Curica od 15 mj. i poteškoće sa samostalnim spavanjem

Uobičajena procedura s uspavljivanjem naše curice je izgledala tako da sam je navečer ja uspavala dojeći na velikom krevetu i onda prebacila u njen kindač koji je odmah do našeg kreveta. Tamo je spavala 2-3 sata do svog prvog buđenja, i tada sam je uzela k nama u krevet do jutra. Ili je ostala spavati na velikom krevetu pa sam joj se ja samo uvukla kasnije (što je funkcioniralo super dok nije pronašla načina za skotrljati se dolje, pa je više tako ne ostavljam).Ta 2-3 večernja sata su nam značila jako puno, sve smo stizali, čak i odmoriti se. :-) Preko dana sam je uspavala ili ja dojeći na velikom krevetu pa prebacila u kindač, ili tata na ramenu pa prebacio u kindač, gdje je onda mirno i redovno odspavala kojih 1,5-2 sata.

Ja sam se vratila na posao prije 3 mjeseca, nakon godine dana porodiljnog, a našu curicu čuva tata koji je (silom prilika, ostao bez posla) bio doma s nama tijekom cijelog mog porodiljnog, tako da je ostala u poznatim i sigurnim rukama. :heart:

U zadnjih par tjedana se njeno samostalno spavanje značajno pogoršalo (u odnosu na to kakvo je bilo prije). Tata je popodne bez problema uspava na ramenu, kao i prije, ali više nema nikakve šanse da je uspije prebaciti u kindač, ona se odmah budi, plače. Kad je drži tako na ramenu, ona odspava po 2, ponekad čak i 3 sata, ali on ne uspijeva apsolutno ništa napraviti. Kad sam popodne ja doma, spava isto po 2, 3 sata, ali samo i isključivo ako sam cijelo vrijeme uz nju, a ona je prikopčana za cicu, nema šanse da se maknem. Navečer isto idem spavati s njom kad i ona ide, jer se budi unutar 5-10 minuta kad se maknem od nje.

Pretpostavljam da se radi o fazi separacijskog straha, pogotovo nakon mog povratka na posao, ali nisam sigurna. Ako je u pitanju strah od odvajanja, vidljiv je samo u tom njenom spavanju, u svemu ostalome preko dana je sigurna, samostalna, nasmijana, vesela, živahna, fino papa, druži se, ma sve super.
Zaboravila sam reći da je prije par tjedana preboljela i svoju prvu veću bolest, imala je trodnevnu virozu s visokom temperaturom.

Uvijek smo svo vrijeme provodili s njom (naravno!), ali imali smo tih par sati dnevno dok je ona spavala, tada smo se uspjevali i napraviti nešto, skuhati, pročitati, pogledati, odmoriti se ... sad nam to vrijeme (za naše mentalno zdravlje :mrgreen: ) jako fali.

Zanimaju me ima li itko sličnih iskustava, savjeta ...?
Jel to samo faza, pa će proći, kao i bilo koja druga? :-)
tnx :*

Ja mislim da je to jednostavno tako,kod naseg se sina nista takvo nikad nije dogadjalo s razlogom (ako sam tako razmisljala uvijek mu se nesto dogadjalo kao mora hodat mora puzat i slicno a to se i drugoj djeci dogadja pa neka spavaju cijele noci od rodjenja..),ja se nisam vratila na posao i necu radit bar do njegove 3e godine,ne odvajamo se pa opet radi probleme oko spavanja od kad se rodio.

I on odspava 1-1,5-2h popodne kako kad,i najcesce se probudi 2-3 puta u to vrijeme i trazi cicu tako da ne bi znala kako ti pomoci ali eto ima nas puno koji ne spavamo :( A onda po noci da ne pricamo....ima boljih noci kad se probudi 5-7puta ali ostale su ............

