Stanje nakon poroda??'

Drage mame gdje da nađem informacije o onome što se sa tjelom i hormonima događa nakon poroda...ja sam rodila prije 18 dana malo nedonošće,kasnije je imala operaciju sljepog crijeva.Sada je hvala bogu sve super ali mene stres ubio,imam panike, manta mi se, nestabilna sam, pritisak i glavobolju, ko u nekom filmu...ubijaju me emocije..znam da je šok pridonio svemu tome ali nigdje nemogu naći informacije što uraditi u takvom stanju...znam da hormoni igraju također veliku ulogu, a koliko to nakon trudnoće i poroda traje,šta se događa u tjelu...izdržati ili potražiti pomoć psihijatra??? neznam šta da radim, beba u bolnici ja se budim sa nervozom,plačem, a najveći problem je ta nestabilnost u glavi i pritisak,nemogu racionalno razmišljat....napetist velika..ma užas :(

Potraži pomoć psihologa. Inaš tipičan PTSP potpomognut burom hormona nakon poroda.
Ako bude potrebno psiholog će preporućiti pomoć psihijatra.
I naravno sad trebaš veliku potporu okoline bez ikakve analize i osuđivanja.
Samo hrabro i dan po dan. Imati prjvremeno rođeno dijete koje je imalo i operaciju je užasno veliki šok.

Moj savjet (iz prve ruke), probaj što više vremena biti u bolnici uz dijete , angažiraj se oko hranjenja i brige , tako ćeš se osjećati korisnom i zbližiti sa bebom. Izdajaj, bebi će trebati tvoje mlijeko , a ti ćeš osjećati da činiš korisnu stvar. Razgovaraj sa roditeljima u sličnoj situaciji, ne troši energiju na one koji te opterećuju. Pazi na sebe, jedi zdravo i odmaraj se.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Potraži pomoć psihologa. Inaš tipičan PTSP potpomognut burom hormona nakon poroda.
Ako bude potrebno psiholog će preporućiti pomoć psihijatra.
I naravno sad trebaš veliku potporu okoline bez ikakve analize i osuđivanja.
Samo hrabro i dan po dan. Imati prjvremeno rođeno dijete koje je imalo i operaciju je užasno veliki šok.

---

X
Ti nisi rodila pod "normalnim" uvjetima. Rodila si nenadano, puno ranije, bebica je u bolnici,..., normalno je da imaš buru u glavi. potraži pomoč i potporu.

Potpisujem cure i šaljem ti veliki zagrljaj :heart:

Potraži stručnu pomoć, iz sveg srca te molim :love2:

I imaj u glavi da to nije bolest nego samo trenutno stanje.

Teško je ali proći će!

I javljaj nam se :)

To ti je kao domaća zadaća, može :) ?

Hvala cure...evo sada iz bolnice...mama je samnom jer sam u drugom gradu,u bolnici nemogu bit stalno, samo za vrijeme posjeta pa sam iznajmila stan što me dodatno uznemirilo :(..al što je tu je...imam hvala bogu veliku potporu obitelji samo bi ja htjela da sam dobro a nisam...jel netko zna možda kakvog psihologa u Splitu..ovdje sve psihijatri a neželim da me nakljukaju antidepresivima :(

Citiraj:

---

More Snova prvotno napisa

Hvala cure...evo sada iz bolnice...mama je samnom jer sam u drugom gradu,u bolnici nemogu bit stalno, samo za vrijeme posjeta pa sam iznajmila stan što me dodatno uznemirilo :(..al što je tu je...imam hvala bogu veliku potporu obitelji samo bi ja htjela da sam dobro a nisam...jel netko zna možda kakvog psihologa u Splitu..ovdje sve psihijatri a neželim da me nakljukaju antidepresivima :(

---

Pitaj u bolnici da li imaju svog psihologa. I ako on nema vremena neka ti preporuči nekog privatno. Možda da nazoveš nekog iz udruge "Palčići"oni znaju sve o nedonošćadi i sigurna sam da bi rado pružili potporu i savjet. Da li dijete ima još nekih specifičnih problema, osim prijevremenog rođenja?
Nisi sama, drži se , mnogi su to prošli. Doći će dan kad će te kući. Ja sam svoju kćer dovela kući tek nakon dva mjeseca od rođenja , a mjesec dana provele smo u bolnici u inozemstvu (i operirana je tamo).

