Da li ih nešto "izvanredno/ciljano" učite (dob 3-5 godina)?

Da li smatrate da bi dijete u dobi od nekih 3 do 4 ili 5 godina trebalo nešto izvanredno/ciljano učiti?
Dakle, pod redovno mi ide ono svakodnevno, pravila ponašanja (molim, hvala, izvoli, dobar dan,...).
Sve što spada u svakodnevno druženje s roditeljima, igru. Npr. mijesimo zajedno, bojamo, slažemo kockice, čitamo priče, knjige, pjevamo pjesmice,...

Da li smatrate da je u toj dobi djecu potrebno ciljano nešto učiti, npr. abecedu, brojeve, engleski jezik (izuzev onog u vrtiću),...?

Pitanje proizlazi iz nekog mojeg osobnog uvjerenja u kojem želim da je dijete čim duže "samo" dijete, i da ima vremena za ozbiljnije obveze, ciljana učenja i slično, a opet vidim da djeca te dobi ozbiljno ulaze u neke "projekte".

Ako je netko razumio pitanje, neka odgovori.
Kao i uvijek, ne znam kratko i jasno objasniti dilemu. :roll:

Dodatak: pod redovno smatram i ako dijete pokazuje specijalni interes za nešto, pa to zajedno istražujete, produbljujete,...

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Da li smatrate da bi dijete u dobi od nekih 3 do 4 ili 5 godina trebalo nešto izvanredno/ciljano učiti?
Dakle, pod redovno mi ide ono svakodnevno, pravila ponašanja (molim, hvala, izvoli, dobar dan,...).
Sve što spada u svakodnevno druženje s roditeljima, igru. Npr. mijesimo zajedno, bojamo, slažemo kockice, čitamo priče, knjige, pjevamo pjesmice,...

Da li smatrate da je u toj dobi djecu potrebno ciljano nešto učiti, npr. abecedu, brojeve, engleski jezik (izuzev onog u vrtiću),...?

Pitanje proizlazi iz nekog mojeg osobnog uvjerenja u kojem želim da je dijete čim duže "samo" dijete, i da ima vremena za ozbiljnije obveze, ciljana učenja i slično, a opet vidim da djeca te dobi ozbiljno ulaze u neke "projekte".

Ako je netko razumio pitanje, neka odgovori.
Kao i uvijek, ne znam kratko i jasno objasniti dilemu. :roll:

Dodatak: pod redovno smatram i ako dijete pokazuje specijalni interes za nešto, pa to zajedno istražujete, produbljujete,...

---

Pošto si pod Redovno podvela i ovo na kraju ja lično ne mislim da treba potencirati ništa više od "Redovnog".

Većina stvari ide spontano. I mislim da je tako najbolje. Učit će cijeli život. A ovo drugo - dobio je knjigicu s kazaljkama pa smo svakodnevno (ali na njegov zahtjev) učili na sat). I stalno je miješao dane u tjednu pa smo ih složili par puta... učili smo i neke jednostavne molitve... to je uglavnom to. Najčešće je to na njegov zahtjev, zašto ovo, zašto ono, koliko je sati u Americi, zašto nije kao i kod nas,kako se zove ovaj ili onaj planet, počeo ga je jako zanimati zemljopis i pomalo i engleski, svaki čas pita kako se nešto kaže na engl, a ne uči ga u vrtiću, fasciniran je pojavom različitih jezika i taako..:))

Mislim da smo i mi pod redovnim, nema tu ni plana ni reda, kako ide život, prate ga i nove spoznaje...

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Dodatak: pod redovno smatram i ako dijete pokazuje specijalni interes za nešto, pa to zajedno istražujete, produbljujete,...

---

Mi radimo ovako: damo mu onoliko koliko traži. U našem slučaju to je jako puno, jer je A. jako znatiželjan i zanima ga apsoluno sve s čim se svakodnevno susreće. On čita (dnevne novine sklanjamo jer nailazi na savim neprikladne teme za svoju dob, jednom se dočepao crne kronike i rasplakao), zbraja brojeve do 20, imali smo faze prometnih znakova, vrsta i karakteristika materijala... Sad su "na tapeti" mjerne jedinice.

Ponekad mislim da ga previše toga opterećuje, ali on ne odustaje samo tako.

Ništa ne radimo ciljano da on sad nauči nešto određeno, ti mi je forsiranje bez veze.