Ja se tjesim da nece zauvijek biti mali i da nema ni 14mj jos tako da ce to proci valjda kroz godinu dvije barem..... :D

p.s. i on je s 12mj imao neku virozu doktorica mislila valjda sesta bolest, isto tako 3 dana ali mu se oduzilo pa dobio antibiotik i u to vrijeme je postao jos gori, nije se htio odljepit od mene,pa cak ni tati ni ikome, mislim da mu je od tada jos malo to ostalo, neznam jel ima veze ali tjednima nakon toga je bio nepodnosljiv ali ne toliko po noci koliko po danu dok je bio budan...mislim da mu je to jos malo ostalo od onda :lol:

joj joj ima nas hrpa takvih ovdje... mozda ti nije bas utjeha, ali tako to je, 15 mjeseci je jos uvijek jako malo dijete...
bit ce bolje!

Fala, curke, itekako mi je utjeha pročitati slična iskustva!
Majoslava, imaš pravo, (pre)često mi se događa da smaknem s uma kako je naša curica još uvijek jako mala.

Nama se u pravilu spavanje pogorša kad je pitanju ili viroza ili zubići. Onda krenu buđenja i plakanja i zove obavezno "mama, mama". E sad, srećom takve faze nisu konstantne, nakon što prođe viroza ili se zubići malo smire opet se vrati u rutinu dobrog spavanja (1-3 buđenja po noći mi je normalno spavanje, da ne bi bilo zabune :P). Moguće da je ova bolest ostavila na nju malo traga i da se još uvijek ne osjeća zdravo, ili ju zubići gnjave jako... Nama svakako pomaže homeopatija za zubiće i što više hodanja po svježem zraku, tako da nakon takvih šetnji zaspi kao "klada" i ne pomakne se 2 sata ;)

Mozda cu zvucati prepametno ali ja mislim sljedece:
pod 1. ti si se vratila na posao-promjenila joj se rutina.
pod 2. bila je bolesna i sigurno ste joj na drugacjii nacin pruzali paznju (mi se nakon svake bolesti pokusavamo dovesti "u red")
pod 3. mi smo u toj dobi poceli sa stvarno jako izrazenom separacijskom anksioznoscu.NISTA se nije moglo raditi bez MENE.ni jesti, ni spavati ma bas nista
pod 4. raste mala mrvica-i polako se mjenja
pod 5. mislim da su im zivoti (pa do valjda udaje) sastavljeni od faza.moguce da je ovo jedna od njih.

sto god bilo-mislim da ce proci bezbolno ali ipak pod cijenu vaseg mentalnog zdravlja :)


ps. a da tata pokusa poraditi na neuspavljivanju na ramenu?onako -pomalo?

Lady Grey, imam vrlo sličnu situaciju, isto ima 13 mjeseci, ja sam počela raditi i čuvaju je tata i baka i bila je bolesna pa smo je još više mazili... i isto više ne želi u kinderbet, osim ako je baš mrtva-umorna. čak je zadnjih stavljam na trosjed u dnevnoj i ponesem s nama u spavaću kad i mi idemo spavati. zanimljivo da joj sad ne smeta ni televizor, ni pranje suđa, bitno da je s nama :)
ja se nekako nadam da će proći kroz godinu-dvije :)

ja radim već 5 mjeseci tijekom kojih je jednom bio virozan, a imali smo tih faza već 100. s obzirom da je moj mali zeznut oko spavanja od rođenja, iščitala sam milijardu topika na tu temu na kojima je zaključak uvijek isti - faza.
da, oni odrastaju i svašta utječe na (ne)spavanje. znam kako vam je teško kad nemate ni 2 sata za sebe. i mi prolazimo isto, ali onda nakon što nas 10 dana trenira i 11 dan odluči mirno spavati, ne radimo ništa nego se posvetimo jedno drugom - razgovaramo, čitamo, gledamo neki film...sutradan ćemo čistiti :)

Znam da će me svi napasti kad ovo napišem, ali radi se samo o tome da djeca nisu naučila sama zaspati.

Citiraj:

---

misliteljica prvotno napisa

Znam da će me svi napasti kad ovo napišem, ali radi se samo o tome da djeca nisu naučila sama zaspati.

---

Misliteljica, ja te ne bum napala :D
Mene zanima kako se to radi, a da nije uključeno "isplakavanje"do besvijesti?
Ako je, to znam kako se radi, ali ja osobno ne bih primjenjivala.

