šlampava ili neodgojena?

Molim vas pomagajte. Moja 5-godišnjakinja ili je šlampava ili neodgojena a ja ne znam kako da to riješim. Jednostavno ne pazi dovoljno. Redovito prolije, prospe, padne, i svašta nešta, jednostavno ne pazi dovoljno. Ja ju redovito upozoravam, ludim, jednostavno ne kužim kako ne može bolje pazit nakon što sam joj sto puta rekla da malo više pazi. Šta da radim,jel to neka faza? Nisam to ranije kod nje primjetila ili barem nije bilo tako jako izraženo. A da ne govorim da me uopće ne sluša kad joj govorim, kao sluša me a ne čuje! Uf, ljuta sam i očajna.

proći će , kad dobiješ n+1 slom živaca... faza , ne znam je imenovati ,ali faza............:roll::roll::roll: ( skoro da sam isp.....zbog toga lani )

probaj manje upozoravat i nadgledat

ma palo mi je napamet da ne obraćam pažnju, ali me strah da stvarno ne postane neodgojena, toliko poludim i budući da ju ne udaram, svašta groznoga joj kažem i naravno da mi odmah bude žao, ali ne mogu se u tom trenutku iskontrolirati jer se osjećam nemoćnom, joj, nadam se da je faza

Ne mogu bas povezati slampavost sa neodgojenoscu :zbunj:
Mislis da ona to radi namjerno da te iznervira, mozda je jednostavno jedan 'umjetnicki' tip kojem eto sve ispada iz ruku ... znam da te sad ovo nece utjesiti, ali mozda je to ona tako nespretna. Jednostavno ne percipira 'paziti' onako kao ti.

Podsjeca me to na jednu anegdotu sa MM. Radila sam puno preko vremeno i danima je stajalo susilo sa vesom u dnevnom, i on se na to redovno popikavao ali nije mu palo napamet da to makne a ja kad bi stigla kasno bi se samo strovarila u krevet i velim mu jednu vecer hoces molim te sloziti onaj ves sa susila. I drugi dan dolazim i na sred dnevnog stoji sad prazno susilo bez vesa i pitam ga 'pa sto nisi maknuo susilo' a on ce 'pa nisi mi rekla'.
Hocu reci da je moja percepcija jedno, a njegova drugo, tako mozda i ona ne kuzi bas sto tebi znaci 'paziti'.

Moj O.ima 11 a ta faza jos traje:roll:
Ophodi se kao omanje telence,svakodnevno nenamerno nesto srusi,prospe,nekog u prolazu mlatne,kad nesto nekome dodaje ne saceka da taj neko uhvati stvar vec pusti u prazno....jednostavno je takav,neartikuliran:evil:
I verujem da nije namerno,ni ne znam vise da li bi mogao bolje pripaziti,jer,pricala ja,upozoravala ili ne ponavlja se...a vidim da mu je zao.
Stalno slusamo kako nije namerno,a upss je glavna uzrecica:-P
Vec sam mu rekla kako ce tako nenamerno jednom nekoga ubiti:yes:

Imam 28 i ta faza jos traje :mrgreen: stalno mi nesto ispada, prosipa se, mrvi... a bebac ili umre od smeha ili me upozorava da obrisem, pocistim, usisam! on ima 22 meseca :mrgreen:

YellowSky, uze mi riječi iz usta..
Meni je 26 i isto tako faza još uvijek traje.. tako da nemam pravo bilo šta djetetu reći ako joj se nešto tako dogodi, a dogodi joj se često.. Samo počistim za njom, ili ona sama i to je to..
Jedino MM ima problem s našom šlampavošću :roll:

I moja je u toj fazi već par godina. Inače je jako spretna, vani divlja i svašta izvodi i nikad ne padne. Ali doma... ko tvoja. Čini mi se da više pazi od kad smo uveli da mora očistiti sve što uneredi, ali nakon tog njenog "čišćenja" bude još gore. Negdje sam čitala da u nekim godinama zbog naglog rasta klinci postanu jako nespretni. Kao i trudnice npr.
Samo isto nikako ne mogu povezati nespretnost sa neodgojenošću. :/

kod nas je obrnuto,ja šizim a MM je totalno šlampav...svaki obrok nešto mu ispadne,kapne ,prolije,zgazi pa dokad (sad je 35.)
ha ,valjda do smrti, jer je jednostavno takav (šlampav ili neodgojen). koliko ja god pričala nema svrhe ,a kad mi kaže onako hladno "a šta ja sad tu mogu" ja poludddiiimmmmmmmmmm.

za utjehu mm je šlampam, on sa 10ml mlijeka uspije usvinjiti cijelu kuhinju.... starija kći koja ima skoro 3 i pol je na njega... šlampava do boli... i koliko god je upozoravam i učim nikako na zelenu granu... kod nas je genetika... a kod vas?

obzirom da ima 5 godina, a nije (inace) takva, rekla bih da je naglo izrasla. Starija je "slampava" i stanje se pogorsava kada izraste, dok ne "uhvati" novu koordinaciju. sada se rast ipak usporio, i puno je spretnija.

