Nije strašno, mogla bih ja to opet!
Evo i naše priče s poroda….
U noći s četvrtka na petak (24 na 25.11.2005.) ustajala sam se valjda 10 puta na wc sve dok tamo oko 4 ujutro nisam primjetila da mi je na gaćicama mokriji trag no inače….preventivno sam promijenila gaćice i za sat vremena se opet probudila-kad ono-opet mokri trag…
Sada je već i MM bio budan od mojeg stalnog hodanja po kući i ustvrdili smo da mi je sigurno pukao vodenjak…u miru je skuhao kavu, sjeli smo se, pijuckali kavu i smišljali što sve on mora napraviti dok se ja ne vratim iz rodilišta i što nam još nedostaje u torbi za rodilište….
Spakirala sam torbu do kraja, otuširala se i krenuli smo u bolnicu…trudove nisam imala (barem ih ja nisam osjećala)…stigli smo u pola 7 u bolnicu…tamo su me pregledali, zaključili da bi moglo biti visoko prsnuće vodenjaka, te da sam otvorena 2-3 cm i smjestili me u predrađaonu….MM-u sam dala stvari, preuzela od njega torbu za rodilište i ugodno se smjestila u sobici predrađaone….no taman kako sam se legla-polio me mlaz tople vode po nogama-vodenjak je puknuo do kraja….
Potom me sestra odvela na klistir-nije bilo neugodno iskustvo, a brijanje sam odradila neposredno prije kod kuće tako da sam čak dobila i pohvale za odlično odrađen posao :)
Potom sam uzela mobitel u ruke i ugodno se smjestila na wc školjci….s obzirom na to da me ništa nije boljelo, lijepo sam „obavljala dužnost“ i istovremeno veselo čavrljala s mamom i frendicama….na kraju je sestra došla po mene u wc i rekla- „ Ajde sad možete van, dosta ste bili unutra“ ….
Smještaju me u boks u rađaoni, doktor me pregleda i zaključi da sam 4 cm otvorena, a mene još uvijek ništa ne boli! Trudovi su regularni, cca jačine 80 , a meni super!
Tražim da zovem muža i tražim da mi daju loptu…..za cca pol sata stiže mi suprug (to je bilo oko pola 11)….skačemo po lopti, slikamo se po boxu, ja mu poziram sa nekakvom medicinskom opremom koju sam našla, on meni pozira u kirurškom odijelu koje je imao na sebi, ja masiram njega i smijemo se…..s vremena na vrijeme nas dođu sestre pogledati jer misle da ja jaučem, a onda se nemalo iznenade kad vide da se ja zapravo valjam od smijeha…..
U jednom trenutku stiže i primalja koju sam zamolila da mi prisustvuje porodu….ona me ponudi s vodom za popiti što objeručke prihvaćam jer sam već pošteno žedna….
Oko podneva, osjećam kontrakcije, ali počinje me hvatati umor, počinje mi se spavati…..na pregledu je stanje super-otvorena 6 cm, a bez bolova, no na ctg-u se bilježi pad jačine trudova….znači da se maternica malo umorila i odlučuju mi se dati drip….ja im objašnjavam da ako me budu trudovi jače boljeli (poučena pročitanim na Rodinom forumu) da ću ja to iskopčati i svi se slažu s time…..
Sad me počinju prašiti pravi trudovi, ali bol je podnošljiva, pa čak govorim primalji da može to malo i pojačati ako treba…… U međuvremenu me primalja ponudi i s čokoladicom za energiju što isto oduševljeno prihvaćam!
Kako trudovi napreduju tako sam sve mirnija i tiša…odlučujem da mi više ne paše hopsati po lopti i penjem se na stol….koncentriram se samo na disanje-duboki udah, dugački izdah….ne pričam više s nikim, jedino govorim mužu da mi pridržava leđa jer imam osjećaj da ću se prevrnuti iz bočnog položaja u ležeći….. Oko 16 sati počinje tiskanje….muž se stalno naviruje dolje i objašnjava mi kako mi sa svakim mojim potiskom glavica izlazi za 1.5 cm van i da ju vidi, i da je ubrzo vani ako tako nastavim….to mi daje poticaj da tiskam i tiskam….babica me uvjerava da će međica izdržati porod i bez epi i za tim se povodim….
Oko 16.40 u box ulazi doktor, ja mu objašnjavam da ne želim epi, a on meni da to nije moja odluka….u pauzama tiskanja se uspijemo posvađati….međutim, beba ipak ne prelazi preko međice jer je previsoka i ipak učine epi, ali svega 6 šavova…..
Još jedno-dva tiskanja i beba je vani! U 16.50 sati, 25.11.2005., rodila se mala curica 3850 g i 51 cm dugačka…..
Iako mi je u tijeku šivanja doktor objasnio da ga dugo nitko nije tako razljutio svađajući se usred izgona s njim-ipak je dobro obavio posao i već za par dana sam mogla normalno sjediti…
Prva stvar što me suprug upitao nakon poroda je bilo: „I kako ti se činilo?“, na što sam ja najiskrenije rekla:“Nije strašno, mogla bih ja to opet!“….
Pa eto, nadam se da uskoro i budem ;)
Lijep pozdrav svima!
