Novi "tata"???

Nakon mukotrpne i iscrpljujuće rastave, mama se zaljubila!


Kako "uvesti" novog dečka u život klinca?? Mislim na zajedničke izlaske, posjećivanje kina, kazališta, parkova, zajedničke aktivnosti...???

Da li ga predstaviti kao maminog prijatelja or what???

Sada ta veza traje 6 mj. I nije nešto prolazno. Mislim, desila se prava ljubav.
Inače, bili par puta na kavi/parku, zasada se ne grlimo, ljubimo, nemamo nikakve kontakte pred njim, bojim se da ću ga zbuniti? Mamin dečko obožava klince, inače je jako pažljiv prema malom, a mislim da ga je i mali dobro "primio" - dobro komunicira, voli se igrati s njim..općenito, jako je otvoren prema njemu.


Što mislite o tome??

fakat ne znam, htjela sam samo napisati da mi je priča jako lijepa, da mi je drago kaj si se zaljubila...
Koliko je star tvoj klinac?

Hvala!

Vito je navršio 3 g. u 9 mjesecu.

Ja se nekako pokusavam zamisliti u situaciji u kojoj si i mislim da vama dobro ide....to s druzenjem...i ja bih tako ucinila vjerovatno.
Ono sto je po meni najbolje jeste da ti dobro pazis na svoje dijete i postupno mu uvodis promjenu, koja nije nimalo mala....
Nek se oni druze pa ce vrijeme pokazati kad je pravo vrijeme za reci i pokazati nesto vise.
Mislim da je dobro da za sada bude samo mamin prijatelj...

I jos nesto....u kakvim odnosima su Vito i tvoj bivsi muz?
Vidjaju li se? ....
Mislim da je to isto jako bitno i moze uticati na odnos Vita i tvog sadasnjeg decka.

Pa konkretno...Vito i pravi tata su u jako dobrim odnosima,ali se ne viđaju baš često s obzirom da tata živi u drugom gradu...

Još sam nešto zaboravila.

Dragi i ja često pričamo o tome i on ga je prihvatio kao svojeg. Mislim da je to najbitnije, ipak je on moje dijete, i meni je to jako važno.

Ma ja ti o svemu primen 100 godina unaprijed :mrgreen:
palo mi je na pamet da bi tvog novog decka Vito mogao dozivjeti i kao razlog sto ne vidja tatu pa da se to onda iskomplikuje...

No posto ja stvar sagledam sa svih strana (prvo najgorih) uvijek zakljucim da je dobro sto sam optimista i nastavim veselo, pa tako i ti
go go girl i uzivaj ;)

Citiraj:

---

honeyz309 prvotno napisa

Još sam nešto zaboravila.

Dragi i ja često pričamo o tome i on ga je prihvatio kao svojeg. Mislim da je to najbitnije, ipak je on moje dijete, i meni je to jako važno.

---

o da, najvaznije!

Vito je još premali da skuži te cura- dečko odnose, jer kuži da ima mamu i tatu, mislim da bi mu još jedan lik u (njemu) funkciji tate bilo komplicirano, mislim da je najbolje da ostaviš da je tvoj dečko vaš prijatelj, pa ev. ako ćete početi svi živjeti zajedno, pa spavanje u zajedničkom krevetu.... onda ćeš mu morati malo više objasniti, nemoj ga previše opterećivati nego mu pojasni ono što mu ne bude jasno.
I nadam se da će ljubav i dalje vladati vašom malom zajednicom.

Honey,nemam nekog pametnog savjeta ali ti želim beskrajno puno sreće i ljubavi :love:

ja vam isto zelim puno srece :heart:

mislim da je samo bitno polako i strpljivo i da ce sve doci na svoje mjesto. ...nedgje sam jednom nasla neki clanak o tome, idem potraziti.

Obzirom na njegove godine i cinjenicu da ima kontakt sa tatom dovoljno je reci da je on tvoj poseban prijatelj kojeg volis.Ukoliko pocnete zivjeti zajedno mali ce pitati sam sto ga interesira,pa mu sukladno tome reci i uvijek istinu.