Da dodam: neke stvari ga uopće ne zanimaju, npr. crtanje, bojanje i sl. Ne inzistiramo na takvim stvarima, jednom će i to valjda doći na red.

I ja se cesto to pitam. Nadja je nedavno posla u vrtic (najmladja vrticka grupa, 2007.) i mislim da joj je to sasvim dovoljno obaveza.
Vecina dece nasih prijatelja (3-4 godine) ide na engleski, balet, kapueru (nemam pojma sta je to, neke borilacke vestine), jogu za decu, gimnastiku.... ili na vise aktivnosti. I moja N izrazava zelju kad cuje da neko ide, ali mi je za sad ignorisemo :mrgreen:
Kod nas u vrticima, deca od 4 i vise godina imaju engleski i to ce joj, od sledece godine, biti sasvim dovoljno. Cak je ne bih upisivala ni na ples i karate u vrticu jer je dosta kasno (oko 15.30-16) a mi je uzimamo ranije.
Imamo i neke prijatelje koji kod kuce vrlo ozbiljno decu uce jezike, npr. pustaju im crtace bez sinhronizacije, insisitiraju na nekim recima.....

Ja sam probala strukturirati neka učenja, ali nije išlo u smislu da npr. svako jutro ili nekim danom radimo to ili to.
Sada idem više po sistemu da znam što mi je bitno, pa koristim situaciju da nešto uvalim, ili puštam djecu da iskazuju interes.
Moj 5.5 godišnjak zbraja, oduzima i polako shvaća koncept množenja - njemu je to jako važno, zgodno i zanimljivo. Voli diskusije o kemiji, biologiji, o Svemiru, o životu, zanima ga vjera, voli objašnjenja o svemu i svačemu, uči se pisati i čitati, tu i tamo uči nešto crtati po pravilima (npr. likove iz crtića po onim koracima iz knjiga ili s neta. Uči se razumijevati uzroke u podlozi stvari - kad imam vremena objasniti zašto je npr. važno uspravno sjediti kad jedeš - pa kičma, pa želudac je u pravom položaju, pa čuva se roba, pa ne uništava se okoliš, mama nema previše posla... Uglavnom, on živi bogat i ispunjen intelektualni život, ali više manje smo mimo svakog mog cilja, osim cilja da mu prenesem sve što znam i što mi je važno, i da ga potaknem da uči, da se interesira, da traži uzroke i posljedice, da uči odlučivati, razmišljati, zaključivati. Ponekad tjednima sjedi i izrezuje nesuvisle oblike, a onda tjednima intenzivno pita, uči, zaključuje, iznenađuje nas napretkom. A onda opet tjednima puca iz pištolja gdje stigne. I tako. Ništa osobito.

Treba samo pratiti razvoj djeteta, poticati interese, produbljivati ih do mjere koja djetetu odgovara, ne forsirati ništa, a posebno ne "sjesti i ciljano ih učiti" (frontalni rad) ako to sami ne traže na taj način.
Dakle, bilo bi poželjno da roditelj zna što bi dijete u dobi u kojoj jest "trebalo" usvojiti (ne mislim držati se striktno nekih tablica, nego imati informacije o razvoju djeteta), ono u čemu dijete kaska, na tome pokušavati raditi kroz igru i buđenje interesa, a ono za što dijete pokazuje interes, produbljivati i podržavati.

Ništa na silu, ništa "školski", sve raditi zajedno s djetetom, osluškujući ga i slijedeći ga. Igra je glavna aktivnost predškolskog djeteta i ono kroz igru uči.

Ako dijete baš vidljivo kaska u nečemu što je za svoju dob već davno trebao usvojiti, posavjetovat se sa stručnim osobama i literaturom i raditi na tome. To je sve.

Ciljano (u ovom smislu kako je pitanje postavljeno) ne, ali sa svrhom - da.

Kod nas je bila svrha osmišljavanje najrazličitijih aktivnosti UMJESTO televizije. Ciljano sam imala dovoljno posla sa logopedskim vježbama, motorikom i vježbama za oko kod starijega, te prevježbavanje sa zrcalnog na standardno pisanje kod mlađega. Ništa drugo nismo posebno radili, ali i ovo navedeno radili smo tako da je cilj u vidokrugu odrasloj osobi, a djetetu sve to izgleda kao igra. I dan danas ih tak kontroliram što se tiče školskog gradiva (ispitujem neobavezno, dok pripremam večeru ili u šetnji, čisto da vidim treba li negdje pošmirglati...) Bitno je samo da roditelj zna čime se dijete trenutno bavi, što ga zanima (ili što mora savladati) pa da po potrebi može blago potaknuti nešto sa svrhom. Za mog starijeg to je bilo... štajaznam.... skakanje na jednoj nozi i druge stvari koje su većini djeci banalne, ali njemu nisu bile.