Lady Grey sam pričala već "naživo", ali za vas ostale... moja T je bila isto tako uspavljivana do nekih 18 mjeseci... Ja sam je i nosala i dojila i dubila na glavi i svašta nešto puno mnogo okolo naokolo simo tamo gore dolje. A onda smo se preselili. I sada, da li je njoj pasala ta promjena (iz bučnog grada u mirno selo), da li je meni pasala pa sam bila puno opuštenija i prenjela na nju, da li su njoj izrasli svi zubovi koji su mislili (mala je s 18 mjeseci bila pri kraju izrastanja zuba, vjerovali ili ne), da li je jednostavno u to vrijeme zazrelila... nemam pojma - jednostavno se dogodilo sljedeće... Jedne večeri nakon izrazito duuuugog dana (znate što su dugi dani, jelda, jelda?) sam bila jako jako umorna i sama doma navečer (još sam imala i neku crijevnu virozu i tako to). Polegla sam je u kinderbet i dragala, i onda joj rekla vrlo spontano (nisam fakat to planirala): T, jako sam umorna, užasno sam umorna, ne mogu te nositi. Puno te volim. Ajde lijepo leži i opusti se, a ja isto idem u svoj krevet. I izašla ispred vrata. I čekam da me počne zvat. Al ne zove. Hm. Pa mi došlo da uđem unutra da vidim jel joj dobro, zakaj ne zove, hahahaha. Uglavnom, od tog dana, naše dugotrajno i teško uspavljivanje je prešlo na to. Bez cry outa, bez postepenog procesa - ono, sjedim pokraj kinderbeta, stojim uz vrata, pokraj vrata, 5 metara od kinderbeta... Od tada do danas uspavljivanje je pjesma. Da znam kako i zašto se to dogodilo, pakirala bih u male bočice i prodavala neispavanim roditeljima za dobre novce i bila bih najbogatija žena na svijetu :)

Najgore od svega je kaj pravila nema. Neke mame primjene cry out i ponosne su svojim rješenjem jer dijete fakat zaspi samo. Svi mi za sebe imamo mišljenje o tom načinu. Neki smo za, neki smo protiv.
Vjerujem da nas ipak ima više koji bismo to htjeli postići nekako lakše, blaže, ne ostavljajući malenu štrucu da se guši u plaču - jer jednostavno to ne možemo.
Ima mama koje to mogu jer vjeruju da je to najbolje rješenje za njih i za bebu. Ne osuđujem ih, ali imam pravo reći da ja ne mogu tako. I da mogu, ne bih.

Stoga, misliteljice, svaki savjet je jako dobro došao.

ja sam majka dvoje legendarnih nespavača. najlakše mi je to tako misliti. elu uspavljujemo muž i ja od 8 do 10 navečer, filip u međuvrmenu zaspe s pričom ili bez nje i oni su ujutro oko 6.30 već na nogama (po noći se ela budi 1 ili 2 put da malo pocica). ela spava po danu bez problema, teti čuvalici zaspe na kauču a nama u kolicima u kuhinji i odspava bar sat, dva. po danu zaspe za 5-10 minuta a navečer je koma - nadamo se boljem.

što se tiće spavanja ,moja prvo dijete nije znalo zaspat ,a da je nismo uspavljivali i to noseći na rukama i ljuljuškali ,tako je to trajalo do 2i pol godine ,probavala sam sa razno raznim prićama, uspavankama ,ali ništa od toga nije urodilo plodom.pomirila sam se sa činjenicom da ću je morat tako uspavljivat dok ona ne odlući zaspat u krevetiću.
kad se rodilo drugo dijete ,on kad je bio umoran tj. kad mu se spavalo ,a da mi je tog trenutka bio u rukama ,počeo bi se izvijati i plakati,stavila bi ga u krevetić i taj tren bi zaspo.njega i da sam htjela uspavljivati na rukama on jednostavno tako nije ni znao ni mogao zaspati.

