Tri mame su se javile pa otvaram temu - Prvašići
Kako vam ide?
U kojoj ste fazi čitanja?
Kako savladavaju opširno gradivo?
Kako se nose sa zadaćama?
Kako se slažete sa učiteljicom?
.....
Pišiteeeeee :D
Printable View
Tri mame su se javile pa otvaram temu - Prvašići
Kako vam ide?
U kojoj ste fazi čitanja?
Kako savladavaju opširno gradivo?
Kako se nose sa zadaćama?
Kako se slažete sa učiteljicom?
.....
Pišiteeeeee :D
Marku je škola počela bez neke frke. U vrtiću je proveo pune četiri godine, pa mu je školska disciplina bila nešto sasvim normalno :). Zna čitati skroz glatko, jasno, bez slovkanja, ali pisanje... :cry: :cry: :cry: Pa ljepše bi pisao da olovku nogom drži...
Prvo sam mislila da svi prvašići tako pišu, ali kad mi je učiteljica pokazala pisanke drugih učenika, pala sam u bed. Učiteljica mi je na kraju samo komentirala: pa on kao da nikad nije bio u vrtiću :?: :?:
Moj izraz lica je bio otprilike :shock: !
ma da ti ne pričam kako nam je...
prvo je dolazila uplakana jer ona ne može toliko sjediti.....
pa je zaboravljala zadaću......(ili bar pola)
pa je rekla učiteljica da ustaje na satu i šeta(ja sam joj rekla nek kupi tubu neostika i nek je zalijepi za stolicu..... ostala je :shock: )
pišemo jako lijepo, uredno i pedanatno samo to jaaaaako dugo traje.....
i crtamo isto tako, i ako slučajno nije ispalo kako je htjela udri u plač...
sa čitanjem imamo malo problema jer to ne voooliimmooooooo ali mama malo forsira i onda se bar trudimo ako ništa drugo (slovkamo još uvijek, ali do 8. razreda će naučit) :lol:
Evo i nas: dojmovi iz škole su zasad jako dobri. Paula je znala slova prije nego što je krenula u školu, a ovog ljeta je navalila na stripove. I tako da sad kod kuće čita slikovnice, ima jednu knjigu o dinosaurusima koju obožava, pa je čita i precrtava i prepisuje...
Ali je donedavno jako slovkala. Ja pitala učiteljicu da li to trebam ispravljati, a ona je rekla ne treba, to će sjesti samo od sebe, i stvarno je tako bilo. Tako da je meni milije da ona čita što je veseli, a da to ne osjeća kao obavezu za školu.
Ide u boravak, zadaću napiše tamo, poslije se igraju na dvorištu. Ja prelistam bilježnice i pitam što su radili. Nekad vidim da je zadaća savršena, nekad je malo neuredna, ali mislim da je bolje da je učiteljica opomene ako nešto treba korigirati, i tako je ona veći autoritet od nas.
Dobila je dio ormara za knjige i teke, tupili smo Danielu da ne smije dirati njene stvari, a sad se i ja suzdržavam da ne diram, jer sam stalno u napasti da taj ormar pošteno pospremim. Inače si ona svaki dan slaže torbu sama i zasad je još uvijek to veseli.
Ono što mi je najveća koma-Paula jede ko ptičica, ali doslovno. Tete u vrtiću su je uvijek nutkale, ko i mi kod kuće. a ovdje praktički nema kontrole oko jela. Prvo oduševljenje kuhinjom je splasnulo i sad svaki dan čujem "nisam sve pojela, nije bilo fino..." a njeno "nisam sve" uglanom znači skoro pa ništa :(
U razred joj ide i najbolja frendica iz vrtića, sprijateljila se još i s drugim curama, a učiteljicu jako voli. I moram priznati da je i meni žena nekako sjela, dosta dugo im je pustila proces prilagodbe, mislim da je realna da su to klinci koji se trebaju i rastrčati, a ne samo sjediti ako kipovi.