Isto, mlađi relativno loše čita na glas. Jučer sam ga zamolila da mi čita časopis "Moj planet" na glas jer ne vidim bez naočala. Ide to... Kad su manji bili, bilo je još lakše.

Ciljano sam probala djecu učiti voziti bicikl - to nije prošlo nikako. Naučili su tek kad su sami postali spremni za to. Role su druga priča - to su naučili jako rano. Nije bilo ciljano, ali smo se pobrinuli da ih imaju. Isto i s biciklima, imali su ih, ali naučili tek kad su dorasli.

Ciljano sam probala mlađeg sina naučiti osnove računala - isto nije išlo, nego tek kad je njemu nešto zatrebalo, počeo je postavljati pitanja i tada je usvojio sve, redom kojim mu je odgovaralo.

Ciljano sam starijega učila rezati kruh (jer je mlađi to znao) ali figa - i dan danas ne reže, ako baš nije huda sila.

Dakle, ako mene pitate - ja bih predškolcima prepustila inicijativu - nek uče stvari redom koji sami izaberu, s tim da pred samu školu treba potaknuti učenje vezanja cipela (recimo), ili druge vještine potrebne za školu, a koje ranije nisu savladali sami... To će kod svakoga biti individualno. Pustite ih s projektima, dočekat će ih stega u školi, sve još stignu učiniti...

Uopće ne mogu zamisliti, ni onda ni sad, da bih ja svoje dijete nešto ciljano učila.
Čim namiriše neku poduku, bježi od nje u drugu sobu (ili drugu aktivnost :mrgreen:).
Sve što je dosad naučio (a zna dosta toga, i više od prosjeka), bilo je potaknuto njegovim vlastitim interesom. Od slova i brojeva, do evolucije i geoloških razdoblja.
Doduše, što je stariji, sve bolje prihvaća strukturirane aktivnosti u vrtiću, pa se nekako nadam da će mu i škola dobro "sjesti", u protivnom, bit će svega.
Jedino te nesretne cipele nikako da nauči vezati... niti ga to zanima :roll:

i mi samo pratimo njegov interes
pa su to brojevi, slova
pa onda malo engleske rijeci, sati, dani u tjednu, ma sto mu god padne na pamet
sad obozava vjezbenice, rjesava one za 6-7 godina, prije je obozavao puzzle, sad vise ne
sam je naucio mala slova, zbraja do 20
najludje mi je kad netko kad ga cuje kako cita kaze - ma mi naseg ne forsiramo
da, uz sve obaveze i guzvu koju imam, mladje dijete, stvarno nemam pametnijeg posla nego forsirati uciti citati dijete koje to ne zanima

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Jedino te nesretne cipele nikako da nauči vezati... niti ga to zanima :roll:

---

Moj je naučio baš kad sam ja digla ruke i pomirila se s tim da nosi cipele na čičak do kraja života. U roku par mjeseci je naučio - sam si je odabrao neke cool tenisice na vezanje (nisam ništ rekla, ni za ni protiv) i uredno je to išlo...

Btw. u njegovoj glazbenoj vidim ja i četvrtaše s nezavezanim cipelama i nisam sigurna da si ih znaju sami svezati. Ili ih nije briga, kao mog mlađeg, koji to zna, ali mu se živo fućka.... Nije to teleskop, pa da ga zanima.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Dodatak: pod redovno smatram i ako dijete pokazuje specijalni interes za nešto, pa to zajedno istražujete, produbljujete,...

---

ova rečenica me potakla da napišem koliko mi je divno i fascinantno kad dijete pokaže za nešto interes, onako samo od sebe, ničim izazvan.
i onda zajedno istraživati, produbljivati taj interes. :zaljubljen::zaljubljen:

eto tako, mala digresija.
on topik, nemamo nikakve projekte :mrgreen:

Pa, osim svega navedenog, ponekad je pitam "koje je ovo slovo" čisto da vidim kad će biti spremna za čitanje :) više od toga ne forsiram.
za sad prepoznaje neka slova, ali ni blizu nekog čitanja.
malo s njom crtamo, malo učimo pjesmice, do u beskraj smišljamo nove i nove priče... to bi bilo to. više manje.