Naše dijete, evo, već drugu noć odspava po dva sata u komadu.
Isto je uvijek bila teška za zaspati, a ima tako lagan san da ju ne smiješ pokriti, već je budna. Ma, probudi ju to što mora podrignuti ili prdnuti. Užas.
Uspavljujem ju sikom. Nikada ju nitko drugi nije uspavao. Lažem, znala je zaspati baki i dedi u kolicima, vani.
Već ju dugo vremena ne stavljam u kinderbet nego ostane spavati u našem krevetu jer se odmah probudi.
Vjerujem da vam je jako teško što nemate to kratko vrijeme za sebe, no valjda je samo faza koja će brzo proći.
I da, bez obzira na to što je sada tako, i dalje se pokušavajte maknuti od nje kada zaspe.
Naime, M. je sa svojih 6 mj. imala nekakvu virozicu i ja bih je popodne uspavala i ostala ležati kraj nje. Kao, bolesna je, moram biti uz nju, maziti je, biti tu čim se probudi... da bi se dogodilo da popodne uopće nije htjela spavati bez mene. Nako nekog vremena smo došli do toga da ju ja uspavam, maknem se, ali se ona probudi za 45 minuta i onda moram leći kraj nje i biti uz nju sve dok se ne probudi jer nema šanse da zaspe tako duboko da ne bi osjetila da sam izvukla siku i otišla.
Navečer je drugačije. Istina, duže joj treba za uspavljivanje, ali nas ipak pusti na miru tih 1,5 dva. No, nekada bude da se budi i svakih 15 minuta.
Ah te faze!

Curke drage, makar se ne javljam, i dalje pozorno pratim temu ... vaša iskustva su mi jako vrijedna. :heart:

Kao što Svea veli: cry-out je za mene nepostojeća opcija. Nema šanse.
I da, jednostavnije mi je razmišljati na način da ovo sad stvarno jest samo faza (jedna od mnogih) i prilagoditi se. Zadnjih par tjedana idem spavati skupa sa svojom caricom, ujutro se rano (oko 6) dižem za posao i to mi je jedini način da uhvatim približno dovoljno sna. Spavamo zajedno; taj aranžman je započeo iz čiste nužde (bila sam preumorna za prenašanje iz kreveta u kindač i obrnuto, i tako nekoliko puta na noć), a onda sam se vremenom navukla i sad ne mogu zamisliti da ikako drugačije spavamo. :zaljubljen: Kad ujutro ne moram rano ustati, priuštim si večer za svoj gušt, ali bi onda najčešće sve odjednom htjela nadoknaditi, pa tako simultano čitam, surfam, odgovaram na mejlove i gledam neki film. :lol:Obično "dobijem" cca 2 sata slobodno, onda dolazi prvo buđenje, i tak ...
Ono što ovu fazu čini posebno teškom je to da carici istovremeno izlazi 6 :-o zubića ... i tako već tjednima. Jadno dijete :-( (i pripadajući joj roditelji).

Citiraj:

---

Lady Grey prvotno napisa

Ono što ovu fazu čini posebno teškom je to da carici istovremeno izlazi 6 :-o zubića ... i tako već tjednima. Jadno dijete :-( (i pripadajući joj roditelji).

---

Uh, pa u tom grmu leži zec!
Jadnica mala!
Sretno!

Lady Grey kao da sam ja pisala skoro od početka do kraja. Sad će 15 mj. Nema me ni na forumu, nigdje. Spavanje i slobodno vrijeme kao kod tebe. Isto hrpa zubića ide dolje... Ona se ponaša kao da je cica duda varalica, a ja sam baš izmrcvarena od toga.
Bila na godišnjem i nije me puštala sekundu, cijelo vrijeme na rukama... Jučer prvi dan radila, nije jednom zacendrala,došli po mene na posao i vrištala je u autu 18 minuta bez prestanka za cicom vjerojatno.
Ajde, ti si me utješila. Javi kako je sad!!! Idem na posao,bok!!!

moja curica (15 mj.) dobro spava po noći i po danu i na to se ne mogu žaliti. navečer uz maženje lako zaspi, ali samo na kauču u dnevnoj i onda tamo spava dok mi ne idemo u krevet i ne ponesemo ju sa sobom. strah me do kad će tako biti. nije bed kad smo sami doma jer njoj ne smeta ni pranje suđa ni tv potiho, ali bi voljela da nam nekad mogu doći gosti navečer kad ona ionako spava. jel netko od vas ima slično iskustvo i savjet kako je vratiti u spavaću sobu?

