Pomiriti različite svjetove: mudre Roda-mame, molim pomoć i savjet

Dakle, trenutno imamo zapravo 4 svijeta:
cura (6,5), cura (3,5), dečec (1,5) i trudna mama koju mučnine i dalje muče.
Dođem doma s posla, krepana od praktički ničega (sjedim 8 sati pred računalom, kao recimo sada), ali... znate što znači biti u 12. tjednu - umor i mučnine (ok, neke od vas ne znaju za mučnine, ali ja nisam ta).

I dođem doma, i svi bi me razapeli. A onda, vrlo brzo, otkriju da sam nesposobna za neku kreativnu zabavu - premda imam ideje, ali nemam snage, uglavnom - i krećemo u šizu. Onda bi gledali crtiće, ali trenutno nam je dvd player pokvaren, pa ništa od toga. Osobno, taj me detalj veseli (jer ne volim da provode vrijeme gledajući kako drugi žive, umjesto da oni sami žive), ali moram naći načina da im ponudim nešto kvalitetno, što će ih zabaviti barem toliko koliko i crtić.

Tu još ne spominjem kućanske poslove, koje pokušavam zanemariti čim više. Ne spominjem ni mm-a, jer ga ovih dana baš nema popodne doma, jer ganja zimske gume, servise za auto i sl. To nije baš naša svakodnevica, ali se malo zaredalo ovakvih dana, i polako sam tužna jer ne vidim izlaza. Malo optimizma bi mi puno značilo, i djeca bi to osjetila, ali čim dođem doma, i vidim da sam nemoćna, potonem.

Imate li koju riječ utjehe ili kakav konkretni savjet za mene i za nas? Hvala!

Za početak, popravite DVD player :mrgreen:
Ne moraju ga gledati cijeli dan, ali sat vremena dnevno odmora tebi neće škoditi.

Zar ne može tata popodne povesti djecu na zamjenu guma i sl., čak i ja svoje povedem, to im je super zabavno. U svakom slučaju, s troje djece i četvrtim na putu, mislim da je vrlo mazohistički misliti da ih non stop ti sama trebaš zabavljati i osmišljavati im dan.

Neću biti baš od pomoći :)

Moji su 2,5 god i 15 mj i ja sam bila u sličnom stanju + hematom i ukočen kuk i poprilična povijest bolesti od prošlih trudnoća + kćer je dojila. Oko 16. tjedna sam se pomirila s tim da ne mogu biti mama, radnica i još puno toga u takovom stanju i otvorila sam bolovanje. Dokt mi je dala preporuku još u prvim tjednima radi hematoma koji je krvario.... ja sam odležala par dana na go da krvarenje stane i vratila se na posao uvjerena da ja to mogu.
Mislim da sam i preko 10 god mlađa od tebe. Razmisli o bolovanju, koliko god da je to teško prihvatiti jer trudnoća nije bolest, ali čovjek nekad jednostavno ne može biti toliko rastrgan. Pogotovo u tvojim godinama - molim te nemoj se uvrijediti na ovo, ja na to gledam iz svoje perspektive, ovo mi je 4. trudnoća, imam 29 god, nezavidnu povijest bolesti u trudnoćama i strgana sam.

MarijaP, nisi me uvrijedila, meni je u prvom redu blagoslov da sa 40 čekam 4. dijete (molili smo za njega, uostalom). Hvala na preporuci za bolovanje, znam da bi to bilo dobro. S druge strane pokušavam(o) popraviti prilično lošu financ. situaciju prije novog porodiljnog. Znam, ima stvari koje treba korigirati, ali nemam snage uhvatiti se u koštac s njima...

... Angie75 upravo to, malo je kratak spoj nastao u našoj komunikaciji (mm i ja), premalo razgovaramo, premalo smo skupa, općenito, svaka vaša dobronamjerna kritika ili savjet dobro je došla, jer

znam da ima stvari u našoj obitelji koje treba usmjeriti na neku drugu stranu...