i, da , nisi nam rekla da li ste dobili kćer ili sina? :)

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Pitaj u bolnici da li imaju svog psihologa. I ako on nema vremena neka ti preporuči nekog privatno. Možda da nazoveš nekog iz udruge "Palčići"oni znaju sve o nedonošćadi i sigurna sam da bi rado pružili potporu i savjet. Da li dijete ima još nekih specifičnih problema, osim prijevremenog rođenja?
Nisi sama, drži se , mnogi su to prošli. Doći će dan kad će te kući. Ja sam svoju kćer dovela kući tek nakon dva mjeseca od rođenja , a mjesec dana provele smo u bolnici u inozemstvu (i operirana je tamo).

i, da , nisi nam rekla da li ste dobili kćer ili sina? :)

---

Hvala još jednom na savjetu...Dobila sam curicu Lanu moju malu....na svu sreću malena nema nikakvih problema sve super,imala neku bakteriju koja je u opadanju,disala samostalno od početka,sada pije na bocu moje mljeko po 35,40 ml po obroku,ma super je,eto samo taj problem sa slijepim crijevom koji je bogu hvala prošao super..ali preveliki šok i odvojenost od bebe uradili svoje a još na to dodaš hormone poslije poroda i dobiješ savršenu kašu....

more snova, vazno je da nazires kraja toj kaši ;)

ti i bebica ste najvaznije, prihvaca tvoje mlijeko, dise samostalno, bakterija u opadanju.......gledaj pozitivne stvari i drzi se :*

Koliko sam skuzila u splitu si rodila??jeli beba u rodilistu na odjelu ili ??? zalosno mi je sta ti daju da budes s malom samo za vrime posjeta, pa ti si joj najbitnija !!!!jos ako je u novom rodilistu na odjelu onda sve ono njihovo da su oni prijatelji djece je presmjesno!!!! drzi se drzimo ti fige da sve prode super i da sta prije je vodis kuci!!

Citiraj:

---

marjetarino prvotno napisa

Koliko sam skuzila u splitu si rodila??jeli beba u rodilistu na odjelu ili ??? zalosno mi je sta ti daju da budes s malom samo za vrime posjeta, pa ti si joj najbitnija !!!!jos ako je u novom rodilistu na odjelu onda sve ono njihovo da su oni prijatelji djece je presmjesno!!!! drzi se drzimo ti fige da sve prode super i da sta prije je vodis kuci!!

---

Da u Splitu.Bila je na neonatologiji deset dana i možeš je vidjet samo sat vremena na dan u vrijeme posjeta..nakon operacije su je prebacili gore na intenzivnu pa bi brzo na pedijatriju,tu mogu dva puta na dan po sat vremena....uglavnom malena je super,baš maloprije doktorica kazala da što se nje tiče mala bi mogla i sutra kući ali je malena i fali joj kila...svaki dan proveden s njom i odvajanje od nje mi jako teško pada i znam da treba snage i strpljenja al ja ga gubim,plačem i pun mi kufer svega...najrađe bi je zgrabila i odnjela kući...a to što nisam sa njom mi je najgore,onih sat vremena što je malo podragam je sve što dobijem i za to živim iz dana u dan...sve me boli, jedva dođem do bolnice, kosti me rasturaju, na porodu dobila šerihiju coli pa opet antibiotici, pa psiha u kuferu, pa me hvata plač ma strašno...:cry:

More Snova, bojim se da ne ispada da te tjeramo, guramo, prisiljavamo...jer to nitko ne voli i samo može izazvati otpor, normalno!

Tako da ne znam kako da ti kažem, osim da te zamolim: pliz, daj popričaj s nekom stručnom osobom, možeš i telefonom, sigurno!

Nisam imala takvu situaciju - imala sam ovakvu situaciju: trudna, depresivna, napadaji panike (nisam mogla iz stana), nisam jela - gadno, dosta gadno -

na kraju sam morala nazvati Centar za krizna stanja. I plakala doktoru na telefon sat vremena....

