Natasha Kampush - 3096 dana

Procitala sam knjigu prije 10-tak dana i odonda je ne mogu izbit iz glave. Dok sam je citala nisam je dozivjela kao tragicnu pricu jedne djevojcice ali odonda stalno razmisljam o tom nesretnom djetetu, cak i sanjam cesto da sam oteta, da me zatvaraju...
Sad sam pogledala na Red Carpetu njen intervju i plakala sam, toliko suosjecam s njom da sama sebe iznenadujem.
I dalje me fascinira kako je ostala pribrana i prisebna svo to vrijeme, kako joj nije uspio slomiti duh koliko god ju je zlostavljao i psihicki i fizicki. Iskreno, ja ne znam da li bi izdrzala.
Ja ustvari nju ne sazaljevam, vise bi rekla da joj se divim. I sad, godinama poslje, ta zena, koja ustvari ni nije zena jer nije prosla ni djetinjstvo, trpi uvrede javnosti jer kao prodaje knjige i intervjue. Pa zasto i nebi? Meni je bila cast procitati knjigu, kao da me pustila u dio svog zivota. za samo 39.99.
Sta vi mislite o cijeloj toj prici? Hoce li ona ikad imat normalan odnos s ljudima, bez straha? Hoce li ikad imati djecu i ako hoce, da li ce ih drzati pod staklenim zvonom zbog straha da se to njima ne dogodi. Ja znam da ja bi...

I ja joj se divim i zelim joj svu srecu ovog svijeta a oni kojima smeta sto prodaje knjige su pakosnici a takvih uvijek bude...dal ce imat normalan odnos s ljudima i slicna pitanja koja se pitas ne znam ali svakako joj zelim da bude sretna i samouvjerena ma kakave odnose imala itd

kolko sam shvatila, javnost joj zamjera marketinški pristup u svom govoru, smatraju da nije iskrena već proračunata.
osobno, želim joj svu sreću da se nosi sa tim iskustvom i da nađe svoj unutarnji mir i ispunjenje, iako smnjam da će to biti kroz neku romantičnu vezu.

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

...I sad, godinama poslje, ta zena, koja ustvari ni nije zena jer nije prosla ni djetinjstvo, trpi uvrede javnosti jer kao prodaje knjige i intervjue....

---

A šta bi trebala? Možda iskoristiti ono znanje iz osnovne i srednje škole te fakulteta kojega je diplomirala u podrumu i raditi u struci?
Shvaćate sarkazam i zbog čega,
ljudi stvarno uvijek nađu načina kako čovjeka pokopati živoga, pa i onoga koji je već bio pokopan,
valjda joj nije bilo dosta pa treba na nju udariti još malo,
previše se valjda uzdigla.
Ona nije u umobolnici, a meni je to ravno čudu, sve što dalje napravi, i kako god da napravi, ne znam kako se može očekivati da bude savršeno, dobro da nije živi zombi.

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

Ona nije u umobolnici, a meni je to ravno čudu, sve što dalje napravi, i kako god da napravi, ne znam kako se može očekivati da bude savršeno, dobro da nije živi zombi.

---

Potpis!
I danas raspravljam sa sogoricom, koja je takoder procitala knjigu, kako ljudi, razumni ljudi, u nasoj okolini, koji nisu knjigu citali, razmisljaju o njoj kao nekoj jadnici koja je mogla pobjec 100 puta a nije. Pa zasto nije? Pa zasto ona sad nakon tolko godina jos uvijek prica o tome? Zasto ona zeli tuzit drzavu? Sigurno zbog novaca... Ma..
Knjigu toplo preporucam, iako ja inace i nisam ljubitelj autobiografija a pogotovo ne tragedija, ova je stvarno ostavila dubok dojam.

ja to ne mogu čitati a nisam mogla gledati intervju-pedofilija me paralizira i svijet u meni se smrzne....od kad sam čula za nju a i ostale slične njoj nema dana kad ne pomislim na njih, na njihove roditelje i zlostavljače- a onda pokušam sebe staviti u kontekst svega i svoje djete i mislim da bi umrla.....ja evo sad kad sam se opet nje sjetila neću spavati najmanje mjesec dana- ne mogu a da se ne stavim u glavu i srce te bezbržne djevojčice tada i onaj tren kada je oteta i zarobljena u svijet bolesnog uma..ne mogu da ne pomislim na njen prvi strah, otkucaj srca, misao i nevinost duše....srce mi se para dok ovo pišem i suze mi cure.......ja ne mogu to čitati-divm joj se!

Ako ce te umiriti, njen otmicar nije bio pedofil, bio je gadno poremecan ali na jednu sasvim drugu stranu.

ma kad se sjetim one njene "sobe" klaustrofobične u podrumu............brrrrrrrrrrr

Uvijek kad izađe na vidjelo slična priča, dušebrižnici optužuju dijete da je to htjelo jer eto nije pobijeglo.

Nisam pratila temu detaljno, ali mislim da se tu radi o istom sindromu kao i kod ostalih. Prvo te otmičar uvjeri da su te roditelji napustili, da te nitko ne traži, pa u tebi proradi onaj mod za preživljavanje, a mod za život otimač satare i zahvalan si što dišeš i ništa drugo niti ne znaš.

A one koji se uspiju spasiti, okolina satire i zlostavlja dalje. Katastrofa!

Meni je cijela ta priča užasno tužna i stvarno se divim toj djevojci da ikako funkcionira.
Ako na temelju svoje autobiografije može zaraditi koju kunu, zašto ne.
Da nije sama napisala knjigu napisao bi je netko drugi i bila bi izokrenuta, puna izmišljotina i imaginarnih situacija, samo da privuče čitatelje.
A što se tiče njezinog buućeg života, i sama je u intervijuu rekla da je obilježena za čitav život (svi znaju tko je ona i to joj uvelike otežava zbližavanje sa nekim).
Ja se iskreno nadam da će pronaći sreću i jednog dana imati obitelj i djecu.

Upravo dovršavam knjigu, pretužno i preteško... :((

Autobiografsku knjigu N. Kampusch vidim kao vjerno svjedočanstvo njenog djetinjstva i sazrijevanja u strašnim uvjetima za jedno dijete i kasnije mladu djevojku. Mislim da je vrijedno podrške činjenica da je autorica odlučila podijeliti s nama taj svijet pakla, ne radi znatiželje svijeta ili materijalne dobiti, koliko radi istine i želje da osvijesti sebi i društvu trnovit put koji je prešla ne svojom voljom ...