Moja je među najboljima u razredu što se tiče čitanaja.
Čak je za nagradu nekidan dobila SMIB.
Piše uredno ali jako upire a ako joj dam 2B ( meku ) olovku onda sve izmrči. Još ne razlikuje ije i je , kao ni č i ć.
U matematici je najjača tj. zna gradivo cijelog prvog razreda.
Engleski zna sve pjesmice ali im ne zna prijevode.
Likovni je isto dobar , posebice oblikovanje od plastelina.
Nekidan je od plastelina napravila ljudsko zubalo :?: stvarno ne znam otkud joj ta ideja.
Za glazbu je totalni antitalent ( na mamu svoju :cry: )
Napiše domaći ali ne želi ponavljati ili vježbati ništa dodatno.
Zasad je super ali ako nastavi biti nezainteresirana za učenje ne znam što će biti.
Inače nas od škole dijeli samo 1 kuća i školsko igralište tako da ide sama .
Mada sam otvorila ovaj topik, nikako da se javim sa svojim iskustvima.
Nekako ih još uvijek nemogu složiti.
Imam dva školarca i narafski svaki je totalno različit od drugog.
Mario je krenuo u školu prepoznajuči sva slova, ali nije čitao.
Sada čita slovkanjem, a to nije dobro, trebali bi vezati slova dok čitaju ... kao pjesmu ... onda to spajanje postaje sve kraće i kraće i postanu čitači.
Kod mene je največa greška usporedbe. Jer je ivan skoro završio na akceleraciji i još uvijek se dosađuje u školi. Pa mi se čini da i od Maria očekujem isto, a on je sasvim drugačiji.
Relativno je spor, ali ima najuredniju i najljepšu pisanku u razredu.
Gradivo je straaaaaašno opširno.
Svaki dan je obavezno zadaća iz HJ i MAT, i to nekad po dvije stranice vježbenice iz oba predmeta. Tu je još PID sa rezanjem i ljepljenjem, pa vjeronauk sa bojanjem, pa engleski sa bojanjem.
Naspram Ivana to je 3 puta više zadaće.Pošto je tako puno zadaće - znači 3 - 5 dnevno, desi mu se da zaboravi po jednu, pa to onda učiteljica napiše u bilježnicu, pa je on u neutješnim suzama.
Meni Marijeva učiteljica nekak nije sjela, nikako da nađemo zajednički jezik, ne da se s njom baš komunicirati. Zvuči parolom red, rad i disciplina i kada sam drugi put došla na informacije mi je rekla pa bili ste prije dva tjedna :shock:
Ivan je 5.0 pa idem svaka dva tjedna već treću godinu ....
Eto u totalnoj sam dilemi i zbunjenosti .... čekam da se s vremenom sve posloži :lol:
E sad sam ja u šoku s ovim tvojim zadaćama, to je stvarno turbo-količina!
Ja svaki dan samo pogledam što su radili, naša je zadaća: iz hrvatskog npr. dva reda slova koja su radili taj dan, iz matematike nešto obojati u knjizi (sad rade bridove i plohe). Engleski, priroda i vjeronauk-nema zadaće.
Tako da ona svaki dan stigne napisati zadaću dok je u boravku.
Nekako mi se čini da idu laganim tempom, Pauli je to lagano (npr ona čita slikovnice sama, još vrlo malo slovka, ali i tako su tek počeli službeno učiti mala slova, s velikima se slovkanje samo od sebe ispravilo). Svejedno nemam dojam da joj je dosadno.
marival, pa tvog su klinca ful opteretili! :?
Moj Marko ima domaći samo iz HJ i MAT (priroda, vjeronauk i engleski ništa), i to iz hrvatskog prepisati neku pjesmu, ili vježbati neko novo slovo. To ne bude preko jedne stranice u pisanki, a iz matematike dobije dva ili tri zadatka (dakle, još uvijek ne ispuni cijelu stranicu u matematici).
