Printable View
Molim pomoć! u obitelji imam hipohondra.Svaki dan mu je nešto i nešto ga boli (a znam da nije istina,umišlja).
kako pomoći takvoj osobi?na koj način s njim razgovarati?kako se postaviti u datoj situaciji?
ponekad imam osjećaj (jako često) da ta osoba stvarno želi da je teško bolesna da ide na operaciju i sl.
iz dana u dan sve je teže jer njega "nitko ne razumije" i "nije istina da sam to umislio".Pomoć!!:-(
hipohondrija ili ti anksioznost zbog vlastitog zdravlja je psihički poremećaj, ja ne znam u kojoj je mjeri izraženo to kod osobe o kojog govorite, nije svaka zabrinutost za zdravlje problematična (mnogi ljudi su povremeno nerealni vezeano za vlastitio zdravlje)Citiraj:
genius prvotno napisa
ali ako ozbiljno i neutemeljeno vjeruje da je bololestan, svakodnevno preokupiram brigom za svoje zdravlje i strahom od bolesti, ako to ometa normalno funkcioniranje onda to zahtjeva pomoć stručnjaka i teško da vi tu možete nešto trajno pomoći...ako je problem tako izražen jedino i najbolje što vi možete učiniti jest pokušati dobiti osobu za razgovor kod psihotarapeuta (psihijatra ili psihologa)
Sretno
Najgore je kad osoba nije svjesna svog problema. Ako ga nikako ne možeš uvjeriti da se obrati stručnoj osobi za pomoć, pođi ti! Jednom sam tako ja učinila i nisam požalila. Kažeš što te muči, da se ne znaš postaviti u toj situaciji, da ne znaš što mu trebaš odgovoriti kad počne izmišljati bolesti, i da te sve to skupa, naravno, pogađa. On će ti sigurno dati dobar savjet, pa čak i ako i dalje odbija poći psihologu ili psihijatru, znat ćeš da si učinila sve što je u tvojoj moći. Ja sam psihologa pitala ako mi može preporučiti neku knjigu koja govori o tom poremećaju ( u mom slučaju bilo je nešto drugo posrijedi ) i ta mi je knjiga isto puno značila...
Želim ti puno snage, strpljenja i ljubavi! Drži se :love2:
osoba je mlađa i jako mi je draga ,moja djeca su svakodnevno s tom osobom u kontaktu i glupo mi je i nezamislivo da djeca to svakodnevno slušaju.bojim se da toj osobi nemože ni psiholog pomoći prvenstveno jer on odbija razgovor,a drugo koliko god smo s dr.pričali taj dan je sve ok.,lakše je,a sutradan sve po starom.
Hipohondrija katkad jednim dijelom služi privlačenju pažnju, barem kod nekih osoba. Kod drugih je obično zamjena psihičkih simptoma tjelesnim, tj. ne prepoznaju "bolove duše", već to tumače kao bolove tijela (npr. tjeskobu ne prepoznaju već misle da imaju problema sa srcem, brkaju simptome). Sad, što je više kod osobe koju znate - to vi možete prepoznati po vašem osjećaju. Ako prepoznajete strah i možete suosjećati s tom osobom kad priča o svojim "bolovima" - vjerojatno je ovaj drugi tip, no ako ne osjećate suosjećanje već vas nervira i gnjavi tom pričom - onda je to vjerojatnije način dobijanja pažnje i ljubavi od okoline (naučeno obično u djetinjstvu), no nije namjerno, oni zbilja misle da su bolesni (u oba slučaja).Citiraj:
genius prvotno napisa
Ovom drugom "tipu" nije dobro potkrepljivati takvo ponašanje, tj. bolje je izbjegavati razgovor o siptomima, mijenjati temu, ne pokazivati zabrinutost - jer puno brige i pažnje pojačava ponašanje (a i osjećaj bolesti).
mislim da je više drugi tip. znojne ruke,noge,ubrzani rad srca,kao propadanje....ali mene nervira.
znam da on se nebi htio tako osjećati,ali mislim da si jednostavo nemože pomoći. za koju god bolest čuje ,e baš on to ima ,on će umrijet,smiješno ali istinito!!
ovih 3 dana je užas,da imam pištolj pucala bi od muke.