Da, pokušavam je malo potaći na razvijanje nekih motoričkih vještina, ali bojim se da je tu na mene :-/

v. ima tri i pol. ne mogu zamisliti da ciljano učimo bilo što. ali on je sa 2 znao sva slova. sada čita riječi do 5-6 slova bez problema. u nekom je periodu bio potpuno zaboravio na slova, a onda mi je jedan dan doslovce pročitao riječ koja piše na našem kuhinjskom satu. kuži brojeve i koncept zbrajanja. ide u englesku grupu, obožava pjesmice i zna ih milion. ali crta grozno- nikakav napredak od prvog crteža kojeg ja ponosna majka čuvam od prije 2 godine do danas. i ne zanima ga sport. i tu je sigurno slabiji od vršnjaka. mi ga pratimo. ne ide na nikakve aktivnosti, osim što je u engleskoj grupi u vrtiću, što zbog toga što ne mislim da mu treba strukturirana aktivnost, što zbog toga što mi se uopće ne da misliti na to da ga negdje moram voditi u određenom vremenu.

Anemona, ja sam nedavno naišla na ovu knjigu koja mi se čini jako zanimljiva.
Možda će netko reći da je pretjerano učiti dijete svemu i svačemu, no oni zaista upijaju poput malih spužvi do svoje 6. godine. Kada krene škola, interes opada.
Naravno, sve kroz igru i zabavu, bez ikakvog forsiranja.

Ne znam, nekako ne vidim potrebu za nečim ciljanim u toj dobi, a opet imam dojam da sve više djece oko nas nešto ciljano uči.

Ima li netko preporuku za kakvu lijepu ilustriranu dječju enciklopediju, kao pomoč kod produbljivanja nekih interesa? Da mu mogu konkretno pokazati nešto što ga zanima.

joj, mi smo kupili (i jos tri-cetiri i poklonili) Enciklopediju za najmladje od 4-7 godina
nama je bila odlicna (promet, ljudsko tijelo, grad, zivotinje, biljke, planeti...)
muz je svaku vecer prije spavanja citao s malisom jedan dio (dvije strane) a malisa je svaki put molio za jos
http://www.vbz.hr/Enciklopedija-za-n...god_b2457.aspx

moj mališan je tri godine, i isto ne vidim potrebu ciljanog učenja, učimo kroz igru i svakodnenvne aktivnosti i to ono što ga zanima, ne forsiramo ništa
doduše, odličan je "materijal" - zainteresiran za razne stvari, puno ispituje i puno toga pamti
npr. obožava crtanje i rezuckanje i već odavno koristimo razne slikarske tehnike (akvarel, tempetre, ugljen, pastele, kolaž, ...), crta likove (ljude, ribe ...), boja likove koje sam nacrta;
prepoznaje slova - jer ispituje koje je koje slovo;
počinje kužiti zbrajanje i oduzimanje ("Mama, vidiš, na ovoj slici su tri pužića. kad ovaj ode, onda će ostati dva!")

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Ima li netko preporuku za kakvu lijepu ilustriranu dječju enciklopediju, kao pomoč kod produbljivanja nekih interesa? Da mu mogu konkretno pokazati nešto što ga zanima.

---

Ne znam da li bih preporučila, ali moji su obožavali Enciklopediju za najmlađe (4-7 godina) a meni su lasi rasle od ne baš savršenog prijevoda s francuskog. (Na primjer, unutra piše da pčela matica NESE jaja, kao kokoš... Bilo je još toga, ne mogu se sad sjetiti. Voljeli su je i dugo duuugo nisu dali da je nekom poklonimo.) Na drugo nisam imala primjedbe. Primjerena je dobi i dugo dugo im je držala pažnju.

Evo je ovdje: http://www.booksa.hr/knjige/601

Ono što preporučujem i kako radim sa svojom djecom - posuđujemo sve i svašta iz knjižnice, pa kad se jako "zapale" za neku knjigu, nju i kupimo. Tako je čovjek siguran da nije bacio novce.