Domaći on riješi za 20-tak minuta, samo očajnim rukopisom. Uveli smo kućne domaće radove: vježbe pisanja na dvije stranice. Učiteljica mu stalno komentira rukopis: neuredno, preširoko, prekrupno, presitno :cry: :cry: :cry:
Bojim se da zbog toga ne zamrzi hrvatski :cry:
Mario je jučer imao za zadaću cijelu stranicu u Vježbenici slovo Č, pa u bilježnici napisati 4 rečenice od slova koje su učili (malim tiskanim pazeći na . , , , ?, ! i veliko slovo), prepisati 4 rečenice koje su u školi pisali velikim tiskanim u mala tiskana.
Matematiku izrezati u kolažu neke predmete za matematiku ( mi smo rezali voće i povrće), pa napraviti dva kartona sa brojem 1 i 2 i u vježbenici jednu stranicu brojeve 1 i 2 .
I pročitati sve u početnici na stranici sa slovim Č.
Majo ne ide u boravak, imao je 5 sati i to završi u 12:15 ... doma je oko 12:45 ... ručak u 13 malo odmor pa zadaća od 14 - 15 pa trening u 16 i kad se vratio opet zadaća .... oko 20:00.
Ja koma on koma :cry:
opet koma zadaća danas
Evo još jedne mame prvašića..Iva nije išla u vrtić, bilo je malo problema u početku, ali ne s uklapanjem ili koncentracijom, nego zato jer je mislila da druga djeca sve znaju, a ona ništ..a čita već godinu i pol, i to je naučila sama...prvo velika slova, a mala je skužila sama za kompom, pišući u wordpadu..nikad nije slovkala jer joj nisam dala, nego odmah na slogove ili ništa...to je bila jedina intervencija s moje strane u vezi njenog čitanja.
E sad, pisanje je druga stvar...nekad je uredno, nekad je katastofa...još je i ljevak, pa sve zamusa, katastrofa. Inače sve ostalo radi desnom rukom (jede, reže, baca loptu), samo piše lijevom...pokušavali sve i svašta, neda se ona.
Zadaće su kako kad, nekad ništa, nekad cijela gomila, od hrv., matematike, prirode, vjeronauka i njemačkog...od početka su puno crtali, e to su bile prave drame, jer je ona, kao i brat (a i otac im) totalni antitalent za crtanje.
Zadaće u kojima treba čitati preskačemo, jer je njoj zbilja bedasto čitati slogove ili jednostavne rečenice, kad je već dugo čitač.
Učiteljica je dobra, klinci ju jako vole, zna žena s njima.
S matematikom su došli do broja tri, jedva su dočekali, nakon one geometrije..a na hrvatskom su zapeli na p i r...al mislim da to ovisi o početnici po kojoj rade (a ima ih, falabogu, nekoliko tisuća :twisted: )
Inače većina nastavnika ne daje zadaće za vikend, pa se naša učiteljica uglavnom toga drži.
Koji predmet vaši prvačići najviše vole?
Iva mijenja top listu svaki tjedan, ovaj je to glazbeni :?
Marku je na početku škole bio najdraži hrvatski jer je čitao najbolje u razredu, pa ga je učiteljica isticala za primjer. Onda bio on sav ponosan narastao za još dva centimetra. Ali sad ga zbog rukopisa hrvatski muči, pa mu je matematika na prvom mjestu. Počeli su učiti prve brojeve, a kako mu je to gradivo ipak poznato, lako ga savladava i onda je sav happy :P .
Kaže mi da sam rodila 'bistru glavu'! :D :D
Citam sta im daje za zadacu uciteljica i ne vjerujem svojim ocima! Nika nikad nema puno zadace, a mala slova UOPCE NISU UCILI PISATI jer im to nikad nece trebati. Pisu velikim tiskanim, uz njega jedanput prepisu malo slovo, samo da ga imaju u biljeznici. Ionako kad nauce pisana slova vise nece pisati tiskanima, pa i velika nisu bas osobito bitna osim kao "grafomotoricka vjezba".