Meni je jako tužno što maltetiraš dijete zbog nečega što ne može kontrolirati. Što si umislila da može "paziti" i na taj način izbjeći nezgode koje joj se događaju. Što ti ni u jednom trenu nije palo na pamet da bi dijete već odavno prestalo s takvim ponašanjem - da može.
Jako mi je to tužno zato jer je moja majka bila takva, a i dalje pokušava biti takva kada smo skupa. A meni se razbijanja, ispadanja iz ruke, prolijevanja i udaranja dešavaju daleko rijeđe kada mi ona nije blizu.

Citiraj:

---

anima prvotno napisa

Molim vas pomagajte. Moja 5-godišnjakinja ili je šlampava ili neodgojena a ja ne znam kako da to riješim. Jednostavno ne pazi dovoljno. Redovito prolije, prospe, padne, i svašta nešta, jednostavno ne pazi dovoljno. Ja ju redovito upozoravam, ludim, jednostavno ne kužim kako ne može bolje pazit nakon što sam joj sto puta rekla da malo više pazi. Šta da radim,jel to neka faza? Nisam to ranije kod nje primjetila ili barem nije bilo tako jako izraženo. A da ne govorim da me uopće ne sluša kad joj govorim, kao sluša me a ne čuje! Uf, ljuta sam i očajna.

---

Čuj, ima Mater Studiorum pravo. Nemoj koriti dijete, time ćeš pogoršati stvari. Prihvati da je dijete "jednostavno takvo", ako želiš biti sigurna, pitaj pedijatra (ili školskog liječnika, te stvari provjeravaju se prije upisa u školu jer nije malo djece koje s tim imaju problema.)

Nije to nepažnja niti nešto što dijete svjesno može riješiti. Ako želiš biti sigurna, odvedi dijete fizijatru i neurologu, da znaš na čemu si. Ne govorim bezveze ni napamet. Može biti u pitanju neki neznatni poremećaj koji se tako manifestira. Moj stariji je takav od rođenja... S vremenom je to donekle prerastao i naučio kako to kompenzirati, ali na većinu stvari još ne može utjecati. Ako dijete nema stabilan mirni položaj (ima nesvjesne mikropokrete tijela koji se manifestiraju kao jedva vidljivi trzaji) nema šanse da to može prerasti tako da više pazi... Ako je udarala u stvari dok je prohodavala, možda je i vid u pitanju (imao je moj sin problem i s tim - naočale su jako jaaako popravile stvari).

Razmisli ima li dijete problema s finim pokretima, držanjem žlice ili olovke, kako hvata loptu, vozi li role ili bicikl, može li skočiti s dvije noge istovremeno (moj to nije mogao do predškolske dobi, pa je svejedno s vremenom naučio kako se s tim nositi).

Daj dijete na gimnastiku, atletiku ili neki bilo koji sport koji razvija koordinaciju pokreta. Joga je dobra. Brain Gym je dobar. I masaža pomaže. I glazbena škola je dobra ako dijete ima smisla za to (moj je u roku godine dana tako napredovao da nisam mogla vjerovati) ali prvo po mišljenje stručnjaka. Da se razumijemo - to nije bolest, te stvari se razvijaju. Kod mog sina to je bilo dosta usporeno, ali sad se već jedva vidi razlika između njega i vršnjaka. Nama je fizijatrica rekla da ne kliještimo dijete oko stvari koje ne može napraviti ili ne radi "dovoljno dobro". Cipele je naučio zavezati negdje s osam-devet godina, bicikl voziti u desetoj... Šalicu s tekućinom i dan danas puni do 2/3 jer u protivnom obavezno prolije.

