pozdrav svima prisutnima,
ne znam da li je bilo ovih tema već, ovako nešto nisam našla... iskreno tražim pomoć an sve strane.
ne znam iskreno što da radim... radi se o kćeri moga muža iz prvoga braka....
ima 9 godina... i jedno jutro kada smo ju spremali za školu se je počela plakati da ne želi ići mami, da ona stalno viče na nju, da joj ništa ne da, da joj je ružno kod mame i da ne zna uopće zašto ju je mama rodila... nisam ju mogla smiriti jedno 45 minuta.... ukupno su razvedeni cca 4 godine, sporazumno je pristao na to da skrbništvo bude kod majke (tj zajedničko) ali djete živi kod majke, jer je mislio da otac u ovoj državni ne može dobiti skbrništvo (osim ako je majka alkoholičarka, narkomanka ili prostitutka)... jako dugo već cca 3 godine malena ponavlja da želi doći živjeti kod oca, da kada će doći 12 godina da ona može birati (zanimljivo je koliko djeca u školi pričaju o tome sve, znaju puno više stvari nego trebaju), da ona najrađe ne bi išla doma iz škole kada je kod mame, u suzama odlazi svaki put od nas.... to jutro je plakala i kroz suze vikala da ne želi čekati da navrši 12 godina i da može birati.... sve smo prvo vrijeme zanemarivali tu činjenicu misleći da možda želi malo pažnje privući, možda igra na dvije strane kako djeca to znaju.... ali se sada već ispostavilo da nije tako... ne mislim da ju njena mama tuče i maltretira, jedino što viče na nju, i ne bavi se dovoljno s njom i to ne zato što nema vremena, nego ima drugih svojih hobija kojima se bavi.... Važna napomena je da malena i kod nas zna red (nekada mislim da sam prestroga prema njoj, ali mislim da ne treba biti high life kada dođe k nama)... ona uredno i pospremi za sobom, uči, ide na spavanje u pola 10.... jedino što imam osjećaj nekada po njenoj priči da kod nas dobiva više ljubavi, tim više što je majka još uvijek ljuta zbog rastave i vjerojatno to prenosi na djete....
Moje pitanje nakon podužeg posta (molim Vas bez pljuvanja vezano na tekst trebam pomoć) je što napraviti... kako ide cijeli taj proces za djete... da li će ona morati na sudu pred oba roditelja reći kod koga hoće živjeti - mislim da ni jedno dijete to ne bi trebalo proći, mislim da bi se to trebalo raditi nasamo pred psihologom... ili sucem, ali bez prisustva roditelja... kod nas ima bolje uvjete što se tiče stanovanja, mislim i što se tiče dobivanja ljubavi (to je moje mišljenje-molim bez osude) i opećnito odgoja... to je ono što ja znam po pričama od malene.... ne znam kako nju pripremiti na tu parnicu koja može trajati godinama, kako ju pripremiti na život s majkom za vrijeme trajanja parnice....i da važna napomena, ja ne mislim da joj mjenjam majku.... ona svoju majku ima. Iako ja nju volim ko da je moja (uvuče ti se djete pod kožu, ne možeš protvi toga) i ona mene voli jako.... ali gledamo jedna na drugu kao prijateljice... ja sam nekada stroža prijateljica (ipak ju trebam i odgajati), ali sve u svemu nam ide ok....
općenito... molim pomoć
Važno mi je da me ne osuđujete zbog posta, nego mi pomozite....