Meni je njihova uciteljica super - na prvom roditeljskom je rekla da cijelo prvo polugodiste ona njih samo uci da zavole skolu. Oni su "boravkasi" i strogo je roditeljima naglasila da djecu poslije skole ne gnjave doma jer su oni svoje posteno odradili, posebno da im ne trgaju stranice ako nisu zadovoljni urednoscu i sl. To je uciteljica kakvu sam si ja zeljela, kojoj su djeca vazna, koja zna da je od znanja na pocetku skolovanja vazniji pozitivan stav o skoli i ucenju.
Nika je citala kad je krenula u skolu pa ju je dodatno motiviralo to sto je njih troje "citaca" izdvojila i davala im vise i teze zadatke. Matematika joj je najzanimljivija i dobro joj ide. Vjeronauk obozava! (to je meni cudno, ali dobro. Ja sam mrzila ici, ali mozda to ima veze s tim sto sam morala u suprotnoj smjeni ici u crkvu, umjesto na igranje)
Eto, sad je krenula sezona ocjenjivanja, zasad sve petice... jako je ponosna na sebe (najbolja joj prijateljica, malo-malo pa dobije 1, onda ju ona "poducava" :roll: )
Bok Sandra,
:) Zadovoljan sam što Nika ima divnu učiteljicu ali mi nikako nije jasno da ta ista učiteljica već na samom početku drugog polugodišta prvog razreda ocjenjuje s ocjenom nedovoljan (1) :evil:
Jurajeva učiteljica ni u drugom razredu ne ocjenjuje negativnom ocjenom.
:!: Nikad nije kasno učenika upoznati što znači šok ocjene negativan :!:
Nedovoljan nije ocjena koju daje uciteljica. Oni rade nekakve brze provjere npr. zbrajanja ili diktat. Pa ako imas deset zadataka i sve bude krivo klinci sami kazu - to je za jedan. Uciteljica im to ne pise kao ocjenu u rubriku, vec "sa strane" kao nesto po cemu moze pratiti njihov napredak.
Tibor će sad u ožujku imati 6 godina. Zna brojeve, slova, u vrtiću uči engleski i sve je OK , osim: teško se uklapa u dječju okolinu, ne voli se pretjerano družiti s njima, ne zna se izboriti za svoje mjesto pod suncem. Dilema je poslati ga sad u školu i gurnuti u žrvanj, pa kako se snađe ili pričekati još godinu, možda sazri malo (u tom pogledu). Kakva su iskustva sa djecom koja su kasnije išla u školu?
:( JA SAM TROSTRUKA MAMA S DUPLEX PRVAŠIĆIMA. [color=red][/color Evo, moji prvašići došli su do kraja svih svojih patnji. Dečki su četiri godine proveli u vrtiću, sudjelovali u priredbama i pokazivali izvanredne rezultate. Među djecom aktivni, komunikativni i omiljeni. Polazak u školu (koji sam s ushićenjem čekala) pretvorio se u noćne more. Nisam poslušala savjet prijatelja da ih pod svaku cijenu naučim čitati, poslušala sam pedagoge koji kažu ZA TO POSTOJI ŠKOLA. Kako sam silom prilika ostala sam s troje djece ( 7,7 i 4 g) jer je suprug duže vrijeme službeno odsuta, a uz to i sama radim, umjesto majke postala sam učiteljica. Iako smo se jako trudili i oni i ja učiteljica bi prekrižila svaku i najmanju greškicu, a ispod napisala VJEŽBAJ VIŠE. I vježbali smo, vježbali, ali rezultata nigdje. Nisam bila nezadovoljna sa znanjem mojih blizanaca sve dok nisu počele JEDINICE. Nije samo problem ocjena, problem je samopouzdanje koje djeca gube osobito onda kad ne postignu uspjeh, a drugi u razredu to jesu i još počinje ruganje. Tako je moj sin zapao u KRIZU manifestiranu noćnim mokrenjem, trzanjem iz sna, plačom ili glasnim ponavljanjem gradiva.Citiraj:
BoBi prvotno napisa
Sad sam već očajna. Ocjene su kod obojice katastrofalne 2 - 3. Ali to nije problem, s tim sam se pomirila. Moji dečki koji su stalno pitali mama koliko još do škole, sada već negoduju.
