Stalno sami - utjecaj na dijete

Zanima me ako je neko informiran sta kazu psiholozi a i iz osobnih iskustava kako na dijete utjece ako je stalno sam s mamom i tatom.
Naime, moja curica je tek navrsila godinu dana i ja sam po cijele dana sama s njom i zabavljam je, pripremam jelo itd...ona jedva doceka da vidi MM bas zbog toga jer joj dosadi samo moje drustvo a i ja sam na kraju dana na izmaku snaga.

Predaleko smo od familije a prijatelje tek sticemo tako da joj je jedini kontakt s drugim ljudima kad idemo u ducan ili neku igraonicu...totalno me to zalosti jer je jako drustvena i znatizeljna i zbilja ne znam vise kako da je zabavljam. Svaki dan je isti. Meni je prenaporno a bude mi zao da joj ne mogu pruziti vise.

Danas je bas jedan od onih dana kad nije zaspala do 3 u noci a u toku dana odspavala s cicom u ustima pola sata i kako da onda imam snage stalno bit u pogonu...al dobro, nisam zapocela temu da se zalim neg da pitam kako to utjece na nju.

Pa dobro. jel zbilja niko nije bio u slicnoj situaciji? da zbog preseljenja nemate nikog u blizini.

Demi, kad prođe zima ići ćete u parkove, curica će ti do tada već i dobro hodati, tamo ćete upoznati djecu njene dobi i mame.
Sasvim je druga priča kad dijete poraste i može se samo kretati po parkićima.

ja sam se preselila taman kad sam zatrudnila i to u popriličnu zabit, ali srećom, upoznala sam super cure s klincima u susjedstvu, a i često idem u grad jer mi treba samo pola sata. izludila bi da smo samo moja 11-mjesečna curica i ja (i tata kad dođe). moj savjet ti je, šetaj okolo i upoznaj ljude. s 90 posto ljudi s kojima se sad družim prije nisam ili uopće ili ne u toj mjeri. mijenjaju se prioriteti pa time pomalo i prijatelji

sad sam tek vidjela da pitaš kako utječe nedruženje s drugima na bebu. moja je, pretpostavljam zato jer je od početka svuda vučem, izuzetno društvena i jako voli biti s djecom. s gostima ni večernja nervoza ne postoji iako po danu jedva spava sat vremena :). iako, vjerojatno će i tvoja u vrtiću sve nadoknaditi

I ja isto mislim da će vam se od proljeća situacija znatno izmijeniti. Kad krenete u češće šetnje po istim rutama i po lokalnim parkićima, obje ćete steći poznanike. Mi smo upoznali mnogo mama i djece koje smo najprije samo sretali u parkiću, kasnije smo dogovarali vrijeme u koje ćemo doći u parkić a kasnije je preraslo u kućno druženje.
Sigurna sam da nećete biti usamljene :)

mi smo isto same preko dana dok tata ne dođe s posla
ali kratimo vrijeme šetnjama, čak i sad po lošem vremenu:kolica ili sanjke ili mei tai kad nije klizavo, vidim da baš traži taj izlazak i uživa, dobro ju obučam i nema razloga da ne izlazimo, ovako bi poludjele cijeli dan u kući
ovako vani uvijek nekog sretnemo, popriča si ona i s prodavačicama u dućanu i tako...
baka i deda navrate popodne i tako
preko vikenda se više družimo, iako nemamo baš puno prijatelja s djecom iste dobi, pa znamo otići u igraonicu za bebe u knjižnicu
probaj se raspitati da li u tvom mjestu ima neka igraonica za male: mi idemo 2x mjesečno po sat vremena i super je što se tu susreće baš s djecom svoje dobi
nažalost, nema puno tih igraonica baš za malene, većina ih je bar za malo veće: 2-3godine

Djetetu u toj dobi su najvazniji odrasli i obicno je usmjereno na njih. Ako se i zanima za djecu svoje dobi nema tu jos prave interakcije ili neke igre, vise onako paralelno svak sa svojom igrackom. Ako su i u vrticu obicno su im tete u toj dobi daleko vaznije od bilo kojeg djeteta iz grupe. Dakle, mislim da se ne trebas brinuti za dobrobit curice, vec vise za sebe.
Bilo bi dobro da pronadjes vrijeme i za sebe, jer normalno je da se covjek umori i iscrpi, pa konacno i zasiti biti sama s djetetom cijeli dan. Mozda neki fitnes ili nesto u vecernjim satima kad moze uskociti muz? Mene to spasava da ostanem koliko toliko zdrave glave.

Citiraj:

---

Demi prvotno napisa

Pa dobro. jel zbilja niko nije bio u slicnoj situaciji? da zbog preseljenja nemate nikog u blizini.

---

bila sam u toj situaciji.
al ne znam, nije mi se činilo ništa tako grozno što nemamo x ljudi po stanu za druženje.
bio je sa mnom stalno, svaki dan smo odlazili vani (snijeg, sunce, kiša, nebitno...), promatrao me dok
kuham, peglam, čistim, tuširam se...
s vremenom smo krenuli u potragu za igraonicama, za vrijeme lijepih vremena otkrili smo parkiće u kvartu, upoznali dosta ljudi i
malenih prijatelja..

Hvala vam svima na odgovorima, utjesile ste me, pogotovo Eda koja mi fino kaze da se ne moram brinut da je djetetu dosadno i da trebam malo mislit i na sebe, mislim da je u tome i lezao problem,da sam post napisala u trenutku kad mi se samo plakalo od iscrpljenosti...a onda me pece savjest jer ne mogu djetetu pruzit aktivnosti i zabavu. Mi smo otisli preko bare pa je malo teze steci prijatelje ali na proljece idemo dedi i baki na akumuliranje baterija.

Demi drzi se! Mi zene smo vrlo uspjesne u mucenju samih sebe, nametanju osjecaja krivnje i sl. blagodati. Ali stvarno mislim da ako zena sama nije zadovoljna i ako nema vrijeme za sebe dugorocno nece biti dobra nikome.

Ja sam u toj dobi puno šetala s bebom u kolicima. Prohodala bi kilometre dnevno.
Po gradu, parkovima, ulazile bi u trgovine da se malo ugrijemo.
Čak smo ište gledati npr. probe u kazalište, izložbe, muzeje i sl.
Djeca te dobi se obično vole voziti, gledati unaokolo, gledati ljude.
Radi sve što trebaš i želiš raditi i vodi je svugdje sa sobom.
Djetetu te dobi (i starijem) je već veliki doživljaj ako je odvedeš sa sobom
u knjižnicu. Dok ti tražiš knjigu za sebe, ona upija novi ambijent.

Slažem se s Edom. Mislim da su djetetu te dobi bitniji najmiliji od djece njegove dobi. Koji puta mislim da je takvo druženje bitnije nama, mamama čisto da promijenimo rutinu i temu razgovora(da se ponovno osjetimo kao kolegice, prijateljice, susjede, žene, a ne samo mame i supruge).
Kad se osjetim ludom od monotonije odemo van na sunce, kišu, snijeg.. nije bitno, pozdravljamo susjede(živimo u malom mjestu pa je običaj svakoga pozdraviti), a uvijek se nađe netko za razgovor pa makar o vremenu, zdravlju.. Kad se vratimo iz šetnje sretnija sam i imam više snage za mm pa je time i ona sretnija.

Dok su mali, naše društvo im je najpotrebnije.
Kad prijeđe 1 godinu pa negdi do 3, ja bih rekla, treba im barem organizirati katkad (recimo 1x tjedno) druženje s vršnjacima.
To traje i u trećoj, četvrtoj godini, ali intenzivnije, neki tada kreću s aktivnostima, neki s vrtićem pa se tako popuni potreba za socijalizacijom, druženjem.

Meni je bilo prilično iscrpljujuće druženje s 1. djetetom jer smo dosta bili 1 na 1, zima je duga...prijatelji ugl. tek sad dobivaju prve potomke...a naš stariji ima sad skoro 6. Zato sam i htjela dat ga u vrtić kad je imao 3,5. Budući da smo bili dosta s njim, prilagodba na djecu trajala je duže nego je to uobičajeno. Sad je konačno pravo djetinjasto, razigrano dijete.

E da, duge šetnje kolicima su super i za maminu formu i liniju :)

Citiraj:

---

krojachica prvotno napisa

E da, duge šetnje kolicima su super i za maminu formu i liniju :)

---

ja bih ih ipak stavila na drugo mjesto, na prvo bih stavila usisavanje s djetetom u mei taiju na leđima, nema boljeg fitnessa od toga :)

O da. Bila u toj situaciji i prohodala kilometre s V. u mt i slingu. Bili smo u šetnjama i po kiši i po snijegu i po vrućini. Upoznala sam sva brda uokolo. U kući je sve radnje "radila" sa mnom, a danas ide u vrtić i nema problema sa klincima. Nisu joj još zanimljivi jer nije u toj dobi, ali nije više po strani kao što je bila prvih mjesec dana, samo je promatrala. Tete su joj zanimljivije od djece. Ali mislim da je to sasvim normalno. Još uvijek se ne odvaja od mene kad smo doma jer je strašno znatiželjna i MORA vidjeti šta radim, posebno u kuhinji, pa stavljati veš prati, pa presvlačiti posteljinu, pa vješati veš, pa prati suđe... a kocke slažemo skupa jer joj se neda samoj, knjigice nosi na čitanje pa onda kad se zasiti sama čita i tu imam 10 minuta mira.

eh, nahodala sam se ja s njom dosada itekako ali kicma me sve vise muci , tako da ju sve manje mogu nosit a ona to tako voli,a tu di zivimo je konstantni vjetar za poludit pa joj suze okice pa ne moze disat, cak je i ljeti ocajno vjetrovito a kamoli sad zimi, samo nam igraonice preostaju...i nadat se upoznavanju novih prijatelja za mamu i malih za curice heheh

mmamma ima pravo, te nove prijateljice su više za nas nego za bebe sad dok su tako mali, ali brzo će se to izmijeniti. Demi, kažeš da si preko bare. Onda ti je sigurno puno teže. držim fige da ipak čim prije nekog dobrog upoznaš :)

hvala ti lola3 ! :))

Mi smo se prije 10tak godina odselili iz Zg u malo mjesto željni mira od napornih radnih dana.O djeci nismo tada razmišljali.Sada imamo 27mj sina skojim imam sreću biti doma i svaki dan doživjeti s njim nešto novo.MM radi po cijele dane,susjeda nemamo,auto uzme muž,najbliži dućan je 5km po opasnoj cesti bez rizola tako da smo prepušteni jedan drugom.Imamo super raspored-jelo,igra,van,spavanje ,ručak ,tv,igra,kupanje i nekako prođe dan.Sad smo se upisali na plivanje i probati ćemo KIndermusic iako nisam baš oduševljena sa prevelikim skupovima jer ima jako puno neodgovornih roditelja koji okolo vode bolesnu djecu,pa sam radije s njim doma .Teško je ali kad god me uhvati depra sjetim se da ću se morati vratiti na posao i sama pomisao da se od njega razdvojim mi je grozna.Stoga sam odlučila uživati jer vrijeme tako brzo leti.Sorry zbog dužeg posta.

Citiraj:

---

MaSaBru prvotno napisa

Mi smo se prije 10tak godina odselili iz Zg u malo mjesto željni mira od napornih radnih dana.O djeci nismo tada razmišljali.Sada imamo 27mj sina skojim imam sreću biti doma i svaki dan doživjeti s njim nešto novo.MM radi po cijele dane,susjeda nemamo,auto uzme muž,najbliži dućan je 5km po opasnoj cesti bez rizola tako da smo prepušteni jedan drugom.Imamo super raspored-jelo,igra,van,spavanje ,ručak ,tv,igra,kupanje i nekako prođe dan.Sad smo se upisali na plivanje i probati ćemo KIndermusic iako nisam baš oduševljena sa prevelikim skupovima jer ima jako puno neodgovornih roditelja koji okolo vode bolesnu djecu,pa sam radije s njim doma .Teško je ali kad god me uhvati depra sjetim se da ću se morati vratiti na posao i sama pomisao da se od njega razdvojim mi je grozna.Stoga sam odlučila uživati jer vrijeme tako brzo leti.Sorry zbog dužeg posta.

---

Post ti nije dug, ima i mnoooooooogo dužih ;) :*

Pozdrav autorici, mi smo u istoj situaciji..ili bar sličnoj... sve u svemu, ja na mojoj malenoj ne primjetim da joj baš fali društvo, iako ona je sad 18 mj i vidim d a se društvu veseli, tkđ ga joj i tražim, moram ti reći da to i ne ide tako lako uvijek, ali i nađe se ponešto...No mislim da to neće nužno stavit neke posljedice, tj da imamo još vremena za uključit malce u društvo i drženje, djeluje mi da se tek sad počinje interesirat za djecu i da su prve 3 doista rezervirane za mameke i tateke (iako je vjerojatno bolje da su u to uključeni obitelj, veliki i mali prijatelji) . uskoro ide i ljepše vrijeme pa mislim da će biti puno lakše ispuniti dane i naći društvo makar u parkićima. Činjenica je da kad su ljudi u svojoj sredini imaju dosta obitelji i prijatelja i zapravo se često ne stignu otvoriti drugima, jer imaju zadan ritam i život, i kao svi danas manjak vremena...naravno ima i društvenijih ljudi koji vole stjecati nova poznanstva..treba ih samo naći.... , i ja sam takva bila dok se nisam preselila...vikendi i slobodno vrijeme jedva pokrije obiteljske i prijateljske što obveze što aktivnosti.....a kad se čovjek preseli, van svih tokova je i zapravo treba cijeli tak neki socijalni sustav izgraditi od nule.... a i nema te obiteljske komponente, to i mene muči ..da li će djetetu faliti veći broje ljudi koje vidi kao obitelj, podršku i sl....
a da je ponekad naporno biti mama 24/7 365 dana u godini minus nekoliko sati za frizera i slično...je... u biti napornije je znati da si jedini...npr ak ide crijevna viroza što sad vlada ja se ful bojim da nešto ne pokupim jer znam da moram brinut za dijete/kuću i da nema tko skuhat, brinut za nju itd...to stvara jedan pritisak....ali s vremenom kužim da zapravo sve situacije rješavamo..neke uz frku paniku, ali sve se na kraju riješi i napravi....

Pozdrav autorici i samo da nadodam da se slažem s mamom koja je rekla da je nama mamama ponekad potreban odmor. Nas dvije smo cijeli dan same i kada je ovako ružno vrijeme (Zagreb) onda je koma. Navečere idemo kod bake i djeda pa se oni s njom igraju. Tako da imam oko dva sata slobodnog vremena za neke svoje aktivnosti. I mogu reći da otkada smo to uveli mnogo bolje se osjećam...

blago vama, vi imate parkiće, igraonice, ulice sa izlozima... tako i nije teško pronaći društvo, uvijek netko naiđe
mi nemamo izbora, troje klinaca različitih dobnih skupina, nikakav park... NIŠTA
strašno mi nedostaje život u gradu :-(

Suzy, zar nemate dvorište ili nešta slično?

juby, imamo dvorište, ali park je park, uvijek se nađe neko dijete za društvo i igru, ovako se stalno igra sama tj. s nekim odraslim. Zato smo se i odlučili u kratkom vremenu za drugo dijete pa će jedno drugome raditi društvo :-)

Sumnjam da je to nešto bitno utjecalo na nju, sve će to nadoknaditi najesen kad krene u vrtić.

Nije mi bila namjera kukati (dobro, samo mrvicu :mrgreen:) nego se osvrnuti na temu... samo da nekima bude lakše kad vide da može biti još teže za pronaći društvo.

Uzvracam pozdravima mamama koje su se javile s slicnom situacijom kao nasom...suzzy, kako vam je sad odkad imas jos jedno dijete? kako si ti i kako su djeca,jel si prave drustvo itd? sorry ako pisem cudnovato,zurim dok mi dijete spava al se nadam da kuzis sta te pitam :)

Što kad je mama prisutna tijelom, a odsutna duhom.
Ja trenutno pritisnuta nekim rokovima ne dišem, ja na kompu, mali na kauču, gleda tv
plače mi se od muke:cry:

za mjesec-dva ću intenzivnije radit 8ovo je samo trenutni angažman koji je zahtjevan...bake puste također crtani do iznemoglosti, tata isto, ja sad ...više nisam mogla kud

stavila bi ga u vrtić, muž se tuži, ja nezaposlena(da, nemam stalni posao), aaaaaaaaaa, ah

Citiraj:

---

Demi prvotno napisa

Uzvracam pozdravima mamama koje su se javile s slicnom situacijom kao nasom...suzzy, kako vam je sad odkad imas jos jedno dijete? kako si ti i kako su djeca,jel si prave drustvo itd? sorry ako pisem cudnovato,zurim dok mi dijete spava al se nadam da kuzis sta te pitam :)

---

pa čuj, drugo mi je dijete još jako malo (5 mj) tako da još ništa od društva, ali mislim da već sa njegovih godinu dana mogu očekivati zajedničku igru. a bogme i meni fali društvo, već mi dosadilo stalno se vozikati do zagreba... čudni su ovi ljudi ovdje, ništa se ne druže :unsure:

uf makita, žao mi je, ali nemoj se gristi, činiš što moraš. Vjerujem da se posvećuješ djetetu kad god uloviš vremena.

Ja sam se isto preselila u malo mjesto. Ali kod mene je drugi problem. Ima klinaca raznih dobnih skupina, ne previše, ali solidno, ALI ja se nisam uklopila u okruženje.

Majke koje tu žive su uglavnom kućanice, druže se ujutro kad djecu pošalju u školu/vrtić i kad ih dočekaju iz škole ili idu po njih u vrtić.

Ja radim do 15h, dok skuham, počistim idemo se prošetati oko 17-18h do parkića (imamo i parkić 8-) i igralište 8-)) više nebude nikoga i opet smo sami. Uglavnom, na druženja idemo sa autom...

Ne želim reći da djetetu nije dobro sa mamom, ali i malo dijete ne treba da bude samo sa mamom i tatom. Moja zaova i ja smo rodile 4 mjeseca razlike. Njena kći je bila samo uz nju, NJM ode na posao, ona nema auto, stariju seku su dali u vrtić, pa zimski perio i svašta nešto. Rijetko im gosti dolaze. Kod mene opet obrnuto, puno nas je, vrlo često imamo goste(odrasle sa djecom), svako naše dijete svaki dan dovodi po još jednog druga bar na igranje ili druženje u kuću, nonstop skupa hodamo svi-po rođendanima, proslavama, kupovini koječega. Danas, moja 14. mjeseca star beba je vesela, zna se igrati, daje djeci svoje igračke, traži nešto, hoće svakom, rijetko ima otpor prema ljudima, izgleda vrlo opušteno i spontano. Zaovina, 4. mjesca starija, ako je u većem drušvu zakači se na nju kao priljepak, kmeči kad joj šta ne daš, i ima otpor prema stranim ljudima, ili ljudima koje ne viđa svakodnevno. Inače je slatka, pametna mala brbljivica, i zaista mi je drago što su njih dvije rodice koje će imati priliku zajedno odrasti. Ovdje nije u pitanju odgoj, muževa sestra je ful komunikativna i voli drušvo, već samo splet okolnosti.

eris, sve to stoji što si rekla, hrpa stvari utječe na to kako će se dijete danas-sutra ponašati u društvu ali eto... ima nas koji teško možemo nešto drastično učiniti po tom pitanju. Trudim se da mi je dijete što više u društvu, bilo djece ili odraslih ali nije mi to lako izvesti, voljela bih da je drugačije ali nije... pa što ću... nije ni to smak svijeta

U tvom potpisu vidim dvoje djece rođenih u kratkom periodu. Pa eto prilika, usmjeri ih jedno na drugo, biće njima super. A i ti, nemoj vani biti mama, skači, trči, igraj se u pjiesku, baš kao što mala djeca čine. To je , ionako, odlična terapija za opuštanje. Ja sam nekidan zatekla svog 8-godišnjaka i 14. mjesečnu bebu kako se prevrću po podu, onako zagrljeni, i smiju se do besvjesti. Kad sam ga upitala šta to rade, sva zapanjena, on nonšalantno reče: " Pa mama, igramo se kečera!!!"
Mislim, on od 30kg i beba, al eto njima super.

Citiraj:

---

eris prvotno napisa

U tvom potpisu vidim dvoje djece rođenih u kratkom periodu. Pa eto prilika, usmjeri ih jedno na drugo, biće njima super.

---

To je i bio cilj... a nadamo se još i većoj družini :-)