Sve će biti dobro! Sretno!

draga anima,proci ce to..tim brze sto te manje bude to smetalo i uznemiravalo.pokusaj kada se desi takva neka nezgoda jednostavno sa vedrinom joj reci :"ah, to se svima nekada desi,nema veze" te predloziti :"mozemo to zajedno pocistiti" (ako ima volje za to).probaj pa nakon nekoliko dana javi, je li se sto promijenilo/ poboljsalo:)


i,potpis na Peterlin:)

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Čuj, ima Mater Studiorum pravo. Nemoj koriti dijete, time ćeš pogoršati stvari. Prihvati da je dijete "jednostavno takvo", ako želiš biti sigurna, pitaj pedijatra (ili školskog liječnika, te stvari provjeravaju se prije upisa u školu jer nije malo djece koje s tim imaju problema.)

Nije to nepažnja niti nešto što dijete svjesno može riješiti. Ako želiš biti sigurna, odvedi dijete fizijatru i neurologu, da znaš na čemu si. Ne govorim bezveze ni napamet. Može biti u pitanju neki neznatni poremećaj koji se tako manifestira. Moj stariji je takav od rođenja... S vremenom je to donekle prerastao i naučio kako to kompenzirati, ali na većinu stvari još ne može utjecati. Ako dijete nema stabilan mirni položaj (ima nesvjesne mikropokrete tijela koji se manifestiraju kao jedva vidljivi trzaji) nema šanse da to može prerasti tako da više pazi... Ako je udarala u stvari dok je prohodavala, možda je i vid u pitanju (imao je moj sin problem i s tim - naočale su jako jaaako popravile stvari).

Razmisli ima li dijete problema s finim pokretima, držanjem žlice ili olovke, kako hvata loptu, vozi li role ili bicikl, može li skočiti s dvije noge istovremeno (moj to nije mogao do predškolske dobi, pa je svejedno s vremenom naučio kako se s tim nositi).

Daj dijete na gimnastiku, atletiku ili neki bilo koji sport koji razvija koordinaciju pokreta. Joga je dobra. Brain Gym je dobar. I masaža pomaže. I glazbena škola je dobra ako dijete ima smisla za to (moj je u roku godine dana tako napredovao da nisam mogla vjerovati) ali prvo po mišljenje stručnjaka. Da se razumijemo - to nije bolest, te stvari se razvijaju. Kod mog sina to je bilo dosta usporeno, ali sad se već jedva vidi razlika između njega i vršnjaka. Nama je fizijatrica rekla da ne kliještimo dijete oko stvari koje ne može napraviti ili ne radi "dovoljno dobro". Cipele je naučio zavezati negdje s osam-devet godina, bicikl voziti u desetoj... Šalicu s tekućinom i dan danas puni do 2/3 jer u protivnom obavezno prolije.

Sve će biti dobro! Sretno!

---

x

I promatraj je, i sebe, jesi li ti ta koja izaziva nesigurnost i paniku u maloj. Ili promatraj kad i kako dođe do nesreće, pa vježbaj stavljanje čaše il štogod.

I ja ću ti reći da ti su ti reakcije pretjerano burne i dijete to definitivno ne zaslužuje. Dogodit će ti se na kraju da malena ne samo što padne ili prolije, što joj ni samoj nije ugodno, nego onda još sa strahom očekuje tvoju reakciju, umjesto da kod tebe nađe utjehu. Ne može dijete od pet godina odlukom postati spretnije, ona jednostavno ima svoja ograničenja, kao i svi ostali.
Svašta mogućega je već nabrojeno, i bilo što od toga može i biti. Ja imam doma šestogodišnjaka koji je ovo ljeto toliko padao da je to već postao cirkus, i ja mislim da je to zbog naglog rasta i koordinacije kojoj treba vremena da to stigne, kao što je Storma napisala. Ali on i inače zna padati, jer često ne gleda u smjeru u kojem hoda ili trči, na primjer, i to nikako ne može naučiti. Ili se u malom prostoru toliko uzvrti da nekim dijelom tijela negdje mlatne. Inače radi dobro sve ovo što je Peterlin nabrojila.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

I ja ću ti reći da ti su ti reakcije pretjerano burne i dijete to definitivno ne zaslužuje. Dogodit će ti se na kraju da malena ne samo što padne ili prolije, što joj ni samoj nije ugodno, nego onda još sa strahom očekuje tvoju reakciju, umjesto da kod tebe nađe utjehu. Ne može dijete od pet godina odlukom postati spretnije, ona jednostavno ima svoja ograničenja, kao i svi ostali.
.

---

Slažem se.

Mom mužu je trebalo dosta godina života odvojenog od svoje obitelji da bi prestao dobivati ispade i doživljavati kraj svijeta svaki put kad mu nešto ispalo ili se prolilo.