Ja sam bila u sličnoj situaciji. Upoznala sam MM-a kad je već bio 2 godine razveden a njegov sin je imao 4,5 godine.
Danas imam super odnos s njegovim sinom, jako me cijeni i sluša više od svojih roditelja. Često me pita za savjete - a to valjda dovoljno govori o našem odnosu (sad ima 11 godian).
Mi nismo tom našem upoznavanju i odnosu pridavali veću pažnju. Jednostavno, bila sam normalna i ponašala se prema njemu kao prema svakom drugom djetetu.
Jedino se nikad nismo ljubili pred njim, ili iskazivali previše nježnosti (nadam se da me razumijete - nismo plazili jedno po drugom).
Nikad nisam namjeravala zamijeniti njegovu mamu, niti sam rekla ijednu riječ protiv nje (a ima se dosta toga za reći).
Kasnije, kad smo se odlučili oženiti, to je prihvatio skroz normalno.
Danas se jako veseli kad dođe kod nas. Sad je jedan tjedan kod nas, jedan tjedan kod mame (više nego što je predviđeno oslukom centra za soc. skrb).
Naravno, ima i loših dana, ima i sukoba, ali se oni zadržavaju na normalnoj razini.

Hvala na savjetima/iskustvima.


Jedna prijateljica je rastavljena, ima sina od 11 g. i rekla mi je da nikad previše ne uplićem dijete u svoje (možebitne) odnose sa dečkima...Ona se rastala kad joj je sin imao 4 g. i otada je imala nekoliko veza, a tek je ovog zadnjeg dečka upoznala s malcem.
Nisam ja neki prorok da znam što budućnost nosi, ali slažem se s njom jer ti to dijete može kad-tad vratiti...

pa mislim da klinci već sa 3 mogu dosta toga kužiti. ako ste već 6 mjeseci zajedno - mislim da nema problema da se djetetu na njemu prihvatljiv način objasni da je to netko poseban.

meni je kikica "sprašila" dva tipa - i to s tako preciznim argumentima :shock: - da nisam imala što dodati. oni su prema njoj bili divni (ali nisu se držali dogovora i obećanja, a to je u našem odgoju bilo jako bitno) - i ona je nakon toga silno navaljivala da si OPET nađem dečka! :lol: mo'š misliti! hahaha....

nije bilo nikakvih trauma (bila je negdje oko 3 godine kad je prvi uletio u naš život). naš život je postojao prije njih, i nastavio se nakon njih. ostavile smo si lijepe trenutke (kad smo nekud izašli, bili na izletu, itd...), a one druge smo bacili iza sebe.

i nas dvije smo imale istu situaciju, nakon dugo godina dosao je mamin decko...
....mada sam ja radila u okruzenju sa samim muskarcima, takva mi je struka...i kao majka koja je visemanje imala kcer uvijek uz sebe...upoznala djete sa svim prijateljima i suradnicima...nisam znala dali da ih upoznam pod titulom prijatelja ili decka....
...onda sam odlucila na iskrenost...rekla sam jednostavno i otvoreno...da sam se zaljubila, da imam decka...da neznam kako i koliko ce trajati, da je to neka nova situacija za koju neznam kako ce teci...i dali je voljna samnom probati...


moram priznati da je sve proslo doista bezbolno, kcer ga je prihvatila jako lijepo....cak si je uzela za duznost da mi pomogne i da mi savjetuje :oops: ...

...zato ja mislim da je iskrenost uvijek najbolji odabir... :D

...meni se isplatila, nadam se da ce se i vama...
pozdrav

Neke statistike pokazuju da malo dijete najlakše prihvati "novog" roditelja ako se to dogodi unutar cca dvije godine od rastave. Što više vremena provede sam i živi sam s jednim roditeljem, to je teže naviknuti se na tročlanu ili višečlanu zajednicu. Meni ova priča zvuči lijepo i obećavajuće...
Sretno! :*