Evo i nas... moja cura ima 2 godine i 3 mjeseca-spavanje od početka koma. Isprobali smo apsolutno sve i nije htjela bez nas spavati ni zaspati. SDve dok se jedan dan (bez naše pomoći ili nagovaranja) nije sama uputila u svoj krevet i više NEĆE s nama spavati.... prođe to njih za jedno vrijeme

Citiraj:

---

misliteljica prvotno napisa

Znam da će me svi napasti kad ovo napišem, ali radi se samo o tome da djeca nisu naučila sama zaspati.

---

Vrijedi samo za djecu koja to mogu, primjerice moja L.

Ja bi mogla sada držati predavanja i predavanja o tome kako sam je ja naučila na spavanje. Ne vrijedi, takva je i to joj nije problem.
Od devet mjeseci spava sama, ja bi dok je bila malena legla pokraj nje, poljubila je i to je bilo to.
Nisam je navlačila na maženja, pjevanja i sl. jer me uvijek bilo strah da ne pokvarim to predivno spavanje.
Sada joj pričam priču, to je veseli, ali zato smo u krevetu pola sata prije. Nakon priče nema više razgovora.

Moja rodica je slijepo pratila moje iskustvo pa se čini da je gore, a ne bolje.
Njena curica je jednostavno dijete koje teško zaspi, kao da se ne može opustiti.

Nema usporedbe, nema "načina", već ima samo majka koja prati svoje dijete i čini ono što najbolje može.
Dakako, tu su i zubi, ne zaboravimo koliko ih to muči, pa meni je ponekad dovoljna sitnica da ne mogu zaspati.

Svea baš te je ugodno čitati :kiss:.

Evo kako je kod nas bilo: našu smo N uspavljivali na svakakve načine, jer ona nije sama znala zaspati. Bilo je svakakvih faza, i relativno smo uvijek uspješno nalazili metodu koja pali u određenoj fazi. Dakle, prvo je naravno bila cica, pa prebacivanje u krevetac. Ako u tom cicanju nije zaspala, redovito bi ju vezali u maramu a kasnije i u mei tai, i onda kad zaspi, prebacili u krevet. Mogu slobodno reći da smo je svakodnevno nosili za uspavljivanje cca 1-2 sata. Nakon što bi ju prebacili, ako bi pogodili dobar trenutak sna, obično je ostala, a mi bili sretni na uspješnom, mirnom, ugodnom, bezplačnom uspavljivanju.

Onda smo sa nekih 13 mj. skužili kako ju nakon cicanja u spavaćoj mogu ostaviti,i podmetniti jastuk sa mojom piđamom, i imati par sati sa dragim za sebe. To nam je već bilo totalno super, s tim da bi ja često s njom zaspala, pa MM dolazio po mene nakon 1,5h... E, onda sam ja, čisto iz puke slučajnosti jednu večer kao i obično napravila flašicu (jer je u međuvremenu prestala dojiti), i spustila je u krevetac dok sam otišla na vc. Također sam očekivala viku i dreku i žurim se koliko mogu, no ništa. Na moje veliko iznenađenje, damica je zaspala sama u krevetu sa svojom flašicom, bez mame. Tako je većinu večeri od onda, s tim da ju mi poljubimo i odnesemo u krevetac, kažemo "volimo te i laku noć, lijepo spavaj...", pustimo muzikicu i pritvorimo vrata. Ja uvijek idem nakon 10-15 min vidjeti kako je, da li pajki i da li se otkrila i sve mi je čudno kako nemamo više dugog uspavljivanja.
Sa dnevnim spavanjem je drugačije: još uvijek, kao i prvog dana spava samo i isključivo u kolicima, i to nakon par krugova odvoženih oko kuće.