Meni je bilo prežalosno za gledati,koliko bi se on unezvijerio,samo što ne bi sam sebe udario od muke.
Kofer koji je ponio iz obiteljske kuće.:-(

anima,nemoj to priuštiti vlastitom djetetu.

Citiraj:

---

YellowSky prvotno napisa

Imam 28 i ta faza jos traje :mrgreen: stalno mi nesto ispada, prosipa se, mrvi... a bebac ili umre od smeha ili me upozorava da obrisem, pocistim, usisam! on ima 22 meseca :mrgreen:

---

:D potpisujem

Citiraj:

---

anima prvotno napisa

Redovito prolije, prospe, padne, i svašta nešta, jednostavno ne pazi dovoljno. Ja ju redovito upozoravam, ludim, jednostavno ne kužim kako ne može bolje pazit nakon što sam joj sto puta rekla da malo više pazi.

---

Upravo si opisala donedavno ponašanje moje mlađe kćeri. I da, faza je. :-)

Ponekad bih se (nakon što sam sto puta rekla "pazi da ne proliješ", a ona ponovno isipa pola jogurta na stol) uhvatila kako šizim na dijete i nakon takve šize bi dijete postalo nesigurno i još češće obaralo zdjelice i čaše. Kad bih se skulirala, i ona je više pazila.

Evo, konkretno: najbolje je funkcioniralo kad bih mirno obrisala prolivenu vodu/sok/jogurt, rekla "ne brini, to se može svakom dogoditi" i zatim dodala da se ipak događa nešto rjeđe ako čašu stavimo "tamo, a ne tu", ako ne mašemo rukama dok pričamo i sl. Uglavnom, nisam odustala od toga da joj (po stoti puta ako je potrebno) objasnim kako da jede i pije bez kolateralnih žrtava u vidu lokvica po stolu, ali sam to činila na sasvim smireni način. I relativno brzo je prestalo. (Naravno, zna se još uvijek dogoditi, ali ne više nego bilo kome drugome.)

Bitno je da dijete zna da se ne treba bojati tvoje reakcije.

Dijete je nespretno ili motorički jače aktivno ili ima neki problem, možda neurološki. To ne bih nikako povezala s neodgojenošću. Mislim da treba smanjiti pritisak, istražiti korijen problema i pomoći djetetu. Kad sami nešto razbijemo, prospemo ili prolijemo lako prelazimo preko toga; tako treba i s djecom.

Slažem se sa svima. U pravu ste. Jednostavno sam previdjela da je možda u fazi kad je šlampava, ili čak da je možda i takva, iako se nadam da je samo faza. Inače je vrlo spretna, bistra i pametna. Ja sam mislila da ne pazi dovoljno, i to me ljutilo. Također sam mislila da ju trebam naučiti da bolje pazi, da ne bi netko rekao da ju nisam naučila. Kad bolje promislim, i ja sam dosta često šeprtljava. Sklopile smo dogovor. Ja ću se truditi da se ne ljutim, a ona će se truditi da malo više pazi. Otvorio mi je oći ovaj razgovor s vama, hvala vam!

nemam savjet, ali mi je super došao ovaj topik jer do sada to silno proljevanje i padanje uopće nisam povezala s naglim rastom i razvojem - a to saznanje će mi pomoći da se manje živciram ovih dana :)

Moja je bila u toj fazi,a sada je već iz nje polagano izašla.
Sada kad ima 6.5g puno manje prolijeva, rasipa
nego pred recimo godinu dana.Ni meni u toj fazi nije bilo jasno: pa kako baš
svaki put? (a mlađa joj sestra popije šalicu mlijeka a da kap nije prolila)
vjerojatno nije znala kud bi sa tim dugim rukicama i nogicama.

Citiraj:

---

anima prvotno napisa

Molim vas pomagajte. Moja 5-godišnjakinja ili je šlampava ili neodgojena a ja ne znam kako da to riješim. Jednostavno ne pazi dovoljno. Redovito prolije, prospe, padne, i svašta nešta, jednostavno ne pazi dovoljno. Ja ju redovito upozoravam, ludim, jednostavno ne kužim kako ne može bolje pazit nakon što sam joj sto puta rekla da malo više pazi. Šta da radim,jel to neka faza? Nisam to ranije kod nje primjetila ili barem nije bilo tako jako izraženo. A da ne govorim da me uopće ne sluša kad joj govorim, kao sluša me a ne čuje! Uf, ljuta sam i očajna.