...uspio me svojim riječima dovesti u stanje da sam se, istina, za 2 i pol sata, uspjela dovući do njih...

Tom čovjeku sam i dan-danas zahvalna - ne znam što bi bilo s mojom Terr (tad u trbuhu) i samnom da njega nije bilo.

Prave riječi liječe, daju snagu i vraćaju osmijeh na lice :heart:

Molim te, ajde si sada pomozi kada ti treba :love:

A malena će kući brzo - mojoj je isto falila kilaža, i bebicama svih cura s

kojima sam bila u sobi...zbilja ne pričam napamet

Ne bih te htjela "gurati" kao što sam već na početku rekla, ali bila bih tako

sretna da nam javiš da si popričala s nekim tko je odnio dio tvojih tmurnih

oblaka :love:

more snova ja nikad u životu nisam bila jadnija nego kad mi je malena ležala u inkubatoru.Bila sam uuuužasno jadna,stalno sam plakala,loše se osjećala,vrtoglavice,padala u nesvjest,oporavljala se jako sporo...nije bio PTSP već samo porod+prevelika žalost zbog odvojenosti od malene.Moram reći da je sve krenulo odmah na bolje čim su mi ju dali i čim smo došle doma.Mene su isto otpustili prije nje doma,osjećala sam se katastrofa zato što ju tamo ostavljam.Možda je to...uglavnom trebalo je puno tješenja,suza i kad smo došli doma zalijepila sam ju na sebe i gledala ju i držala, gledala i držala,gledala...:) Doći će i to,isplači se i budi jadna i nemoj se kriviti zato,tako to bude.Sad će ona još malo s tobom doma i sve će biti ok:)

Hvala vam žene još jednom...razgovarala sa mužem i odlučila sutra ići kod psihijatra na razgovor pa ćemo vidjet kako dalje...bojim se da ne potonem još dublje a kako je krenulo nisam daleko...odvojena daleko od prve kčerke koja je sa ocem kući na otoku i od druge koja je u bolnici i koju vidim sat na dan, ja sama u iznajmljenom stanu sa mamom ma grozno...znam da ona mora biti u inkubatoru ali sam isto ljta što bolnice nemaju uređeno nekako da majka u takvim slučajevima bude uz djete,kako su mi danas kazali ona je super i što se njih tiće mogla bi odmah doma ali je mala i treba čekati da dobije na kilaži...onda po glavi strahovi dali joj je udobno, dali je dobro namještena, dali je gladna, dali se dobro brinu joooooooj jedva čekam da me netko probudi iz ovog ružnog sna....

Draga, mogli bi ti i suprug napisati službeni prigovor ravnateljstvu bolnice i ministarstvu, možda se promjeni praksa sa tako užasno limitiranim posjetama.
Ja sam na najtežoj neonatologiji na Rebru mogla biti uz kćer od 12-18 sati, što je ipak puno više od Splita. I mogla sam sve raditi oko nje za to vrijeme(hranjenje na sondu, presvlačenje...) dok je bila u inkubatoru. Tako da bi se možda osjećala bolje ako pokušaš promjeniti lošu praksu.

more snova pretpostavljam kako ti je i znam da ti nije lako pala ta razdvojenost od tvoje curuce. i ja sam rodila u splitskom rodilisu malo vise od misec dana, i znam kakav rezim sad "tjeraju" sta se tice posjeta i svega. a menom je u sobi bila cura kojoj je isto curica bila na naonetologiji, koja je iz drugog grada, i nisu je pustali da ostane duze od tog predvidenog jednog sata s bebom.bas se cujem na mob, s njom i stigla je doma beba, ali mi je bas pricala da je nisu pustali, kad bi stigla joj u posjet, niti min.prije da ude je vidit niti je min.duze mogla ostati unutra. ma strasni su! a sta se tice psihijatra u splitskom roidlistu, iz prve ti ruke kazem, da je ajme i kuku, i ako si ikako u mogucnosti odi privatno nedgi...
samo hrabro naprid, proci ce sve brzo, i tvoja cura ce doc doma,,,pa ces napokon moci uzivati s njom :*

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Draga, mogli bi ti i suprug napisati službeni prigovor ravnateljstvu bolnice i ministarstvu, možda se promjeni praksa sa tako užasno limitiranim posjetama.
Ja sam na najtežoj neonatologiji na Rebru mogla biti uz kćer od 12-18 sati, što je ipak puno više od Splita. I mogla sam sve raditi oko nje za to vrijeme(hranjenje na sondu, presvlačenje...) dok je bila u inkubatoru. Tako da bi se možda osjećala bolje ako pokušaš promjeniti lošu praksu.