... da mm povede djecu na izmjenu guma??? meni je to SF. Ja tamo nisam nikad bila, i ne znam što se tamo radi i kako se to čeka (i koliko), ali nezamislivo mi je to. Ali sve se može uz malo dobre volje. On je preumoran ovih dana od posla, od strke oko svega, i mislm da nema živaca za djecu... znam, netko će reći: a tvoji živci?... znam, znam... i opet ... ...

Ja sam otišla na pregled, doktmi je rekla da mi se hematom povukao, ali mi je beba dosta nisko i sa sjedenjem 8 h u komadu, a onda sa svime oko kuće i djece (mm radi po cijele dane) se mogu dovesti do spontanog ili prijevremenog poroda.
Financije su nam u komi već duže vrijeme, odlučili smo sve staviti u Božje ruke i otvoriti bolovanje (debelo to osjetimo na primanjima). MM je upravo dobio bolji posao :)

mamashe, ti si u tjednima trudnoće kad će mučnine polako početi jenjavati, a onda nastupa zapravo
najbolje razdoblje trudnoće, tako do možda se samo još malo trebaš strpiti, kad već ne možeš
zbog financija na bolovanje, a srećom ni nemaš zdravstveni razlog zbog kojeg bi trebala na komplikacije.

Nemoj previše tražiti od sebe u stanju u kojem jesi i sa troje male djece, i popravi taj DVD, kao što
angie75 kaže, neće im ništa biti ako koji tjedan budu više gledali crtiće, a tebi će uštedjeti živaca.
A kad budeš ti odmornija prije ćeš naći načina da se ti i tm ponovo "nađete".

Čuvaj živce i odmaraj što više, to će koristiti cijeloj obitelji.

mamashe, samo strpljenja :-)
vjerujem da ti je sigurno puna kapa savjeta kako se trebaš strpiti al proći će i mučnine i postavljanje zimsih guma... a vi ćete se vratiti u "normalu", plus što ćete imati još jedan zamotuljak sreće doma
evo savjet konkretno možda za sad za zimske dane gdje TM može povesti starije curice kroz popodne da ti malo "ohaneš": većina gradskih knjižnica u Zagrebu ima popodnevne čitaonice, raznorazne radionice i sl. + što mogu ako ne žele sudjelovati u tim radionicama sami listati slikovnice, igrati se sa igračkama koje su tamo, tata im može malo čitati i sl. (besplatno, samo trebaš biti član KGZ-a)...
to me sjetilo jer sam i ja po zimi povraćala sa curom, tad bi mm otišao sa starijim sinom u obližnju knjižnicu i tamo bi proveli super popodne (a isto inače nije neki tip koji će cijelo popodne zabavljati potomke, no skužio je kad sam završila na infuziji da više nema šale i da mora malo više "povući")
hrabro, drži se, proći će!
i btw, divim se vašoj obitelji, i mi bi htjeli imati još djece, pa tako rado čitam o savjetima i svakodnevici iskusnijih mama :-)

ja sam imala strašne mučnine, tako da sam odmah otišla na bolovanje jer uistinu nisam mogla funkcionirati.
imam dvoje djece od 7 godina i 3,5 godine, od kojih je starije ove jeseni krenulo u 1. razred, a mlađe u novi vrtić - sve to za vrijeme mojeg bolovanja.

kad su krenule mučnine i ja završila u krevetu, rekla sam MM-u "od sad je sve na tebi, ja ne mogu ništa. NIŠTA. samo me pustite da ležim i bljujem."

MM je bio sjajan, uistinu je 2 mjeseca sve bilo isključivo na njemu: od brige za djecu (u koju su bile uključene dakle 2 adaptacije) do brige za kuću. ama baš sve.
ja mu se divim i poštujem ga više nego ikad prije jer mislim da ja nikad ne bih preživjela da je 2 mjeseca apsolutno sve na meni: ako inače i je većina toga na meni, svejedno imam njega da uskoči gdje i kad treba. a on nije imao mene da uskočim jer nisam izlazila ni iz kreveta ni iz sobe :(

plus što su djeca s njim to pgenijalno proživjela, ne znam što je radio :), ali nisu bila ni nesretna, ni ljuta, ni tužna što mame zapravo nema, sve je prošlo totalno ok.

tako da ti predlažem da uključiš muža kolko god to možeš. i da odeš na bolovanje.

mamashe, ja ti se divim.
A za tvoju gužvastu situaciju, zar nemaš nekoga od rodbine da malo zabavi curice? Ne morate sve sami. Ni moja mama nije bila presretna da rađam sa 40, ali isto je dolazila i pazila unuke.
Meni su npr. susjede tinejdžerice bile presretne kad sam im pustila da se igraju sa malenom, nisu pitale prečesto, ali par puta tjedno svima je pasalo.

Najstarija curica već sigurno shvaća da si ti umorna, kaži joj neka ona malo bude glavna i zabavlja malene dok ti legneš. Neka glume, presvlače se u razne uloge, mogu se praviti da si ti bolesnik, a oni te njeguju, nose keksiće, stavljaju obloge...
Napravi im slano tijesto ( to nije puno posla), pa neka valjaju, izrezuju oblike s modlicama, neće biti previše za čistiti poslije.

A tata, ako ih ne može odvesti po gume, može u igraonicu, zar ne? Tebi bi sat ležanja (spavanja) dao snagu za drugi dio dana.
I šetnja je super, tko se boji zime još? Glavno da nije mokro.
A možda možeš i uzeti malo godišnjeg ili malo bolovanja, dok ne postaneš jača.
I malo čokolade. Čokolada je super za optimizam.

Znate kaj, cure moje? Divne ste.
MarijaP, ja sam ti kakti u Crkvi malo više aktivna, ali divim se vašoj vjeri. Stalno mislim, i mi bi trebali pokazati malo više povjerenja prema Njemu. I naravno, BRAVO ZA GOSPODINA koji vam je tako divno riješio probleme! Samo treba napraviti onaj prvi korak vjere.

Dijana, Buba Klara, hvala na utjehi! Ideja sa knjižnicama je IZVRSNA. Nije mi to palo na pamet, a tako jednostavno i kvalitetno riješenje. I znam da bi ih veselilo.
DA, da, i dvd moram popraviti. Čak sam razmišljala da ga sama otvorim i pogledam mogu li taj famozni gumb vratiti na mjesto (gumb za otvaranje ladice je upao, a daljinski nam ne radi, haha)

Lutonjica, bravo za tm-a! Svaka čast!
Beti3, gdje si sada (s godinama)? Da, čokolada pomaže.

Stvar je s mm-om, što radi van zg-a, vozi svaki dan ukupno 150km, od srca Zagorja i natrag (tak već 10 godina). I tamo radi jedan dosta odgovoran posao. Pa je često jako krepan kad dođe doma (što id posla, što od vožnje). A ovaj tjedan još te izvanredne okolnosti... Ali puno vam hvala na podršci, znam da će za koji tjedan biti lakše, ali dobro mi je to čuti i od drugih. HVALA!

ponekad ne treba zivjeti dan-po-dan... ponekad moras zivjeti sat-po-sat...

i spoznaja i vjera u to da je takvo stanje privremeno i da ce proci takodjer pomaze...

drzi se <3

Uf, nije ti lako, suosjećam. Slažem se da hitno trebaš dvd koji radi i puno dobrih crtića!

:)))
e, dobre ste mi cure! Da, moram hitno popraviti dvd (dakle, još nisam)

litala, sorry, ne kužim. Što znači <3?
Da, hvala za sat po sat. Moram se toga češće sjetiti.
Perfekcionist, koji spava u meni (ili ne spava), ne dozvoljavam greške, sebi ni drugima, .... a takvom stavu i ponašanju ovdje više nije mjesto.