Suprug i ja se dobro slažemo, uskoro ćemo ponovo biti skupa, ali u drugom gradu, odnosno obitelj će se preseliti u Osijek, sada živimo u Mostaru, BiH. Strah me promjene iako je to sredina koju djeca dobro poznaju i prihvaćaju jer tamo imaju baku i dida (od supruga).
Znate li nešto o Osnovnoj Školi Grigor Vitez u Osijeku.
Ima li netko sličnih iskustava, pomozite mi molim Vas.
Ne mogu vjerovati svojim ocima da sam ovo procitala! Jesi li probala razgovarati s njihovom uciteljicom!? Reći joj nesto o vaznosti motivacije i psihologiji 7-godisnjaka? Ufino, naravno, da se ne uvrijedi da ju netko poducava njenom poslu? Koji, doduse, radi ocajno, jer to je siguran nacin da dijete zamrzi skolu :!:
Nasa uciteljica njih uvijek prvenstveno hvali, a ako treba upozoriti na greske, to obicno ide ovako "Vidi kako si lijepo napisala cijelu recenicu. Samo, na kraju recenice ide tocka, a ti si ju zaboravila. Hajde, popravi da bude savrseno." Tako da dijete to primi kao pozitivan stav nastavnika prema njemu.
Sreca vasa da se selite od takve, tesko da moze gore :cry:
Sve sam pokušala. Čak u jednom trenutku odlučila ispisati djecu iz škole ili ih prebaciti u drugu. Vodila sam djecu i psihologu i pedagogu, oni su ostali bez riječi. Dečki su razvijeni, lijepi uljudno odgojeni. Školski pedagog bio je iznenadjen mojom reakcijom kada sam jedan dan sva usplakana ušla i vapila za pomoć. Sve što mi je rekla je da se moram smiriti, a što se tiče mog sina da ona dugo nije vidjela tako malo dijete bogatog riječnika i pristojnog ponašanja. Jučer sam molia učiteljicu da Josipa koji uistinu ima lošu koncentraciju premjesti u prvu klupu, a Filipa, mog drugog sina, u treću umjesto brata. Dakle, nisam tražila da se pomijera drugo dijete. Odgovor učiteljice bio je "Ja znam kako ću ih rasporediti! Josip je ponovo jučer dobio negativnu iz matematike. Čekam kraj školske godine i da se ovaj pakao i mučenjenje djece prekine. Sada razmišljam da ih preko ljeta ostavim na miru, a u Osijeku ponovo upišem u prvi razred. Nisam sigurna da će to izbrisati traumu koju ću i ja i oni nositi do kraja života.Citiraj:
Sanda prvotno napisa
Hvala Vam na razumijevanju.
A da li postoji mogucnost skolovanja kod kuce, odnosno da ih ti skolujes kod kuce, a da na kraju godine polazu ispite? Barem dok se ne preselite u Osijek i po mogucnosti upisete u skolu i razred gdje ce tvoja djeca cvjetati.
Ja bas nisam neki pobornik skolovanja kod kuce medutim ponekad je to potrebno ako sistem ne funkcionira za dijete.
Neznam kako to funkcionira u BiH.
Nadam se da je Vaš komentar o "školovanju kod kuće " bio dobronamjeran, jer ako ste ranije živjeli u bivšoj SFRJ, a danas živite u jednoj država nastalih njenim raspadom, tada bi Vam trebalo biti poznato da taj vid školovanja nikada nije postojao na ovim prostorima. Za mene i moju djecu nije nužno da "CVJETAJU", NEGO DA NISU TRAUMATIZIRANI.Citiraj:
Ancica prvotno napisa
Na koncu, ako baš hoćete, oni se i školuju kod kuće, jer u školi im se samo ispredaje, a onda kod kuće trebaju savladati gradivo. Jasno mi je da to tako i treba u starijim razredima, ali sam uvjerena da većina prvašića još i nema pojma o pojmu "UČITI". Oni trebaju savladati tehniku usvajanja gradiva "VJEŽBOM", a ne tutorskim trpanjem gradiva u glavu.
