, Uskrs... kupujem poklončiće za tuđu dječicu, a svojima nosim cvijeće i svijeće na grob! uvijek će ti biti teško oko nekih ključnih datuma! od dana kad sam prvi puta ostala trudna pa do dana kad je moja Nia došla na svijet prošlo je točno 4 godine, najduže, najtužnije, najteže... ali onda je jedno malo slatko stvorenje ušlo u naš život i učinilo da na taj križ gledam s vedrije strane, i odjednom je sve dobilo neki smisao! :heart:

tu smo za tebe, daj svom tijelu i svojoj duši vremena da odtuguje! treba plakati kad ti se plače, smijati se kad ti se smije, vrištati kad ti se vrišti... sve je to normalan oporavak, i svi ti osjećaji trebaju negdje izaći van!

neka ti uvijek bude napameti, izgubili ste dva djeteta, ali ste dobili dva anđela i to vam nitko ne može oduzeti... :heart:

:cry: strasno mi je zao sta si dosla medu nas. cure su ti sve napisale, daj si vremena, jer stvarno s vremenom bude lakse, ne zaboravlja se nikad..al bude koliko toliko lakse! :angel::angel:

evo bila sam dans na groblju.Mislila sam da ću to gore podnijeti ali valjda kako ,me držalo nekoliko dana štufilo sad sam imala snage. Nažalost niti jedno cvijeće nije pasalo za moju Mariju, nigdje ono što ja želim ali eto nije važno. Bilo mi je jako teško kad sam prijatelj išla zapaliti svijeću i staviti cvijeće za njene anđele jer je grob tako tužan.
Ali draga želim ti reći da će doći vrijeme kad ćeš samu sebe iznenaditit koliko si jaka.Drži se!:love2:

drage moje ja vec dva dana placem,i palim po svijecu za svakog od moja dva andjela...tuga je ovdje kod nas tako velika....

tinek :love2: