Po čemu me beba prepoznaje?

Već sam na jednom topicu napisala da sam u toplicama na rehabilitaciji jer sam se razboljela kad je beba imala 2 mjeseca (27.07). Ona je danas napunila 6 mjeseci,a mene već 4 mjeseca nema doma, od 01.10. dolazim za vikend kad nemam terapija.
Bojala sam se da će me beba zaboraviti, odnosno da će reagirati na mene kao na nekog nepoznatog kad budem dolazila doma. Jako je društvena jer je svaki dan s bakama, dedama i tetama pa je navikla na puno ljudi, ali plače kad joj se približe nepoznati ljudi, pogotovo ako osjeti miris.
Kad mene vidi smiješi se i vesela je. Uvijek ju mazim, škakljam i nasmijavam pa me valjda doživljava ko neku koja se stalno glupira. Zanima me po čemu me prepoznaje, po mirisu, po glasu, izgledu ili osjeća neku energiju pa se sjeća koliko smo prije bile bliske?

ne znam po cemu, al vjerujem da te prepoznaje kao "svoju" :heart:

kad se nama rodila najmanja, mm je morao otputovati na skoro dva mjeseca. imala je pet dana kad je otisao, dva mjeseca kad se vratio. onaj cas kad ju je, tako malenu, uzeo u narucje, ususkala mu se u onaj pregib izmedju vrata i ramena i tako se spokojno smirila da su meni suze krenule... :heart: :heart:

nije da je bila preoprezna s drugima, nikome nije plakala i voljela je da ju nosi tkobilo... al kad ju je tata uzeo - to je bilo nesto sasvim drugo... :heart:

Sirius Black baš mi je drago da si opet tu. Čitala sam kad su ti počeli problemi sa zdravljem ljetos, i nisam ni slutila da će to toliko trajati. Sreća da ti je sve bolje i bolje
Meni se čini da djeca instinktivno osjete svoje roditelje, možda osjete onu silnu količinu ljubavi kojom mama zrači, ili baš onu frekvenciju otkucaja srca koju je slušala u trbuhu ili je to nama nepojmljivo, ali ti maleni to osjete. I sigurno to nije samo zato što se glupiraš, ne može biti.
Učila sam o ispitivanju osjećaja prema mami kod određenog broja djece koje su odgajale dadilje, dadilje su ih i kupale i presvlačile i hranile i učile, a mama je bila s dijetetom samo sat,dva prije spavanja. Djeca su 100% uvijek čekala da mama dođe i pokazivala silnu sreću i ljubav kad bi došla.

Mama je uvijek mama, bila blizu ili ne, bez brige.

mislim da osjeća tvoju pozitivnu energiju i tvoju ljubav. bitno je da nisi klonula duhom i da zračiš. čitala sam onu tvoju temu od prije i sva sam se naježila, ali iskreno i zadivila jer si toliko snažna. želim ti što brže ozdravljenje!

To je pitanje i mene stalno mučilo jer je Leona bila cijelo vrijeme u bolnici i viđala sam ju "samo" cca 8 sati dnevno. I stalno sam se pitala da li ona zna da sam joj ja mama. Teško je to. Svakakvi osjećaji ti se javljaju, a glava bruji pitanjima. Instinkt te vodi na jednu stranu, a ti moraš drugim putem. I sad mi se grlo steže kad pomislim na tu razdvojenost, našu i vašu. I nakon svega, ne znam odgovor na tvoje pitanje. Znam da su mi sestre na odjelu uvijek govorile kako je Leona mirna kad sam ja s njom, ne plače. Znam kolika je bila promjena u zdravstvenom pogledu kad sam nakon mjesec dana zabrane posjeta konačno mogla ponovno biti s njom. Vidno se oporavila. Želim ti samo da i dalje budeš ovako snažna i da sve skupa što prije bude iza vas.

Samo da ti pošaljem virtualni zagrljaj, mogu samo zamisliti koliko ti je teško :love2:
Sve će doći na svoje, najvažnije je da ti bude bolje.

Citiraj:

---

RozaGroza prvotno napisa

Samo da ti pošaljem virtualni zagrljaj, mogu samo zamisliti koliko ti je teško :love2:
Sve će doći na svoje, najvažnije je da ti bude bolje.

---

X
Nisam ni znala da imas zdravstvenih problema. Sretno!!!

i ispricavam se, ponijelo me sjecanje na tu razdvojenost - skroz sam zaboravila pozeljeti ti brz i potpun oporavak i povratak kuci :heart: :heart:


jos jednom - oprosti... :heart:

Djeca su u tebi živjela 9 mjeseci.. ti si njihova koliko i oni tvoji.
Želim ti brz oporavak.

ja mislim po mirisu i glasu....