Inače, moram pohvaliti mm-a. Svjestan da ga je zbilja bilo malo prošli tjedan, u subotu je čak u 2 navrata poveo klinčadiju sa sobom (dućan i kasnije jedan kratki posjet), tako da sam ja stigla oprati prozore (sve!) i nešto zavjesa... zbilja su bili musavi (shame on me), a stiže Božić, moramo lijepiti pahulje na stakla....
Sve pomogao, prao suđe, mijenjao pelenašu pelene...
Ma, zapravo nije to neko čudo. Inače je takav, samo velim zaredalo se da ga nije bilo, pa taj nesretni dvd... ali evo, sve pomalo sjeda na svoje.

Ponavljam: hvala cure na razumijevanju i savjetima! Pusa!

:lol: sorry, saltam se amo-tamo, pa sam umjesto :heart: zalijepila <3 - fejsbusko srce

a sto se tice perfekcionizma, moras sama vidjet sto ces s njim... zadrzat, modificirat il stavit na stand-by na neko vrijeme :-)

Drago mi je da si bolje i veselije! Bravo za tm-a i tebe! Ma svi mi posrnemo i super je imati forum za te situacije.

Drago mi je da ste bolje. Moj savjet je složi zavjese u ormar na neko vrijeme i pahulje objesi na karniše. Em će ti zavjese biti dugo čiste em ne moraš prati stakla nakon ljepljenja samo počupati dolje. Eto i zadatka za muža kad je ljut :)

neke stvari ulaze u rok sluzbe, jednostavno biti ce bolje se vremenom, ali mozda moras prihvatiti da je jedno vrijeme naporno, i da je dovoljno da se lijepo ponasamo prema djeci... popraviti dvd player mi se cini prvi prioritet, nakon vrtica i 20 djece u vrticu, obicno je lijepo da se moze malo sjesti u sofu i pogledati film... sjedni s djecom i lijepo gledaj...

sretno s trudnocom!

a da si priustis nekog da ti dodje oprat prozore i pospremit po kuci? pa za 100 kuna odmori 2-3 sata ili se igraj sa djecom a neko neka odradi to za tebe.

Dala sam si u zadatak da vam javim kad popraviim dvd! Nikako da dođe na red.

Ma slažem se s vama u potpunosti. Trebam malo stati na loptu i to je to. Djeci stvarno nije bitno jesu li zastori čisti. Čak ih nije briga ni je li tepih musav. Njima je dovoljno da sjednemo skupa na pod i radimo nešto. Jučer sam zabavljala Jakova, dok je Kika ukrašavala okvir za fotografiju. Marta kod tete gledala crtić. Ma sve bu vredu. Zapravo me je i zanimalo kako vi usklađujete takve situacije...

Ne peglam, prozore opere mm jednom godišnje ako mu se da. Djeci je to svejedno.

Perfekcionist u meni je davno umro. I ovako mi je puno bolje. Ne zamaram se sitnicama i, vjerovali ili ne, nismo se potrovali od neopranih prozora.
Kuhinja i kupaona su mi prioritet jer je to bitno za zdravlje, ali ako taj dan ne mogu, ostavim za sutra.

Kad su me uhvatile mučnine napravila sam nekako kao i Lutonjica, rekla mm da ja NE mogu apsolutno ništa, jer se stvarno nisam mogla pomaknuti koliko su me pokosile mučnine i sve je bilo na njemu, jedva je stizao poslije posla skuhati, oprati...kuća je izgledala kao da je tenk kroz nju prošao no mala je bila ok i to mi je najbitnije.
Ovaj put je to kratko trajalo, samo mjesec i po ali je bilo gadno.
Mi imamo samo jedno djete i odmah sam otišla na bolovanje tako da je to puno lakša situacija nego tebi, mamaShe.
Biti će sve ok, možda da malo popustiš u svom perfekcionizmu, samo još mjesec dana dok ti nebudu prestale skroz mučnine.
U prvoj trudnoći mi wc nije bilo opran mjesecima, prašina isto tako, pod ne operen....smetalo me ali sam trebala snage utrošiti u svaku sekundu da preživim to razdoblje a ne da perem i čistim.

Djeca neće biti presretna što se moraju sama zabavljati ali ona se MOGU sama zabaviti.
Ništa im neće faliti, jednostavno su se navikli da si ti to radila do sad s njima.

Evo mene opet, drage moje!
Hvala na savjetima, podršci...
Glede dvd-a: naša je teta čuvalica otkrila kako otovoriti ladicu: olovka je bila dovoljna da dosegne tu tipku unutri. Sad, do kada će to trajati... nema veze.
A otkrila sam još jednu stvaru: digitalni prijemnik ima usb utor, u koji utaknem stick sa crtićima i šišaj! Sve se praši od crtića, a nema ogrebanih cd-ova, nema ladica koje se ne otvaraju... Ludnica!
Sretan Božić svima i puse!

čekaj još da otkriješ movie cube LOL

Kaj je to movie cube?

To se i ja pitam.
Jučer sam kupila svoj 8GB stick, valjda će šljakati.

Dakle imam problem iz naslova ali u drukčijem obliku...
Imala sam jednu prilično nezgodnu situaciju među djecom različite dobi, konflikt između osmogodišnjaka i trogodišnjaka(jedan je moj a drugi od drage frendice).
Uglavnom povela se rasprava kako mali zapravo smetaju velikima i ne mogu se igrat na miru, razbacuju im igračke i tak dalje i da je rješenje tome izoliranje, odnosno da se dozvoli da recimo stariji sin sa svojim frendom se zatvori u sobu igrati se i ne dozvoli malome da ulazi unutra.
Meni je to malo bezveze. Ok mi je ako je moguće s malim negdje otići, zaigrat ga ili pustit crtić ili ako bi on baš bio s njima ja mislim da je bezveze postavit pravilo nemaš ti šta tražit s njima.
Kakva je situacija kod Vas?

ovo je movie cube
http://www.sat-multimedia.hr/hifi-a-...s850h-i-v850h/

naš ima 4 terabajta, odnosno trenutno preko 500 crtića, filmova, cijelih serija, albuma,.... i još nije pun LOL

što se tiče Kosjenkinog pitanja, mislim da NIJE u redu da bilo tko smeta bilo kome, bez obzira na dob.
ne možeš tjerati starije dijete i njegovo društvo da se igraju s mlađim.
možeš pokušati smisliti nešto da uključe i mlađe dijete, kod nas to dosta dobro funkcionira i dosta često. isto tako, možeš učiti mlađe diijete da pokuša igrati po pravilima, bez razbacivanja i uništavanja, i to dobro funkcionira kod nas.
ali svejedno, za neke igre je mlađe jednostavno premalo, a isto tako ponekad starije dijete želi biti samo sa svojim prijateljima bez da mora zabavljati mlađe. i to je potpuno ok. i onda se to poštuje.
zamisli sebe u ulozi starijeg djeteta, možda ti bude jasnije :)

btw, ja imam 7godišnjakinju i 3godišnjakinju i bezbroj sličnih situacija svakodnevno LOL

ma slažem se da mali smeta i da veliki trebaju mir za svoje neke igre koje ovaj ne kuži i nastojim maknut malog kada god mogu i koliko god mogu, al nekad baš želi otić kod brata, mom starijem to smeta, većini njegovih prijatelja isto ne smeta...smeta samo jednom dječaku koji ima 5 godina mlađu sestru za koju vrijedi pravilo ti nemaš šta tražit u mojoj sobi. BTW moji dečki imaju zajedničku sobu tako da mi je još gluplje mu stavit zabranu da ulazi u vlastitu sobu.

ispravak mom starijem sinu to NE smeta.

tvoji dečki su samo 2 godine razlike ;-)

također, neka braća i sestre se bolje slažu, pa kod njih zajednička igra dobro funkcionira. dok si neki ne pašu i neće se zajedno igrati bez obzira na razliku u godinama.
isto kao i s prijateljima i partnerima, mogu biti iste dobi pa se nikako ne slagati, a mogu biti sto godina razlike pa se super slagati.
kako bi bilo nama odraslima da nas netko tjera da se blisko družimo s nekim tko nam ne paše? djeca valjda isto imaju pravo birati tko im se sviđa, a tko ne(mene npr. izluđuju kad u vrtiću naglašavaju da se svi koji su u istoj grupi moraju voljeti i da su svi prijatelji. pa ne može ti svaka osoba u grupi od njih 30 biti super prijatelj, naravno da neke voliš, a neke ne podnosiš)

4TB??!! Lutonjica, uh, super! Mislim da si mi to baš ne možemo priuštiti, pa će ovaj od 8GB morati zadovoljiti, za sada.

Kosjenka, sve ovisi o situaciji. A i umor (odmor) je jako bitan činbenik. Naša najstarija, kad je pospana sve joj smeta. A kad je odmorna, naspavana, igra se s malima bez problema.
Jednostavno, kako kad. Ima trenutaka kad ih je milina vidjeti: cure surađuju, dogovaraju se, koja će koju igračku uzeti... A ima dana i dijelova dana, kad se samo prepiru. Maleni uglanvnom Kiki ne smeta, i ona se na njega neće naljutiti kao što bi se naljutila na Martu ako i napravi istu stvar. To je zanimljivo.
Ja ponekad Kiku pošaljem u sobu (dječju ili našu spavaću) da malo čita ili se jednostavno odmori bez malih, jer ima trenutaka kad puca po šavovima. Ali većinu vremena su skupa.
Sada mi glavni porblem predstavlja novi krevet, koji je na kat. Moram paziti da Jakov ne bude sam u dječjoj sobi, jer se zna popeti, ali ne zna sići. A opasno se naginje preko ograde.

Je slažem se. Ali ajde sad recimo kao odrasla osobe, imaš frendicu koju obožavaš i super ti je s njom ali ona ima recimo kumu koju ne možeš smislit, jel se ti nečeš pojavit na njezinom rođendanu zato što ovu ne možeš smislit?!
Ono što meni smeta u toj priči je zabrana prilaska manjeg starijima, kao nema ono šta među njima tražit. Čak je i moj stariji par puta reako da nejde kod tog prijatelja jel ovaj ne voli Pavla, na to sam mu rekla da je dečko njegov prijatelj i ako se njemu ljepo igrat s njime neka ide i da to što on ne voli Pavla nema veze s njima.
Ponavljam ja mičem malog od njih ali glupo mi je strogu zabranu postavit i naredit da mali ne dolazi jel živcira ovog prijatelja, on ionako cirkulira kroz kuću i nigdje se ne zadrži duže od 10 minuta.
Ono što me potaklo da uopće pišem o tome je to što je to je veliki našuto mog malog jel je ovaj bacio njegovog gormita. Njegovi jesu poludili i kaznili ga itd ali mi još zvoni komentar da oni rješavaju takve situacije tako da mala ni ne ulazi u njegovu sobu kad se on igra.
Sve mi je to nekako :unsure:...

Citiraj:

---

Kosjenka prvotno napisa

Je slažem se. Ali ajde sad recimo kao odrasla osobe, imaš frendicu koju obožavaš i super ti je s njom ali ona ima recimo kumu koju ne možeš smislit, jel se ti nečeš pojavit na njezinom rođendanu zato što ovu ne možeš smislit?!
Ono što meni smeta u toj priči je zabrana prilaska manjeg starijima, kao nema ono šta među njima tražit. Čak je i moj stariji par puta reako da nejde kod tog prijatelja jel ovaj ne voli Pavla, na to sam mu rekla da je dečko njegov prijatelj i ako se njemu ljepo igrat s njime neka ide i da to što on ne voli Pavla nema veze s njima.
Ponavljam ja mičem malog od njih ali glupo mi je strogu zabranu postavit i naredit da mali ne dolazi jel živcira ovog prijatelja, on ionako cirkulira kroz kuću i nigdje se ne zadrži duže od 10 minuta.
Ono što me potaklo da uopće pišem o tome je to što je to je veliki našuto mog malog jel je ovaj bacio njegovog gormita. Njegovi jesu poludili i kaznili ga itd ali mi još zvoni komentar da oni rješavaju takve situacije tako da mala ni ne ulazi u njegovu sobu kad se on igra.
Sve mi je to nekako :unsure:...

---

Eto, Kosjenka me pretekla.... baš sam nešto slično htjela napisati.

Mi imamo dva dječaka, mala je dobna razlika i uglavnom se dobro slažu, ali ima i onih dana kad su "ko pas i mačka".

Isto, ne mogu zamisliti da bih trajno razdvajala djecu - dok su bili manji, najgora kazna za svađu im je bila upravo razdvajanje, pa su to naučili u ranom djetinjstvu.

K nama su također dolazili na igranje prijatelji s mlađom i starijom braćom/sestrama, pa smo to rješavali prema prilici - bitno je svakom djetetu naći neku zanimaciju i zapravo ih diskretno poučiti kako surađivati, ali i da ljudi ponekad trebaju privatnost. To su sve socijalne vještine i nema zapravo recepta koji uvijek pali. To ne postoji. Djeca (i naša vlastita i njihov čopor) vrlo brzo pokažu tko im paše, a tko ne... što im paše, a što ih nervira. Kad moji dečki odu kod susjeda vršnjaka koji ima 4 godine stariju sestru, dobro pazim da ne ostanu predugo jer joj uzurpiraju životni prostor. To je lako kad je riječ o tuđoj djeci. Doma, s vremenom se "napipaju" neka nepisana pravila.

Problem je kad klinci pronjuše što bratu smeta, pa baš namjerno jašu po tome da ga naživciraju. Takve aktivnosti prekidala sam bez puno objašnjenja. Do škole su moji već dosta dobro to usvojili pa si uglavnom više ne tancaju po prstima.

ono što ja pokušavam je maknut malog tako da ga zainteresiram s nečim drugim pa polako mu objasni da su oni veliki i da sad igraju nešto što on ne zna al mi idemo slagat kockice ili već nešto...
Ja ni velikom ni malom ne želim usadit da imaju pravo nekom zabranit ulazak u društvo ili isto tako si dozvolit to, želim ih naučit nekoj toleranciji.
Onako maštam o tome kada jedan zamoli drugog da izađe iz sobe a ovaj to pristojno izađe, još onako na odlasku kaže ljepo se zabavite ja sad idem pomoć mami oko suđa...LOL
A zabranit djetetu da ulazi u sobu gdje bi moglo biti istučeno ili izgurano ako nekom da prostite razj... igru to ne dozvolim
Kod mene i moje sis je to izgledalo tako da bi ja rekla dolaze moje cure, oš nas ti ostavit na miru ,a ona bi rekla dobro al ti danas pereš suđe umjesto mene ili već nešto ili joj dam komad robe da nosi koliko želi bez pitanja i tako...raznih dogovora je bilo, naglasak je na dogovoru...

kosjenka, meni je jasno o cemu govoris i slicnog sam misljenja kao i ti. djecu treba uciti zajednostvu, mirnom suzivotu i slicno, i to je i teze od jednostavne zabrane ulaska jednim drugima u sobu. ali sto tebi vrijedi to misljenje, kad su ti roditelji odabrali drugi nacin i kad ti ne mozes preodgojiti tude dijete zbog tih par sati u tjednu jer kod njega vrijede druga pravila i drugaciji pristup.

kao sto si i sama rekla, ne dozvoljavas da nasilje prema mladem. ok, morat ces naci nacin kako to izvesti u praksi. fizicki ili verbalno. ili dopustiti vidanje starijem samo kod tog djecaka bez mladeg, ili odvesti maloga van kad ovaj dolazi k vama, ili objasnjavati malome da kad je ovaj djecak kod vas iznimno nema ulazenja u njihovu sobu, ili jednostavno reci tom gostu da kod vas vrijede druga pravila i da ako se zeli igrati kod vas mora ih prihvatiti.

