koliko se dnevno igrate s njima?

Naime, mene zanima koliko jedan radni dan u kojem odredimo cca 8 sati, pokupimo ih iz vrtiće, dođemo doma,pripremimo jelo, većeramo, i u najboljem slučaju nemamo ništa drugo za obaviti (uz veliki org. trud),
doista ostavlja vremena jednom roditelju za igru s djecom.
Moje me dijeca (6 i 3) svakodnevno mole da s igram s njima, a mene srce boli što mnoga "zajednička" popodneva prolete u stvarima koje obavljam po kući i zajedničko druženje se svede na čitanje priče prije spavanja.
Mislila sam da ćemo sada u zimskim danima imati više vremena jer se nejde van ali nekako mi i to vrijeme strašno brzo iscuri.
Kakva je kod vas situacija, kako se uspijete organizirati?

Prvo dođem doma na gablec od 10 do 10.30, onda se neštona brzinu poigramo i ja usput jedem. Ili pročitamo knjigicu, malo preslagujemo autiće,...
S posla dođem u 15.05., onda mali i ja ručamo. Ili sam skuhala prvi dan, ili je skuhala baka taj dan.
Znači vrlo rijetko kuham kad dođem s posla, obično samo prilog i to mi mali pomaže.
Oko 19.45 ili 20.00 imamo kupanje, pranje zubi, spavanac oko 21. Do 21 se cijelo vrijeme družimo, dobar dio toga je i igra, ali teško sad reči točno koliko.
Pospremam slabo, ili malo usput, ili MM posprema kad mali zaspi,... Veš isto tako stavljamo na pranje po noći.

kad ih skupimo i dodjemo doma, na brzinu rucamo polugotov rucak (dok se oni jos podsjecaju na svoje igracke nakon baka/vrtica) i posveceni smo im do 21-21:30 kad idu spavati
velike spize, shoppinge, druzenja ostavljamo za vikende tako da popodneva ne gubimo na to
prvo npr. muz uzme pauzu uz kavu
ja sjednem s njima na pod, gledamo slikovnice, stariji boja ili rjesava vjezbenice, ja priskacem, mladja uci pokazati sunce, psa, macu, oponasamo zvukove
ili uzmemo kockice pa slazemo, ona rusi, prebacujemo igrackice iz kosare u kutiju, pa natrag, slazemo nizeve zivotinja ili autica, on se cesto pridruzi
onda ja idem pit kavu i prosurfati/peglati/staviti sudje ili robu/sitnije poslice po stanu dok pijuckam, a muz preuzima pod :)
stariji katkad uzica malo playstationa i neku igricu za djecu, ona se ili igra s tatom ili se zaigra sama, on priskace u pomoc ili joj dati novu ideju kad joj nesto dosadi
ponekad se sami bas lijepo zaigraju, valjaju skupa, udju u sator, hvataju ili skrivaju, cesto plesemo
stariji za sestru voli raditi gluposti, bacakati se ili glumatati, a onda se ona cereka odusevljena :inlove:
dva-tri puta tjedno idemo na taekwondo, ja ga vodim i odem u teretanu u medjuvremenu
onda ide vecera uz koju se isto igramo
muz glumi konobara u restoranu pa stariji narucuje veceru, zanimljivo mu se servira
mladja zica cicu od konobarice :mrgreen: i krade zalogaje bratu
onda kupanjac koji opet prolazi kroz igru - uvalimo ih oboje u kadu pokatkad, pa se prskaju, igraju igrackama, ja polijevam, pjevam, glupiram se
onda ja uspavljujem malenu, a muz sredi i uspava malog uz koju stranicu djecje enciklopedije - to mu je sad napeto
i nakon 22 imamo malo vremena za sebe
preko popodneva nas spasi to sta podijelimo vrijeme kad je tko 'odgovoran', tako da svatko dobije i vremena za mozak na pasu ili ako je samljeven od radnog dana, a djeca nisu zanemarena
nama ovako funkcionira, mislim (nadam se) da iskoristimo maksimalno to malo vremena sta smo skupa

mislim, citam sad svoj post i ispada mi ko s reklame, naravno da nije
i bilo je dana kad bi se izgubili i ne bi nista stigli i imala bi osjecaj da se nismo njima dovoljno posvetili, da je sve bilo napola
ili se s muzem natezem ko ce prvu 'smjenu' i tako
ali u globalu funkcionira, iako je kuca vise neuredna nego uredna i brdo je robe za peglanje i svasta nesto - ali ovdje je naglasak bio na igranju s njima
ona je mala ali se zna izboriti za svoje vrijeme, pa smo skuzili da je bolje organizirati to tako da smo svi angazirani, posebno sad kad nema setnjica uz more i sladoled
i ove igre uz veceru i kupanje - sve je nastalo polako, uz pokusaje da se smanji otpor - necu vecerat, necu sjedit, necu se sad kupat - pa stavis malu sjedalicu ispred velike, ko zaseban stolic, pa serviras jelo i gormitu i tako