Citiraj:

---

SikaPika prvotno napisa

Anemona, ja sam nedavno naišla na ovu knjigu koja mi se čini jako zanimljiva.
Možda će netko reći da je pretjerano učiti dijete svemu i svačemu, no oni zaista upijaju poput malih spužvi do svoje 6. godine. Kada krene škola, interes opada.
Naravno, sve kroz igru i zabavu, bez ikakvog forsiranja.

---

Joj, ne znam, čitala sam tu knjigu i ono što je u njoj opisano meni se čini upravo kao forsiranje.
Također ne volim usporedbu djeteta sa spužvom. Istina je da oni upijaju puno informacija, ali to je zato jer im se mozak intenzivno razvija u toj dobi. Ali ipak i oni rade selekciju, ne upijaju samo bilo što i bilo kako.
Što se tiče razvijanja interesa, mi smo od početka imali taktiku "bacanja bube u uho". Puno toga mu je bilo ponuđeno (i samo ponuđeno, bez predavanja i objašnjavanja), a on je sam birao što će od toga intenzivnije učiti (ili neće). Tako je bilo prije tri godine, tako je i sad. Kad krene u školu, onda više nema takve slobode izbora, ali onda su (valjda) već i zreliji da prihvaćaju učenje kao obavezu, ne kao igru. Jer učenje i nije uvijek igra.

Anemona, što se tiče dječje enciklopedije, mi smo Andreju nekako u toj dobi kupili ovo:

http://www.vbz.hr/Dje%C4%8Dja-encikl...eta_b1475.aspx

Knjiga se pokazala izvrsnom osnovom za raznorazna područja, a on je kasnije ionako produbljivao ono što ga je više zanimalo.
(sad nam njegove enciklopedije zauzimaju cijelu jednu policu, ima ih više nego slikovnica)

ne, ciljano ne, jer u vovoj dobi bi to bilo čisto nametanje moje volje...
čisto pratim interese i dajem mogućnost otvaranja , otkrivanja novih interesa, od glazbe, slova, zbrajanja, čitanja priča, crtačkih, slikarskih materijala, aktivnosti, filozofiranja na način na koji 4 tako genijalno filozofiraju...
ide na neki kao engleski u vrtiću, ali to je smijurija...
da osjetim da je mozart, vjerojatno bih to poticala, ali ovako sa mojim radoznalim normalnim djetetom sve je još i bit će jedno što duže vrijeme igra...
....i da, slažem se s Anemonom, neka je što duže dijete

meni je nekako stav da dijete mora odraditi svoju slobodu do škole kada je neizbježno ukalupljivanje u XYZ.pa tako se maksimalno podređujem njegovim željama oko igre,pratim interese i zainteresiravam ga za nešto novo,ali ako ne ide,ne ide.ionako,kao što je peterlin rekla za bicikl,samo ono za što je spreman,prihvati,inače odbacuje.mada sam primjetila da sam malo kiksala sa nuđenjem likovnih materijala (jer ih je uporno odbijao pa sam nekako i ja posustala).inače,odlične su mi enciklopedije i općenito knjige usborne.ima ih u knjižnicama u zg i algoritmu.mi uzimamo i dosta knjiga na stranom jeziku jer su jako dobre,pa usput prevodimo.učimo dosta i preko interneta,recimo pitao me jednom kako se radi.../što je...,pa sam mu pustila na youtube da vidi baš "slikom" kako se radi...

Ništa ekstra...Kakva abeceda s 3 ili 4 godine! Zašto bi dijete u toj dobi to moralo znati? Drugo ako se dijete samo zainteresira pa nauči...Ja sam bila uvjerena da će Janko i pisati i čitati nauliti tek u prvom razredu, ali eto naučio je. Što u vrtiću, što svojom voljom. Kada sam vidjela da ga zanima, kupila sam mu vježbenice i dala mu neka vježba koiko i kada želi...
Kaj se bicikla tiče, naučio ga je voziti sam s 5 godina, nitko mu nije pomagao. Dobio je bicikl bez pomočnih kotača, a htio se voziti i bio je uporan. Naučio je za jedno popodne. I tak...

uvijek nastojim odluškivati svoje dijete i po tome nekako "krojim" nove putove, postavljam izazove.
konkretno, vidim da je logički, graditeljski i glazbeni tip. pa mu i pružam dovoljno izazova na tim poljima.
međutim, to nikako ne umanjuje i ostale zanimacije. svakako, ponudim pa vidim što će on s tim.