Kad bi postojalo ŠKOLOVANJE KOD KUĆE tada bi valjda i roditelji trebali biti adekvatno obrazovani, ili ste mislili da roditelji otvore poduzeće (privatnu školu) zaposle par učitelja, nabave nastavna pomagla i tako omoguće školovanje za djecu koja će cvjetati.
za pocetak mali savjet...pokusaj to, na zalost ,negativno iskustvo ,na neki nacin zatomiti kad doselite u Osijek..
ceka Vas jos puno puno trnja na putu (prihvacanje okoline,djecji jezik),drugom rijecju adaptacija... :?
nadam se da ste djecu priredili na to..jer nije samo rjesenje u promjeni skole...
ako se ne varam Grigorica je na jugu II,a ako je, imam informacije iz prve ruke (kumici blizanci pohadjaju tamo 7 razred)
znam da imaju odlicno organizirane sportske aktivnosti i dobre profesore :D
a trauma..e sad..nemojte im obecavati brda i doline kad dosele,ali im cijelo vrijeme ponavljajte da su posebni,pametni i odlicni,ali da to njihova uciteljica nije znala prepoznati,no da u novom razredu imaju carobnu uciteljicu koja ce to sve vidjeti (a sa uciteljicom koju dobiju pod OBAVEZNO razgovarati i predociti joj cijelu situaciju)
jos nije kasno za ispravak
Hvala mami iz Dubrovnika, narazumijenvanju, utjesi i savjetu.
I sama sam uvjerena da se još neke stvari daju ispraviti. Osijek je mojoj djeci drugi dom, dobro poznaju grad i okolinu jer tamo imaju dida i baku tako da su prethodnih godina mnogo vremena provoditi tamo. Za sada oni se raduju odlasku. Da će biti potrebna posebna prilagodba hoće, ali ja se nadam već polovinom lipnja s djecom preseliti, a tamo nas čeka tata. Mislim da uz učiteljicu koja je po prirodi "hladna" osoba, moja djeca su u protekloj godini imali drugi problem, ostali su na sreću privremeno bez tate s kojim su izuzetno vezan.
Što se tiče škole, zahvalna sam na informacijama. Naime, mi ćemo stanovati u Bračkoj ulici i po informacijama koje sam dobila O.š. G. Vitez je najblića. S toga bi mi svaka informacija o školi i osoblju dobro došla.
Još jednom, mnogo hvala.
oke ...zovem kumu danas po podne i resetam ju ..btw. ona je isto u brackoj :)))))))))))))))))))))) (na 144)
Vlastito iskustvo sa školom nemam, ali evo što se dogodilo mojoj prijateljici. Priča o njenom sinu prije nego je krenuo u školu, vrlo je slična priči o tvojim blizancima. Također problem nastaje kad je krenuo u školu s čitanjem, matematikom, sveukupnim gradivom. Dijete je došlo u treći razred jedva se provlačeći da bi u trećem razredu otkrili DA DIJETE NE VIDI DOBRO :shock: . Ima neku ogromnu dioptriju. Zamisli, nitko to nije ranije skužio, ni roditelji, ni dr na pregledu za školu, ni u školi...i tako do trećeg razreda.
Kad je dijete dobilo naočale koje mu odgovaraju sve je bilo OK. Ne tvrdim da je sad neki odlikaš, ali definitivno više nema problema u školi.
Možda kod tvojih klinaca to nije slučaj, ali ništa te ne košta da provjeriš :wink:
I da...je li netko možda posumnjao na disleksiju :?:
Sretno!