Kosjenka, ja mislim da je u redu da u tvojoj kući vrijede tvoja pravila. ti imaš na takvo nešto legitimno pravo, ne vidim razlog zbog kojeg bi se trebala povinovati želji tog dječaka! ako starijem bratu ne smeta mlađi, kao što si i sama rekla, dječak koji je u gostima treba prihvatiti pravila doma u koji se došao igrati. il nek se igraju kod njega ako baš nije u stanju to prihvatiti!

da, u kosjenkinoj kući vrijede njena pravila, ali u kući njenih prijatelja njihova :/

ne znam, nije to lako za riješiti i ovisi o mnogo toga, u kakvim ste odnosima s roditeljima, koliko se često viđate, koliki je to problem...

mi recimo imamo jedne poznanike čija djeca su vrlo agresivna, ali moje cure se svejedno vole igrati s njima. pa ih onda izbjegavam koliko god mogu, izvlačim se od zajedničkih druženja koliko uspijem... ali par puta godišnje pretrpim i preživim i ta druženja.
ili, imamo jedne prijatelje čije starije dijete je isto tako malo okrutnije prema mlađem, i općenito prema svima mlađima. ali recimo njihovi roditelji također smatraju da to nije ok, pa zajedno s njima uspjevamo riješiti krizne situacije u igri. i uvijek pazimo da je bar jedna odrasla osoba s njima kako se ne bi desila neka tuča ili ružnija svađa.
tako da sve ovisi o situaciji, odnosima roditelja...

sigurno da je odnos s djetetovim roditeljima jako važan element u cijeloj priči, ako dijelite slične stavove o određenim stvarima lakše ćete rješavati probleme koji nastaju iz druženja dječice. imam i ja prijateljicu s kojom se začas dogovorim oko takvih stvari, pa nema neugodnih i nedorečenih situacija koje vise u zraku! a imam i poznanika s kojima se ne viđam prečesto, jer mi njihova rješenja takvih stvari vrijeđaju zdravu pamet, možda i moja također njima, nije ni bitno, ne nalazimo se i to je bit! meni je u kosjenkinoj priči zasmetao komentar dječakove mame kojim se implicira da kosjenka u svojoj kući treba usvojiti njihovo rješenje, ono koje oni primjenjuju kod sebe doma, i iskreno nije mi leglo! zašto ne dopustiti čovjeku da u svojoj kući ima svoja pravila, uz pretpostavku naravno, da u tuđoj poštuje tuđa, i to je to!

Ma u mojoj kući vladaju moja pravila i to je njima ok, nije baš da je njima svejedno što im sin ima takav pristup i stvarno kratak fitilj.
Samo meni se ne sviđaju njihova pravila u njihovoj kući i mislim da to preventivno razdvajanje nije trajno rješenje, opet će se naći u situaciji s nekim durgim klincem na nekoj aktivnosti ili školi kad oni ili učitelj/trener neće biti u stanju reagirat i nastat će problem, veći od ovog što se meni dogodio. Mali nije mog sina u afektu gurnuo ili udario, baš si ga je onako postavio i za kaznu istukao.
U principu ja izbjegavam odlaske tamo sa malim, oni ne dolaze baš jako često i dobro, moj problem rješen.

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

Kosjenka, ja mislim da je u redu da u tvojoj kući vrijede tvoja pravila. ti imaš na takvo nešto legitimno pravo, ne vidim razlog zbog kojeg bi se trebala povinovati želji tog dječaka! ako starijem bratu ne smeta mlađi, kao što si i sama rekla, dječak koji je u gostima treba prihvatiti pravila doma u koji se došao igrati. il nek se igraju kod njega ako baš nije u stanju to prihvatiti!

---

Potpis. Nek se malo češće dođu učiti toleranciji kod vas, ako već njihovi roditelji to ne mogu sami provesti :)