---

X

Ako ona nema više nikakvih zdravstvenih tegoba i na neonatologiji se samo deblja ja bih je uzela doma uz potpis.

Citiraj:

---

bibai prvotno napisa

X

Ako ona nema više nikakvih zdravstvenih tegoba i na neonatologiji se samo deblja ja bih je uzela doma uz potpis.

---

Vjeruj da nije neki feeling dovest doma dijete od jedva 2200 g, pokušavat ga buditi svaka dva sata, hraniti ga na špricu jer nema snage vući ni bočicu, a kamo li sisu i biti u strahu da je dijete gladno, a u biti jest gladno samo spava od hipoglikemije...

more snova kako ste? je li malena izašla iz bolnice? Znam iz iskustva kako se bespomoćno osjećaš, ali proći će. Briga oko malene neće ti dati vremena za crne misli. Ovo za posjete od 1 h mi je koma. Ne znam je li zato jer se radi o Zg, ali ja se nisam dala iz bolnice. A isto bi me sprašili odmah.
Odvratna mi je naša praksa rodilišta, a neonatologije općenito gdje se prema tebi ophode kao da je dijete u njihovom vlasništvu. Naši se uvijek u svemu pravdaju da "nemaju uvjeta", a mislim da se prije radi o mentalitetu i lijenosti. Jer jedna stolica pored inkubatora za majku ne košta ništa, a dopuštanje "skin to skin" kontakta prematurusa sa majkom čini čuda veća od 10 high tech inkubatora.
Sretno!

More snova i mene zanima kako si ti i kako je curica.

Emira da to nisam prošla ne bih joj ni napisala!:yes:
Meni su prvi put dijete dali u ruke nakon 2 tjedna kada sam zaprijetila da ću ga uzeti doma. Do tada sam ga jednom krišom, a jednom s dozvolom pomazila u inkubatoru.:-(

Citiraj:

---

bibai prvotno napisa

More snova i mene zanima kako si ti i kako je curica.

Emira da to nisam prošla ne bih joj ni napisala!:yes:
Meni su prvi put dijete dali u ruke nakon 2 tjedna kada sam zaprijetila da ću ga uzeti doma. Do tada sam ga jednom krišom, a jednom s dozvolom pomazila u inkubatoru.:-(

---

Zaista grozno i nepotrebno.
Da nisam vidjela da može i drugačije, možda bi i mislila da tako mora biti.

Ja sam, ima tome već par godina, gledala dokumentarac kako majke svoju prerano rođenu djecu po preporuci liječnika nose u bluzi, koža na kožu i već ptice na grani znaju kako je to čuda čini u napretku djece. Mislim da je to praksa negdje u Indiji, nisam sigurna.Zovu ih majke klokanice. Našim medicinarima nikako da dođe iz guz**ce u glavu...

Evo napokon da se javimo.Nakon mjesec i pol provedenih u bolnici na badnjak smo pušteni kući sa 2700 kg :)...malena je super..imala je operaciju slijepog crijeva samo deset dana od rođenja,sve ispalo super...traumu i strah koji sam prošla nemogu vam ni opisati,nažalost pomoć sam bila prisiljena potražiti kod psihijatra jer je jako utjecalo na mene...o stanju u bolnicama ne želim se više prisjećat :(...hvala bogu da je sve dobro završilo..:heart:

More Snova zelimo vam prekrasnu godinu zajednickog druzenja!

More snova, drago mi je da ste doma. :)

Lepe vesti!

Super da ste domaaaa :-D!

(I veliki ste - mi smo došli doma s 2280 g ;) !)

A što se tiče psihijatara, oni su tu da pomognu kad "zagusti" i drago mi je

ako ti je pomogao!

Uživajte i javljaj nam se :-) !