Da, razmišljali smo i o disleksiji i o diskalkuliji, medjutim, psiholog tvrdi da se radi o vrlo senzibilnom djetetu koje je malo sporije u matematčkom razmišljanju. Medjutim, naša učiteljica očito ne želi shvatiti da postoje i takva djeca. Za nju mišljenje dječjeg psihologa ništa ne znači. I dalje provodi svoje PEDAGOŠKE MJERE. Ovaj put, na žalost, moram odustati od borbe ili ću nepovratno izgubiti dijete, nadam se da će promjena sredine za njega značiti puno. Prije par dana vratio se iz škole jecajući i moleći me da mu pomognem. Njegovu priču o tome kako ga je učiteljica natjerala da tri sata radi zadatke iz matematike - koje naravno nije znao riješiti, potvrdila je učiteljica koja mi je u biljžnici napisala poruku " Ovo je radio tri školska sata - za vrijeme glazbenog i prirode, i opet nije uspio završiti", kao kaznu neću mu dati pregledane testove iz prirode" Bila sam užasnuta, i sad se pitam šta da učinim, dali da idem ministru, ravnatelju, školskom pedagogu ili da jednostavno ne učinim ništa jer još tri tjedna i djeca konačno završavaju godinu, a s tim i napuštaju ovu školu. Na žalost ovo je jedno gorko iskustvo i mene i moje djece na početku školovanja, na pragu života. Pokušat ću im vratiti samopouzdanje i vjeru u bolje.
iskreno...nakon ovog procitanog..ja bih zapalila u skolu isti ili bar slijedeci dan....zgrabila ravnatelja/icu za usi,povela ju do doticne persone od tzv. uciteljice,pokazala joj text pisamca ..i opalila joj cusku da te pamti cijeli zivot...
ili bih poslala zakonitog da joj priprijeti da kad slijedeci put pozeli maltretirati njegovo dijete bome pazi kako ide doma :evil:
no....to spada u one manje civilirizanije postupke (ne kazem manje djelotvorne ali....)
uglavnom...definitivno sam za slijed : ravnateljica pa u kabinet uciteljice,pa papir na stol i pitanje DA JE TO VASE DIJETE KAKO BISTE POSTUPILI!
Pozdrav svima!
Javlja se jedna uzasnuta mama prvašice sada već pri kraju prvog razreda.
Problem je matematika - dijete brojeve jednostavno ne vizualizira, dakle nema načina da se računanje "automatizira" kao što učiteljica(e) traže (ide u boravak, na žalost nemamo drugog rješenja).
Primjer: zadatak "Mia ima 16 kuna, a Dora tri manje. Koliko kuna ima Dora?" postavlja ovako: 16 + 3 = 20 (!?).
Na moj užas, naravno. :(
Ponekad, ipak računa jednostavne zadatke (ne i tekstualne) jako dobro, izgleda da to ovisi o općem raspoloženju djeteta :?:
Čita osrednje, piše nešto bolje (pisana slova idu čak i dobro, valjda zato što jako lijepo crta i slika - to i jako voli :P . Obožava životinje, zato je valjda i u PID dosta dobra.
E sad, što da učinim da joj se već na početku matematika definitivno ne smuči :?: :?: :?: .
Mislim preko ljeta - jer je program (znam za matematiku) za 2. razred nastavak opisanih muka, ako ne i gori...)
Molim savjet i pomoć...
Hvala!
P.S. Mozda je problem što sva djeca ne "sazrijevaju matematički" jednako brzo - nisam niti ja bila matematički wunderkind,
ili smo je preopteretili (uz školu uči još engleski 2xtjedno, njemački 2xtjedno, 3xtjedno ide na gimnastiku).
Upomoć :!:
G. mamino, ja Vam na žalost ne mogu dati savjet niti pružiti pomoć, ali Vas odlično mogu razumjeti, naime, čitajući Vaše prismo, kao da sam čitala svoje.
Imam identičan problem, s dodatnom "poteškoćom" jer ja imam dva prvašića (blizanci) od kojih je jedan "rođeni matematičar", a drugi ima identične probleme kao Vaše dijete.