---

A što se tiče ovog djela - sluša, a ne čuje...
svakodnevno slušam komentare buraza i šogorice - imaju blizance - 5 i pol... i ne čuju niš :D i stvarno su dečki pozitivni, lijepo odgojeni, skroz OK... ali eto faze zaštopanih ušiju... toliko odsanjaju, toliko zabriju na svoje stvari...

Puno razno raznih faza nas čeka.

Ja se najviše bojim da moju danas sutra ne lupi faza slušanja narodnjaka... jerbo, to u ovoj kući ne bu prošlo, hihihihihi
Radujem se fazi kožnjaka i Martensica :DDD

ja takodjer ko lutonjica, fakat nisam znala da klinci naglim rastom moraju steci koordinaciju. hvala svima na ovom prosvjetljenju.

Slazem se sa svime sto su cure rekle, a mozda je tebi s dolaskom nove bebe promijenjena percepcija starije.
Mozda je i do sada bila takva, ali sad jednostavno kad gledas malu bebu, imas dojam da bi starija morala biti odraslija, pametnija, odgojenija, opreznija,...

Ja (34 godine) imam u kuhinji jedno šest kompleta čaša, ono od zadnjih 10-ak godina, što kupila što dobila, a u svakom kompletu po 2-3 čaše. Ostatak sam razbila. Naravno slučajno, okrenem se i poberem čašu na pod, i tako svako malo. I tako oduvijek, ili razbijam, ili prolievam/prosipam, ili zapinjem ramenima za štokove.
A jedna od najljepših stvari koju mi je mama priuštila je da nikada nije podigla glas na mene zbog toga. Nego me naučila gdje stoji krpa, partviš i miščafl (kako lijepe književne riječi) i kako da to počistim iza sebe. A nekad bi ona počistila za mnom, nikada nije bila drama oko toga.

Tako da stvarno ne treba nervozirati zbog tih stvari, pokušati naučiti dijete do kud ide, i stalno ga učiti, ali ne divljati kad se dogodi.

I da, u osnovnoj školi sam vrlo naglo izrasla dosta visoka, tako da bit će da je tu razlog.

Onda i ja nalazim opravdanje za svog sinka:mrgreen:
Oduvek je bio veci od druge dece,a i sad je krakat i najvislji u razredu:-P

ja sam srednje visine, i vječito nešto rušim, prolijevam, razbijam... mamina familija me etiketirala kao nespretnu, i nisu me štedjeli sa posprdnim komentarima. bljak, slabo mi je kad se sjetim...

Moja kći ima 14 i prilično je nespretna. Nekada se pravo pokajem kad joj kažem da nešto uradi, jer moram raditi za njom. Iako, priznajem, ide na bolje posljednje godinu dvije.Valjda jer je naglo izrasla:)(sada je već visoka 170cm)

I mene jedan deo familije još uvek zove Đoza (od trapava-trapađoza)...

Inače sam i ja bila i ostala šlampava.
Počelo je baš kad sam naglo izrasla, a nije prestalo do dana današnjeg.

šlampavost nema veze sa neodgojem, moja teensica (15) je zadnjih par dana nespretna i stalno joj nešto padne ili se kresne dok hoda i sl. sinoć je mlađoj seki prolila tekućinu za balone i bio je cijeli show. malu sam morala umirivat pola sata i danas joj moram kupit novu tekućinu, a velika je brisala pod.ah, proći će. znam po sebi. to što se na nju ljutiš i koriš je samo će odmoći jer od straha da se ne dogodi ponovno - baš se zalomi. nije ni njoj lako. pokušaj bit pozitivna i nježna, pa nije kraj svijeta. a ono što je djetetu na srčeku dok je jadno i u strepnji od tvoje ljutnje može imat posljedice po njeno samopouzdanje ili nešto drugo. ja živim onu "sve ima veze sa svačime i riječi mogu biti najubojitije oružje".

baš mi je drago da sam naišla na ovu temu! mi smo imali faze kad bi se dnevno ne znam koliko puta nešto prosulo, palo, slomilo...:roll:
u većini slučajeva sam ostajala pribrana, jer nisam htjela dijete još dodatno uplašiti svojim divljanjem.
reagirala sam slično kao Sanja i to je nekako davalo rezultata, jer nije bila uplašena, ali nije ni odmahivala rukom, uzela bi krpicu i pobrisala!
inače, nisam to nikad povezivala s brzim rastom, sad vidim da je moguće! a što jest jest, i sama sam takva, ma meni to nije veliki bed!