Citiraj:

---

summer prvotno napisa

i ove igre uz veceru i kupanje - sve je nastalo polako, uz pokusaje da se smanji otpor - necu vecerat, necu sjedit, necu se sad kupat - pa stavis malu sjedalicu ispred velike, ko zaseban stolic, pa serviras jelo i gormitu i tako

---

Slično ovako, iz pokušaja da se suživot učini mirnijim, i mi smo došli do toga da se igramo neprestano. U zadnje vrijeme smo počeli uvjeravati dijete da je sad s 3 godine doboljno veliko da shvati da bi mogli barem dok ručamo učiniti pauzu od tih silnih igrokaza. Ali interakcija je tu čim smo prisutni, što god radili, i jedino što možemo je da malo podijelimo uloge.

joj summer :heart:

Citiraj:

---

pa serviras jelo i gormitu i tako

---

:lol:

ja provodim cijelo popodne s njim, ali ne igramo se stalno- obavljam kućanske poslove( suđe, kuhanje za sutra, veš, i sl.), a on je u te aktivnosti aktivno uključen, posprema beštek, reže mrkvcu, dodaje veš i sl. također ako sam umorna, volim nakon ručka 20 minuta odležat na kauču i ne radit apsolutno ništa- on to u principu tolerira, i zabavi se sam. sat, dva uvijek provedemo u igri- čovječe, memory, predstave, kocke, skrivača i sl, ili u šetnji gradom- knjižnica, kesteni, vruća čokolada. sličan princip provođenja vremena s njim ima moj muž, ali on zapravo ne hendla poslove po kući uz njega.

ali ne mogu zamisliti da se baš igram igram 5h, ni kad nisam radila nisam tako provodila vrijeme s njim, iako smo stalno bili zajedno.

Ma da, i mi puno stvari radimo zajedno, igrajući se, no fali nam (i meni i njima)
aktivno zajedničko igranje (društvene igrice, kockice, kreativne akcije) tj. ona 100% posvećenost.
Trenutno me dere savjest jer smo zadnjih 2 tjedna u minusu upravo s tim (imali neke manje radove
u kući) pa mi to jako fali.
Inače sam uvijek puna planova o zajedničkom kreativnom druženju (kaširanje, izrada različitih stvari),
a starija mi je na istoj valnoj dužini pa uvijek dovučemo doma neke materijale i stvari od kojih
ćemo raditi neznam šta sve ne. Ona je uzbuđena da ćemo raditi ovo ili ono...kad onda paf...
sudar sa "surovom realnosti". Ostaje nam praktički samo vikend jer nam tjedan brzo proleti.

A meni zanima kako "kvalitetno provodite vrijeme" (stavljam u navodnike jer mi se koža ježi od takvih formulacija, previše su američke za moj ukus) s djetetom ako ste potpuno nekreativni, a i dijete vam je takvo? Sudjelovanje u kućanskim poslovima za potrebe ove priče smatram kreativnošću :mrgreen: .
Baš sam se jučer zatekla kako ga nagovaram da čitamo ili slažemo puzzle, 0 bodova, pa smo se glupirali s balonima. Ali ne mogu tako svaki dan.

Citiraj:

---

sasa prvotno napisa

ali ne mogu zamisliti da se baš igram igram 5h, ni kad nisam radila nisam tako provodila vrijeme s njim, iako smo stalno bili zajedno.

---

i kod mene je ovako
ali sam se odavno pomirila s time da nisam tip od igranja s djecom
to ti mora biti urođeno, nešto prirodno, valjda
moraš i sam u tome uživati
kako kaže saška volim naše šetnje, kazališta, palačinke u bircu, parkove i knjižnice, večernja čitanja ili igranje društvenih igara
i trudim se svaki dan ubaciti ponešto
ali slaganje legića, igranja s lutkama tipa "ti reci to, ja ću reći to" :mrgreen: ili neka glupiranja, špricanja, skrivanja, dobacivanja lopte...
nisam baš tip od toga
kod nas se pomalo igralo cijeli dan i pomalo radilo cijeli dan
ako bi dijete bilo nezadovoljno puštala sam sve i posvećivala se njemu
a ako bi nešto bilo važno za napraviti, ne bih se ustručavala
samo ti vuci vlakić, ja moram nešto drugo
dobro, druga stvar kad su baš mali, godina, dvije, do max tri
pa ajde, glupiraš se jer vidiš da im je od srca smiješno
ali to je meni krajnje vrijeme da se uozbiljim :mrgreen:

ah, sad sam se sjetila da smo se i nakon treće igrale vrtića
kuhinja je bila vrtić (ja sam radila svoje) a ona bi napirlitana dolazila po dijete. ali nije bilo strašno, dobar dan, vi došli, mala vam je bila jako dobra, doviđenja :mrgreen:

E, to, bit će da niti ja nisam tip od igranja s djecom :drama:

ma, nije ni meni sad to bas najnapetija aktivnost na svijetu :)
ni ja nisam kreativna, ne igramo se plastelinom, ne izradjujemo nista, danas imamo likovnu radionicu u vrticu a ja se grozim
ja volim puzzle, zadatke, slikovnice i pjesmice, plesove
ali kad oni traze svoje
ubace mi plisanu kravicu u ruke i K kaze - ajde mama, sad ti misli kravicu :mrgreen:
pa se ja pocnem glupirat a oni se cerekaju
dok nije dosla sestra i mi smo se poceli bili igrati malo 'zrelije'
al sad smo se vratili na osnove i primjecujem da i on gusta i cesto ostavi sta je vec radio da bi se s nama glupirao
a dok sam bila na proodiljnom manje smo se ovako igrali
valjda i griznja savjesti i to sto znas da su veci dio dana bez tebe igra svoju ulogu, pa sve pokusavas nabit u tih par sati
vikendom smo opusteniji

mi dodemo oko pola 3, 3 doma. i onda se red igranja izmjenjuje s redom kuhanja, pa jedenja, odmaranja, kave, pospremanja, surfanja i tako do spavanja. nekad mi se pridruzi u kuhanju i spremanju, nekad ne, nego se igra nesto svoje. nekad se on sjeti kuhati i kad ja ne kuham i tako, al neke stvari su obavezne (ne zbog mene, nego ne dao mi bog da to napravim, a njemu ne dam:lol:) na primjer da stavi prasak i ukljuci masinu, ima svoj usisavac pa usisava kad i ja, brise pod, valja tijesto...
nekad on pogleda crtic, a ja onda nesto svoje obavim, ili citam, surfam.

najcesce se igramo tako nekih zivotnih situacija, recimo izgradimo od kocaka drvenih ili lego grad pa tu onda idu auti ili figurice. ili farmu, pa onda imamo zivotinje i figurice. ili mi 'glumimo' nesto, recimo obitelj pa se igramo s bebama, ili ducana sa shopping kolicima. igramo se i s onim klasicnim igrama covjeca razna, memory, puzzle, bojanje, crtanje, plastelin, al kad kazemo igra onda je to najcesce ovo prvo. i to uopce ne lici na glupiranje, nego mi to onak za pravo. imao je i D fazu toga 'ti reci to,a ja to', i to sam odbijala, ja cu reci sto ja hocu, inace to nije igra.
e, da. po novom imamo i sviranje. to je prije mogao samo s tatom, sad sam ja pocela ucit svirat pa on svira kad i ja.
prije smo puno vise i plesali, mogli bi to opet uvest.

idemo mi i u ove tipicne izlaske, al ne pretjerano, mislim da za to ima vremena, sad je najvaznije da se igra.
cak i kad budemo vani cijeli dan onda se prije spavanja obavezno moramo malo poigrat.

navecer prije spavanja mu procitam pricu, jednu ili dvije, po danu nikad ne citamo price. kad je bio manji smo bas puno proucavali slikovnice, sad samo u krevetu citamo.

Cijeli sam dan, svaki dan sa njima, igramo se i radimo svašta i stvarno mi je puna kapa :roll:

Kad mi je mozak na nekoj drugoj strani tj. nemam više snage za izmišljanje kao npr. danas :mrgreen:,
igramo se vlakića, spojimo se držeći se za majce i krećemo po stanu, ko zmija hu huuuu, oni umiru od smjeha, onaj zadnji najbolje prođe
zbog zavoja, pa se izmjenjujemo ili se igramo skrivača. pa super talenta... ahh, svašta gdje njihov mozak radi, a moj odmara :-)

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

recimo izgradimo od kocaka drvenih ili lego grad pa tu onda idu auti ili figurice. ili farmu, pa onda imamo zivotinje i figurice. ili mi 'glumimo' nesto, recimo obitelj pa se igramo s bebama, ili ducana sa shopping kolicima.

---

eto, za ove igre ja nemam talenta. žao mi je zbog toga, mislim da im puno znače i vjerujem da je kod mene više nedostatak volje u pitanju.
i šta mi je još muka... :mrgreen:
kad je bila mala super mi je bilo igrati se u plićaku, ali kad je došlo vrijeme da se igra picigin, roni ili nešto u moru, ajme :mrgreen:
sreća pa nas dvije nismo same na plaži, umrlo bi mi dijete od dosade.

Mi se često igramo tako da od sve posteljine na krevetu radimo bager ili avion, onda on radi s bagerom.
Ili smo vatrogasci. Onaj jastuk za dojenje je šmrk za vodu, on gasi vatru, a meni viče kad da otvaram i zatvaram vodu.
Isto slažemo garaže od kockica i raznih dijelova, pa se igramo autićima.
Pa mi on nešto kuha od plastičnog povrća.
Igramo se dućana.
S plastelinom. Ništa maštovito. Radimo npr. kuglice od plasteline, pa ih režemo.
Bojamo vodenim bojama. Uglavnom ja bojam, a on diktira što da nacrtam.
Igramo se poštara. Onaj koji je poštar uzme mali blokić papira i nešto nacrta na svaki i ubacuje ovomdrugome u drugoj sobi u sandučić.
Ako se izležavamo na krevetu, onda se mali igra da je Popaj, popije zamišljeni špinat i onda izmlati mene i tatu. :roll:
Puno se igramo pilates loptama. Malim i velikim. Npr. radimo "snjegovića" od lopti, pa se mali na njega penje.
Skačemo u trampolinu, ili se igramo da je trampolin svemirski brod.
Bojamo aute i životinje vodenim bojama.
Nešto jestivo mijesimo i pečemo.
Slažemo slagalice. Ja slažem, on gleda. :roll:
Slažemo razne tornjeve od posuda.
Radimo kućicu ispod stola ili na krevetu.
...

Uglavnom, u večinu igara sam uključena ili ja ili tata ili oboje i to je lagano zamarajuće.

Anemona, meni ovo super zvuči, dala si mi ideje.

Nama je pomalo teško uskladiti školarku i dvoje malenih (nepunih 5 i 3,5 god.). Sa školarkom odigramo nku društvenu igru (ne stignemo svaki dan jer tri dana u tjednu ima aktivnosti) ili joj nešto čitamo ili samo pričamo.

Po malene često odem pješke u vrtić pa navratimo do parka ili odemo svi zajedno na Jarun da se oni malo istrče.

Doma se igramo - kako su stariji, sve se više igraju sami, tj. jedan s drugim i nas više ne zovu u igru. Primijetila sam da dvoje malenih ima sve veću potrebu da se igraju zajedno, bez MM-a i mene.
Sat vremena prije spavanja ih obavezno odnesemo u naš krevet i onda se glupiramo, škakljamo i ja im čitam prije spavanja. Tj. MM i ja se podijelimo, nekad je on s manjima prije spavanja, a ja sa velikom, nekad obratno.

Nekoliko puta na tjedan im dozvolimo igranje na kompu (učenje brojki i slova s Hlapićem).

Ne znam točno reći koliko se vremenski "igramo" s njima, nekad je to samo pola sata dnevno, nekad više. Uglavnom, TV rijetko palimo i uključujemo ih u ono što radimo. Maleni npr. vole biti kraj mene u kuhinji kad kuham ručak/večeru pa gledaju i "pomažu".

Ajme Anemona:smajlićkojiseklanja:
Ja probam nekako navući na čitanje, društvene igre, crtanje, plastelin, kuhanje,
ove gdje se glumi (čitaj Barbike)su mi totalna tlaka i srećom što su starije sve su rijeđe u igri,
inače su uključene i u kuhanje, spremanje ,šoping uglavnom sve radimo zajedno pa se dobra
igra izrodi recimo iz mješanja njoka ili peglanja veša

E da, sad kad je snijeg.
Vani se sanjkamo, radimo anđele u snijegu, radimo snjegovića,...
Ili ja štapom crtam u snijegu likove, a mali pogađa što je koje.
Ili uzmeno lopatu za snijeg, ja iscrtam "cestu" (imamo veliko dvorište), a mali se vozi biciklom. (da, da, sad po snijegu).
Ili uzmemo snijeg s balkona, pa u kući radimo mini snjegovića, nacrtamo mu usta i oči vodenim bojama i spremimo ga u frižider na par sati. :lol:

Kad nema snijega, onda su glavni hit krede u boji (velika kantica kreda je 11 kn). Onda po cijelom dvorištu nacrtamo ceste i pruge, rampe, semafore i onda se mali vozi biciklom.

Puno puta uzmemo rolu wc papira pa napravimo ceste za automobile po cijelom stanu, ili rolu onog papira za uredske zbrajalice.

Nedavno smo s potoka donjeli dosta plosnatih kamena, pa ih bojamo vodenim bojama.

Ili radimo u kupaoni u rukoperu veliku sapunicu, pa sapunicu grabimo šefljom kao hranu.

Jedino "problem" je što nam je stalno nered u stanu. Uvijek ima neka instalacija na podu, pod stolom, u kupaoni,...

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Uvijek ima neka instalacija na podu, pod stolom, u kupaoni,...

---

...koja se nesmije sklonit ni za živu glavu :)

ja se puno igram s njim, ali i puno nastojim da se on igra sam. tesko ide, ali ima nekih pomaka (to ce mi postat moto:lol:)
i ne pristajem na to da ja nesto trebam raditi, a on nareduje. ja crtam svoje, on svoje.

al nema mi ljepse od tih igara gdje nesto glumimo. to mi je prava kreativna igra. to ih poticu i u vrticu, i to mi je jedan od razloga zasto podnosim vrtic.

Često se osjećam kao totalna nemajka!
Imam osjećaj krivnje da ne provodim dovoljno kvalitetnog vremena sa dijetetom(tko je uopće smislio taj izraz?!), i da če mi dijete zbog toga sigurno izrasti u neku nesretnu i nepotpunu ličnost.
A onda kada gledam sa druge strane ja se sa svojim dijetetom zabavljam i igram 100% više nego su moji starci sa mnom a sa treće strane ja sam se sama igrala i zabavljala sa svojim društvom po ulicama "čuprijama", kanalima,rijekama i prašini (čitaj odrasla na selu)
Jednostavno sam preumorna , želim se samo zavaliti pred tv sa šalicom vruće kave i ne raditi ništa, ne razmišljati ni o čemu, bez obzira na škaf pun suđa prljavi pod i ne obrisanu prašinu.....

Trudim se koliko god mogu(i ako sama sebi prebacujem da bi mogla i puno više!)

Igram se puno, uglavnom stalno kad smo kod kuce.
Starijoj nisam toliko potrebna, više uveče, karte, monopol, ne ljuti se čoveče, a sad sve više vreme provodimo samo u priči.

Sa malom se igram kad god vidim da joj počinje bivati dosadna aktivnost koju je započela, pa onda menjam, predlažem, malo pomažem, čitam, pričam, glupiram se.

MM misli da se preterano bavim, ali ne shvata da vreme toliko brzo prolazi, da imamo samo nekoliko godina da gradimo tornjeve od kocaka, da pravimo modne revije lutaka, da crtamo 101 čiča glišu...

Sve više počinju zajedno da se igraju, i to me raduje, ali više kontakta, više svađe, i onda mama sudija.

Negde sam pročitala da roditelje više zanima tišina nego pravda, trudim se da demantujem tu izreku :-)

Sve u svemu, volim da se igram s decom, to me raduje i ispunjava i uvek imam nekakve ideje.

Padam u depresiju dok ovo čitam jer u zadnjih cca 18 mjeseci moja djevojčica visi meni oko vrata, nogama zakačenih oko mog struka, lica priljubljenog uz moje (ili sisu), svaki dan, cijeli dan. U takvom stanju se teško igrati sa starijim djetetom i svi smo zbog toga nesretni. Tata ju ne smije nositi, oblačiti, premotati, natočiti vodu, zavezati pojas-vrišti, gura ga, tuče (a tati srce slomljeno). Tako da se sa sinom uglavnom igra tata, a ja pričam priče s njom onako prištekanom. Prije 2 tj. smo prestali dojiti pa se stanje malo popravilo, ali nakon dvije godine i vrijeme je da joj tata jednom obuće pidžamu. :-/ Voljela bih da se svi skupa više igramo :-(

ja se ne igram s djecom. tlaka mi je.
pročitam priču, složim prugu ili kućicu od kocki, pokažem nešto ako treba ali oni se igraju sami (dobro, veliki se baš ne igra).
najdulja igra mi je odigrati partiju čovječe ne ljuti se.

Ako se ne igramo, jer nesto moramo po kuci obaviti, onda nas vuce za ruku da mu se pridruzimo i da se igramo.
Vrlo vrlo rijetko se zaigra sam i to traje max 10-ak minuta.
Jedina aktivnost u kojoj ne trazi nasu prisutnost je gledanje Tv-a/DVD-a.
Kako se ja skoro nikada ne sjetim niti ukljuciti TV, tako sam ja konstantno drustvo za igru.
Zakljucak, ako smo doma onda se igramo. :-)

Anemona, vase igre su jako kreativne i mene su odusevile!
Ja sam morala kupiti knigu jer sam slaba na idejama sta da se igram od jutra do mraka (u vrtic je krenuo tek prije 2 mjeseca i to samo na 3 sata).
Dakle, nismo niti blizu toliko kreativno kao vi, a isto nam je stalno nered. Kojeg najvise primjetim kad gledam nase fotke ili filmice:lol:

Citiraj:

---

Mrs Happy prvotno napisa

Anemona, vase igre su jako kreativne i mene su odusevile!
Ja sam morala kupiti knigu jer sam slaba na idejama sta da se igram od jutra do mraka (u vrtic je krenuo tek prije 2 mjeseca i to samo na 3 sata).
Dakle, nismo niti blizu toliko kreativno kao vi, a isto nam je stalno nered. Kojeg najvise primjetim kad gledam nase fotke ili filmice:lol:

---

Da se javim nakon nekog vremena.
Ne bih rekla da su nam igre baš bile kreativne, jednostavno su izrasle iz potrebe da se borim za goli život.:lol:
Bilo je ili non stop akcija, ili 1000 puta na dan mama, mama, mama, mama, mama,...
Pokušaš nešto napraviti, pa opet mama, mama, mama,... i onda sam se predala i proglasila cjelodnevno igranje. :mrgreen:

Sad nakon godinu dana puuuno je lakše, jednostavnije za mene.
Nije više toliko fokusiran na mene, puno vremena provodi u igri s bratovim malim, ili odemo na igranje kod susjede, pa popijem kavu na miru.
Puno puta se zaigra sam.
I dalje su u opticaju vodene boje, pa par dana slano tijesto,... i dalje imamo zajedničku 1 na 1 igru, ali to stvarno više nije svaki slobodni trenutak.
Malo mi fale oni dani vječne igre, ali s naglaskom na malo. :mrgreen:

ja sutra imam radionicu u vrtiću i već mi je muka. od kaširanja, rezanja, ljepljenja, bojanja, aaaaaaa
lani sam izbjegla, ove godine mi je teta rekla da ne smijem :mrgreen:
mislim, zato ide u vrtić da tamo lijepi, crta, reže i boja, ne? :mrgreen:

dakle, takve igre - NE volim. i ne igramo se tako.
igre koje volim su:
- društvene igre svih vrsta, s M je za sad to uglavnom memory, za čovječe nema strpljenja - krenemo, pa ona poludi ako joj srušim figuricu :roll: a kod memory-ja isto voli malo ukrast, ako dobro ne pazim, ako nsiam sva u igri, prevari me za čas.
- karte - svoju djecu jako rano naučim kartati :mrgreen: evo, npr M već zna igru 3,2,1 - koja je jako zgodna. a igra se na način da se špil podijeli svim igračima na jednake dijelove, i sa svog špila igrač okreće kartu i stavlja na sredinu. kad netko dobije asa, dva ili tri, slijedeći igrač mu mora staviti na sredinu jednu, dvije ili tri karte. ako među tim kartama nema asa, dvojke ili trojke - taj koji je prvo stavio as, dva ili tri kupi sve karte sa sredine na svoj špil. ako među tim kartama opet izađe as, dva ili tri, slijedeći igrač stavlja jednu, dvije ili tri karte i tako dalje. ili tač, isto super igra za ove malene.
- vježbenice, zadaci svih vrsta, to redovito kupujemo u knjižarama i guštam to rješavati s njom. za to sam uvijek spremna.
- zajedničko slaganje puzzla, to samo ako sam dobro raspoložena jer me inače iznervira kad M, koja voli da zajedno slažemo i ne voli sama, što god ja nađem mi uzme i kao, ona je našla. moš mislit.
- glupiranje mi ide dobro :mrgreen: i to nam je u principu najčešća ajmo reć igra, u kojoj dragovoljno sudjeluju i J i M. kad se natežemo, glupiramo po stanu, lovimo po krevetima i tako. istina, obično takva igra završi da netko plače jer se udario i mm viče da nismo normalni s tim našim divljanjem po kući. glupiranje mi je i odgojna tehnika LOL kako je već netko napisao, kad hoću da se brzo M stvori u kadi, obuče i sl.
- koji, koji put me nagovori na one role play igre LOL ja sam kupac, ona teta u dućanu i sl. al isto to baš previše ne volim. to je više moja sestra zadužena za to.

e da, a sa starijim pucam od sreće kad bi se igrao sa mnom, bilo što LOL, koliko je rijetko - na sve pristajem, pa makar morala doslovce pucat iz svemirskog broda u galaksiji MX4Y32 LOL

inače, rijetko kad se sama zaigra, crtiće ne ljubi baš previše, poslije posla, ako smo doma, svaki dan bar se uglavnom nešto od gore navedenog igramo, sat-dva.
al nemam grižnju savjest ako se i ne igramo. imam i taj talent LOL zabavit ju sa sušenjem veša, kad iz mašine bacam mokre stvari na njenu glavu, pa ona umire od smijeha i nosi ih tako do sušila, spremanjem veša kad zajedno slažemo, zajedničkim kuhanjem i tako. ali, ako hoću bit na miru i ništa ne radit, nikakve kućanske poslove, bit na kompu il nedajbože na kauču, onda jedino to mogu ako se mm ili J pod prijetnjom kazne, s njom zabavlja, ili ajd sad se zna koji put sama uvatit nečega, npr jučer je sat vremena šiljila bojice.

cvijeto, ja i ti bi se super igrale zajedno :heart: :mrgreen: (jos ako volis lastik)
tocno iste stvari (ne)volimo

a drugi nek rezu i lijepe i kasiraju, ove godine sam na radionicu poslala taticu da se malo ukaze u vrticu, ima dijete i oca :)

Citiraj:

---

summer prvotno napisa

(jos ako volis lastik)

---

obožavam :mrgreen:
viš, dobro si me sjetila, M bi već mogla igrat lastik, jednu stranu ćemo staviti oko stolice :mrgreen:
jedino, sad kad razmišljam, zaboravila sam kako ide. :-(
ajd neko ako zna, nek ovdje napiše.

cvijeto:lol:, svaki put kad zaboravim koliko te volem ti me podsjetiš

E da, nama su te vježbenice hit u zadnje vrijeme, dio sam kupila, dio isprintam i udri rješavati.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

obožavam :mrgreen:
viš, dobro si me sjetila, M bi već mogla igrat lastik, jednu stranu ćemo staviti oko stolice :mrgreen:
jedino, sad kad razmišljam, zaboravila sam kako ide. :-(
ajd neko ako zna, nek ovdje napiše.

---

Ja sam već bila stara, tj. velika kad je igra gumi-gumi stigla do nas, pa nisam baš puno zapamtila, ali nešto ipak jesam.... I drugi pamte, pa su stavili pravila na net.
Ovako smo otprilike igrali, kako je ovdje opisano:http://www.pjesmicezadjecu.com/dobre...gumi-gumi.html

Dodaci kojih se sjećam:

Zagrebačko jaje - skoči se tako da staneš na jednu gumu, a druga ti je iznad prstiju (lakše bi mi bilo skočiti nego opisati)
Pipi duga čarapa - ne mogu se sjetiti kako je bilo

Usa, usa, usasa - to nismo mi igrali, ali je sestrična koja je u ono vrijeme živjela u Požegi

Nakon svakog ciklusa diže se guma - s gležnja na pol potkoljenice, na koljeno, na pol natkoljenice itd.

***

Moji dečki to nisu voljeli niti ih je zanimalo, ali su zato zdušno skakali prek štrika i igrali školice.

cvijeto, oces nase brojeve, rimske, toki-voki, vjestice, trokuta, prstice? :mrgreen:

Već sam ovo stavljala kad je tatek otvorio sličan topic pred koju godinu (davno zapisala za svoju djecu) ali nije loše podsjetiti se:


Evo nekoliko primjera onoga što se ja sjećam iz vlastitog djetinjstva, a koji obuhvaćaju stihove (audio stimulacija), pokrete (vizualna stimulacija) i dodir (taktilna stimulacija):


1. ZA MALU DJECU PRIČE I IGRE S PRSTIMA


Priča za 5 prstiju 1
Palac: ovaj ide u lov
Kažiprst: ovaj ide za njim
Srednji prst: ovaj kuću čuva
Prstenjak: ovaj papicu kuha
Mali prst: ovaj plače jer mora sam musti kravu – muzu muzu muzu (prstić potegnuti nekoliko puta)

Priča za 5 prstiju 2
Palac: ja sam palac, glavni prst – delija sam jak i čvrst
Kažiprst: prepoznat me može svak jer sam spretan, brz i lak
Srednji prst: poštujte me redom svi jer sam od vas najveći
Prstenjak: vredniji sam od svih vas jer ja imam zlatan pâs
Mali prst: to već znade cijeli svijet – bez mene vas nema pet!

Priča za 5 prstiju 3
Stari palac kruha prosi
Kažiprst ga kući nosi
Srednjak šuti pa se ljuti
Što prstenjak sve pojeda
A mezimac samo gleda


Kriš-kraš-matijaš

Kriš-kraš-matijaš (prstom crtati križić po dječjem dlanu nekoliko puta – stimulacija osjeta dodira)
Kaj mi daš – dam ti POČ (ili PUC - udariti dlanom o dječji dlan)
Kam ideš? V Stari Grad, kobile klat! Vrta vrta vrta vrta (prstom kružiti po dječjem dlanu)

Biba leze (za sasvim malu djecu)
Biba leze, torbu nosi, kuda ide – tu nutra, tu nutra, tu nutra, tu nutra, tu nutra!
(Hodati sa dva prsta po djetetovom tijelu, a na kraju završiti u pazuhu ili u ovratniku košulje!)