Naime, pokušala sam skoro sve, čak i s instrukcijama, ali je instruktorka odustala. na kraju, ne davno, sam nabavila knjigu Matematika bez suza, namijenjenu roditeljima i učiteljima koji rade s djecom koja imaju poteškoće iz matematike. Knjiga ima prekrasne savjete (ne samo za prvašiće, nego za sve uzraste) ali za njezinu metodiku treba imati vremena, dakle upravo za ljetne praznike. Pokušajte i Vi.
Moje mišljenje je da djetetu treba malo više vremena i roditeljske upornosti. Ja sam odlučila ovako, preko ljeta svaki dan po par laganih zadatčića koje ću prepisati iz gore spomenute knjige, a onda lagano i bez trke s mojim sinom uz puno ljubavi i strpljenja prebroditi krizu, a njemu vratiti izgubljenu volju, vjeru i samopouzdanje.
Iskreno suosjećam s Vama i želim da što prije doživite uspjeh jer jedino tako i Vi i Vaše dijete možete biti zadovoljni i mirni.
Još bih Vas molila ukoliko dodjete do konkretnijih savjeta da mi javite.
Pitanje je koliko je dijete dobar čitač,tj. koliko dobro razumije pročitani zadatak.Ako ga nije odmah razumio potrebno ga je nekoliko puta ponoviti, dio po dio i po dijelovima zapisivati,odnosno što nam je poznato,što nije i što se traži.Pokušajte ,samo polako,zadaci riječima savladavaju se do 4. razreda.Netko ih svlada prije,a netko kasnije.Sretno! :wink: :D
Za razumijevanje tekstualnih matematičkih zadataka i valjan odgovor (rezultat) svakako je čitanje važno, medjutim kod neke djece javlja se problem razumijevanja matematičkih radinji i postupaka. Moj sin je prosječan čitač, ali savršeno razumijeva i prepričava tekstove, te izvrsno odgovara na pitanja u kojima nema brojeva. Npr. iz HR su nedavno u testu trebali podvući redne i glavne brojeve, on je bez ikakvog obrazloženja preskočio to pitanje. Svaki tekstualni zadatak u cjelosti razumije i prepriča, zna tko je što kome dao ili oduzeo, ali koliko je to nikako ne dopire do njega.
Čiatjući knjigu "Matematika bez suza" spoznala sam o kakvim poteškoćama se radi te ću kao laik pokušati pratiti upute. Djetetu prvo treba sve prikazati kockicama, kružićima ili štapićima, zatim tražiti da to nacrta, a onda postupno i da izračuna. Po autoru knjige vrlo je važno da dijete zna obrazložiti kako je dobilo rezultat (bez obzira da li je točan). Moj sin to apsolutno ne zna, za razliku od njegovor brata blizanca koji ima svoj algoritam (ne onako kako je objašnjeno u udžbeniku po kojem uči), nego na svoj i po meni jednostavniji pristup) Medjutim, maleni koji ima problem u shvatanju pojma " zašto se brojevi zbrajaju i oduzimaju", definitivno ne može objasniti kako je dobio rezultat, dakle, ne shvaća šta je uradio.
Kao što sam rekla neka djeca tu vrstu matematičkih problema svladaju prije,a neka poslije.Važno je ne raditi pritisak i pustiti dite koliko je to god moguće da uz pomoć sam pronađe svoj način rješavanja zadatka.Super je to što uz pomoć stručne literature pokušavate pronaći rješenje da bi na bilo koji način pomogli djetetu. Naravno da dijete pojam broja i bilo koje računske radnje najprije svladava uz konkrete i to tako treba biti,a i potrebno je dozvoliti i da se prilikom računanja služi isti tim konkretima(plovkama,kockicama,štapićima,pa prstima-to nikako braniti).Matematiku bi dijete trebalo doživjeti kao igru da bi je lakše svladalo jer u suprotnom mu je to mučenje.
:clint: