-
noćni strah
mučim se s ovim pretražnikom, i nikak da nađem nekaj takvog a sjećam se da je bilo govora (pisanja) o tome...
ako netko zna di je stara temu, molim link, pa ću se prebaciti tamo...
e sad, kod nas stvari stoje ovako: moja dvogodišnjakinja je prije 2 noći doživjela nešto ili u snu, ili nemam pojma kaj. uglavnom, probudila se u kinderbetu (spava pored nas u spavaćoj sobi) i počela plakati. stavila sam ju u svoj krevet i ležala je mirna recimo kojih 5 minuta a onda počela plakati i rekla da mora ići van iz sobe. i od tog trenutka nema teorije više da bi barem pogled bacila u spavaću sobu. ta prva epizoda toga nečega se dogodila u pola 5 ujutro i ona poslije toga više nije htjela zaspati - nigdje. i tako cijeli dan. klonula je doduše u 3 navrata na tatinim ili mojim rukama, ali čim bi ju spustili dolje: vrisak i plač...
jučer navečer kad je bilo vrijeme za spavanje, naravno da u spavaću sobu nije htjela ni primirisati. rekla je da ide spavati kod brata u sobu (7 god), što mi je bilo ok (i tak već neko vrijeme razmišljam o tome). legli su zajedno, zaspali bez problema. probudila se opet oko 3 ujutro, oput u grčevitom plaču i vikala da ona neće spavati, da ide gledati televiziju itd. selili smo ju iz sobe u sobu, iz kreveta na krevet jer je svako malo mijenjala mišljenje: sad hoće kod brata u krevet, sad hoće tam ali nigdje nije bilo dobro i nije htjela ostati. jedino u dnevnoj sobi pred telkom (koju nismo upalili). i mm joj je onda rekao da mi idemo spavati u sobu jer smo umorni, a ona ak ne želi spavati nek ostane u dnevnom. i ostala je sama, bez frke :-o i tam je lijepo zaspala, i spavala do jutra.
mene sad muči kak da ja saznam kaj se je njoj točno dogodilo i kako da joj pomognem... ona sama ne zna reći ili se ne sjeća... a ja ne mogu sjediti s njom u dnevnoj sobi (moram roditi za koji tj a i mislim da nije rješenje sjediti u boravku). jednostavno, čim se spomene spavanje ona poludi i počne plakati. napominjem da ju nikad nismo plašili tj prijetili joj da ak nešto ne napravi da će ići spavati ili tak nekaj... zbunjuje me to sve skupa i nemam pojma kak da se postavim... jel ona nešto sanjala pa joj je to tak živo u sjećanju? ne vjerujem da se boji mraka jer onda nebi ostala sama u boravku u mraku i lijepo zaspala...
kaj da radimo? kak da joj pomognemo?
-