LICE I GLAVA

Šećer, kava…(za sasvim malu djecu)
Šećer (dotaknuti čelo)
kava (dotaknuti bradu)
Čaj (dotaknuti lijevi obraz)
Rum (dotaknuti desni obraz)
BUM! (šakom lagano udariti u nos!)

Stara istarska (za sasvim malu djecu)
Oltarić (prstom djetetu dotaknuti čelo)
Dvi svićice (pokazati oči)
Dva kušinca (prstima dotaknuti obraze)
Kapelan (dotaknuti bradu)
Bilim, bilim, bilam (uhvatiti dijete za nos i “pozvoniti”)


Tip-tip-tip

Prstićima tip-tip-tip (kažiprste u križ)
Glavicom pak nik-nik-nik (klimnuti glavom)
Ručicama klop-klop-klop (pljesak)
Nožicama top-top-top (udarac nogama o pod)
Naokolo jedan-dva (okrenuti se oko sebe za 360 stupnjeva)
Pa je igra gotova.

(Dakako, to se i pjeva. Melodija: SF MR D_ M_ S_ ׀ SF MR D_ D_ D_… ritmički slijediti tekst).

2. IGRE ZA VEĆU DJECU


Da se podsjetimo – vjerojatno svaka od ovih igara zaslužuje opis, upute i pravila, navest ću samo nekoliko, redoslijedom kako mi padnu na pamet:

IGRE BEZ POMAGALA

– Igra skrivača klasična
– Igra lovice (na čučanj ili na krug)
– Kume, kume, koliko je sati
– Crna kraljica jedan, dva, tri
– Ide majka s kolodvora
– Laste, prolaste
– Daj, care, vojsku
– Igra trule kobile
– Naokolo šalata
– Šambare, bambare, pretvorite se…
– Imali smo pile – igra skrivanja i traženja stvari s pjevanjem, na principu toplo-hladno
– Razne glazbene igre s pjevanjem:
– I rešeto srce ima
– U podrumu je tama
– U Zagrebu je kućica
– Glazbeni semafor

IGRE LOPTOM

– Godinice (loptom se udara u zid) – jedan ili više igrača; ovo bi zaslužilo detaljan opis dok se još sjećam kako je išlo
– Školice loptom (loptom se udara u zid) – 3 ili više igrača – jedan pokazuje, drugi ponavljaju
– Neka puca, neka puca…
– Graničara ili varijanta iste igre pod nazivom “između dvije vatre”

IGRE S DRUGIM POMAGALIMA – NA OTVORENOM

– Preskakivanje konopca - uglavnom za djevojčice (razne varijante: crven bijeli plavi, “double Dutch”: dvije djevojčice drže se za ruke i zajedno preskaču, varijante kada dvije vrte konopac, a treća skače itd…)
– Hulahup – kolut koji se vrti oko struka
– Gumi-gumi – u “moje vrijeme” to je bila velika novost
– Oduzimanje zemlje (“nožićkanje”) – uglavnom za dječake (ne znam igra li se i danas)
– Školice, obične ili avionske
– Pikulanje, na rupu ili na gađanje

IGRE S DRUGIM POMAGALIMA – U ZATVORENOM ILI VANI

– Igra mačke i miša (s maramicom koja se skriva)
– Igra skrivanja stvari (hladno, toplo, vruće…)
– Zujalica (veliki plosnati gumb na koncu)
– Frulica od bazge (moram pitati tatu točne upute za izradu)
– Vodenica od kukuruznog klipa (za to treba imati tekuću vodu)
– Kućica na drvetu ili slično (u današnje vrijeme česta je upotreba šatora za te svrhe, u kući može poslužiti velika kutija – v. posebnu temu)

[QUOTE=cvijeta73;2025379]ja sutra imam radionicu u vrtiću i već mi je muka. od kaširanja, rezanja, ljepljenja, bojanja, aaaaaaa
lani sam izbjegla, ove godine mi je teta rekla da ne smijem :mrgreen:
mislim, zato ide u vrtić da tamo lijepi, crta, reže i boja, ne? :mrgreen:

dakle, takve igre - NE volim. i ne igramo se tako.
[QUOTE]

da, to nije igranje, to je posao :mrgreen:

i meni je to bezveze, jer je isforsirano. al kuzim zasto oni to forsiraju, jer danas rijetko sta moze dijete prakticno raditi s roditeljem. osim ovih par kucanskih poslova. i vidjeti uopce roditelja da nesto skoncentrirano radi i da vidi proces i proizvod tog rada, a to je za djecu jako vazno.

a jel se sjećate one s gumom na prstima, kolariću paniću?
mi se ubili od igranja toga ko klinci, ne znam jel bi sad znala ponoviti.

Ja se mrzim igrati. Zato sam ih rodila toliko da se igraju međusobno.



Ja sam više za šetnje. Mogla bi se saaaatima šetati s njima