Šiza jedna ali "vrijedna"

Moja 3,5 godišnjakinja je inače "apaurin" dijete,velika mirna maza, mala štreberica s kojom se u 99% slučajeva sve možeš dogovoriti, posluša kad joj se kaže, samostalno posprema stvari, oblači se, jede...
Ali u onih 1% slučajeva, dakle prosjećno jednom tjedno, postane neko drugo dijete. Okidač je neki detalj koji joj se u tom trenutku ne sviđa,
dali dio odjeće, hrana isl. ali u onoj mirnoj fazi ta ista stvar joj nebi bila ni najmanji problem.
Sve u svemu, ona rijetko negoduje, ali kao da joj se nakupi i onda sve to nadoknadi. Jutros je sat vremena neutješno plakala (rekla je da joj je haljina preduga-do koljena je, od mekanog samta), doma,cijelim putem do vrtića, u vrtiću. Ufurla se je u svoju ljutnju/žalost i nitko je nije mogao iz nje izvući, niti ja, niti seka,susjedi su je pokušali utješiti, teta u vrtiću no ona je bila van sebe.
Neznam da li nešto krivo radim s njom, da li ona možda susteže svoj bijes cijelo vrijeme, jer je inače mirno dijete.
Što mislite?

Moja je slična.
Jednom sam joj tako obukla haljinu na silu, jer smo bili na putu a morali smo ići na neki svečani događaj i nisam imala ništa drugo da joj obučem, a ona to nije htjela. Najobičnija haljinica, roza s nekim cvjetićima :-/ bar da je bila neka tamna boja, pa bih mislila da je to razlog :?:
Zanimljivo da inače jako rijetko uopće komentira odjeću, osim ako ima nekih lijepih slika životinja na njoj.
A opet, budući da je obično suradljiva i nikad to ne radi, možda je imala neki njoj ozbiljan razlog da joj ta haljina ne bude po volji? U svakom slučaju, da sam imala išta drugo što može proći obukla bih joj. Čak mislim i da sam joj mogla obući nešto "neprolazno".

Moje drugo dijete je isto maza...

Uglavnom, možda je svjesna da se trudi, lako se dogovori sa njom, a isto tako traži u povrat, kužiš?

Znači ako je rekla da misli da joj je haljina preduga, potvrdiš da je moguće da je tako, ako ona tako misli, prihvatiš njezinu tvrdnju i ponudiš
drugu opciju za oblačenje koja se njoj sviđa, jer joj je možda taj dan strašno važno da se NJOJ sviđa oblekica.

Ovako se možda osjećala uvrijeđena jer ona misli da joj je preduga, a svi oko nje da joj je baš super. Ali ONA ne misli tako, a to je jako važno :)

Znači, ona surađuje sa vama kad je potrebno, surađujte i vi sa njom, vratite joj istom mjerom ljubaznost kojom vas nagrađuje.
Vjeruj mi nisu sva djeca za super suradnju, ima ih jaako teeških pregovarača :)

Ma naravno da joj nisam htjela pošto poto uvaliti haljinu koju ne voli.
I naravno da sama može birati odjeću i odabarala je sama ovu haljinu
I veselila joj se prvih 10-tak minuta a onda je pukla plakati.
Nosila ju je i jučer i prošli tjedan. Zato mi to izgleda samo kao neki povod.
Čude me te njene eskapade i brine me nije li to neki suspregnuti bijes.
Skriveni problem, kompliciraniji od:djete nešto jako želi i tužno je kad ne dobije.

Možda si u pravu za ovo da se možda i osjećala uvrijeđenom da nitko ne shvaća da joj je preduga
to je bilo kao sol na ranu.

BTW podjeća me malo na mene, jer sam ja isto veliku većinu vremena skroz cool, ništa me ne može
izbaciti iz takta, a planem 1 godišnje i to je onda žestoko.
Htjela bih to kod nje nekako kanalizirati, da mi uvijek može reći ako joj se nešto ne sviđa, svaki dan
a ne jednom mjesečno dok joj se svega skupi

Sasvim je moguće da joj zapravo nešto drugo nije bilo po volji ali se nije znala izraziti. I to se događa. Kod moje je najviše kad je umornaprisutna ta šiza, ljuti se za nešto što joj je inače sasvim ok.
Ako sam gledala na sat obično mi je jasno što se događa, pa to računam pod normalno, ali bude i takvih događaja koje ne znam pod što svrstati.
Ali vidim da što se bolje izjašnjava lakše sve to rješavamo.
Obično je pokušam ispitati što je zapravo smeta pa kad ona razmisli i zapravo sama sebi da odgovor, bude joj lakše.
Nama je zapravo super što imamo takvu mirniju djecu koja rjeđe eksplodiraju, ona koja su malo žešća djeluju kao da su jednostavno uvijek takva. Zapravo im treba dati malo vremena i podrške (u razumnoj količini).

Moj sin je isto takav, stvarno se s njim moze sve dogovorit ali isto tako bude ispada. Primjetila sam da su najcesce ujutro, ako naglo ustanemo iz kreveta. Najcesce se mazimo, ali kad malo zaspimo moramo pozurit i njemu to bude okidac. Jedno jutro smo dobrano kasnili jer je on dobrih 20 minuta urlao da zeli nazad obuc pidzamu. I koliko god sam ja objasnjavala nista nije pomagalo, on je urlao. Pa sam mu rekla nek si obuce sam ako bas toliko zeli pa ce u tome u vrtic, al on je urlao i dalje, bas se vidjelo da izbacuje neki stres. Pa sam ga pustila, rekla sam mu kad zeli nek dode u dnevni jer ja idem doruckovat. Medutim nakon skoro pola sata nisam ga vise mogla slusat, usla sam u sobu i obukla mu prokletu pidzamu. Onda je plakao jer je zelio da ju skinem :roll: Cim sam u skinula sve je proslo kao rukom odneseno. Zagrlila sa ga i sve je bilo ok. Ne bas lijep pocetak dana al dogodi nam se tu i tamo, ja se ne zamaram, i ja imam dane da sizim zbog sitnica.