Što mlađe dijete - lakša prilagodba na jaslice?

Malo o mojim iskustvima...I. je krenula u jaslice par dana poslije prvog rođendana i sad ide već mjesec i pol. Tete su mi odmah na početku rekle da što je dijete mlađe, da će se lakše priviknuti na jaslice - ja sam nekako uvijek smatrala/čitala da to ide suprotno...i stvarno se cura brzo navikla - u dva tjedna je počela spavati (bez moje cike:-(), jesti, igrati, ubrzo je i prohodala...uglavnom primjećujem napredak kod nje u svim sferama...a ja sam se toliko bojala kako će to ispasti. Zasad su jaslice ispale jako pozitivne (s tim da je babysitterice pokupi u tri pa se do pet igra s njom). I sad ja vas pitam, jesam li ja to čudna da su mi jaslice tako super...sve od teta, igračaka, prostora mi je savršeno...ja nisam išla u vrtić pa mi se možda zato sve to čini tako privlačno. Još je dojim, a počela je i bolje spavati po noći. Jedina negativna strana su bolesti (već je triput bila bolesna ali sve nešto sitno). Jaslice su zakon :zaljubljen::-o?

draga i meni su jaslice zakoooon, sve mi je super, kod malene isto primjećujem svaki dan kako nauči nešto novo, uživa tamo s dječicom i tetama, ma meni se sve više čini da dijete gubi jako puno ako ne ide u jaslice. Mi smo isto prošli adaptaciju bez ikakvih poteškoća, imala je 16 mj., čak nismo ni imali neke bolesti, svega jednom crijevnu virozu (imali smo je svi doma).

ona stalno zaziva teta Anu i Maju, mi smo prezadovoljni, ni u snu nisam mogla zamisliti da će to tako izgledati. Samo sam ti htjela reći da sam i ja jednako oduševljena.

ja se nadam da ću i ja tako moći reći za svoju mrvu. inače, ja se i danas s dragošću sjećam svog vrtića (meni je fakat u vrtiću bilo super)

Moja je krenula s 22meseca.
Prvih dana je bila sva odusevljena,nije htela ici kuci.
Zatim je pocela da se buni...
Najmladja je u grupi,i tete su odusevljene kako je sve "pohvatala"i kako u svemu saradjuje.
Skinuli smo pelenu na njen licni zahtev,iako se ja uopste nisam nadla tome pre sledeceg proleca.
Kazu da super jede,spava bez sike...sto je meni sve naucna fantastika.
Vidim i da ih svasta uce tamo,da se njima bave,nikada nije bila flekava ni musava kada ju uzmem,sve u svemu i ja sam zadovoljna.
Ide vec treci mesec,stalno je skoro slinava,ali se srecom ne pogorsava i guramo hrabro.

Moje je dvoje krenulo s godinu dana u jaslice, oboje su imali savrsenu adaptaciju, pa opet, ja mislim da su jaslice nuzno zlo i da jeu toj dobi kontakt jedan na jedan i sigurnost i stabilnost koju dijete dobija na taj nacin puno vazniji od toga hoce li ono tri mjeseca prije ili poslije poceti jesti sam zlicom ili skidati pidjamu.

Prilagodba s tri godine je naprosto drugacija od one jednogodisnjaka jer trogodisnjak jasno prica i jasno moze verbalizirati ono sto zeli i sto ne zeli. I, pametniji je, pa prije i skuzi sto mu se to dogadja. Dakle, mozda je prilagodba jednogodisnjaka nama ili tetama laksa, mislim da je djeci jednako tesko, tj. sto su starija tu su i zrelija i ipak im je lakse.

iz vlastitog iskustva i promatrajući djecu u vrtiću mogu reći da je to vrlo individualno i ovisno o mnogim čimbenicima, ali generalno gledano, svakako se lakše prilagođavaju djeca 3+. što se tiče jasličke dobi, nema pravila, no teorija kaže da je kod djece strah od odvajanja najjači između 18 i 24 mj. Dakle u tom smislu djetetu je nešto "lakše" ako kreće kao jednogodišnjak nego s godinu i pol-dvije. Kažem, ovisi od djeteta do djeteta. Jednom kad prilagodba prođe, ja do sada nisam vidjela nesretno dijete u jaslicama (dijete koje se nije prilagodilo). Premda je za djecu bolje da imaju skrb jedan na jedan do 3. godine, nije njima ni u jaslicama loše (naravno, ovo opet ovisi o kvaliteti vrtića i tetama).

Moji su krenuli istovremeno, mlađi u dobi od 13 mjeseci, stariji u dobi od 27 mjeseci.

Mlađi je prihvatio jaslice i odgajateljice od prvog dana, taj se prilagodio istog trena...

Stariji - potpuno drugačija priča... S njim sam neka 3 tjedna sjedila po pola dana u jaslicama, bez rezultata... Taj se valjda cijele prve godine nije teti odlijepio od suknje. Sva sreća da je bar nju prihvatio. Derao se, nije želio u vrtić i to je dugo bila muka... Istina, kad se riješio jaslica, ti problemi su nestali. Da smo imali uvjeta, za njega bi bilo puno bolje da je mogao ostati doma bar do 3-3,5 godine.

Meni se čini da to nema puno veze s dobi, nego više s karakterom djeteta.

eto i ja danas doživjela...nakon teeške prilagodbe i plakanja od jutra čim shvati što je čeka.......da ne želi doma! došla sam po nju i obično odmah potrči u zagrljaj i rasplače se...tako je bilo prošli petak (jučer je skupi suprug),a danas, vidjela me, osmijeh od uha do uha ali nastavila gurati neku kosilicu...jedva sam je namamila da izađe iz skupine!!

kaže teta: eto, i to ste doživjeli! jer smo bili među onima sa teškom prilagodbom!

ahh, ja sretna!!! i zaspi navečer sama...sigurna sam isto da je rezultat vrtića...ali opet, da mogu rađe biti s njom, uh, bila bi!! i ne bi mi jaslice padale na pamet!!

inače je u vrtić krenula sa 12mj, a sad ima 15...