Ne priča sa tetama u vrtiću

Evo, moj D. ima 4 godine i još ne priča sa tetama u vriću, kojih zna već tri godine i tete su super. sva druga djeca im se obračaju na neki način, teta S., ja bi ovo , možemo li ono i sl.No onne. Teta S. koja je s njim od jaslica kaže da je jako sramežljiv, da ga treba pitati ako hoče još jesti, nikada sam ne traži, samo kimne glavom ako hoče kada ga pita. To mi je rekla pred njim i to je on čuo. Ako nešto kaže onda samo kada ga pitaju i to sa da ili ne i to tiho.
Inače sa vršnjacima , svojim prijateljima je ok, priča glasno, druži se, igra, zeza se, sve ok, to ja vidjea i kažu tete također.
Sada meni nije jasno koji je razlog tome da ih kao ignorira? Inače odrasle osobe koje zna iz viđenja( susjede, mame od prijetelja) također ignorira, ne pozdravlja i jedva ponekad kimne glavom ili tiše odgovori.SA nama je ok, priča non stop, sa bakom koju zna od rođenja( jednom tjedno smo kod nje) , prespavao je kod nje par puta isto u početku baš ne razgovara sa njim, treba mu dva-tri sata da počne pričati nešto sa bakom, nekada i dulje. Samo odgovara na pitanja.A sa sekom cijelo vrijeme noramalno priča.
Zašto je to tako? Šta se dešava? On je uvijek bio takav, pa mi nije jasno radi čega?

A što bi ti sad htjela? Da se ovdje nakupi nekoliko stranica pametnih odgovora/savjeta, a da ti onda sve te izignoriraš i za pet dana otvoriš novu temu?

Imam par ideja zašto je dijete takvo, sramežljivo i nesigurno u odnosu sa starijima, ali nisam sigurna da bih ih mogla uobličiti na pristojan način i da bi bile produktivne.

Pa zar baš nitko ne zna obiteljsko savjetovalište gdje bi se mogli obratiti?!

Napišite i adresu i broj tel i sve moguće podatke, jer ljudi često nemaju volje sami tražiti.

Nikad nisam koristila takve usluge pa nemam savjet.

Frogice, ti i tm morate stati na loptu i priznati da vam je potrebna pomoć. Prestani ignorirati vapaje svog djeteta i otvarati teme tek toliko (koliko pratim, nakon par postova u svakoj temi, prestaneš se javljati i otvoriš novu).

Nije sramota trebati i tražiti pomoć! Svi se nekad pogubimo.

potpisujem Svimabalo,
ali da ne budem skroz off
http://www.poliklinika-djeca.hr/

savjetodavni centar za djecu, mlade i obitelj MODUS
01 4621 554

plavi telefon
01 48 33 888

Baš sam išla pogledati tvoj profil i kad samo pročitam naslove topica stvorim neku sliku u glavi da nešto tu ne štima.
Ti kužiš da ne valja, tražiš pomoć ovdje pročitaš i to je to, dalje od toga ne radiš. A da pokušaš i primjeniti neki od savjeta koje ti se daju?
Ako ne uspije opdmah pokušaš ponovo...?
Nešto ne štima i ti to znaš, ali NIŠTA ne poduzimaš, otvaranje novih topica ti umiruje savjest da se kao trudiš? Ne, trud je sasvim nešto drugo:
kad pokušaš i ne ide, pokušaš ponovo, opet ne ide, ali ti pokušaš opet ponovo i to ti se zove trud!

Tvoje dijete IMA posljedice tvojeg i muževog ponašanja to i vrapci već vide, ali nikad nije kasno i to ne znači da se treba prestati truditi i prepustiti
dijete i dalje takvom odgoju.
I nije lako, svima nam je teško, zato se trudimo i potičemo na ovakvim topicima i jedni drugima pokušavamo pomoći i ukazati na grešku, a kod vas postoje
greške, a da li ih mijenjate?
Otiđite k bračnom savjetniku ako treba, psihologu... pokušajte pomoći sebi i djetetu! Djeci za ljubav!

frogice, ovo što si sad ovdje napisala meni nije zabrinjavajuće. U tome i ne vidim neki problem. Neka djeca su, jednostavno, povučenija. Niti moja malena nije se htjela nasmijati npr. tetama u dućanu, nije ih poznavala, dok se neka djeca smiješe prolaznicima i sl. Meni to nije bilo ni previše čudno, jer takav je i MM. :-)
Ako te zanima više o tome, najbolje je da sama pitaš malenoga, popričate malo - kakve su tete, koja mu je bolja, i tak, pa će ti vjerojatno i sam ispričati više.
Pa i tete bi se onda mogle malo više potruditi da s njim uspostave interakciju.

Pa, dutka, ovo s tetama ti je fantastična primjedba, neka frogica dobije potvrdu da nije problem proizašao iz obitelji (kao što je gore Oka napisala, pametnom bude dovoljno da malo pregleda njene teme), nego ima veze s nedovoljnim trudom teta.

Slažem se da su neka djeca sramežljivija, i zapravo je velikoj većini potrebno neko vrijeme da snime okolinu, kako novi prostor tako i nove ljude, ali mislim da kod frogičinog djeteta nije to slučaj...

ja više nisam sigurna mogu li vjerovati u ovo, da žena nema tristo postova rekla bih da je trollčina na kvadrat.

frogice ajde razmisli što je prioritet pomoći tom djetetu ili svakih pet dana otvarati novu temu na rodi, a uvijek dobivaš iste odgovore.

Moj D. je takav od 14 mjeseci kada je krenuo u jaslice, nije on POSTAO takav i promijenio se, već je takav u vrtiću od početka, pa me zanima jer ima još koja mama sa sličnom situacijom?
Ja nekako mislim da će on s vremenom sve više komunicirati, jer je sa tatom od jednog prijatelja nešto odgovorio kada ga je ovaj pitao, a zna ga manje od tetqa u vrtiću.
Moja mama je rekla kad sam ja išla u vrtić da sam samo šutila i odbijala ići neko vrijeme, nisam puno pričala sa tetama, a tek u 16 godini sam joj rekla da se sjećam da mi je teta Jana u vrtiću rekla da "moram pojesti ovo ili će mi tanjur nabiti na nos!".
Tako da ja D. uvijek pitam a zašto ne bi išao u vrtić da se njega pita, a on mi ne kaže ništa određeno, već samo da mu se tamo ništa ne sviđa, da je sve ružno.A čim dođe u vrtić počne veselo pričati sa prijateljima i zainteresiran je za igru i šta se dešava.
Tako da mislim da će on sa vremenom početi pričati, isto kao i ja.

frogice, ajde samo otvori listu tema koje si započela, pročitaj naslove i shvatiti ćeš šta su ti žene gore pokušale objasniti. najlakše je se praviti da problem ne postoji. sve ovo govorimo za tvoje dobro, nadam se da to shvaćaš.

Moja starija curica jednu jasličku godinu (drugu, znači sa cca 2-2,5 godina) nije htjela pričati sa tetama u vrtiću. Grupa je bila dosta velika, sa puno glasne djece, a mi doma nismo bogme glasni. Ja pretpostavljam da je nekada i probala nešto reći teti, ali se njen glasić u toj općoj gunguli nije čuo i da je onda "odlučila" da neće niti pokušavati. Pretpostavljam, jer zaista je bila dosta tiha i nježna te godine.
Sljedeće je godine bilo sve u redu, naprosto se oslobodila i počela pričati 100 na sat, kao i sa nama doma.
Možda, samo možda, je bila bitna promjena - jedna teta je promijenjena i na njeno mjesto je došla mlađa i malo toplija i nježnija osoba.
Svakako treba pitati stalno dijete što se dešava, i što tamo rade, i da li mu se nešto ne sviđa ili mu nešto smeta.

U to doba, kada me je to mučilo, našla sam ovdje jednu temu sa tim problemom koji je zdravstveni problem, sa imenom dijagnoze. Žao mi je što sada ne stignem to tražiti.
A mame su pisale o svom iskustvu kada dijete cijeli svoj vrtiki vijek nije ni riječi progovorili tamo, ni sa tetama, ni sa djecom, a kod kuće je bilo sve u redu.
Vjerojatno bi bilo korisno porazgovarati sa vrtićkim psihologom, oni naprosto imaju više iskustva u toj tematici.

Potpis na Pinky.
Frogice, ovaj problem mi se sam po sebi ne bi činio čudan, da nisam pročitala već nekoliko tvojih tema. Pokušaj ih pročitati ponovo. Odgovore si već dobila, trebala bi se posavjetovati s nekom stručnom osobom. Tvoje dijete je koliko ja vidim sasvim normalno, jedino ti na svoj način poručuje da bi trebala preispitati neke svoje metode odgoja.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Potpis na Pinky.
Frogice, ovaj problem mi se sam po sebi ne bi činio čudan, da nisam pročitala već nekoliko tvojih tema. Pokušaj ih pročitati ponovo. Odgovore si već dobila, trebala bi se posavjetovati s nekom stručnom osobom. Tvoje dijete je koliko ja vidim sasvim normalno, jedino ti na svoj način poručuje da bi trebala preispitati neke svoje metode odgoja.

---

potpis

frogica ja sada ne bi ulazila u metode odgoja ,niti sam čitala tvoje prethodne teme
samo sam htjela reći da sam ja s E. imala isti problem
nije pricala u vrticu ni s tetama ni s djecom
ali s tom istom djecom izvan vrtica pričala je normalno
isli smo psihologu i stvari su se riješile
tvoje dijete definitivno treba stručnu pomoć
a stručnjaci će najbolje procijeniti gdje se problem krije